{"id":504,"date":"2017-01-24T00:15:00","date_gmt":"2017-01-23T23:15:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=504"},"modified":"2026-08-11T09:34:56","modified_gmt":"2026-08-11T07:34:56","slug":"stvaranje-albanije-3-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2017\/stvaranje-albanije-3-dio\/","title":{"rendered":"Stvaranje Albanije (3. dio)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za Osmansko Carstvo su Balkanski ratovi do\u0161li u vrlo nezgodnom trenutku. Za\u010detci vojnih reformi koje su proveli mladoturci[1], politi\u010dke borbe koje su prouzro\u010dile promjenu vlasti, Tripolitanski rat, albanske pobune i pobune u Jemenu, kolera koja je harala Carstvom te potresi na Galipolju odvukli su pa\u017enju osmanskih vlasti od kontakata koji su se doga\u0111ali me\u0111u balkanskim dr\u017eavama.[2] Ministar rata Nazim-pa\u0161a je nekoliko tjedana prije mobilizacije, radi boljih rezultata na novim izborima, poslao ku\u0107i 120 000 umornih Anadolaca koji su se dotad bavili albanskim pobunama, a \u0161ef general\u0161taba Ahmet \u0130zzet-pa\u0161a se nalazio u Jemenu gdje je sudjelovao u gu\u0161enju pobune.[3]<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako se osmanska vojska dijelila na nizamije (redovni vojnici od 20 do 22 godine), ihtiad (aktivna rezerva od 23 do 28 godina), redife (neaktivna rezerva od 29 do 37 godina) i mustafize (jedinice lokalne obrane od 37 do 39 godina), a samo redifi i mustafizi su bili vezani uz teritorij na kojem \u017eive, neu\u010dinkovita mobilizacija bila je klju\u010dna za kasnije poraze u ratu. U balkanskim dr\u017eavama, s izuzetkom Crne Gore, vojne reforme su uspje\u0161no provedene do 1910., mobilizacija je bila iznimno uspje\u0161na, postojali su vojni planovi i koordinacija izme\u0111u saveznika, a stupanj opremljenosti vojske je bio na puno vi\u0161em nivou od onoga u Osmanskom Carstvu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107ina Albanaca, nakon postignutog dogovora o autonomiji, stala je spremno uz Osmansko Carstvo. Isi Boletiniju je uo\u010di rata Osmansko Carstvo podijelilo 60 000 pu\u0161aka.[4] Vardarska armija koja se suprotstavila srpskoj vojsci na zapadu i koja je trebala obraniti Makedoniju bila je broj\u010dano potkapacitirana. Brojke kojima raspola\u017eu povjesni\u010dari idu od 58 000 do 65 000.[5] Dobar dio tih vojnika \u010dinili su Albanci redifi. Na njih je juri\u0161ala glavnina srpske vojske koja je prema srbijanskim podatcima brojila ne\u0161to preko 280 000 ljudi.[6] Kosovo i Sand\u017eak je pak branila potpuno neadekvatna vojska koja se sastojala uglavnom od albanskih rezervista (redifa). Bili su tu Tasli\u0111anski odred s dvjema redifskim brigadama, Pri\u0161tinski odred s dvjema redifskim regimentama te Pe\u0107ki odred s dvjema regimentama. Na njih je juri\u0161ala Tre\u0107a armija sa 76 000 vojnika, 37 000 ljudi iz Javorske brigade i Ibarske armije te 12 000 Crnogoraca iz Isto\u010dne divizije.[7]<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107 pri samom prelasku granice Albanci su imali prve sukobe sa srbijanskom vojskom i \u010detnicima te je iz stroja izba\u010deno 1360 srbijanskih vojnika. U stvaranju mitolo\u0161ke slike nepobjedivog srpskog vojnika isti\u010de se bitka za Vasiljevac u kojoj je prema tada\u0161njim izvorima 60 srbijanskih \u010detnika pod vodstvom instruktora Crne ruke Vojina Tankosi\u0107a savladalo 1000 Albanaca.