{"id":5431,"date":"2020-05-03T18:56:00","date_gmt":"2020-05-03T16:56:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=5431"},"modified":"2026-11-01T19:06:21","modified_gmt":"2026-11-01T18:06:21","slug":"francuski-kraljevski-musketiri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2020\/francuski-kraljevski-musketiri\/","title":{"rendered":"Francuski kraljevski mu\u0161ketiri"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Proslavljeni francuski romanopisac Alexandre Dumas (1802. \u2013 1870.) objavio je u Parizu 1844. godine <em>Tri mu\u0161ketira,<\/em> prvu knjigu u serijalu o kraljevskim mu\u0161ketirima, elitne francuske vojne postrojbe, \u010dija je radnja smje\u0161tena u prvu polovicu 17. stolje\u0107a, formirana oko glavnog lika d\u2019Artagnana i njegovih prijatelja i suboraca Athosa, Porthosa i Aramisa. Knjiga je bila ogroman uspjeh i postala me\u0111unarodni <em>bestseller<\/em> onoga doba te popularizirala mu\u0161ketire kao odva\u017ene borce za pravdu, ali i bezbri\u017ene bonvivane koji su dane provodili u dvobojima, pijankama i ljubavnim pustolovinama. Koliko je zapravo od toga bila istina, a koliko plod Dumasove ma\u0161te? Upoznavanjem sa stvarnim \u010dinjenicama o povijesnoj postrojbi francuskih kraljevskih mu\u0161ketira dolazi se do zaklju\u010dka da knji\u017eevni likovi smjelih pustolova ipak nisu toliko daleko od onih stvarnih, povijesnih osoba, po\u010dev\u0161i od samog d\u2019Artagnana.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Dumasovi mu\u0161ketiri<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dumas je za sredi\u0161nje figure svojih romana o mu\u0161ketirima prona\u0161ao osnove u povijesnim izvorima. Najva\u017eniji je bio prva biografija o d\u2019Artagnanu uop\u0107e, koja se pojavila krajem 17. stolje\u0107a. Izvjesni Gatien Courtilz de Sandras, koji je u kraljevskim mu\u0161ketirima slu\u017eio do 1688. godine, nakon umirovljenja odlu\u010dio se posvetiti knji\u017eevnom radu te je po\u010deo objavljivati \u017eivotopise slavnih osoba iz francuskog visokog dru\u0161tva. 1700. godine objavio je d\u2019Artagnanove memoare[1], kojeg je posve sigurno poznavao u mladosti i imao prilike dobiti informacije iz prve ruke o njegovu \u017eivotu. To je mo\u017eda i razlog zbog kojeg je uhi\u0107en 1702. kad se iz Amsterdama vratio u Pariz, jer je d\u2019Artagnan u svojim poznijim godinama dr\u017eao vrlo utjecajan polo\u017eaj u vojsci kao <em>Capitaine-Lieutenant<\/em> (ekvivalent dana\u0161njeg \u010dina poru\u010dnika, no sa znatno ve\u0107im ovlastima i vi\u0161em rangu u vojnoj hijerarhiji) mu\u0161ketira[2], te obavljao\u00a0 posebne tajne i osjetljive kraljeve misije. Nakon njegove smrti 1712. slavni kraljev mu\u0161ketir ostao je zaboravljen u \u0161iroj javnosti gotovo stolje\u0107e i pol, kad ga je ponovno \u201co\u017eivio\u201d francuski romanopisac.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignright size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"443\" height=\"675\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/dartagnan.jpg\" alt=\"Kip d\u2019Artagnana na Dumasovom spomeniku u Parizu\n\" class=\"wp-image-5434\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/dartagnan.jpg 443w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/dartagnan-197x300.jpg 197w\" sizes=\"auto, (max-width: 443px) 100vw, 443px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Kip d\u2019Artagnana na Dumasovom spomeniku u Parizu<br><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prema Sandrasovim memoarima, karijera povijesnog kapetana d\u2019Artagnana, punim imenom Charlesa de Batz de Castelmora, mo\u017ee se pratiti od 1638. \u2013 1640. godine, kad je kao mladi\u0107 napustio rodnu Gaskonju na le\u0111ima ponija, s deset kruna u d\u017eepu[3] te se po odobrenju kapetana Troisvillea[4] pridru\u017eio kraljevskim mu\u0161ketirima. Nakon toga spominje ga se kao \u201cgospodina\u201d u slu\u017ebi kardinala Mazarina, osobito za vrijeme Fronde, ustanka plemi\u0107a protiv kraljeve i kardinalove vlasti.