{"id":506,"date":"2017-04-19T00:17:00","date_gmt":"2017-04-18T22:17:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=506"},"modified":"2026-08-11T09:34:34","modified_gmt":"2026-08-11T07:34:34","slug":"stvaranje-albanije-4-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2017\/stvaranje-albanije-4-dio\/","title":{"rendered":"Stvaranje Albanije (4. dio)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odmah nakon Balkanskih ratova, a jo\u0161 vi\u0161e nakon Prvog svjetskog rata, u turskoj javnoj diskusiji isti\u010de se pitanje izdaje Albanaca i ironi\u010dno se po\u010dinje pisati o njihovom jadu za kojeg su si sami krivi. U djelima osmanskih \u010dasnika koji su se borili na zapadnom boji\u0161tu tijekom ratova isti\u010de se nelojalnost Albanaca koji su umjesto da svim silama brane Osmansko Carstvo po\u017eurili osnovati nezavisnu dr\u017eavu te su u toj \u017eurbi do\u017eivjeli stra\u0161nu sudbinu i ekspanzionizam Grka i Slavena te su u kona\u010dnici raseljeni ili pobijeni.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Izdaja?<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pisanje Mehmeta Akifa, Nihala Atsiza, govor Fevzija \u00c7akmaka u Vojnoj akademiji su samo primjeri osude albanske izdaje. \u010cak se na jednom mjestu ka\u017ee \u2013 \u201eOd sada \u0107emo rije\u010d Albanac upotrebljavati kao sinonim za izdaju, nemoral, lukavstvo i lopovluk.\u201c[1]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pitanje koje \u010desto postavljaju turski \u010dasnici, politi\u010dari i ideolozi Komiteta jedinstvo i napredak, a kasnije i dio povjesni\u010dara jest kako to da me\u0111u albanskim civilima koji su uvijek bili skloni sudjelovati u ratnim doga\u0111anjima nije bilo vi\u0161e dobrovoljaca koji brane svoje etni\u010dko podru\u010dje?[2] Na to pitanje nije te\u0161ko odgovoriti. Pobuna protiv mladoturske vlasti i njihovog odnosa prema Albancima i naglost izbijanja Balkanskih ratova nisu ostavili dovoljno vremena vodstvu albanskog pokreta na Kosovu da organizira kvalitetniju obranu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">14. listopada 1912. godine u Skopju je do\u0161lo do susreta lidera kosovskih Albanaca. Na sastanku su bili Hasan Prishtina, Nexip Draga, Bajram Curri i Mithad Frash\u00ebri. Na tom sastanku je odlu\u010deno da \u0107e Albanci pru\u017eiti oru\u017eani otpor osvaja\u010dima, ali ne za Carstvo nego za obranu svog etni\u010dkog teritorija. S tog sastanka poslali su pismo velikim silama. No, za kvalitetniju pripremu otpora nedostajalo je vremena jer su okupacijske sile prerano u\u0161le na podru\u010dje Kosova. Srbijanska vojska je uspjela uhititi Prishtinu i Dragu te su oni ostatak rata proveli u zatvoru. Brzina kojom su srbijanska, crnogorska i gr\u010dka vojska napredovale nije ostavila puno prostora za taktiziranje pa je dio sjevernih Albanaca na granici s Crnom Gorom oru\u017eani otpor po\u010deo pru\u017eati tek kad je glavnina crnogorske vojske napustila njihovo podru\u010dje.[3]<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-995f960e wp-block-columns-is-layout-flex\">\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Drugi poku\u0161aj zauzimanja stava uo\u010di izbijanja ratova bila je skup\u0161tina u Vlori koju je sazvao Syrja Bej Vlora. On je zaklju\u010dio da se priprema invazija balkanskih dr\u017eava i da je potrebno izraditi zajedni\u010dku platformu svih Albanaca. Prema njegovim ocjenama Osmansko Carstvo \u0107e do\u017eivjeti katastrofalan poraz zbog svoje nesposobnosti te je potrebno proglasiti neovisnost Albanije i neutralnost u budu\u0107im sukobima. Skup\u0161tinari se nisu mogli usuglasiti oko toga ho\u0107e li do rata uop\u0107e do\u0107i i taj poku\u0161aj do\u017eivio je neuspjeh. Syrja je nastavio s poku\u0161ajima u raznim dijelovima etni\u010dkog albanskog teritorija i nakon izbijanja rata te je tako krenuo u Tiranu i Shkodru inzistiraju\u0107i na stvaranju Albanije, ali neuspje\u0161no.[4]<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\">\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"257\" height=\"300\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Syrja_Bey_Vlora_Ottoman_and_Albanian_politician.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-507\"\/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Syrja Bey Vlora<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to nije uspjelo Syrji uspjelo je njegovom ro\u0111aku Ismailu Qemali Begu. On je od po\u010detka ratova putovao i poku\u0161avao ostvariti samostalnost Albanije i upoznati svijet sa te\u0161kom albanskom situacijom. Bio je u Bukure\u0161tu me\u0111u tamo\u0161njim Albancima, u Be\u010du kod ministra vanjskih poslova Monarhije Leopolda Berchtolda i Dra\u010du prije nego je stigao u Vloru i organizirao skup\u0161tinu. Rije\u010di koje je izgovorio 28. studenoga u Vlori i kojima je proglasio neovisnost Albanije dobro do\u010daravaju stanje u kojem se tada gotovo potpuno okupirana Albanija nalazila. On je rekao da je zbog bespomo\u0107nosti Carstva Albancima ostalo samo proglasiti neovisnost.