{"id":5418,"date":"2020-06-08T18:41:00","date_gmt":"2020-06-08T16:41:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=5418"},"modified":"2026-11-01T18:54:11","modified_gmt":"2026-11-01T17:54:11","slug":"bitka-kod-nagyharsanyja-1687","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2020\/bitka-kod-nagyharsanyja-1687\/","title":{"rendered":"Bitka kod Nagyhars\u00e1nyja 1687."},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom Be\u010dkoga rata 1684\u201399. vojske kr\u0161\u0107anske Svete lige (Austrija, poljsko-litavska unija i Mleta\u010dka Republika, te Rusija od 1686.) nanijele su Osmanlijama niz vojnih poraza s mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) kao kona\u010dnim rezultatom. Bitka na ju\u017enoj ma\u0111arskoj granici kod sela Nagyhars\u00e1ny (Ar\u0161anj) jedna je od takvih pobjedni\u010dkih epizoda Svete lige.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Uvod<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U skladu s ve\u0107 zacrtanim vojnim planovima na vije\u0107anjima Dvorskog ratnog vije\u0107a u Be\u010du (Hofkriegsrat), po zauzimanju Budima 1. rujna 1686. nakon duge i skupe opsade (prva, poduzeta dvije godine ranije, neslavno je propala) vrhovni zapovjednik habsbur\u0161ke vojske, Karlo Lotarin\u0161ki, dao je nalog markgrofu Ludwigu Badenskom da uz desnu obalu Dunava prati pa\u0161u Sulejmana koji se povla\u010dio prema Dardi i Osijeku i zauzme preostale va\u017ene utvrde na jugu Ugarske. Pa\u0161a je poku\u0161ao pomo\u0107i okru\u017eenom Budimu, no stigao je prekasno, te je morao uzmaknuti pred napreduju\u0107im neprijateljskim snagama. Povev\u0161i sa sa sobom 12 pukovnija, uklju\u010duju\u0107i i dragunsku pukovniju princa Eugena Savojskog, Badenski je 23. rujna zauzeo \u0160imontornju (Simontornya) , a ve\u0107 9. listopada stigao je do Drave. Planirao je kod Turanovca zdru\u017eiti svoje snage s generalom Scherffenbergom, koji se nalazio s desne obale Drave, no obilne ki\u0161e sprije\u010dile su mu prijelaz. Umjesto toga, do 14. listopada Scherffenbergova vojska pre\u0161la je Dravu i pridru\u017eila se njegovoj. Tako zdru\u017eene snage bile su spremne za opsadu Pe\u010duha (P\u00e9cs) 16. listopada. Doznav\u0161i da se pribli\u017eava habsbur\u0161ka vojska, pa\u0161a je naredio da se grad spali, no taj je njegov naum sprije\u010dio Ludwig Badenski, na vrijeme ugasiv\u0161i po\u017ear. Zasluge se za ovo pripisuju i princu Eugenu.[1] Grad je pao 22. listopada, a s njim i 2000 Osmanlija u zarobljeni\u0161tvo.[2] Sljede\u0107i je na redu bio \u0160iklo\u0161 (Sikl\u00f3s), nakon \u010dega se vojska zaputila prema Dardi. Ludwig i Eugen zatekli su ju u ru\u0161evinama, djelomi\u010dno spaljenog mosta preko Drave, a kako je ve\u0107 bila poodmakla jesen i rijeka narasla od obilnih ki\u0161a, odustali su od poku\u0161aja napada na Osijek. Spalili su ono \u0161to je od mosta ostalo i 1. studenog se povukli u Pe\u010duh. Deset dana kasnije markgrof je opsjeo i utvrdu Kapo\u0161var (Kaposv\u00e1r), po \u010dijem je zauzimanju vojsku smjestio u zimske kvartire.\u00a0 Pohod je bio zaklju\u010den i uspjesima na drugom boji\u0161tu, gdje su vojvoda Lotarin\u0161ki i general Veterani do kraja listopada porazili Osmanlije kod Sente i oteli im Segedin (Szeged). Te su zime svi carski generali odlu\u010diti posjetiti Veneciju, gdje se odr\u017eavao nadaleko poznati i jedinstveni karneval. Bio je to dug predah pred ratnu 1687. godinu, koja \u0107e biti klju\u010dna za dalje slamanje osmanske mo\u0107i i oslobo\u0111enje zemalja uz Dunav i Savu od osmanske vlasti.