[5] Mladi Louis XIV. nagradio ga je za odanost i postavio na mjesto drugog poru\u010dnika u svojoj gardi, kojoj je sam stvarno zapovijedao kao kapetan od 1667. Kao \u0161to je spomenuto, na tom polo\u017eaju obavljao je osjetljive zada\u0107e koje mu je Louis XIV. povjeravao, pa se tako zna da je 1661. osobno uhitio superintendanta (ministra) financija Nicholasa Fouqueta (1615. \u2013 1680.) zbog sumnji u korupciju i pronevjeru[6], a povezivalo ga se i s uhi\u0107enjem zagonetnog \u010covjeka u \u017eeljeznoj maski. D\u2019Artagnan je kao glavni zapovjednik kraljevskih mu\u0161ketira sudjelovao u francusko \u2013 nizozemskom ratu (1672. \u2013 1678.). kada je i poginuo 1673. u juri\u0161u na zidine Maastrichta.[7] Knji\u017eevni likovi ostalih mu\u0161ketira tako\u0111er se temelje na stvarnim povijesnim osobama i kraljevskim mu\u0161ketirima. Tako je Porthos zapravo bio Isaac de Porthau (1617. \u2013 1702.), \u010dovjek koji je spomenut 1642. kao \u010dlan kraljevskih mu\u0161ketira, no u kojima je slu\u017eio dosta kratko. Athos, odnosno Armand de Sillegue d\u2019Athos d\u2019Autevielle, ro\u0111en 1615., umro je 1643. od rana koje je zadobio u dvoboju, nakon samo dvije godine u kraljevoj slu\u017ebi. Posljednji od slavne \u010detvorke, Aramis, pravim imenom Rene d\u2019Aramis de Vannes, ro\u0111en oko 1620., bio je kraljev mu\u0161ketir izme\u0111u 1641. i 1646.[8]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Povijest postrojbe<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za vrijeme vladavine Louisa XIII. (1610. \u2013 1643.) Francuska se nalazila u svom polaganom usponu, \u0161to je podrazumijevalo i po\u010detak stvaranja ve\u0107e staja\u0107e vojske. Iako je ona u po\u010detku Louiseve vladavine \u010dinila brojku od 50 000 ljudi, njezin broj je stalno bio u porastu, a vi\u0161estruko \u0107e porasti za vladavine njegovog sina Louisa XIV.[9] Slo\u017eena civilna birokracija, stvorena i odr\u017eavana mudrom ekonomskom politikom ministra financija Jean Baptista Colberta (1619. \u2013 1683.) omogu\u0107ila je organizaciju staja\u0107e vojske i lanca njezine zapovjedne hijerarhije, pod ravnanjem ministra rata, Fran\u00e7ois-Michel le Telliera, markiza de Louvoisa (1641. \u2013 1691.)[10]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Elitne postrojbe francuske vojske, njezinu kremu, \u010dinili su odredi kraljevske garde razli\u010ditih namjena i rodova, obuhva\u0107eni pod jednim imenom, <em>Maison du Roi.<\/em> U ove odrede pripadali su i kraljevski mu\u0161ketiri. Godine 1622., kada je kralj, u potrebi slanja vojske koja bi smirila pobune u ju\u017enom dijelu njegovog kraljevstva, poslao i svoje stra\u017eare, koji su dotad bili naoru\u017eani karabinima (pu\u0161kama manje cijevi i dometa od standardne mu\u0161kete), te ih naoru\u017eao mu\u0161ketama. Tako je nastala prva satnija <em>Mousqetaires du Roi.<\/em>[11] Nakon smirivanja pobune njihove su prve zada\u0107e bile \u010duvanje kraljevske rezidencije Louvres. Louis XIII. je bio toliko odu\u0161evljen svojom novom gardom da se 1634. osobno proglasio njihovim kapetanom, dok je grof Troisville bio odmah do njega u lancu zapovijedanja. Smr\u0107u Louisa XIII. u svibnju 1643. kraljevski mu\u0161ketiri izgubili su svog mentora i uskoro ih je raspustio kardinal Mazarin, nakon \u0161to je Troisville odbio predati zapovjedni\u0161tvo njegovu ne\u0107aku, vojvodi od Neversa.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pro\u0161lo je deset godina od raspu\u0161tanja kraljevskih mu\u0161ketira kad ih je novi kralj, Louis XIV., ponovno oformio, u sije\u010dnju 1657., dodijeliv\u0161i zapovjedni\u0161tvo vojvodi od Neversa. Tri godine kasnije kardinal Mazarin raspustio je svoju osobnu gardu pa ju je Louis XIV. pridodao svojim mu\u0161ketirima, osnovav\u0161i drugu satniju[12], a do 1663. njihov je broj pove\u0107an na 300 ljudi. Iako je ve\u0107ina mu\u0161ketira ostala u Parizu, od 1682. brojni su premje\u0161teni u Versailles, gdje su \u010duvali kralja i pratili ga pri njegovim izletima i vojnim kampanjama.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Budu\u0107i da su kraljevi mu\u0161ketiri nastali u vremenu potrebe organiziranije vojne postrojbe na koju se kralj mogao osloniti u gu\u0161enju pobune, oni su nastavili sudjelovati u ratovima tijekom 17. i 18. stolje\u0107a. Vatreno kr\u0161tenje, u kojem su po prvi put imali prigodu pokazati svoju hrabrost i vje\u0161tinu, bilo je gu\u0161enje protestantske pobune. 