[8]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obje srbijanske armije napredovale su brzo i bez velikih zastoja sukobljavaju\u0107i se samo s albanskim jedinicama kojima je nedostajalo streljivo. Tre\u0107a armija je bez velikih zastoja do 23. listopada 1912. godine osvojila Podujevo i Pri\u0161tinu te se istoga dana spojila sa crnogorskom vojskom. Do kraja mjeseca osvojeni su Mitrovica, Pljevlja i Pe\u0107, a ostatci osmanske vojske povukli su se u albanske planine.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vardarska armija se pak 23. listopada sukobila sa srbijanskom vojskom u Kumanovskoj bitki koja je prouzro\u010dila najve\u0107e gubitke od svih bitaka na Vardarskom boji\u0161tu. Nakon srbijanske pobjede nastavljeno je osvajanje Makedonije, a Zeki-pa\u0161a u svojim memoarima isti\u010de kako su se rezervisti nakon tog poraza i vijesti o padu Pri\u0161tine zaputili ku\u0107ama ne bi li probali obraniti svoje gradove.[9] Srbijansko osvajanje Makedonije zavr\u0161eno je bitkom za Bitolu od 16. do 19. studenoga 1912. godine.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon osvajanja Sand\u017eaka i Kosova te bijega ostataka osmanske vojske kroz albanske planine prema moru, srbijanski glavni \u0161tab odlu\u010dio je stvoriti Albansku vojsku. Podijeljena je na Drinski i \u0160umadijski puk koji su napredovali razli\u010ditim pravcima i brojali ukupno 16 000 ljudi. U njihovom napredovanju kroz albanske planine ometao ih je nedostatak hrane, vremenske prilike im nisu i\u0161le na ruku te su prilikom izbijanja na Lje\u0161, prema sje\u0107anjima Joycea Caryja koji je otprilike u isto vrijeme do\u0161ao do mora sa crnogorskom vojskom, izgledali kao vojska kostura.[10] U tom napredovanju srpska vojska nahranjena je od katoli\u010dkog sve\u0107enika mjesta Bisak, a u selu Oro\u0161i hranu im je dao i jedan od glave\u0161ina Albanaca Mirdita Mark Djoni.[11] Do kraja studenoga cijela obala od Bojane do \u0160kumbe bila je u rukama srpske i crnogorske vojske.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Paralelno sa savezni\u010dkim pobjedama u ratu protiv Osmanlija trajala je diplomatska borba velikih sila oko budu\u0107e teritorijalne podjele Balkana. Austro-Ugarska Monarhija i Italija od samog po\u010detka zauzele su stav da se na Jadranu ne smije dopustiti pojava novog konkurenta za gospodarenje Jadranskim morem. To je podrazumijevalo zabranu srpskog stacioniranja na Jadranu i spre\u010davanje \u0161irenja Gr\u010dke na teritorije gdje su \u017eivjeli Albanci. Da bi izbjegli za njih nepovoljne promjene i mogu\u0107i utjecaj Rusije na zbivanja na Jadranu, dogovorili su da \u0107e nakon rata nastati autonomna albanska dr\u017eava. Iako je Srbija u svojim ciljevima imala podr\u0161ku Rusije i Francuske, bez potpore Velike Britanije koja je poku\u0161avala izbje\u0107i komplikacije i potencijalni sukob velikih sila, prevladala je austro-ugarska strategija i ve\u0107 uo\u010di potpisivanja primirja nakon neuspje\u0161nog bugarskog napada na Catalcu bilo je izvjesno da \u0107e nastati nekakva autonomna ili samostalna dr\u017eava. Austro-Ugarska Monarhija je mobilizirala vojsku, imala je potporu Njema\u010dke i iako je vojsku mobilizirala i Rusija, borba se nije vodila oko stvaranja Albanije nego oko njenih granica i prisustva srbijanske i crnogorske vojske na potencijalno albanskom teritoriju.