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Poku\u0161aj zauzimanja Osijeka, 16. -19. srpnja<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detkom 1687. godine veliki vezir po\u010deo je okupljati veliku vojsku u Beogradu, 40 000 ljudi i 70 topova, uz poja\u010danje od 20 000 Tatara.[3] Bila je to priprema za obranu od habsbur\u0161ke vojske koja se istodobno kretala s obje strane Dunava, u pravcu Osijeka i Petrovaradina, osvajaju\u0107i teritorij uz Dravu. Karlo Lotarin\u0161ki postavio je logor izme\u0111u \u0160iklo\u0161a i Branjinog Vrha 23. lipnja, s41 900 pje\u0161aka, 14 400 kirasira (te\u0161ka konjica) i 7 500 draguna [4], dok se bavarski izbornik Maximilian Emanuel kretao lijevom obalom Dunava s 12 000 vojnika, namjeravaju\u0107i zauzeti Petrovaradin. Me\u0111utim, morao je po\u010detkom srpnja promijeniti planove na zahtjev Lotarin\u0161kog. Vojvoda je obavije\u0161ten o tome da se Sulejmanpa\u0161a pribli\u017eavao s vojskom od 60 000 vojnika, poja\u010dao garnizon u Petrovaradinu s dodatnih 15 000 ljudi i naredio da se obnove valpova\u010dke zidine, pa se izbornik \u017eurno zaputio preko Dunava, pre\u0161ao rijeku kod Baje te se 5. srpnja pridru\u017eio ostatku carskih snaga.<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200930215837\/https:\/\/povijest.net\/2018\/?p=4939#_ftn5\">[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ranije tog mjeseca, dok je izbornik jo\u0161 vr\u0161io pripreme za pokret u Szolnoku, vojvoda Lotarin\u0161ki s dijelom vojske je preko Darde stigao do obale Drave. Ondje su umjesto uni\u0161tenog Sulejmanova mosta Osmanlije podigli nasip, za koji je Dvorsko ratno vije\u0107e dalo nalog da se \u0161to prije uni\u0161ti; otpor iz utvrde Osijek bio je prejak i vojska se morala povu\u0107i, ne postigav\u0161i ni\u0161ta.[6] Karlo je izvijestio Be\u010d da \u0107e poku\u0161ati s izgradnjom novog mosta na lokaciji pogodnijoj za prelazak preko Drave, dalje od Osijeka. Kao najpogodnija lokacija za to izabrano je mjesto nedaleko od \u0160iklo\u0161a, nasuprot Donjeg Miholjca. Francuski mar\u0161al Villars, koji je u bavarskoj vojsci sudjelovao u ovim doga\u0111anjima, opisao je kako je cijelo podru\u010dje, s obje strane Drave okru\u017eeno mo\u010dvarom i gustom \u0161umom, bilo posve potpopljeno. Dodatnu pote\u0161ko\u0107u predstavljali su osmanski odredi koji su iz Osijeka po\u010deli ometati graditelje, dok je na mogu\u0107e prepade preko ju\u017ene Baranje motrio general Caprara, smje\u0161ten s konjicom u Dardi.[7] Radovi su kona\u010dno zavr\u0161eni 5. srpnja, u isto vrijeme kad su u kamp pristigli general D\u00fcnewald i i hrvatski ban Nikola Erd\u00f6dy s Hrvatima grani\u010darima iz vara\u017edinskog generalata. Prema izvje\u0161\u0107u izvi\u0111a\u010da i priznanju nekih osmanskih prebjega, veliki vezir je navodno ve\u0107 bio u Osijeku s najmanje 40 000 vojnika. Smatraju\u0107i da se radi o neprovjerenim glasinama, vojvoda je naredio Caprari da napusti Dardu te da se prije\u0111e Drava 15. srpnja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010cinilo se da je put prema Osijeku otvoren, jer, kako ka\u017ee Villars, iako se prema svemu o\u010dekivalo druk\u010dije, neprijatelju i dalje nije bilo traga.