1627. uklju\u010deni su u opsadu pobunjeni\u010dkog upori\u0161ta La Rochellea, a dvije godine kasnije razbili su blokadu savojskog vojvode juri\u0161om na utvrdu kod Pas de Suze, gdje su kralj i kardinal osobno svjedo\u010dili njihovoj hrabrosti.[13] Nakon raspu\u0161tanja i ponovnog formiranja 1657., kraljevski mu\u0161ketiri sudjelovali su u ratu sa \u0160panjolskom, zavr\u0161enom 1659. Sudjelovali su i u svim opsada u Devolucijskom ratu\u00a0 (1667. \u2013 1668.), a potom i ve\u0107 spomenutom ratu s Nizozemskom. Tad jo\u0161 vrlo mladi John Churchill, budu\u0107i vojvoda od Marlborougha, imao je priliku svjedo\u010diti hrabrosti kapetana d\u2019Artagnana, osobito kod Maastrichta. Engleski o\u010devidac, lord Arlington, ovako ga je opisao:<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>\u201cOndje je bio i gospodin d\u2019Artagnan sa svojim mu\u0161ketirima, koji se ponio vrlo hrabro. Ovaj gospodin \u0161to je u\u017eivao veliki ugled u francuskoj vojsci, uvjeravao je vojvodu (Monmoutha) da ne idu tuda, ali po\u0161to ga se nije slu\u0161alo, ovaj gospodin po\u0161ao je s njim, no u prolasku tim uskim mjestom (d\u2019Artagnan) je ubijen metkom u glavu\u2026.\u201d<\/em>[14]<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mu\u0161ketiri su odigrali i klju\u010dnu ulogu u juri\u0161u na grad Valenciennes u Flandriji 1677. godine. Ondje je Louis XIV sa zadovoljstvom promatrao svoje mu\u0161ketire kako se prvi penju na zidine i osvajaju grad nakon duge i te\u0161ke opsade. Zavr\u0161etkom ovog rata uslijedio je kratak period mira, a potom su mu\u0161ketiri ponovno po\u0161li na bojno polje u Devetogodi\u0161njem ratu (1688. \u2013 1697.), gdje su se posebno iskazali i izlagali opasnosti tijekom opsade Nemura 1692.[15] te duljem i daleko vi\u0161e iscrpljuju\u0107em Ratu za \u0161panjolsko naslje\u0111e (1701. \u2013 1714.). Katastrofu za katastrofom koju su do\u017eivljavale francuske vojske za vrijeme tog rata (Blenheim, Ramillies, Oudenaarde i dr.), najvi\u0161e krivnjom nesposobnih francuskih generala, nije mogla sprije\u010diti ni hrabrost i po\u017ertvovnost kraljevskih mu\u0161ketira, kojima je ovo bilo zacijelo najte\u017ee razdoblje. Ratovima u 18. stolje\u0107u ponovno su opravdali svoju reputaciju pouzdane i neustra\u0161ive vojne sile i u tom kontekstu treba posebno naglasiti njihov doprinos francuskoj pobjedi kod Fontenoya 1745.,[16] vo\u0111enom za vrijeme rata za austrijsko naslje\u0111e. Posljednji rat u kojem su sudjelovali bio je Sedmogodi\u0161nji rat (1756. \u2013 1763.), u kojem pak nisu odigrali neku zna\u010dajniju ulogu i koji je po svim mjerilima zavr\u0161io vrlo lo\u0161e po Francusku.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Godine 1775. dvije satnije kraljevskih mu\u0161ketira su raspu\u0161tene i nije ih bilo sve do restauracije monarhije nakon Napoleonova poraza. Nostalgija za institucijama <em>starog poretka<\/em> dovela je do toga da se mu\u0161ketiri ponovno vrate u aktivnu slu\u017ebu. U novim odorama i rasko\u0161nim kacigama sve\u010dano su paradirali Parizom 21. sije\u010dnja 1815., prema \u017eelji Louisa XVIII. Uskrsavanje odreda bilo je kratkotrajno jer se Napoleon uskoro vratio iz progonstva, a kralj bio primoran napustiti zemlju. Kona\u010dnim Napoleonovim porazom kod Waterlooa legendarni mu\u0161ketiri su obnovljeni, no ne zadugo. Javno nezadovoljstvo visokom cijenom izdr\u017eavanja vojnih odreda koji nisu imali nikakvu prakti\u010dnu korist, osim paradne i tradicionalne, prislilo je kralja da ve\u0107 sljede\u0107e godine kona\u010dno ukine kraljevske mu\u0161ketire.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Obuka i organizacija<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Novaci za odrede kraljevskih mu\u0161ketira obi\u010dno su dolazili iz provincije i bili sinovi sitnih ili osiroma\u0161enih plemi\u0107a. U vrijeme Louisa XIV. i Louisa XV. pravila su nalagala da kandidat bude najmanje 16 godina star i da zna rukovati vatrenim oru\u017ejem, kao i da je po\u017eeljno da je novak plemi\u0107, gospodin, koji mo\u017ee sam sebe uzdr\u017eavati. Dumasov d\u2019Artagnan po dolasku u Pariz predaje kapetanu Trevilleu pismo preporuke od svog oca, \u0161to je tako\u0111er bio va\u017ean preduvjet da se nekom odobri slu\u017eba. Kasnije \u0107e postati praksa da sinovi mu\u0161ketira budu uobi\u010dajeni regruti, kao i da slu\u017eba u mu\u0161ketirima daje pravo veteranu da zatra\u017ei pismenu potvrdu plemstva. Najpoznatiji primjer mu\u0161ketira koji je taj polo\u017eaj naslijedio od oca je dvorjanin Louisa XIV. i neumorni kroni\u010dar svakodnevnog \u017eivota u Versaillesu, vojvoda Saint \u2013 Simon.