{"id":502,"date":"2017-01-09T00:12:00","date_gmt":"2017-01-08T23:12:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=502"},"modified":"2026-08-11T09:35:06","modified_gmt":"2026-08-11T07:35:06","slug":"stvaranje-albanije-2-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2017\/stvaranje-albanije-2-dio\/","title":{"rendered":"Stvaranje Albanije (2. dio)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odluke Berlinskog kongresa dovele su sultana Abd\u00fclhamita II u iznimno neugodnu poziciju.[1] Izgubljeni su neki dijelovi Carstva (Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku i Isto\u010dnu Rumeliju te Kars, Ardahan i Batum u Aziji koje su preuzeli Rusi), nestali su prihodi iz tih dijelova dr\u017eave, Cipar je do\u0161ao u posjed Velike Britanija, morale su se pla\u0107ati ratne \u0161tete Rusiji. Uz to, izgubljen je autoritet dr\u017eave pa je Sheikh Ubeydullah 1878. pokrenuo ustanak kojem je cilj bio samostalnost podru\u010dja Hakkaria na granici s Iranom protiv osmanske, ali i iranske vlasti, a uz pomo\u0107 Britanaca. Abd\u00fclhamit II je na to odgovorio panislamizmom i poku\u0161ao je iskoristiti polo\u017eaj kalifa islamskog svijeta. Ta njegova strategija imala je odre\u0111enog uspjeha u Aziji, ali dijelom i me\u0111u Albancima Balkana.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Albanska delegacija na Berlinskom kongresu se nakon dono\u0161enja njegovih odluka po\u017ealila njema\u010dkom kancelaru Bismarcku. Njegov savjet je bio da prije jasnog izra\u017eavanja \u017eelje za autonomijom ili samostalno\u0161\u0107u oja\u010daju propagandu preko \u0161kola i knjiga na materinjem jeziku te da je nu\u017eno da se pokret pro\u0161iri na sav narod koji je trebao tra\u017eiti svoju slobodu i biti spreman da ju izbori oru\u017ejem[2]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rad na edukaciji i \u0161irenju albanske ideje me\u0111u stanovni\u0161tvom nije bio jednostavan. Albanci su bili \u0161kolovani na razli\u010dite na\u010dine i u razli\u010ditim tipovima \u0161kola. Postojale su dr\u017eavne \u0161kole, zatim \u0161kole otvarane od Carigradske patrijar\u0161ije koje su prozvele najve\u0107i broj albanskih intelektualaca, a Abd\u00fclhamit II omogu\u0107avao je i otvaranje \u0161kola na albanskom jeziku, ali sredstva koje su Albanci imali na raspolaganju nisu bila dovoljna za sustavnu edukaciju. Postojale su dijalektalne razlike, koristila su se razna pisma. \u0160kole su se otvarale i zatvarale i govoriti o nekom sustavnom obrazovanju na albanskom jeziku bilo bi preambiciozno. Ve\u0107ina Albanaca muslimana kao i osmanska vlast preferirali su upotrebu arabo-perzijskog pisma, pravoslavni Albanci podr\u017eavali su gr\u010dki alfabet, a katolici latinicu. Na terenu je \u010dak bilo i dosta hibrida. Albanci nacionalisti bili su za latinicu te je stvoreno Istanbulsko dru\u0161tvo za izdavanje albanskih knjiga koje je podr\u017eavalo latinicu i koje je zabranjeno od vlasti u drugoj polovici osamdesetih godina devetnaestog stolje\u0107a. Na Balkanu su \u0161kole otvarali i misionari iz Europe koji su naj\u010de\u0161\u0107e forsirali narodne jezike i umnogome doprinjeli standardizaciji jezika. Me\u0111u Albancima najpoznatiji je bio slu\u010daj Charlesa Telforda Ericksona, ameri\u010dkog misionara koji je radio na razvoju kurikuluma baziranog na latinici. Osim njega \u0161kole su otvarali i isusovci (najzainteresiraniji su bili Talijani).[3] Kona\u010dna odluka o pismu donesena je na kongresu u Bitoli 1908. godine kada su se delegati odlu\u010dili za latinicu.