[5]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovo progla\u0161enje nai\u0161lo je na osudu u Carstvu. U isto vrijeme dok se dio Albanaca borio zajedno s Turcima protiv balkanskih saveznika u Shkodri i Janini, skup\u0161tina u Vlori oslabila je borbeni duh jedinica. Ismail Qemali uputio je poziv Albancima da napuste svoje jedinice do \u010dega i dolazi u narednim tjednima. Poku\u0161aji osmanskih vlasti da ukinu ovu odluku i da se stanje vrati na ono od prije progla\u0161enja neovisnosti nisu uspjeli. Osmansko Carstvo nije moglo braniti niti preostala utvr\u0111enja, a kamoli narediti Albancima da odustanu od svoje neovisnosti.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">1914. godine iza\u0161la su dva pamfleta koja su albansko pona\u0161anje tijekom Balkanskih ratova opisivala dijametralno suprotno. Prvi nazvan \u201e\u0160to su Albanci u\u010dinili?\u201c autora H\u00fcsejina Kazima optu\u017euje Albance za izdaju. Kazim je bio jedan od osniva\u010da novina Tanin, aktivan \u010dlan Komiteta jedinstvo i napredak, dosta utjecajan u ustavnom razdoblju, a uo\u010di rata bio je na administrativnoj du\u017enosti u Solunu. U pamfletu, kojeg on naziva kletvom, optu\u017euje Albance kao jedine krivce za poraz Osmanskog Carstva u Rumeliji. Optu\u017euje albanske nacionaliste koji su godinama putovali europskim zemljama ne bi li dobili potporu za albansku samostalnost, a u isto vrijeme su zahvaljuju\u0107i Abd\u00fclhamidu II zadr\u017eavali svoje mjesto u osmanskoj administraciji. Optu\u017euje i osmansku vlast jer je na bitna mjesta na Balkanu poslala \u010dasnike kao Esat pa\u0161u Toptanija i Hasan Tahsin pa\u0161u. Uz to optu\u017euje i ljude iz suprotne politi\u010dke opcije Oficiri spasa koji su manipulirali Albancima i poticali njihove pobune protiv mladoturske vlasti. Kad su ratovi po\u010deli, po njemu se Albanci nisu uklju\u010dili u svoje jedinice nego su \u010dekali kod ku\u0107e. Na kraju pamfleta isti\u010de da Turci moraju izvu\u0107i poantu i da vi\u0161e nikad ne smiju \u201ehraniti zmiju u svojim njedrima.\u201c[6] U pamfletu imamo tri elementa. 1. Albanski intelektualci, iako zadr\u017eavaju svoj polo\u017eaj u dru\u0161tvu, \u017eele samostalnu Albaniju; 2. Albanci su krivi za nestabilnost Carstva jer su podizali pobune; 3. Albanci se nisu odazvali pozivu za mobilizaciju. Ti elementi se u dijelu turske historiografije koriste do danas ne bi li dio krivnje za katastrofalno ratovanje tijekom Balkanskih ratova prebacili na albansku izdaju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Drugi pamflet autor Ahmeda Hamdija, \u010dasnika u vojsci tijekom ratova, pisan u Kairu, opovrgava optu\u017ebe za izdaju. On krivnju prebacuje na Komitet jedinstvo i napredak \u010diji \u010delnici su nekoliko godina uo\u010di ratova \u010dinili sve da ponize albanski narod. Bez obzira na to, on tvrdi da su Albanci bili lojalni i da su po\u010deli dezertirati tek nakon po\u010detka povla\u010denja kada su krenuli ku\u0107i za\u0161tititi svoje obitelji. Njegov zaklju\u010dak je da svu krivnju za poraz treba prebaciti na Komitet jedinstvo i napredak te im \u010dak upu\u0107uje i kletvu.[7]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Analiziraju\u0107i situaciju mo\u017eemo izvu\u0107i nekoliko zaklju\u010daka. Albanski politi\u010dari i intelektualci nisu imali previ\u0161e prostora za taktiziranje tijekom Balkanskih ratova. Carstvo je bilo nespremno za kvalitetnu obranu, etni\u010dki teritorij na kojem su \u017eivjeli Albanci bio je zauzet, a Austro-Ugarska Monarhija i Italija su pru\u017eali podr\u0161ku za stvaranje samostalne Albanije. Neuspjela borba za autonomiju Albanije koja je vo\u0111ena jo\u0161 od stvaranja Prizrenske lige, nedostatak sluha mladoturaka za poseban albanski polo\u017eaj unutar Osmanskog Carstva i razvoj nacionalne ideje tijekom devetnaestog stolje\u0107a vodili su ka posebnom albanskom djelovanju i na kraju progla\u0161enju dr\u017eave. Je li to bila izdaja Osmanskog Carstva? Mo\u017ee se odgovoriti na dva na\u010dina. Jest, ako postoje\u0107u dr\u017eavu bez obzira na njene slabosti i nemogu\u0107nost o\u010duvanja cjelovitosti smatramo osnovnom vrijedno\u0161\u0107u, a nije ako uzmemo u obzir sve okolnosti koje su do progla\u0161enja dovele.