[17]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obuka kraljevih mu\u0161ketira bila je vrlo stroga i naporna. Novak je morao svladati jahanje, rukovanje vatrenim i hladnim oru\u017ejem, pri tom vode\u0107i ra\u010duna o besprijekornom stanju svoje opreme i naoru\u017eanja, kao i dostojanstvene pojave. Louis XIV. bio je osobito strog po tim pitanjim i zahtijevao je savr\u0161enu urednost i disciplinu od svojih mu\u0161ketira, s kojima je rado vje\u017ebao i paradirao.[18] Osim toga, po\u0161to je obu\u010davanje kraljevskih mu\u0161ketira predstavljalo jedan vid vojne akademije, usavr\u0161avane kroz dulje vrijeme, kadeti su poha\u0111ali predavanja iz knji\u017eevnosti, povijesti, glazbe, matematike i retorike, umjetnosti te umije\u0107a ratovanja[19]. Nakon dvije godine slu\u017ebe u odredima kraljevskih mu\u0161ketira smatralo se da je polaznik stekao dovoljno iskustva da mu se dopusti kupnja \u010dina kapetana (kupnja \u010dasni\u010dkih polo\u017eaja je u ono vrijeme bila uobi\u010dajena norma za mlade plemi\u0107e) ili da mu se ista dodijeli u ime vje\u0161tina i sposobnosti kojima je kompenzirao svoje slabije imovinsko stanje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Poslije 1663. mu\u0161ketiri su organizirani u dvije satnije: prvu su \u010dinili stariji mu\u0161ketiri, nazvani po boji svojih konja sivi (<em>mousqetaires gris)<\/em>, dok je druga bila poznata kao mali mu\u0161ketiri (<em>petits<\/em>) ili crni (<em>noirs<\/em>), opet prema boji konja.[20] Kad je kraljev brat, vojovoda od Burgundije, 1680. izrazio \u017eelju da se pridru\u017ei mu\u0161ketirima, nastalo je nadmetanje izme\u0111u dvije satnije oko toga kojoj \u0107e vojvoda postati \u010dlan. Kralj je to razrije\u0161io dav\u0161i bratu dozvolu da postane \u010dlanom obje satnije, kako ne bi uvrijedio nijednu druk\u010dijim izborom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Satnija koja bi imala du\u017enost ostati u Parizu i \u010duvati kralja bila je poja\u010davana dodatnim ljudima, \u0161to je bila izvrsna prilika za mlade plemi\u0107e da barem privremeno postanu dio ove elite. S druge strane, \u010dasni\u010dki polo\u017eaji u njima bili su prili\u010dno skupi pa su iznosi bili takvi da su ih i ljudi plemenitog roda jedva mogli priu\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mu\u0161ketiri koji su se nalazili u Parizu imali su smje\u0161taj primjeren svom statusu i polo\u017eaju, \u0161to je podrazumijevalo i sluge. Dok su ranije bili smje\u0161teni po ku\u0107ama i gostionicama u blizini Louvrea, u vrijeme Louisa XIV. za njih su izgra\u0111eni posebni stambeni objekti, \u201choteli\u201d [21]. Svaki mu\u0161ketir imao je svoju sobu, koja je imala grijanje, no za svaki izlazak morao je tra\u017eiti dozvolu od svog nadre\u0111enog \u010dasnika. Za vrijeme rata, boravili su u privatnim ku\u0107ama \u0161to im je bilo osigurano prema kraljevu nalogu, kojeg se doma\u0107ini nisu uvijek dr\u017eali do slova, pa je znalo do\u0107i do prigovora mu\u0161ketira zbog kvalitete smje\u0161taja.[22] Pla\u0107a kraljevskog mu\u0161ketira tako\u0111er je bila daleko vi\u0161a od pla\u0107e obi\u010dnog vojnika, gotovo deset puta [23], a imali su pravo i na dnevna primanja kruha, mesa i vina. To je njihov \u017eivot \u010dinilo i prili\u010dno bezbri\u017enim kad nisu bili na du\u017enosti, pa Dumasov opis njihovih sva\u0111a, pijanki i dvoboja nije daleko od istine. Istina, kardinal Richelieu je jo\u0161 1626. zabranio dvoboje pod prijetnjom gubitka imovine, no to nije sprije\u010dilo da se oni odr\u017eavaju i dalje, ali u tajnosti. Poznato je je da je mu\u0161ketir Athos 1643. podlegao ranama koje je zadobio u dvoboju. Tako\u0111er, opisi uzbudljivih uli\u010dnih obra\u010duna kraljevskih mu\u0161ketira i Richelieuovih stra\u017eara nisu daleko od istine, iako su bile vi\u0161e odraz kompetitivnosti i ponekih pijanih sva\u0111a, nego stvarnog neprijateljstva. Dvoboje je kona\u010dno zabranio i iskorijenio kao praksu na ulicama Pariza Louis XIV. nizom edikta koje je izdao od 1655. godine.