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Sudjelovanje Albanaca u mladoturskom pokretu<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mladoturci su sa svojim djelovanjem po\u010deli u osamdesetim godinama 19. stolje\u0107a. To su bili mladi, \u0161kolovani ljudi koji su iz temelja \u017eeljeli promijeniti Osmansko Carstvo. Bili su borci za smanjivanje sultanovih ovlasti, povratak ustava, moderniziranje vlade po uzoru na europske dr\u017eave te za povratak statusa velike sile. Tada\u0161njoj politici secesije neturskih naroda suprotstavljali su osmansku ideju prema kojoj bi svi stanovnici Osmanskog Carstva bili ravnopravni.[4]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naziv pokreta dugujemo Halilu Ganimu koji je objavio napis La Jeune Turquie (Mlada Turska). Komitet Jedinstvo i napredak nastao je na Carskoj medicinskoj akademiji u svibnju 1887. godine, a na \u010delu pokreta bio je Kazim Nami Duru. Nakon neuspjeha prvotne jezgre 1889. Ibrahim Temo, Re\u015fid Mehmed, Abdullah Cevdet i Ishak S\u00fck\u00fbti obnavljaju pokret te su vrlo brzo prisiljeni svoje djelovanje preseliti u inozemstvo.[5] Na samom po\u010detku u pokretu su i brojni Albanci: Mit\u2019hat Frasheri, Ismail Qemali, Ibrahim Temo, Kadri Hoxha Prishtina i jo\u0161 neki intelektualci.[6] Paralelno s djelovanjem unutar mladoturskog pokreta Ibrahim Temo radio je i na autonomiji Albanije te je sa skupinom istomi\u0161ljenika 1905. stvorio Komitet za slobodu Albanije, a jo\u0161 1896. je pisao memorandum velikim silama s istom temom u kojem nagla\u0161ava povijest krajeva nastanjenih Albancima, zlo\u010dine koje su nad njima \u010dinili Osmanlije i susjedne dr\u017eave, ali i nezainteresiranost Europe za albansko pitanje.[7]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to je bilo zajedni\u010dko tim albanskim intelektualcima i mladoturskom pokretu? \u017delja da se svrgne apsolutizam Abd\u00fclhamita II, da se vrati Ustav iz 1876. godine te davanje garancija neturskim narodima Carstva za odre\u0111eni stupanj autonomije.[8] Glavni zahtjevi albanskih progresivnih elita prezentiranih u njihovom politi\u010dkom programu mogli su se ukratko svesti na parolu Albanija Albancima pod osmanskim sultanom pri \u010demu su posebno zahtijevani priznanje etnije, vladanja Albanijom od strane doma\u0107ih ljudi u decentraliziranom Carstvu, slobodu okupljanja, govora i tiska te \u0161kolovanje na albanskom jeziku koji je trebao postati i slu\u017ebeni na podru\u010dju koje bi dobilo autonomiju.[9]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Problem je \u0161to unutar mladoturskog pokreta nije postojalo jedinstvo mi\u0161ljenja \u0161to i kako s neturskim narodima. Dio ljudi iz vodstva bio je stava da se jednako\u0161\u0107u gra\u0111ana Osmanskog Carstva bri\u0161e potreba za narodnosne garancije. To je bila strategija- svi smo mi Osmanci i ne treba postojati ni pozitivna ni negativna diskriminacija. Za strategiju centralizirane dr\u017eave jo\u0161 od kongresa u Parizu 1902. godine zalagao se Ahmet Riza-beg, dok je skupina oko princa Sabahattina bila za decentraliziranu dr\u017eavu.[10] Ve\u0107 1898.-1900. u vrijeme antiosmanskog ustanka kojeg je predvodila Pe\u0107ka liga[11] (sura\u0111uju\u0107i s Austro-Ugarskom) do\u0161lo je do razmimoila\u017eenja izme\u0111u albanskih \u010dlanova mladoturskog pokreta koji su podr\u017eavali savez i ostalih vode\u0107ih ljudi pokreta koji su se o\u0161tro protivili oru\u017eanom otporu Albanaca. Polemika je bila toliko o\u0161tra da Ibrahim Temo nije ni i\u0161ao u Pariz na kongres 1902. godine.