[8] Vojska je u bojnom redu i oprezno mar\u0161irala prema drugoj po va\u017enosti osmanskoj utvrdi na Dravi, Vapovu.Maximilian Emanuel bio je nalijevom krilu, \u010diji je prvi red \u010dinilo 40 eskadrona (8 dragunskih i 17 pje\u0161a\u010dkih bataljuna) i drugi 33 eskadrona (12 dragunskih i 5 pje\u0161a\u010dkih). Vojvoda Lotarin\u0161ki zapovijedao je desnim krilom, s 35 eskadrona (5 dragunskih i 17 pje\u0161a\u010dkih bataljuna) u prvom i 31 eskadronom u drugoj liniji, od kojih je 10 bilo dragunskih.[9] Valpovo je doista bila dobro utvr\u0111eno upori\u0161te, koje je branilo 600 osmanskih vojnika.[10] Odbili su ponudu bavarskog izbornika da se predaju, odlu\u010dni boriti se do zadnjeg.[11] Generala Heusslera napao je i potukao odred od 2000 spahija te se, sam ranjen u koljeno, morao povu\u0107i. Kad je postalo jasno da Valpovo ne\u0107e tako brzo pasti, ne \u017eele\u0107i gubiti vrijeme, carski generali ostavili su 200 vojnika ispred Valpova, a ostatak je krenuo na Osijek.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tek po dolasku pred sam Osijek, 16. srpnja, uvidjeli su da je cijela neprijateljska vojska bila smje\u0161tena ispred utvrde, ukopana u rovove u obliku polumjeseca.[12] Generale carske vojske iznenadilo je to \u0161to su se Osmanlije ukopali u rovove, jer defanziva ina\u010de nije bila dio njihove ratne taktike ve\u0107 vi\u0161e odlika zapdnoeuropskog modela ratovanja. Ovo je Sulejman pa\u0161a mogao zahvaliti savjetnicima Francuzima koje je imao pored sebe, u ovom slu\u010daju poimence spomenutom markizu de Persanu. Pierre de Girardin, francuski diplomat na osmanskom dvoru, tako\u0111er svjedok ovih doga\u0111aja, pi\u0161e u izvje\u0161\u0107u uministru rata Louvoisu da je veliki vezir procijenio da mu je mudrije \u010duvati prilaz Osijeku nego prelaziti Dravu, bar u tom trenutku. Poslo\u017eio je svoje snage tako da mu je Drava \u0161titila desni bok, gusta \u0161uma lijevi; izme\u0111u \u010detiri rova smjestio je topove, a u pozadinu te\u0161ku konjicu. Tatarska konjica bila je razbacana u \u0161umi, vr\u0161e\u0107i prepade na carsku vojsku, posebno na odrede zadu\u017eene za skupljanje hrane.[13]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Villars opisuje probijanje kroz gustu \u0161umu, okr\u0161aje s odredima spahija i janji\u010dara, groznicu koja je pogodila \u010dak i izbornika te \u201evojvodu od Savoje\u201c[14], a svojstvena je ovim krajevima. Imaju\u0107i takvu za\u0161titu za le\u0111ima, odredi lake osmanske konjice zasipali su strijelama carske linije formirane s Lotarin\u0161kim na desnom i Maximilianom Emanuelom na lijevom krilu. U Villarsu je znati\u017eelja prevladala strah pa se uve\u010der 19. srpnja popeo na najvi\u0161e stablo da bi osmotrio osmanske rovove. Oo \u0161to je vidio prili\u010dno ga je zapanjilo: s desne strane utvrda uz Dravu, s lijeve gusta, neprohodna \u0161uma; u sredini su u dva reda stajali odredi janji\u010dara, izme\u0111u njih razbacani odredi konjice, a u pozadini se u daljini nazirali raznobojni turski \u0161atori.[15] Izme\u0111u habsbur\u0161ke vojske i osmanskih polo\u017eaja prostirala se gusta \u0161uma, koja je jednako zaklanjala pogled na neprijateljske polo\u017eaje koliko mu je slu\u017eila i da nesmetano zasipa topni\u010dkom vatrom njihove redove. Lotarin\u0161ki daje nalog Hrvatima da prokr\u010de prolaz kroz \u0161umu, no pri toj ih zada\u0107i ometaju spahije. Nakon \u0161to su izgubili 140 ljudi i zastavu puka, prisiljeni su se povu\u0107i. 19. srpnja poku\u0161ali su generali Souches i Starhemberg izvr\u0161iti frontalni juri\u0161 na palisade, no osmanski topovi nisu dopu\u0161tali prilaz. Prizor pukovnika Palffyja, koji se nalazio na nasipu u trenutku kad mu je topovska kugla otkinula glavu, morao je biti posebno potresan u tom trenutku neuspjeha.