[24]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pripadnici <em>Maison du Roi<\/em> korpusa vrlo \u010desto su predstavljali bazu iz koje su nastajali budu\u0107i \u010dasnici regularnih postrojbi. Oni kadeti koji su bili boljeg imovinskog stanja nisu se dugo zadr\u017eavali u kraljevoj gardi, budu\u0107i da su \u010desto kupovali svoje pukovnije. Manje imu\u0107ni mogli su napredovati do \u010dina poru\u010dnika (<em>lieutenant)<\/em>, kupiti vlastitu satniju i eventualno dosti\u0107i \u010din potpukovnika. Samo posebno zaslu\u017eni poru\u010dnici bili bi nagra\u0111eni \u010dinom brigadira.[25]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Odore i oprema kraljevskih mu\u0161ketira<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kraljevski su mu\u0161ketiri bili prepoznatljivi, kako u svoje vrijeme, tako i u modernoj popularnoj kulturi, preko knjiga, filmova, stripova i dr. po svojim plavim odorama ukra\u0161enima kri\u017eem na prsima, le\u0111ima i rukavima, te \u0161e\u0161irima \u0161iroka oboda ukra\u0161enima raznobojnim perjem. Tzv. <em>cassock,<\/em> kako se naziva vrsta tunike bez rukava koju su nosili kraljevski mu\u0161ketiri, ina\u010de je bio odjevni predmet koji je u raznim varijantama bio popularan tijekom ve\u0107eg dijela 17. stolje\u0107a. U opisu iz 1657. godine <em>cassock<\/em> je bio plav, ukra\u0161en srebrnim kri\u017eevima, obrubljenih plamenom u sredini i zlatnim ljiljanima. On je u po\u010detku bio dosta dug i sezao do butina da bi se vremenom skra\u0107ivao. 1688. godine Louis XIV. odredio je da se ta vrsta tunike zamijeni vrstom kaputa bez rukava (<em>soubreveste)<\/em>[26]<em>,<\/em> kada sumu\u0161ketiri odbacili i svoje stare \u0161e\u0161ire te prihvatile troroge, po najnovijoj modi koja se pro\u0161irila iz \u0160panjolske dvadesetak godina ranije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kaput je imao kri\u017eeve na le\u0111ima i prsima; prva satnija imala je oko kri\u017ea tri naran\u010dasta plamena, a druga samo dva i takav je ostao u uporabi sve do 1776. godine. Ispod <em>soubreveste<\/em> \u010desto se nosio prsni oklop radi za\u0161tite, kojim je mu\u0161ketir opremljen na kraljev tro\u0161ak \u0161to je vrijedilo i za ostatak opreme. To je podrazumijevalo i naoru\u017eanje. Iako je standardna oprema, po kojoj su dobili ime, bila mu\u0161keta, ona se vi\u0161e koristila za parade, dok su se u ratu i dalje koristili karabini. Na kraju, iako ne i najmanje bitno, mu\u0161ketir je nezamisliv bez ma\u010da. U po\u010detku su to bili rapiri, ravni ma\u010devi tanke o\u0161trice s bogato ukra\u0161enim \u0161titnikom oko dr\u0161ke, koji je obuhva\u0107ao gotovo cijeli dlan. Kasnije je do\u0161lo do promjena, pa je rapir 1679. zamijenjen ma\u010dem \u0161ire o\u0161trice[27] i \u0161titnikom koji je bio puno jednostavniji, u obliku luka. U posljednjoj fazi svog postojanja, tijekom Sedmogodi\u0161njeg rata (1756. \u2013 1763.) u uporabu je me\u0111u mu\u0161ketirima u\u0161ao novi tip ma\u010da, duge ravne o\u0161trice, sa \u0161titnikom za prste (ukra\u0161en zlatom za \u010dlanove 1. i srebrom za \u010dlanove 2. satnije). Na o\u0161trici je ovom ma\u010du bio ugraviran kri\u017e mu\u0161ketira s nazivom satnije. Uvo\u0111enjem bajuneta u \u0161iru uporabu mu\u0161ketiri su tako\u0111er bili opremljeni i ovom inovacijom. Kori\u0161tenjem bajuneta kopljanici su postali suvi\u0161ni, jer su se sada i pje\u0161aci s pu\u0161kama mogli boriti prsa o prsa s neprijateljem (\u010dak i protiv konjice), koriste\u0107i svoje pu\u0161ke kao koplja.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Opona\u0161anje kraljevskih mu\u0161ketira u drugim zemljama<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iako je Louis XIV. za svoje duge vladavine od brojnih europskih zemalja stvorio svoje neprijatelja, divljenje, pa i zavist, ponukalo je njihove vladare da poku\u0161aju opona\u0161ati njegovu rasko\u0161. Nerijetko se u literaturi mo\u017ee pro\u010ditati da su u brojnim njema\u010dkim dr\u017eavicama nicali \u201c<em>mini Versaillesi<\/em>\u201c, pala\u010de koje su tek izgledom podsje\u0107ale na rasko\u0161 i sjaj francuskog; isto tako prihva\u0107eni su i vrtovi, dvorska etiketa, kuhinja, mu\u0161ka i \u017eenska moda itd. Nimalo stoga ne \u010dudi da su i francuski kraljevski mu\u0161ketiri dobili svoje ina\u010dice u Pruskoj, \u0160panjolskoj, \u010dak i Rusiji. Prvo je knez izbornik Brandenburga (kraljevina Pruska od 1701.) svoje <em>Trabaten-Garde<\/em> opremio plavim tunikama s kri\u017eevima po uzoru na Francuze.