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Odnos hrvatske javnosti prema albanskoj samostalnosti [8]<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatsko-srpska koalicija je od svog stvaranja u reduciranom bira\u010dkom tijelu[9] imala konstantnu ve\u0107inu u Hrvatskom i Dalmatinskom saboru sve do kraja Prvoga svjetskog rata. Uz to, u njenim rukama nalazila se ve\u0107ina tiskovina te su tako kreirali javno mnijenje u Hrvatskoj i Dalmaciji. Stanje u Austro-Ugarskoj Monarhiji za zemlje periferije kakve su bile Hrvatska i Dalmacija bilo je lo\u0161e. Stvaranjem dvojne monarhije Hrvatska je definitivno podijeljena (Dalmacija i Istra na\u0161le su se u austrijskom dijelu Monarhije dok je Hrvatska bila u ugarskom dijelu). Vode\u0107i narodi Monarhije, Nijemci i Ma\u0111ari imali su u njoj prevlast i hrvatski politi\u010dari tra\u017eili su saveznike. U tom tra\u017eenju logi\u010dno je da su se zaustavili na Srbiji koja se neprijateljski dr\u017eala prema Monarhiji, koja je nudila pomo\u0107 i sve vi\u0161e u glavama hrvatskih politi\u010dara postajala Pijemont ju\u017enoslavenskih zemalja. Sve to odre\u0111ivalo je i stav hrvatske javnosti prema Albancima. Kako su iz Srbije stizale teorije o narodu koji nije sposoban za samostalan \u017eivot te teorije su se uvla\u010dile i u hrvatski javni prostor. Ideje srpskih sveu\u010dili\u0161nih profesora probijale su se bez imalo problema u Hrvatsku, a po tim idejama Albanci su bili rascjepkani narod kojemu je jedino bilo va\u017eno o\u010duvati privilegije u Osmanskom Carstvu (no\u0161enje oru\u017eja, nepla\u0107anje poreza). Izbijanje albanskih pobuna u vremenu mladoturske vladavine promatrano je dobrim dijelom iz srbijanske vizure. Kako se pribli\u017eavao kraj Osmanskog Carstva u Europi, pobune Albanaca promatrane su s motri\u0161ta odgovara li to na\u0161oj \u201eporobljenoj bra\u0107i\u201c u Osmanskom Carstvu ili ne. Novine koje su prednja\u010dile u negativnom slikanju Albanaca bile su Srpsko kolo, Srbobran, Rije\u010dki novi list, Crvena Hrvatska, Hrvatska rie\u010d, Hrvatski pokret, zatim novine Hrvatske pu\u010dke selja\u010dke stranke Dom, dok su slu\u017ebeni i prava\u0161ki tisak pozitivno pisali o Albancima i njihovoj autonomiji.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Protivnici stvaranja Albanije imali su nekoliko obja\u0161njenja za\u0161to su protiv stvaranja te dr\u017eave. Pravi razlog je bio \u0161to se to protivilo interesima Srbije, a preko toga, mislili su oni, i slavenskim interesima. Argumentacija protiv stvaranja Albanije koju su upotrebljavali u Srbiji, a onda i u Hrvatskoj je sljede\u0107a: Postojanje dr\u017eave mo\u017ee biti opravdano samo povijesnim ili prirodnim pravom. Povijesno pravo, zbog nepostojanja albanske dr\u017eave u ovim krajevima, nije dolazilo u obzir. Da bi se dokazalo da Albanci nemaju povijesno pravo negirana je njihova veza sa starim Ilirima. Jednako tako u Albaniji nije postojao otpor Turcima, a i onaj \u0161to je priznat kao albanski u vrijeme Balkanskih ratova dobiva svoju slavensku komponentu te se isti\u010de kako je Skenderbegu majka bila Srpkinja.[10] Nepostojanje bilo kakvog ugovora o autonomiji Albanije unutar Osmanskog carstva, ikakve albanske dr\u017eave na tim teritorijima te povijesno pravo Srbije iz vremena cara Du\u0161ana, odbacivali su mogu\u0107nost Albanije da povijesnim pravom opravda svoju dr\u017eavu ili autonomiju. U tisku je u potpunosti zanemarivano postojanje Prizrenske lige pa su tako hrvatski gra\u0111ani bili neinformirani o postojanju albanskog pokreta jo\u0161 od kraja sedamdesetih godina 19. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prirodno pravo je u 19. stolje\u0107u, a i na po\u010detku 20. stolje\u0107a naj\u010de\u0161\u0107e shva\u0107ano kroz jedinstvo jezika odre\u0111enog naroda. Kako su Albanci govorili razli\u010ditim jezicima (to je ovisilo o susjedima), kako nisu imali standardiziran albanski jezik ni svoju knji\u017eevnost, ni po prirodnom pravu nisu imali pravo na autonomiju. Ni ostali mogu\u0107i kriteriji prirodnog prava nisu i\u0161li u prilog autonomiji Albanaca. Albanci su bili podijeljeni na tri vjere, dvije glavne plemenske skupine, te nisu imali ideju o zajedni\u0161tvu. U tisku je bila \u010desta i primjedba da se oni nikad ne\u0107e prilagoditi vladavini zakona jer su kod njih ostali obi\u010daji na snazi kakvih vi\u0161e nema u Europi (\u010desto isticana krvna osveta). Spekuliralo se i s njihovom voljom da pla\u0107aju porez svojoj dr\u017eavi jer je porez bio naj\u010de\u0161\u0107i razlog pobuna albanskog stanovni\u0161tva. Glavni negativac i paradigma Albanca u tisku bio je Isa Boletini i njegovo ime je vrlo \u010desto bilo na stranicama novina, a prikazivan je kao vjeroloman, divlji i njegove jedinice gotovo da su uspore\u0111ivane s bandama.[11] Albanci i njihove pobune u hrvatskom tisku \u010desto su navo\u0111eni kao jedan od razloga za nesigurnost na Balkanu i mobilizaciju balkanskih dr\u017eava. Postojala je velika bojazan u tisku da Albanija ne dobije autonomiju u granicama koje su nastanjivali Albanci. Pregovori izme\u0111u vo\u0111a pobune i Osmanskog Carstva gledani su sa strahom ne samo u vrhovima dr\u017eava koje su \u017eeljele prigrabiti dijelove europske Turske nego i na stranicama hrvatskih novina.