[16] Bilo je suludo nastaviti s uzaludnim poku\u0161ajima, pa su izbornik i vojvoda odlu\u010dili 20. srpnja da je vrijeme za povla\u010denje. Vojska se povla\u010dila istim putem kojim je i stigla, uz Dravu, prema Valpovu, a \u010dim je Sulejman pa\u0161a shvatio da neprijatelj ne glumi, ve\u0107 doista uzmi\u010de, odlu\u010dio je krenuti za njima.[17] Dva i pol dana su se nalazili pod stalnim napadima spahija i janji\u010dara, u kojima su najvi\u0161e stradali Hrvati, \u010dija je zada\u0107a bila pokrivati odstupnicu, no povla\u010denje se i pored gubitaka odvijalo uredno i po planu.Koloniu povla\u010denju,poslo\u017eenoj u dva reda,pridru\u017eili su se i odredi koji su motrili na neosvojivo Valpovo te su svi skupa 22. srpnja pre\u0161li Dravu.[18]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Bitka<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samopouzdanje velikog vezira nakon ovog uspjeha toliko je poraslo da je bio siguran kako je stupio pravi trenutak da se osveti za poni\u017eenje koje mu je naneseno kod Budima. Husari generala Piccolominija su 24. srpnja presreli njegove glasnike te im oteli pismo koje je poslao u Siget i u kojem se hvalio kako je porazio carsku vojsku te kako ih sad namjerava progoniti do potpunog uni\u0161tenja.[19] On jepre\u0161ao Dravu bli\u017ee Osijeku, preko starog mosta, koji je djelomi\u010dno obnovio, te je negdje izme\u0111u Darde i Branjinog Vrha podignuo kamp, kojeg je osigurao rovovima i topovima.Ve\u0107 ranije odaslao je brze odrede Tatara koji su pusto\u0161ili podru\u010djem izme\u0111u Moha\u010da i \u0160iklo\u0161a te nanosili gubitke habsbur\u0161koj vojsci, koja se 28. srpnja ulogorila izme\u0111u brda Harsany i Moha\u010da. Potpukovnik Hofkirchen zarobio je jednog agu iz vezirove tjelesne stra\u017ee koji je otkrio da je Sulejman pa\u0161a bio na pola puta izme\u0111u Darde i \u0160iklo\u0161a, navodno s 150 000 vojnika.Pro\u0161lo je dva dana dok su vojvodini izvi\u0111a\u010di doista uspjeli uo\u010diti osmanski logor, nakon \u010dega se cijela vojska pomakla bli\u017ee Moha\u010du. Lotarin\u0161ki, kako bi sprije\u010dio da bilo \u0161to od namirnica i vojnih sredstava padne u ruke neprijatelju, naredio je da se sva plovila na Dravi potope i sve s njih smjesti u \u0160iklo\u0161u. Razmi\u0161ljao je i o tome da se razori utvrda u Pe\u010duhu kako je se ne bi do\u010depali Osmanlije, no ipak je odlu\u010dio sa\u010dekati razvoj situacije.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"490\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/polozaj-vojski-i-pokreti-osmanske-vojske-490x720.jpg\" alt=\"Polo\u017eaj vojski i pokreti osmanske vojske\" class=\"wp-image-5422\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/polozaj-vojski-i-pokreti-osmanske-vojske-490x720.jpg 490w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/polozaj-vojski-i-pokreti-osmanske-vojske-204x300.jpg 204w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/polozaj-vojski-i-pokreti-osmanske-vojske-768x1128.