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Albanski intelektualci okupljeni u Albanskom nacionalnom pokretu shvatili su da se nema \u0161to \u010dekati u trenutcima kada je ve\u0107ina teritorija koji su nastanjivali Albanci do\u0161la u ruke Srbije i Crne Gore, kada je Gr\u010dka najavila osvajanje Vlore (Valone, Avlone) i kada je postojala podr\u0161ka Austro-Ugarske Monarhije za autonomiju ili samostalnost albanske dr\u017eave. Odr\u017eali su niz sastanaka, a kona\u010dna odluka o progla\u0161enju samostalnosti do\u0161la je 28. studenoga 1912. na Nacionalnoj skup\u0161tini u Vlori koju je predvodio Ismail Qemali. Na toj skup\u0161tini bilo je 63 delegata iz raznih krajeva, razli\u010ditih vjerskih pripadnosti.[12] U tom trenutku ve\u0107ina krajeva koji su do rata bili nastanjeni Albancima bila je u rukama balkanskih saveznika i predstojala je velika diplomatska borba za \u0161to povoljnije granice koja se vodila izme\u0111u Albanije (Austro-Ugarske Monarhije) s jedne strane te Srbije, Gr\u010dke i Crne Gore (Rusije) s druge strane. Usprkos poku\u0161ajima, predstavnici albanske vlade nisu sudjelovali na konferenciji u Londonu, ali su uputili memorandum kojim su tra\u017eili Kosovo, dio Makedonije (Skopje, Bitolu, Kumanovo i Kostur) te podru\u010dje oko Janjine na jugu.[13]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nove krizne situacije u kojima su balkanske dr\u017eave nastojale same uz pomo\u0107 svoga oru\u017eja odrediti granice bile su crnogorsko osvajanje Skadra (Skodre) te srpsko-albanski sukobi u rujnu i listopadu 1913. godine. Skadar je pao nakon niza neuspje\u0161nih poku\u0161aja i stra\u0161nih crnogorskih \u017ertava 23. travnja 1913. godine, kada je Esad-pa\u0161a prihvatio evakuaciju grada uz dozvolu za izno\u0161enje oru\u017eja, opreme i municije. U sukobima oko granice velike sile morale su uputiti ultimatum Srbiji da napusti ponovno zaposjednute albanske krajeve. Ipak, granice su odredile velike sile u prosincu 1913. godine protokolom iz Firence.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada pogledamo tijek i rezultate Balkanskih ratova, mo\u017eemo zaklju\u010diti da je nesposobno Osmansko Carstvo, u svojim previranjima i borbama za vlast, dobar dio obrane Kosova, Sand\u017eaka, a djelomi\u010dno i Makedonije, ostavilo lokalnom albanskom stanovni\u0161tvu koje se nikako nije moglo suprotstaviti brojnijem i organiziranijem neprijatelju.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Zlo\u010dini nad Albancima<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zahvaljuju\u0107i izvje\u0161tajima austro-ugarskih konzula, koji su u nekim slu\u010dajevima upitne kvalitete zbog posve neprijateljskih odnosa Srbije i Crne Gore s Austro-Ugarskom Monarhijom, europsko javno mnijenje bilo je od samih po\u010detaka rata upoznato sa zlo\u010dinima koje su srpska i crnogorska vojska \u010dinile nad Albancima. Noel Malcolm u svojoj knjizi o Kosovu bez velikih postavljanja pitanja prenosi te izvje\u0161taje s terena. Tako navodi slu\u010daj prevo\u0111enja na pravoslavlje 2000 obitelji u okolici Prizrena. Prenio je i pri\u010du o ubojstvu i mu\u010denju katoli\u010dkog sve\u0107enika Angjelka Pali\u0107a koji je prema tom izvje\u0161taju izboden bajunetima jer se nije htio prekri\u017eiti na pravoslavni na\u010din.[14] Europsko javno mnijenje se bavilo i slu\u010dajem nestanka austro-ugarskog konzula Prohaske iz Prizrena za kojega je Monarhija tvrdila da je mu\u010den i kastriran, a on se nakon nakon vremena pojavio. Nije bio ni zato\u010den iako su postojale optu\u017ebe da je poticao Albance na pobunu i \u010dak pucao na srpsku vojsku s nekog tavana.