[12]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od izbijanja Balkanskih ratova novine u rukama Koalicije, a dijelom i ostale novine, u potpunosti su podr\u017eavale izlazak Srbije na Jadran i osvajanje obale nastanjene Albancima. Isto tako podr\u017eavale su i srbijansko osvajanje Kosova (Stare Srbije u ve\u0107ini tada\u0161njih tiskovina). Napadana je vanjska politika Monarhije koja je progla\u0161ena glavnim krivcem srpskih neuspjeha na diplomatskom polju nakon uspje\u0161no odra\u0111enih ratova. Da bi se dokazala teza o nemogu\u0107nosti opstanka Albanije, preno\u0161eni su iz stranog tiska negativni tekstovi o nastanku Albanije. Tako je u Crvenoj Hrvatskoj iza\u0161ao \u010dlanak prenesen iz Agramer Tagblatta u kojem se jedan austrijski general negativno izra\u017eava o autonomiji Albanije.[13] Objavljen je i \u010dlanak u kojem dr. Niko \u017dupani\u0107, kustos Narodnog muzeja u Beogradu, u Srbobranu ka\u017ee da su albanska plemena nedisciplinirana i da bi ih trebalo prvo razoru\u017eati ako se misli stvarati dr\u017eava, \u0161to je i tako nemogu\u0107e izvesti jer ne posjeduju nigdje homogen teritorij.[14] U Hrvatskom pokretu prenosi se razgovor sa srbijanskim \u010dasnikom gdje on tvrdi da je nemogu\u0107e stvoriti Albaniju jer se ne zna ni njena etnografska ni geografska granica,[15] dok u Rie\u010dkom novom listu izlazi mi\u0161ljenje Engleza Russela koji tvrdi da su razlike me\u0111u Albancima toliko velike da u toj dr\u017eavi ne bi mogao vladati nijedan vladar, ne trebaju im ceste, \u017eeljeznice, nego da ih se pusti u njihovoj divljoj slobodi. Navodi i primjer skadarskog nadbiskupa koji ne izlazi iz svoje pala\u010de u bojazni za \u017eivot jer je njegov ne\u0107ak ubio jednog svojeg protivnika.[16]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatska rie\u010d pak citira Carla Catarinia, \u0161efa talijanske ekspedicije iz Sh\u00ebngjina (sv. Ivana Meduanskog), koji tvrdi da bi autonomija za Albance bila najgore \u0161to im se mo\u017ee desiti, te da Albanci intelektualci koji putuju Italijom nemaju veze s pravom Albanijom, pa oni ni ne mogu sudjelovati u izgradnji dr\u017eave.[17]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Protivnici stvaranja Albanije su isticali njihove nedostatke na podru\u010dju kulture u odnosu na zemlje u okru\u017eenju, pa je tako u Domu izlazio podlistak o Albancima u kojem se autor \u010dudi nedostatku narodnih pjesama.[18] U Srpskom kolu je izlazio podlistak u nastavcima pod nazivom \u201eArbanasi (Arnauti)\u201c u kojem se autor trudio navesti sve nedostatke Albanaca tvrde\u0107i da oni ne mogu imati svoju dr\u017eavu jer je nikada nisu ni imali i ne zna se odakle potje\u010du, da osim pravih Albanaca postoje i Arnauta\u0161i (poarnau\u010deni Grci, Srbi i Vlasi), da su zbog lo\u0161e ispa\u0161e naselili srpske zemlje, da nemaju niti jedinstvenog pisma i za kraj da u njih ne postoje zakoni nego da vlada divlji zakon krvne osvete.[19] U Rie\u010dkom novom listu o albanskom pitanju je pisao novinar sa pseudonimom Dalmaniensis. Njegove teze su bile da je to poludivlji narod bez ikakve povijesne uloge, za koji ne mo\u017eemo tvrditi da potje\u010de od starih Ilira, a pripadnici tog naroda me\u0111usobno se uop\u0107e ne razumiju.[20] U istim novinama citira se i navodna \u017eelja kr\u0161\u0107anskih Albanaca da se Albanija podijeli izme\u0111u Srbije, Crne Gore i Gr\u010dke, jer bi nova Albanija postala zemlja nereda i nevolje.[21]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvje\u0161tavalo se s Albanskog kongresa u Trstu, a novinar Rie\u010dkog novog lista o njemu pi\u0161e u izrazito negativnom kontekstu i cijeli skup naziva farsom. Prema njemu, Albanci nisu ni\u0161ta u\u010dinili da dokinu status quo na Balkanu, a sada od Europe tra\u017ee nezavisnu Albaniju. Cijelu pri\u010du zamislila je austrijska diplomacija koja s jedne strane poti\u010de Rumunjsku na postavljanje teritorijalnih zahtjeva, a s druge strane stvara nezavisnu Albaniju ne bi li stvorila neslavenske klinove na Balkanu.[22] O Albanskom kongresu pisao je i novinar Srbobrana, koji ka\u017ee da je kongres vodio profesor be\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta Pekmezi, da se skupilo 200 ljudi koji nisu znali albanskih jezika, te su neki bili za Italiju, neki za Austriju, a neki za posve nezavisnu Albaniju.[23] Albanski kongres, odr\u017ean u Trstu u o\u017eujku 1913., na kojem su albanski intelektualci raspravljali o granicama budu\u0107e dr\u017eave, izazvao je podsmjeh po pitanju jezika jer su na kongresu govorili na talijanskom ili francuskom jeziku.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uz pitanje srpske luke na Jadranu, hrvatsku javnost je najvi\u0161e zanimalo pitanje Skadra (Shkodre). Napori crnogorske vojske u opsadi pra\u0107eni su od po\u010detka ratnih djelovanja. No, pisanje se intenziviralo nakon ulaska crnogorskih jedinica u grad. Ve\u0107ina tiskovina je europski pritisak na Crnu Goru do\u017eivljavala negativno i o\u010dekivala od Rusije pobjedu na diplomatskom polju. Nakon radosti zbog osvajanja Skadra, u novinama je prisutno \u017ealjenje prilikom izlaska crnogorske vojske iz grada.