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/polozaj-vojski-i-pokreti-osmanske-vojske.jpg 944w\" sizes=\"auto, (max-width: 490px) 100vw, 490px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Polo\u017eaj vojski i pokreti osmanske vojske<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izbornik je ponovno zauzeo lijevo krilo bli\u017ee Branjinom Vrhu i neprijateljskom logoru, dok je Lotarin\u0161ki bio na desnom, uz brdo Harsany. Villars pi\u0161e da su napadi Tatara stalni, a situaciju pogor\u0161ava nedostatak pitke vode: \u017ee\u0111 podjednako mu\u010di ljude i konje. Veliki problem po\u010dinje uskoro predstavljati i nedostatak hrane. Po\u010detkom kolovoza mnogi carski vojnici, skuplja\u010di hrane, bili su ubijeni ili zarobljeni u velikom broju, poku\u0161avaju\u0107i u bli\u017eoj okolici do\u0107i do namirnica. Nakon povla\u010denja prema Branjinom Vrhu, vojsci su se pridru\u017eili nova poja\u010danja, me\u0111u kojima su i vojvoda od Mantove i princ od Hannovera.[20] Neprijatelja su ugledali ve\u0107 nekoliko dana ranije, dok su jo\u0161 uvijekplovili \u010damcima preko Kara\u0161ice. Francuz procjenjuje da je odred od nekih 2000 konjanika promatrao njihove polo\u017eaje s brda iza Branjinog Vrha (Banovo brdo), no nisu se \u017eeljeli previ\u0161e pribli\u017eiti, izbjegavaju\u0107i ono \u0161to je Lotarin\u0161ki nastojao posti\u0107i, privu\u0107i neprijatelja na otvoreno.[21] Manji sukobi, \u010darke i odmjeravanje snaga potrajalo je nekoliko dana, no veliki vezir je odbijao napustiti svoj dobro utvr\u0111eni polo\u017eaj kod Branjinog Vrha, dok nije bio siguran da ima priliku napasti carsku vojsku koja se 11. kolovoza jo\u0161 uvijek raspore\u0111ivala u bojni red.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"446\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/prikaz-bitke-suvremena-gravura-446x720.jpg\" alt=\"Prikaz bitke, suvremena gravura\" class=\"wp-image-5424\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/prikaz-bitke-suvremena-gravura-446x720.jpg 446w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/prikaz-bitke-suvremena-gravura-186x300.jpg 186w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/prikaz-bitke-suvremena-gravura-768x1240.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/prikaz-bitke-suvremena-gravura.jpg 794w\" sizes=\"auto, (max-width: 446px) 100vw, 446px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Prikaz bitke, suvremena gravura<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izbornik je postavljao svoje ljude na uobi\u010dajenom lijevom krilu kada je Sulejman pa\u0161a 12. kolovoza pokrenuo napad, usmjeriv\u0161i ga ba\u0161 na to mjesto. Maximilian se po\u017eurio formirati polukrug oko brda Harsany, ve\u0107 pod udarom neprijateljskog topni\u0161tva. Osmanski topovi zauzeli su uzvisine u blizini Branjinog Vrha, nedaleko od mjesta koje je carska vojska napustila prije nekoliko dana. Veliki vazir je pomaknuo i ostatak vojske, izvan svog dobro za\u0161ti\u0107enog kampa, te je i\u0161ao u punu ofenzivu, bez osiguranja pozadine i siguran u pobjedu. Villars u svojim memoarima tvrdi da je upravo on upozorio generala Piccolominija na udar koji se pripremao, te je ovaj postavio svoje kirasire u \u010dvrst, neprobojan zid. Iako je odred od 6 000 spahija, za koje Villars ka\u017ee da je najve\u0107i odred konjice koji je ikada vidio u juri\u0161u, svom silinom napao lijevo krilo, \u010dvrst otpor kirasira i draguna ga je zaustavio.