[28] Sli\u010dne postrojbe nastale su i u \u0160vedskoj u 18. stolje\u0107u, \u010dak i sli\u010dnog imena (<em>Svenska drabanter)<\/em>, kao i u Saskoj. Njih \u0107e naslijediti kraljevski pruski <em>Garde du Corps<\/em>, odjeveni u jarkocrvene <em>soubreveste<\/em> sa znakom Reda Crnog Orla na prsima i le\u0111ima. Redovni su dio konji\u010dkih pukova i nakon ujedinjenja Njema\u010dke, ukinuti 1914. godine. \u0160panjolski kralj Phillip V., unuk Louisa XIV., opremio je svoju kraljevsku gardu (<em>Mosquetero de la Guardia)<\/em> gotovo jednakim odorama kakve su imali francuski kraljevski mu\u0161ketiri 1. satnije, s tom razlikom da su nju \u010dinli \u010dasnici veterani. Ruska carica Katarina Velika nalo\u017eila je 1764. formiranje Vite\u0161ke Garde (<em>Kavalergradski polk)<\/em> s odorama vrlo sli\u010dnima francuskim uzorima, no crvene boje i sa znakom malte\u0161kog kri\u017ea, ukra\u0161enog ljiljanima.[29] Ukinuti su 1918. godine.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Mu\u0161ketiri \u017eive dalje<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Godine 1815. francuski mu\u0161ketiri su obnovljeni kao vojna postrojba, \u010detrdeset godina nakon svog prvog ukidanja. Bio je to i svojevrstan znamen obnove monarhije nakon prvog Napoleonova progonstva, jer se radilo o postrojbi koja je simbolizirala \u201eljubav Louisa Velikog prema plemstvu kraljevstva\u201c.[30] Ve\u0107 27. o\u017eujka iste godine \u201comrznuti diktator\u201d, a po ulasku u prijestolnicu \u201cvoljeni vo\u0111a\u201d ponovno je ukinuo monarhiju i njezine institucije, pa su tako ponovno nestali i mu\u0161ketiri, osim onih pedesetak koji su pratili Louisa XVIII. u progonstvo u Ghent. Do\u017eivjeli su da se u punom sjaju ponovno vrate nakon kona\u010dnog Napoleonova poraza u kolovozu, no samo za kratko. Njihovi rasni konji, sjajni prsni oklopi i rasko\u0161ne nove odore, te tada me\u0111u konjicom popularne kacige s visokim perjanicama (poput onih u klasi\u010dno gr\u010dko i rimsko doba) nisu vi\u0161e nikoga impresionirali[31]. Kralj se zahvalio \u010dasnicima postrojbe na njihovoj slu\u017ebi 1. sije\u010dnja 1816. nakon \u010dega su sve pukovnije <em>Maison du Roi<\/em>, uklju\u010duju\u0107i <em>Mousqetaires du Roi,<\/em> slu\u017ebeno rasformirane<em>.<\/em>[32] Ugasla zvijezda stvarne kreme francuske vojske, u vrijeme njezina najve\u0107eg sjaja, preselila je u knjige Alexandra Dumasa, da bi tamo, kroz likove slavne \u010detvorke neustra\u0161ivih boraca za pravdu, koji su svi za jednog i jedan za sve, D\u2019Artagnana, Porthosa, Aramisa i Athosa, ponovno za\u017eivjela.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">LITERATURA:<\/h3>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Courtilz de Sandras, Gatien, <em>Memoirs of Monsieur d\u2019Artagnan : Captain Lieutenant of the 1st Company of the King\u2019s Musketeers<\/em>, transl. into English by Ralph Nevill, vol I., Boston, 1903<\/li>\n\n\n\n<li>Duc de Saint-Simon, Louis de Rouvroy, <em>The memoirs of the duke de Saint-Simon<\/em>, transl. into English by Francis Arkwright, New York, 1915., vol I<\/li>\n\n\n\n<li>Chartrand, Rene,\u00a0<em>French Musketeer 1622\u20131775, Osprey Warrior 168,\u00a0<\/em>Oxford, 2013<\/li>\n\n\n\n<li>Perkins, James Breck,\u00a0<em>France under Mazarin,\u00a0<\/em>London, New York, 1886<\/li>\n\n\n\n<li>Chartrand, Ren\u00e9,\u00a0<em>Louis XIV\u2019s Army, Men-at-Arms 203<\/em>, Oxford, 1988<\/li>\n\n\n\n<li>Rowlands, Guy, <em>The Dynastic State and the Army under Louis XIV: Royal Service and Private Interest 1661-1701<\/em>, Cambridge University Press, London, 2002<\/li>\n\n\n\n<li>Lynn, John, <em>Giant of the Grand Siecle: The French Army, 1610-1715,<\/em> Cambridge University Press, 2006.<\/li>\n\n\n\n<li>Cathal J. Nolan, <em>Wars of the age of Louis XIV<\/em>, <em>1650 \u2013 1714<\/em>, London, 2008.