[15] Bez obzira na tih nekoliko upitnih situacija i na sklonost austro-ugarskih diplomata na terenu da se svide vlasti u Be\u010du, nesporno je da je zlo\u010dina nad Albancima bilo puno. Skopski nadbiskup Lazer Mjeda procijenio je da je do sije\u010dnja 1913. na Kosovu ubijeno 25 000 Albanaca.[16] Na podru\u010dju Gnjilana je 27. velja\u010de 1913. po\u010dinjen masakr nad 60 Albanaca.[17] U izvje\u0161tajima gospo\u0111e Durckhaim iz Crvenog kri\u017ea ministarstvu vanjskih poslova vidljivo je i da su Crnogorci po\u010dinili zlo\u010dine u Rugovi[18], a po\u010dinjen je zlo\u010din i u Plavu gdje je ubijeno 500 ljudi koji nisu htjeli prihvatiti pravoslavlje.[19]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon postizanja Bukure\u0161tanskog mira dolazi do ustanaka u krajevima nastanjenim Makedoncima, Bugarima i Albancima. Posljedica je 260 spaljenih sela, odlazak stanovni\u0161tva u Albaniju i brojne smrti.[20]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Balkanski ratovi su iscrtali novu kartu jugoisto\u010dne Europe. Svaka od dr\u017eava pobjednica uslo\u017enila je svoju etni\u010dku sliku. Tamo gdje nije provedeno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje i nije uspjela asimilacija, izgubljena je kompaktnost. Iza ratova je ostalo mnogo repova i mnogo neostvarenih \u017eelja. Kako je odmah iza njih do\u0161ao Prvi svjetski rat, neke od balkanskih dr\u017eava su poku\u0161ale promijeniti rezultate Balkanskih ratova, a do\u0161lo je i do stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. To je donekle promijenilo planove srbijanske vlasti koja je \u017eeljela kolonizirati Makedoniju i Kosovo doseljenjem Srba u te krajeve. Nova dr\u017eava nudila je i nove mogu\u0107nosti. Plodna zemlja u Slavoniji i Vojvodini bila je ve\u0107i magnet i kolonizacija osvojenih krajeva u Balkanskim ratovima nije u potpunosti uspjela. Kako nemam podatke za Kosovo, ovdje \u0107u se poslu\u017eiti podatcima za novoosvojenu Vardarsku Makedoniju. Tamo je do 1941. godine naseljeno 100 000 Srba u domove onih koji su poslije rata oti\u0161li u Bugarsku ili Albaniju.[21]<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] Jedna od prvih mjera koju su poku\u0161ali provesti mladoturci bila je profesionalizacija vojske. Inzistiralo se na \u0161kolovanju \u010dasnika \u0161to se kosilo s osmanskom tradicijom u kojoj su zaslu\u017eni vojnici bez ikakvih \u0161kola postajali ajali (\u010dasnici bez obrazovanja). Uslijed te reforme broj \u010dasnika se s 27 sveo na tri, \u010detiri u svakoj \u010deti. Uz to u osmanskoj vojsci pojavili su se kr\u0161\u0107ani i \u017didovi koji su rijetko kad osmansku vojsku shva\u0107ali svojom. Vidi \u0428\u0435\u0440\u0438\u0444\u044a-\u043f\u0430\u0448\u0430, \u041d\u0435\u043a\u043e\u043b\u043a\u043e \u043c\u0438\u0441\u043b\u0438 \u0432\u044a\u0440\u0445\u0443 \u0442\u0443\u0440\u043a\u043e-\u0431\u0430\u043b\u043a\u0430\u043d\u0441\u043a\u0430\u0442\u0430 \u0432\u043e\u0439\u043d\u0430, \u042f\u043c\u0431\u043e\u043b\u044a, 1915, 8,9.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] Despot, Igor, Balkanski ratovi 1912.-1913. i njihov odjek u Hrvatskoj, Zagreb, 2013, 51.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Isto, 51.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Hall, Richard.C., The Balkan Wars 1912-1913. Prelude to the First World War, London, 2002, 46.