<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200930215837\/https:\/\/povijest.net\/2018\/?p=4939#_ftn22\">[22]<\/a> Neuspje\u0161an juri\u0161 konjice pokolebao je odjednom i janji\u010dare, tako\u0111er u napadu, te su se i oni po\u010deli povla\u010diti. U tom trenutku se u borbu uklju\u010dilo i desno krilo carske vojske. Odred od 4000 osmanskih vojnika poku\u0161ao se do\u010depati njihove prtljage u pozadini, no tu su reagirale dvije dragunske pukovnije, Serau i Russl, te ih potisnule. Pod okriljem topni\u010dke vatre, 1000 vojnika s desnog krila, po nalogu Lotarin\u0161kog, poteklo je u pomo\u0107 lijevom, gdje je Maximilianova konjica gurala&nbsp; neprijatelja dalje od brda, prema mo\u010dvari. Vojvoda je osobno predvodio badenske pukovnije i pet bataljuna Bavaraca, kr\u010de\u0107i sebi put kroz \u0161umu. Uspjeli su se probiti do rovova koje je veliki vezir naknadno po\u010deo kopati, zabrinut za pozadinu zbog nepovoljnog tijeka bitke. Snage s oba krila uskoro su preplavila rovove, a osmanska vojska je bje\u017eala u panici. Dragunske pukovnije, izme\u0111u ostalih i Savoja, pod komandom princa Eugena, dala se u potjeru za pora\u017eenom vojskom, koja je nastojala pobje\u0107i preko Drave u Osijek.<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200930215837\/https:\/\/povijest.net\/2018\/?p=4939#_ftn23\">[23]<\/a><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kroz dim kr\u0161\u0107anskih topova koji je prekrio bojno polje, opisuje Silahdar, cijela osmanska vojska na\u0161la se u o\u010daju, svaki za sebe poku\u0161avaju\u0107i spasiti \u017eivu glavu. Za poraz je optu\u017eio velikog vezira i njegovu oholost i nemarnost.[24] Villars, koji se na\u0161ao u prvim redovima uz bavarskog izbornika, opisuje kako je carska konjica nemilosrdno gonila i sjekla neprijatelja kroz baranjske mo\u010dvare,[25] a bio je i me\u0111u prvima koji je u\u0161ao u logor velikog vezira te je opisao njegov rasko\u0161an \u0161ator. General D\u00fcnewald nastavio je proganjati janji\u010dare i spahije sve do Darde. Ostaci osmasnke vojske uspjeli su se domo\u0107i Drave, odakle su pod okriljem no\u0107i poku\u0161ali prije\u0107i Dravu i vratiti se u Osijek: pontonski most se sru\u0161io nakon \u0161to ga je pre\u0161lo samo oko 23 000 spahija i\u00a0 3 000 janji\u010dara [26]. Na bojnom polju ostalo je 8000 mrtvih Osmanlija, 2000 ih je zarobljeno, a 78 topova palo je u ruke carskoj vojsci.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kao izravna posljedica ove pobjede bilo je osvajanje Osijeka, u koji je D\u00fcnewald u\u0161ao 5. listopada 1687., a vrlo brzo potom i potpuno osloba\u0111anje Slavonije. Osmanlije \u0107e jo\u0161 jednom 1690. zaprijetiti Osijeku opsadom, no taj je poku\u0161aj propao i predstavljao je njihov posljednji upad u Slavoniju.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Objavljeni izvori<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li><em>M\u0117moires du Mar\u0117chal de Villars<\/em>, 1884, uredio Melchior de Vogue<\/li>\n\n\n\n<li>JMC, <em>Diarium Von der Kayserlichen Haupt-Armee, in Hungarn<\/em>\u2026, 1687<\/li>\n\n\n\n<li>Kerekes, D\u00f3ra:<em>M\u00e9moires sur l\u2019empire Ottoman par Pierre de Girardin ambassadeur Fran\u00e7ais \u00e0 Constantinople, 1685\u20131689,<\/em> Paris-Budapest-Szeged, Institut Hongrois \u2013 Biblioth\u00e8que nationale Sz\u00e9ch\u00e9nyi, 2007.<\/li>\n\n\n\n<li>Merian, Matthaeus, <em>Theatrum Europaeum<\/em>, XIII., Frankfurt am Main, 1698.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Literatura<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Ma\u017euran, Ive: <em>Hrvati i Osmansko carstvo,<\/em> Zagreb, 1998.<em>,<\/em> 236.