[24]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krivnju za izbijanje novih ratnih djelovanja na jo\u0161 nedefiniranoj srpsko-albanskoj granici u rujnu 1913. ve\u0107ina hrvatskog tiska pripisala je Monarhiji i Bugarskoj. Razlog novih sukoba je po novinarima cijenjenih tiskovina bila \u017eelja da Srbija konstantno mora dr\u017eati mobiliziranim svoje stanovni\u0161tva i da joj se ne omogu\u0107i odmor. Za ve\u0107inu hrvatskog tiska ta kriza je namjerno izazvana od strane Austro-Ugarske, a potvrdu toga novinari su nalazili u suvremenoj vojnoj opremi koju su posjedovali Albanci. Rie\u010dki novi list u svome \u010dlanku \u201e\u010cije je to djelo?\u201c ve\u0107 na po\u010detku neprijateljstava postavlja pitanje vodstva albanske pobune izvana.[25] Novinar Hrvatskog pokreta tvrdi da su \u010dasnici u albanskoj vojsci stranci, da pri\u010daju isklju\u010divo njema\u010dkim i bugarskim jezikom, po \u010demu znamo da se Albanci nisu pobunili sami. Potom nastavlja: \u201e\u2026Albanija je stvorena da bude zalog mira na Balkanu, kako su govorile neke velevlasti. A kad tamo, na Balkanu bi bio mir kad Albanije-ne bi bilo\u2026\u201c[26] Nakon akcije srpske vojske koja je u\u0161la duboko u albanski teritorij, europska diplomacija poduzela je hitnu akciju u kojoj se Srbija prijetnjama izbacuje iz Albanije. Novinar Rie\u010dkog novog lista u \u010dlanku \u201eMi ne \u0107emo dopustiti\u2026\u201c \u010dudi se energi\u010dnosti Europe koja je mirno gledala upad Albanaca na srpski teritorij.[27]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ipak i u hrvatskom tisku postoje iznimke vezane uz albansko pitanje. Pozitivno su o stvaranju albanske dr\u017eave pisale slu\u017ebene Narodne novine i Jutarnji list koji u svojim napisima slijede politiku Monarhije i njeno shva\u0107anje lozinke \u201eBalkan balkanskim narodima\u201c.[28] O stvaranju Albanije pozitivno su pisale i prava\u0161ke novine Hrvatska jer je jo\u0161 i Ante Star\u010devi\u0107 priznavao pravo Albancima na njihovu dr\u017eavnu samostalnost. Osim toga bila je prisutna tvrdnja da sloboda Albanije ne mo\u017ee \u0161tetiti balkanskim narodima.[29] Protiv omalova\u017eavanja Albanaca pisala je i Slobodna rije\u010d koja prenosi polemiku albanskog usta\u0161e Atilija Tuccia s Nikolom Pa\u0161i\u0107em.[30]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mjesto Arbanasi u predgra\u0111u Zadra sa svojim stanovnicima, Albancima koje je jo\u0161 u 18. stolje\u0107u prihvatila Mleta\u010dka Republika kao bjegunce iz Osmanskog Carstva, do\u0161lo je u fokus hrvatskog tiska u vrijeme Balkanskih ratova. Tamo se od kraja 19. stolje\u0107a me\u0111u Albancima razvijao prava\u0161ki pokret, a dio ih je bio sklon Italiji. No, kad je izbio Balkanski rat oni su u potpunosti prihvatili ideju stvaranja autonomne ili nezavisne Albanije. Po dono\u0161enju odluke o stvaranju autonomne Albanije, albanski nacionalni pokret u Arbanasima se razbuktava. U tisku je iza\u0161lo pismo sumnjive autenti\u010dnosti koje su navodno Albanci Arbanasa poslali grofu Berchtoldu (u Narodnom jedinstvu) koje Srbobran prenosi u potpunosti. Zbog zanimljivosti pismo \u0107emo prenijeti u cijelosti. Ono glasi:<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Va\u0161a Preuzvi\u0161enosti!<br>Prate\u0107i o\u010dinsku brigu Austro-Ugarske Monarhije za Albanijom koja je od vijekova \u010damila u u\u017easnom turskom re\u017eimu, gledamo u energi\u010dnom koraku Austro-Ugarske besprimjernu ljubav, za osloba\u0111anje jednog potla\u010denog naroda; te kao potomci onih junaka koji, pred strahotama turskog zuluma, odabra\u0161e Dalmaciju za dalje svoje boravi\u0161te, i to u blizini glavnog grada ove gostoljubive austrijske pokrajine, izra\u017euju\u0107i svoju homogijalnu i najdublju zahvalu monarhiji i njenome sijedome Vladaru na tako plemenitom djelu, koje povijest lako ne bri\u0161e. Ovom prigodom najponiznije molimo Va\u0161u Preuzvi\u0161enost, da pred mjerodavne faktore podastre i na\u0161e \u017eelje, biva da nas se priklju\u010di materi zemlji, e bi i mi mogli na sebi osjetiti veli\u010dajni \u010das narodnog uskrsnu\u0107a, za kojim i mi sa svojim domorotcima \u010deznemo od vjekova jednakim \u017earom. Vladar, koji ho\u0107e da, pod jesen Svoga slavnoga vijeka, jo\u0161 jednom poka\u017ee Svoju plemenitost i to za narod koji se nalazi izvan dr\u017eavnih granica, nadamo se da ne\u0107e mimoi\u0107i ni skromnih \u017eelja svojih lojalnih podanika, koji \u0107e, ako Bog da, kao kolonija slobodne dr\u017eave Albanije \u017eivjeti u najprijateljskijim odnosima s austro-ugarskom monarhijom, te \u0107e dana\u0161njeg njezinog Vladara smatrati svojim nacijonalnim spasiteljem.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Komentar Srbobrana je da je ovo pismo potpuno neobja\u0161njivo. Kako bi netko iz sredi\u0161ta Dalmacije mogao postati kolonija Albanije, uistinu je te\u0161ko doku\u010divo.[31] Nekoliko dana kasnije Hrvatska kruna tvrdi da je to pismo namje\u0161taljka Narodnom jedinstvu i da ono u stvari nije ni poslano Berchtoldu.