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Erickson, Edward J, Defeat in Detail, The Ottoman Army in the Balkans, 1912-1913, Westport, 2003, 168-172 nalazi da je u borbama sudjelovalo 58 000 boraca, a \u0421\u043a\u043e\u043a\u043e \u0421\u0430\u0432\u043e, \u0412\u043e\u0458\u0432\u043e\u0434\u0430 \u0420\u0430\u0434\u043e\u043c\u0438\u0440 \u041f\u0443\u0442\u043d\u0438\u043a (1), \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434, 1984, 247,248 taj broj podi\u017ee na 65 000 vojnika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6] Skoko, Savo, \u201eAn Analysis of the strategy of vojvoda Putnik during the Balkan Wars\u201c, East Central European Society and the Balkan Wars, War and society in East Central Europe Vol XVIII, New York, 1987, 17,18.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Erickson, 201-204.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] \u0413\u043e\u043b\u0443\u0431\u0438\u045b, \u041c\u0443\u0441\u0442\u0430\u0444\u0430, \u201e\u0411\u0438\u0442\u043a\u0430 \u043d\u0430 \u0412\u0430\u0441\u0438\u0459\u0435\u0432\u0446\u0443\u201c, \u0414\u043d\u0435\u0432\u043d\u0438\u043a \u043f\u043e\u0431\u0435\u0434a: \u0421\u0440\u0431\u0438\u0458\u0430 \u0443 \u0431\u0430\u043b\u043a\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u0440\u0430\u0442\u043e\u0432\u0438\u043c\u0430: 1912-1913, \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434 1988, 54-58. U trezvenijim analizama Save Skoke ti pograni\u010dni sukobi nisu oslikani tako ru\u017ei\u010dastim tonovima jer je u tim bitkama zahvaljuju\u0107i nekordinaciji \u010detni\u010dkog vojvode Tankosi\u0107a i zapovjednika Tre\u0107e srpske armije generala Jankovi\u0107a Srbija izgubila previ\u0161e vojnika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] Skoko, 20.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Cary, Joyce, Memoir of the Bobotes, London, 1964, 36.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] \u0421\u0442\u0430\u043d\u043e\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b, \u0412\u043b\u0430\u0434\u0430, \u201e\u0421 \u0430\u043b\u0431\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u043e\u0434\u0440\u0435\u0434\u043e\u043c \u043d\u0430 \u043c\u043e\u0440\u0435, \u041c\u043e\u0458\u0435 \u0440\u0430\u0442\u043d\u0435 \u0431\u0435\u043b\u0435\u0448\u043a\u0435 \u0438 \u0441\u043b\u0438\u043a\u0435\u201c, \u0414\u043d\u0435\u0432\u043d\u0438\u043a \u043f\u043e\u0431\u0435\u0434\u0430: \u0421\u0440\u0431\u0438\u0458\u0430 \u0443 \u0431\u0430\u043b\u043a\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u0440\u0430\u0442\u043e\u0432\u0438\u043c\u0430:1912-1913, \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434, 1988, 168,169.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12] \u0411\u043e\u0431\u0435\u0432, \u0411\u043e\u0431\u0438, \u201e\u0412\u044a\u043f\u0440\u043e\u0441\u044a\u0442 \u0437\u0430 \u0433\u0440\u0430\u043d\u0438\u0446\u0438\u0442\u0435 \u043d\u0430 \u0410\u043b\u0431\u0430\u043d\u0438\u044f \u043e\u0442 \u043e\u0431\u044f\u0432\u044f\u0432\u0430\u043d\u0435\u0442\u043e \u043d\u0430 \u043d\u0435\u0437\u0430\u0432\u0438\u0441\u0438\u043c\u043e\u0441\u0442\u0442\u0430 \u0434\u043e \u043e\u043a\u043e\u043d\u0447\u0430\u0442\u0435\u043b\u043d\u043e \u0438\u043c \u0443\u0442\u0432\u044a\u0440\u0436\u0434\u0430\u0432\u0430\u043d\u0435\u201c, \u0415\u0432\u0440\u043e\u043f\u0430: \u043d\u0430\u0440\u043e\u0434\u0438 \u0438 \u0433\u0440\u0430\u043d\u0438\u0446\u0438. \u0412\u0435\u0440\u0441\u0430\u0439\u0441\u043a\u0438\u044f\u0442 \u043c\u0438\u0440 \u0438 \u043d\u0435\u0433\u043e\u0432\u043e\u0442\u043e \u043d\u0430\u0441\u043b\u0435\u0434\u0441\u0442\u0432\u043e, \u0421\u043e\u0444\u0438\u044f, 2010, 59.