<\/li>\n\n\n\n<li>Stoye, John: <em>The siege of Vienna<\/em> New York, 2006<\/li>\n\n\n\n<li>R\u00f6der von Diersburg, Philipp: <em>Des Markgrafen Ludwig Wilhelm von Baden Feldz\u00fcge wider die T\u00fcrken<\/em>, II., Karlsruhe, 1839.<\/li>\n\n\n\n<li>Wheatcroft, Andrew: <em>Habsburgs, Ottomans and the Battle for Europe<\/em>, New York, 2009<\/li>\n\n\n\n<li>Klopp, Onno: <em>Das Jahr 1683 und der folgende grosse T\u00fcrkenkrieg bis zum Frieden von Carlowitz 1699<\/em>, Graz, 1882.<\/li>\n\n\n\n<li>Boetius, Christoph: <em>Ruhm-belorberter, triumph-leuchtender und glantz-erh\u00f6heter Kriegs-Helm,<\/em> III., N\u00fcrnberg, 1688.<\/li>\n\n\n\n<li>Rycaut, Paul; Battista Donado, Giovanni; Foscarini, Michele; Berengano: <em>Der neu-er\u00f6ffnete Ottomannische Pforten Fortsetzung<\/em>, 1700.<\/li>\n\n\n\n<li>Mittheilungen des k.k. Kriegs-Archivs 3. (Neue Folge, 1889)<\/li>\n\n\n\n<li>Hochedlinger, Michael: <em>Austria\u2019s Wars of Emergence, 1683-1797,<\/em> London, 2003<\/li>\n\n\n\n<li>Schweigerd, Carl Adam: <em>\u00d6sterreichs Helden und Heerf\u00fchrer<\/em>, II., Grimma, 1853.<\/li>\n\n\n\n<li>Hammer, Joseph: <em>Geschichte des Osmanischen Reiches<\/em>, VI., Pest, 1830.<\/li>\n\n\n\n<li>Szita, Laszlo: <em>Oslobo\u0111enje Slavonije i Osijeka od Turaka<\/em>,Glasnik arhiva Slavonije i Baranje 1 (1991)<\/li>\n\n\n\n<li>Smi\u010diklas, Tadija:<em>Dvjestogodi\u0161njica oslobo\u0111enja Slavonije,<\/em>I., Zagreb, 1891.<\/li>\n\n\n\n<li>H\u00f3v\u00e1ri, J\u00e1nos (1989.): A nagyhars\u00e1nyi csata t\u00f6r\u00f6k szemmel, El\u0151ad\u00e1sok \u00e9s tanulm\u00e1nyok a t\u00f6r\u00f6k elleni visszafoglal\u00f3 h\u00e1bor\u00fak t\u00f6rt\u00e9net\u00e9b\u0151l 1686-1688, 66.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] Schweigerd, Carl Adam: <em>\u00d6sterreichs Helden und Heerf\u00fchrer<\/em>, II., Grimma, 1853., 655.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] R\u00f6der von Diersburg, Philipp: <em>Des Markgrafen Ludwig Wilhelm von Baden Feldz\u00fcge wider die T\u00fcrken,<\/em> I., Karlsruhe, 1839., 235.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Hammer, Joseph:<em>Geschichte des Osmanischen Reiches<\/em>, VI., Pest, 1830., 479.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Merian, Matthaeus, <em>Theatrum Europaeum<\/em>, XIII., Frankfurt am Main, 1698., 12.-13.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Ibid, 15.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6] Boetius, Christoph: <em>Ruhm-belorberter, triumph-leuchtender und glantz-erh\u00f6heter Kriegs-Helm<\/em>, III., N\u00fcrnberg, 1688., 100.;JMC, <em>Diarium Von der Kayserlichen Haupt-Armee, in Hungarn\u2026, 1687,<\/em> 9.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] M\u0117moires du Mar\u0117chal de Villars, 1884, uredio Melchior de Vogue, 356.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] Vog\u00fc\u00e9, 358.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9]<em> Diarium<\/em>, 14.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Dvije godine ranije, general James Leslie zauzeo je Viroviticu i spalio dio mosta na Dravi, no nije ni poku\u0161ao zauzeti Valpovo. Ma\u017euran, Ive: <em>Valpovo, sedam stolje\u0107a znakovite pro\u0161losti,<\/em> Valpovo, 2004.,56.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] Merian, XIII., 15.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12]<em> Mittheilungen des k.k. Kriegs-Archivs,<\/em> III. (1889.), 105.