<\/li>\n\n\n\n<li>Parrott, David, <em>Richelieu\u2019s Army:<\/em> <em>War, Government and Society in France, 1624-1642<\/em>, Cambridge University Press, London, 2003<\/li>\n\n\n\n<li>Fowler Hall, Geoffrey: <em>D\u2019Artagnan, the ultimate musketeer: A biography<\/em>, Boston, 1964<\/li>\n\n\n\n<li>Chauvir, Fr\u00e9d\u00e9ric, <em>La Maison du Roi sous Louis XIV, une troupe d\u2019\u00e9lite,<\/em> Revue historique des arm\u00e9es, 242., 2006<\/li>\n\n\n\n<li>La Tour, Sieur de, <em>Pr\u00e9cis historique des diff\u00e9rentes gardes des rois Fran\u00e7ois<\/em>, Paris, 1764<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] Sandras je memoare, punog naslova <em>M\u00e9moires de Mr. d\u2019Artagnan, Capitaine-Lieutenant de la premi\u00e8re Compagnie des Mousquetaires du Roi, Concernant quantit\u00e9 de choses particuli\u00e8res et secr\u00eates Qui se sont pass\u00e9es sous le R\u00e8gne de Louis le Grand,<\/em> tiskao pod pseudonimom Pierre Marteau. Chartrand, Ren\u00e9, <em>French Musketeer 1622\u20131775<\/em>, Osprey Warrior 168, Oxford, 2013, 4.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] Vi\u0161e o \u010dinovima i njihovim funkcijama u francuskoj vojsci 17. stolje\u0107a vidi u Parrott, David, <em>Richelieu\u2019s Army: War, Government and Society in France, 1624-1642,<\/em> Cambridge University Press, London, 2003, Glossary, XII.\u2013XIII.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Courtilz de Sandras, Gatien, <em>Memoirs of Monsieur d\u2019Artagnan : Captain Lieutenant of the 1st Company of the King\u2019s Musketeers<\/em>, transl. into English by Ralph Nevill, vol I., Boston, 1903., 4.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Dumasov Treville, tako\u0111er povijesna li\u010dnost, pravog imena Jean Arnaud du Peyrer, grof od Troisvillea.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Chartrand, 2013, 7.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6] Courtilz de Sandras, vol III, 158.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Posljednje stranice <em>Memoara<\/em> pune opisi posljednje d\u2019Artagnanove vojne kampanje u prolje\u0107e 1673. u \u0161panjolskoj Nizozemskoj. Pao je u juri\u0161u na gradske zidine 25. lipnja. Ibid, 346.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] Chartrand, 2013, 7.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] Zbog rata sa \u0160panjolskom, Francuska je 1635. okupila vojsku od 150 000 vojnika, dvostruko brojniju od svih koje je monarhija ranije bila sposobna skupiti. Ne\u0161to vi\u0161e od pola stolje\u0107a kasnije, za potrebe Rata za \u0161panjolsko naslje\u0111e (1701. \u2013 1714.) Louis XIV., barem na papiru, raspolagao je s vojnom silom ve\u0107om od 450 000 vojnika.\u00a0 Lynn, John, <em>Giant of the Grand Siecle, The French Army, 1610-1715<\/em>, Cambridge University Press, 2006., 33.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Louvois je nastavio politiku svog oca, Michelea de Tellierea, koji je na tom polo\u017eaju bio od 1643., pa se ovo razdoblje nekad i naziva dobom dinastije Tellier. Rowlands, Guy, <em>The Dynastic State and the Army under Louis XIV Royal Service and Private Interest 1661-1701<\/em>, Cambridge University Press, London, 2002, 27.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] La Tour, Sieur de, <em>Pr\u00e9cis historique des diff\u00e9rentes gardes des rois Fran\u00e7ois<\/em>, Paris, 1764, 14.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12] Ibid, 14.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Chartrand, 2013, 44.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Ibid, 47.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] La Tour, 24.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Zavr\u0161ni, pobjedni\u010dki juri\u0161 11. svibnja 1745., kojim je kona\u010dno slomljen posljedni otpor anglo-pruskog pje\u0161a\u0161tva, pripao je mu\u0161ketirima, \u010dije su obje satnije bile na bojnom polju kod Fontenoya, pod zapovjedni\u0161tvom mar\u0161ala Maurica de Saxea. Chartrand, 2013, 52.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] Duc de Saint-Simon, Louis de Rouvroy, <em>The memoirs of the duke de Saint-Simon<\/em>, transl. into English by Francis Arkwright, New York, 1915., vol I., 3.