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Isto, 60.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Malcolm, Noel, Kosovo, kratka povijest, Sarajevo, 2000, 299-300. O istom doga\u0111aju imamo izvje\u0161\u0107e u dubrova\u010dkim novinama (tada prosrbijanske orijentacije) u kojem se tvrdi da je istraga pokazala da je Pali\u0107 ubijen iz velike daljine jer se nije \u017eelio zaustaviti na poziv \u017eandarmerije. Vidi Crvena Hrvatska, 19.4.1913.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] Horvat, Josip, Prvi svjetski rat, Zagreb, 1967, 94.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Malcolm, 299-300<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] \u0414\u0440\u0436\u0430\u0432\u043d\u0438 \u0430\u0440\u0445\u0438\u0432 \u043d\u0430 \u041c\u0430\u043a\u0435\u0434\u043e\u043d\u0438\u0458\u0430, \u0421\u043a\u043e\u043f\u0458\u0435 (\u0414\u0410\u041c), Public Record Office, 2145,5. Srbijanska vlast je \u010desto za zlo\u010dine optu\u017eivala nereguralne \u010detni\u010dke jedinice. \u010cak je zabilje\u017een slu\u010daj sukoba regularne vojske i \u010detnika u kojem je regularna vojska nastojala za\u0161titi stanovni\u0161tvo. Vidi u Trotsky, Leon, The Balkan Wars 1912-13, Marrickville-New York, 1980, 121. Britanski veleposlanik u Srbiji R. Paget je u pismu ministru vanjskih poslova Greyu 9. sije\u010dnja 1913. napisao da su mu doma\u0107ini tvrdili da su raspustili sve \u010detnike nakon Kumanova i da su muslimani dobrodo\u0161li u novoosvojenim krajevima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] \u0414\u0410\u041c, Public Record Office, 2145,113.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[19] Judah, Tim, The Serbs, History, Myth&amp; the Destruction of Yugoslavia, New Heaven, London, 2000, 86.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[20] \u041a\u043e\u0441\u0435\u0432, \u041a\u0438\u0440\u0438\u043b, \u041f\u043e\u0434\u0432\u0438\u0433\u044a\u0442 1912, 1913, \u0421\u043e\u0444\u0438\u044f, 1986.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[21] \u041a\u0438\u0441\u0435\u043b\u0438\u043d\u043e\u0432\u0441\u043a\u0438, \u0421\u0442\u043e\u0458\u0430\u043d, \u0415\u0442\u043d\u0438\u0447\u043a\u0438\u0442\u0435 \u043f\u0440\u043e\u043c\u0435\u043d\u0438 \u0432\u043e \u041c\u0430\u043a\u0435\u0434\u043e\u043d\u0438\u0458\u0430 (1913-1995), \u0421\u043a\u043e\u043f\u0458\u0435, 2000, 55.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Za Osmansko Carstvo su Balkanski ratovi do\u0161li u vrlo nezgodnom trenutku. Za\u010detci vojnih reformi koje su proveli mladoturci[1], politi\u010dke borbe koje su prouzro\u010dile promjenu vlasti, Tripolitanski rat, albanske pobune i pobune u Jemenu, kolera koja je harala Carstvom te potresi na Galipolju odvukli su pa\u017enju osmanskih vlasti od kontakata koji su se doga\u0111ali me\u0111u balkanskim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":498,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[163],"class_list":["post-504","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-albanija"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=504"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1096,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/504\/revisions\/1096"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=504"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=504"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=504"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}