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Kerekes, D\u00f3ra: <em>M\u00e9moires sur l\u2019empire Ottoman par Pierre de Girardin ambassadeur Fran\u00e7ais \u00e0 Constantinople, 1685\u20131689<\/em>, Paris-Budapest-Szeged, Institut Hongrois \u2013 Biblioth\u00e8que nationale Sz\u00e9ch\u00e9nyi, 2007., 117.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Princ Eugen Savojski. Pismo od 17. srpnja. Vog\u00fc\u00e9, 1884, 359.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] Ibid, 362.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Szita, 198.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] Turski kroni\u010dar Silahdar Mehmed Aga s osmanske strane zabilje\u017eio je mnoge detalje vezane za doga\u0111aje u prolje\u0107e i ljeto 1687. On pi\u0161e da je ve\u0107i broj savjetnika velikog vezira smatrao da treba ostati u sigurnosti Osijeka i ne goniti kr\u0161\u0107ansku vojsku, no Sulejman pa\u0161a se nadao lakoj i brzoj pobjedi. H\u00f3v\u00e1ri, J\u00e1nos (1989.):<em>A nagyhars\u00e1nyi csata t\u00f6r\u00f6k szemmel,<\/em> El\u0151ad\u00e1sok \u00e9s tanulm\u00e1nyok a t\u00f6r\u00f6k elleni visszafoglal\u00f3 h\u00e1bor\u00fak t\u00f6rt\u00e9net\u00e9b\u0151l 1686-1688, 66.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] Vog\u00fc\u00e9, 69.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[19] Merian, 17.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[20] Pismo od 1. kolovoza. Vog\u00fc\u00e9, 364.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[21] Pismo od 4. kolovoza. Ibid, 365.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[22] Vog\u00fc\u00e9, 1884, 74.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[23] Merian, XIII., 22.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[24] H\u00f3v\u00e1ri, 66. Navodno je kasnije sam veliki vezir, govore\u0107i o svom porazu, rekao da kr\u0161\u0107anske vo\u0111e, veliki kapetan (Karlo Lotarin\u0161ki) i \u201eplavi kralj\u201c (Maximilian Emanuel), bljuju\u0107i vatru, razbili njegovu konjicu, te je pred naletom njihove ohrabrene vojske i sam morao ustuknuti. Ibid, 73.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[25] Izbornik je u borbi ranjen u ruku, princu Eugenu su ubijena dva konja i tako\u0111er je ranjen, a princ Commercy zadobio je udarac u prsa kopljem. Vog\u00fc\u00e9, 1884., 75.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[26] Szita, \u201cOslobo\u0111enje Slavonije\u201d, 202.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tijekom Be\u010dkoga rata 1684\u201399. vojske kr\u0161\u0107anske Svete lige (Austrija, poljsko-litavska unija i Mleta\u010dka Republika, te Rusija od 1686.) nanijele su Osmanlijama niz vojnih poraza s mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) kao kona\u010dnim rezultatom. Bitka na ju\u017enoj ma\u0111arskoj granici kod sela Nagyhars\u00e1ny (Ar\u0161anj) jedna je od takvih pobjedni\u010dkih epizoda Svete lige.<\/p>\n","protected":false},"author":84,"featured_media":5419,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1272,1271,43],"class_list":["post-5418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-nagyharsany","tag-sveta-liga","tag-vojna-povijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/84"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5418"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5418\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5430,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5418\/revisions\/5430"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5419"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}