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] Kralj je od ovih postrojbi radio primjer za ostalu vojsku, pa su za njih vrijedila i stro\u017ea pravila. Nazo\u010dnost na vje\u017ebama bila je obavezna: mu\u0161ketir koji nije mogao pru\u017eiti valjan razlog za izostajanje mogao je dobiti i zatvorsku kaznu. Chauvir, Fr\u00e9d\u00e9ric, <em>La Maison du Roi sous Louis XIV, une troupe d\u2019\u00e9lite<\/em>, Revue historique des arm\u00e9es, vol. 242., 5., 2006.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[19] Kadeti, kao i uop\u0107e sinovi plemi\u0107a predodre\u0111eni za \u010dasni\u010dko zvanje, obrazovani su u akademijama, od kojih su najpoznatije bile one koje su osnovali Antoine de Pulvinal u Parizu 1594. i Henri de la Tour d\u2019Auvergne, vojvoda od Bouillona (otac glasovitog generala, vikonta Turennea) u Sedanu 1599. Parrott, 40.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[20] Chartrand, Ren\u00e9, <em>Louis XIV\u2019s Army<\/em>, Men-at-Arms 203, Oxford, 1988, 15.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[21] Ovakvu vrstu komfora u\u017eivale su isklju\u010divo <em>Maison du Roi<\/em> pukovnije. Vi\u0161e o hotelima vidi u Wilmart, Julien, <em>Des chevaux et des mousquetaires dans le Paris des XVIIe et XVIIIe si\u00e8cles<\/em>, Revue histoire urbaine, vol. 44., 21-40, Paris, 2015.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[22] Tako je zabilje\u017een slu\u010daj da su pripadnici <em>Gardes Francaises<\/em> (pje\u0161a\u010dka pukovnija koja je pripadala <em>Maisons du Roi<\/em>) 1644. samovoljno napustili namijenjene smje\u0161taje da bi sebi, izvan Pariza, prona\u0161li bolje. Lynn, 162.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[23] Pla\u0107a jednog obi\u010dnog pje\u0161aka iznosila je 1660. oko 5 sola dnevno, konjanika 7, dok je dragun primao 6; jedan sol (sou) iznosio je 12 francuskih dinara (deniers), a 20 sola livru. Ibid, 148.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[24] Chartrand, 24.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[25] Lynn, 227.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[26] Chauvir, 242., 2.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[27] Ibid, 3.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[28] Chartrand, 2013, 55.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[29] Ibid, 56-57.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[30] Barrey, Pierre Edmond, Pr\u00e9cis historique sur la maison du roi, depuis sa formation en 1814, jusqu\u2019\u00e0 sa r\u00e9forme en 1815, Paris, 1816, 11.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[31] Po posljednji put na nekoj javnoj paradi pojavili su se 21. sije\u010dnja 1815., na pogrebnoj povorci za generala Nansoutyja, koji je od 12. travnja 1814. obavljao du\u017enost <em>Capitaine-Lieutenant-<\/em>akraljevih mu\u0161ketira. Ibid, 13.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[32] Ibid, 43.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Proslavljeni francuski romanopisac Alexandre Dumas (1802. \u2013 1870.) objavio je u Parizu 1844. godine Tri mu\u0161ketira, prvu knjigu u serijalu o kraljevskim mu\u0161ketirima, elitne francuske vojne postrojbe, \u010dija je radnja smje\u0161tena u prvu polovicu 17. stolje\u0107a, formirana oko glavnog lika d\u2019Artagnana i njegovih prijatelja i suboraca Athosa, Porthosa i Aramisa. Knjiga je bila ogroman uspjeh [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":84,"featured_media":5432,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1276,543,1275,1274,1273],"class_list":["post-5431","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-alexandre-dumas","tag-francuska","tag-gatien-courtilz-de-sandras","tag-mousqetaires-du-roi","tag-musketiri"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5431","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/84"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5431"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5431\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5441,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5431\/revisions\/5441"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5432"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5431"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5431"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5431"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}