[32] Ovo pismo je uistinu tako nevjerojatno da je velika mogu\u0107nost kako je to zbilja bila \u201epatka\u201c na koju su nasjeli novinari Narodnog jedinstva, ali i cijenjenog Srbobrana. U ostalim listovima nisam o tom pismu na\u0161ao ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">No, na Albanskom kongresu u Trstu je sasvim sigurno bila skupina Albanaca iz Arbanasa i u\u010ditelj Gjergja je sigurno uzimao rije\u010d barem dva puta. U prvom izlaganju donosi pozdrav iz Dalmacije. On zagovara rat protiv Srba i Crnogoraca za pro\u0161irenje Albanije i protivnik je konferencija. U idu\u0107em izlaganju isti\u010de da osim Skadra Albaniji trebaju pripasti i Bar i Ulcinj.[33] Borbenost seoskog u\u010ditelja Gjergje je uistinu fascinantna. Vijest o dobivanju samostalne dr\u017eave matice te njegova fasciniranost pozivom da s albanskim intelektualcima sudjeluje na Kongresu koji je trebao definirati Albaniju, sigurno je od jednog u\u010ditelja u\u010dinila puno borbenijeg \u010dovjeka nego je bio ina\u010de. Stanovnici Arbanasa, bili oni na talijana\u0161koj ili hrvatskoj poziciji, bili su protivni Koaliciji i Srbima. Razlozi za to su \u0161to ih je u hrvatskoj misli vodila Frankova politika koja je za glavne neprijatelje vidjela Srbe, a u talijana\u0161koj politika koja je bila uz vanjsku politiku Italije. Osim toga i do stanovnika Arbanasa se morala probiti vijest o pokoljima koje su Srbi vr\u0161ili nad Albancima tijekom Prvog balkanskog rata.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107ina politi\u010dkih odluka Hrvatsko-srpske koalicije uo\u010di, tijekom i nakon Balkanskih ratova bila je strogo povezana sa srbijanskim interesima. Kako je Koalicija dr\u017eala i ve\u0107inu novina to je bila i prevladavaju\u0107a slika hrvatske javnosti. Ta javnost je na albanske pobune i stvaranje albanske dr\u017eave gledala samo u tom kontekstu pa je uglavnom bez odobravanja prihva\u0107ala stvaranje albanske dr\u017eave kao diktat Austro-Ugarske Monarhije Srbiji, a posredno i Rusiji. Prikazivanje Albanaca kao naroda nesposobnog za organiziranje pravne dr\u017eave, nagla\u0161avanje razlika unutar albanskih plemena, bilo je opsesija hrvatskog novinstva. Potpuno se ignoriralo postojanje Prizrenske lige nastale u vremenu Berlinskog kongresa, izvje\u0161taji austrijskih konzula o pokoljima nad Albancima bili su do\u010dekivani s podrugljivo\u0161\u0107u i smatralo se da je to izmi\u0161ljotina. Za rasvjetljivanje stava hrvatskih novina o Albancima dobro mo\u017ee poslu\u017eiti odnos prema Bugarskoj u Drugom balkanskom ratu. Doju\u010dernja\u0161i heroji (Bugari) za ve\u0107inu hrvatskog tiska postali su \u0161ovinisti i hegemonisti \u010dim je do\u0161lo do prvih razmirica sa Srbijom. Osim toga u albanskom prelasku na podru\u010dje onog \u0161to su oni smatrali Srbijom nakon Bukure\u0161tanskog mira, hrvatski novinari vidjeli su isklju\u010divo borbu Austro-Ugarske i Bugarske da Srbiju dr\u017ei u stanju stalne napetosti. Prava\u0161i koji nisu dijelili taj stav svoju su sliku pak gradili u poku\u0161ajima da ocrne Srbiju pa je njihovo vi\u0111enje Albanaca (ni kod njih nije bilo ozbiljnih analiza) bilo pozitivno kao zapreka \u0161irenju Srbije. Zaklju\u010dno, tisak je u Hrvatskoj funkcionirao po principu neprijatelj moga prijatelja i meni je neprijatelj.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Zaklju\u010dak<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Albanija je postala neovisna dr\u017eava 28. studenoga 1912. u Vlori. Dr\u017eava je nastala zahvaljuju\u0107i posebnim okolnostima izazvanim Balkanskim ratovima. Tako su htjele Austro-Ugarska Monarhija i Italija, tako su \u017eeljeli intelektualci koji su predvodili albanski nacionalni pokret od druge polovice 19. stolje\u0107a. Njenim nastankom nisu bile zadovoljne neke dr\u017eave Balkana (Srbija, Crna Gora, Gr\u010dka) jer su svojatale teritorij na kojem su \u017eivjeli Albanci, a granicama nije bio zadovoljan nitko. Albanci su \u017eeljeli Kosovo i dijelove Makedonije, a navedene dr\u017eave \u0161irenje na Jadranskom moru. Sto godina je pro\u0161lo. Politi\u010dka karta Balkana se izmjenila, ali Albanija, kojoj su mnogi uklju\u010duju\u0107i i hrvatske novinare proricali brzu propast, je opstala. \u017delje za autonomijom unutar Carstva krenule su od albanskih intelektualaca koji su pratili nacionalne ideje 19. stolje\u0107a, pred izbijanje Balkanskih ratova one su na papiru i ostvarene, ali su ratovi omeli takav povijesni razvoj i doveli do neovisnosti Albanije \u010dime je izvan te dr\u017eave ostao velik broj Albanaca. Podjela tog teritorija izazvala je brojne trzavice u 20. stolje\u0107u koje su rezultirale stvaranjem druge dr\u017eave s albanskom ve\u0107inom \u2013 Kosova.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] S\u00fcmer, \u00c7agda\u015f, \u201cWhat did th e Albanians do? Postwar disputes on Albanian Attitudes\u201d War&amp;Nationalism, The Balkan Wars, 1912-1913, and their socio-political implications, Salt Lake City, 2013. Autor gornje re\u010denice je Nihal Atsiz. 728.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] Csapl\u00e1r-Degovics, \u201cThe independence of Albania and the Albanian- Ottoman relations 1912-1913\u201dThe Centenary of the Balkan wars 81912-1913), Contested Stanes, Ankara, 2014, 1009.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Isto, 1010. 1011.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Isto, 1011.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Isto, 1013-1015.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6]S\u00fcmer , 732,733<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Isto, 735,736.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] Ovaj dio feljtona je prijevod s albanskog najve\u0107eg dijela mojeg teksta objavljenog u Pri\u0161tini 2014. Despot, Igor, \u201eOpinioni publik Kroat mbi kryengritjen Shqiptare n\u00eb prag t\u00eb luft\u00ebrave Ballkanike dhe krijmit t\u00eb Shqip\u00ebris\u00eb s\u00eb pavarur\u201c, Albanologji 4m Prishtin\u00eb, 2014.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] \u0160irenjem bira\u010dke baze na sve punoljetne mu\u0161karce nakon Prvoga svjetskog rata gra\u0111anske stranke u Hrvatskoj (sljednice Hrvatsko-srpske koalicije) ostvarile su stra\u0161an poraz, Hrvatska pu\u010dka selja\u010dka stranka i Komunisti\u010dka partija Jugoslavije su ostvarile zna\u010dajnu pobjedu me\u0111u hrvatskim stanovni\u0161tvom na prvim izborima za Ustavotvornu skup\u0161tinu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Dom, 20.3.1913. \u201ePodlistak o Albancima\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] Hrvatski pokret, 9.9.1912. u tekstu \u201eObla\u010dno obzorje na Balkanu\u201c kao glavnog krivca za krizu i vjerojatno izbijanje rata ozna\u010duje Albance. \u201e \u2026treba samo promotriti ono malo, \u0161to se doista znade o prilikama u Turskoj, da se o tom uvjerimo. Otkada su Arnauti oti\u0161li iz Skoplja, imao bi u Albaniji biti mir. U istinu nema mira ni medju muslimanskim ni medju katoli\u010dkim Arnautima. Muslimanski Arnauti pale i robe u kosovskom vilajetu kao divlje zvijeri. Njihov poglavica Isa Boljetinac osnovao je u Sjevernoj Albaniji sasvim neodvisnu svoju kne\u017eevinu\u2026naro\u010dito zahtjev Arnauta za autonomijom povrijedio je interese svih okolnih naroda. Arnauti tra\u017ee i staru Srbiju i Macedoniju i cijeli Epir za svoju autonomnu Albaniju\u2026.a sada kao divljaci ubijaju dan na dan Srbe i pale im sela..\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rie\u010dki novi list, 16.8.1912. u tekstu \u201eArnauti i Srbi\u201c autor nalazi pozitivnu ulogu Ise Boletinia. \u201e\u2026Arnautske su pobune stara, periodi\u010dka, svakogodi\u0161nja pojava. Arnauti nemaju jo\u0161 uvijek jedinstvene organizacije i ni ovaj dana\u0161nji ustanak nije jedinstven. Njihovih nekoliko \u0161kolovanijih ljudi, koji su \u017eivjeli u zapadnoj Europi, poku\u0161avali su i ranije i sada da daju pokretu Arnauta \u010disto nacionalan i \u010dak dr\u017eavnopravan zna\u010daj\u2026ali ovi poku\u0161aji nisu jos uviek na\u0161li zdravoga odliva u masi. Antagonizam izmedju katoli\u010dkih i muslimanskih Arnauta je dodu\u0161e sve manji, ali jo\u0161 uviek je dosta znatan. Isa Boljetinac pronicav je \u010dovjek i koji put ima vite\u0161ke odluke. Po\u010deo je da disciplinira arnautske razbojni\u010dke \u010dete. Uglavnom je uspio da sprije\u010di proganjanje Srba od strane njegovih Arnauta.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12] Srbobran,24.8. (6.9.) 1912., \u201eBertholdov predlog i Balkan\u201c. \u201eBertholdov predlog o decentralizaciji nije primljen ni u Srbiji ni u Bugarskoj, a delomice ni u Turskoj s prijazno\u0161\u0107u. Srbi ka\u017eu ovako: Grof Berthold predla\u017ee da se Albaniji dade autonomija. Ali grof Berthold zna da je Albanija u Turskoj imala svagda autonomiju, i to u varvarskom obliku. Arnauti vojuju za svoja stara prava i takovu autonomiju, ali ne\u0107e onakove kakvu ima na umu grof Berthold. Drugo je pitanje, je li mogu\u0107e da jedna dr\u017eava u na\u0161e doba dade autonomiju svojoj jednoj zemlji takovu, bez koje Arnauti ne\u0107e da budu t.j. pravo na razbojni\u010dki \u017eivot, na nepla\u0107anje danaka, nedavanje rekruta, nepokoravanje vlasti\u2026to je arnautski bijes na Staru Srbiju i Novopazarski sand\u017eak, koji bi krajevi, kao i veliki dio Ma\u0107edonije na desnoj obali Vardara kao i Solun imali u\u0107i u granice autonomne Velike Albanije. Tako bi stotine tisu\u0107a Srba bili predani na milost i nemilost divljih Arnauta. Ali ni Bugari nisu zadovoljni. U granice velike autonomne Albanije spadao bi i veliki dio Ma\u0107edonije od Vardara na zapad- dakle polovina solunskog i cijeli bitoljski vilajet. Javno mnijenje u Bugarskoj koje je krajnje ogor\u010deno krvoproli\u0107em ko\u010danskim, u ratnom odu\u0161evljenju nije popustilo i mo\u017ee se o\u010dekivati, da bi pripojenje toga dela Ma\u0107edonije s Albanijom bilo dovoljno, da se iscrpe strpljivost bugarskog naroda i da vlada bude prisiljena na ratni korak. ..\u201d<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Crvena Hrvatska, 1.2.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Srbobran, 17.(30.) 11. 1912.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] Hrvatski pokret, 11.1.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Rie\u010dki novi list, 15.5.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] Hrvatska rie\u010d, 6.3.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] Dom, 20.3.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[19] Srpsko kolo, 15. (28.) 11.1912., 22.11. (5.12.) 1912., 29.11. (11.12.) 1912.,6.(19.) 12.1912.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[20] Rie\u010dki novi list, 24.11.1912., 8.1.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[21] Rie\u010dki novi list, 11.1.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[22] Rie\u010dki novi list, 6.3.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[23] Srbobran, 22.2. (7.3.) 1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[24] Rie\u010dki novi list, 9.5.1913., \u201e\u2026Crna Gora je popustila jer je popustiti morala ne dva ili tri, nego na stotine puta ja\u010doj sili, ali ona pri svemu tome mora izazvati divljenje i kod samih svojih neprijatelja, koji se zbog svoje pobjede niti radovati nesmiju, jer bi postali smie\u0161ni. \u2026tako \u0107e Skadar pripasti Albaniji koja tek treba da se stvori i time je, mo\u017ee se re\u0107i, bar za sad uklonjena svaka opasnost novih sukoba. \u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatska rie\u010d, 10.5.1913., \u201e\u2026velika je, zbilja, tuga tvoja, juna\u010dka mala zemljo, ali se i u tuzi mo\u017ee\u0161 tje\u0161iti, da sviet danas jo\u0161 bolje poznaje tvoje juna\u0161tvo i da sviet uvidja, kakovi su tvoji borci, hrabri Crnogorci.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[25] Rie\u010dki novi list, 11.9.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[26] Hrvatski pokret, 27.9.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[27] Rie\u010dki novi list, 17.10.1913., \u201eU Be\u010du izgleda da su opet postali nervozni, tako daleko nervozni, te su odmah uslijedili diplomatski koraci u Beogradu. \u2026\u0160to su opet skrivili oni u Beogradu, da se morala o\u010ditovati odmah slo\u017ena volja trojnog saveza\u2026.Arnauti su provalili u Srbiju naoru\u017eani tudjim oru\u017ejem, oru\u017ejem koje su dobili od pojedinih vlasti trojnoga saveza. ..Arnauti su pora\u017eeni, protjerani na teritorij sa koga su do\u0161li t.j. na teritorij autonomne Albanije, koja je zapo\u010dela rat proti Srbiji i Crnoj Gori\u2026.Mi ne \u0107emo dopustiti da se ne po\u0161tuju granice Albanije, mi tra\u017eimo da Srbija odmah povu\u0107e svoje \u010dete\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[28] Jutarnji list, 13.11.1912.,7.12.1912, 1.1.1913.,<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[29] Hrvatska, 26.11.1912.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[30] Slobodna rije\u010d, 16.11.1912. Nakon polemike u kojoj Tucci nabraja novine na albanskom i nakladno dru\u0161tvo u Bukure\u0161tu suprotstavljaju\u0107i se Pa\u0161i\u0107evoj tezi da su narod bez kulture, novinar Slobodne rije\u010di zaklju\u010duje: \u201eMi ne smijemo ostati kod ekskluzivne predrasude, da su Arnauti divljaci i jo\u0161 gore. Moramo da zapamtimo, da je Jugoslavene Evropa istim prijezirom gledala do danas. Mogli bi i Jugoslavene iznenaditi Arnauti gore, nego \u0161to su oni iznenadili kapitalisti\u010dku Evropu. Iznenadjenje bi moglo skupo stajati, pa treba da Arnautima bude garantiran slobodan razvoj.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[31] Srbobran, 11.(24.) 1. 1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[32] Hrvatska kruna, 5.2.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[33] Rie\u010dki novi list, 4.3.1913.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Odmah nakon Balkanskih ratova, a jo\u0161 vi\u0161e nakon Prvog svjetskog rata, u turskoj javnoj diskusiji isti\u010de se pitanje izdaje Albanaca i ironi\u010dno se po\u010dinje pisati o njihovom jadu za kojeg su si sami krivi. U djelima osmanskih \u010dasnika koji su se borili na zapadnom boji\u0161tu tijekom ratova isti\u010de se nelojalnost Albanaca koji su umjesto da [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":498,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[163],"class_list":["post-506","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-albanija"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=506"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1094,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506\/revisions\/1094"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=506"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=506"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=506"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}