[12]<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Mladoturska vlast i Albanci<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mladotursku pobunu zapo\u010deo je Albanac, major Ahmet Niyazi-beg, odmetnuv\u0161i se s 300 ljudi iz garnizona u Resenu. Vrlo brzo priklju\u010dilo mu se jo\u0161 sedamstotinjak uglavnom Albanaca. Razlog pobune bilo je ka\u0161njenje s isplatom pla\u0107e u vojsci zbog lo\u0161ijeg pritjecanja poreza uslijed lo\u0161e \u017eetve 2007. godine. Pobunu je tako\u0111er trebao ugu\u0161iti Albanac, novi zapovjednik Makedonske armije \u015eemsi-pa\u0161a.[13]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovih nekoliko re\u010denica dobro nam pokazuje polo\u017eaj Albanaca u osmanskom dru\u0161tvu. Bili su na razli\u010ditim pozicijama i razli\u010dito su se pona\u0161ali prema mladoturskoj vlasti. Uz njihove plemenske i religijske razlike postojala je i mo\u017eda klju\u010dna razlika u dotada\u0161njem polo\u017eaju u dru\u0161tvu. Isa Boletini, jedan od najva\u017enijih Albanaca Kosova opredijelio se za \u010duvanje legitimiteta vlasti te su tako ve\u0107 na prve glasove o mladoturskoj pobuni postojale suprotstavljene skupine ljudi koje su demonstrirale ili se priklju\u010divale pobunjenicima ili redovnoj vojsci. Isa Boletini je u vrijeme vladavine Abd\u00fclhamita II bio u dobrom polo\u017eaju, kontrolirao je veliki dio Kosova i nikakve promjene mu nisu odgovarale.[14]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mladoturci su nakon preuzimanja vlasti uveli Ustav, proveli izbore za osmanski parlament u koji je izabrano 27 Albanaca od 278 zastupnika.[15] Krenuli su u neuspjele pregovore s manjinama unutar Carstva oko njihovih prava, ali su Albanci u tome presko\u010deni. Razlog je bio njihov polo\u017eaj. Oni su zahvaljuju\u0107i velikom broju visokih dr\u017eavnih du\u017enosnika smatrani ravnopravnima. Kako je unutar mladoturskog pokreta pobijedila ideja o centraliziranoj dr\u017eavi i prestanku diskriminacije bilo koje skupine stanovni\u0161tva, zami\u0161ljeno je da i nemuslimani po\u010dnu slu\u017eiti vojsku, a Albancima bi se maknule neke privilegije u poreznom sustavu i bila bi ukinuta dozvola za posjedovanje oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom 1909. po\u010dela je kampanja otvaranja turskih \u0161kola po albanskim krajevima s ciljem eliminacije albanskih \u0161kola. Ve\u0107 tada dolazi do prvih pobuna Ise Boletinija na Kosovu.[16] Potezi mladoturske vlasti, ukidanje nacionalnih stranaka i naziva pomagali su Boletiniju u njegovoj borbi protiv mladoturaka. Dobar dio osniva\u010da mladoturske partije se distancirao od nje, vojska se na\u0161la usred reformi i od 1910. Albanci su konstantno podizali ustanke.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi je u prolje\u0107e 1910. izbio na sjeveru i sjeveroistoku Kosova, a kasnije se ra\u0161irio i na zapad. Vlasti su tu pobunu suzbile, ali ona izbija ponovo po\u010detkom 1911. godine. Ta pobuna je po\u010dela me\u0111u Albancima katolicima, ali su joj se priklju\u010dile i tisu\u0107e muslimana. Ta situacija je primirena dolaskom sultana na Kosovo u srpnju 1911. gdje je potpisao amnestiju za pobunjenike, dopustio albanske \u0161kole, upotrebu jezika i suspendirao poreze na dvije godine.[17]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Talijanski napad na Tripoli koji je po\u010deo 30. studenoga 1911. jo\u0161 je oslabio snagu dr\u017eave i njenu mo\u0107 da se suprotstavi albanskoj pobuni, a postalo je o\u010dito da klju\u010da me\u0111u osmanskim susjedima na Balkanu i da se sprema novi rat. Na prolje\u0107e 1912. je izbila op\u0107a albanska pobuna protiv koje vlasti \u0161alju veliku vojsku. Nakon albanskih pobjeda dolazi do postizanja dogovora s Albancima 18. kolovoza 1912. godine. Vlast je odlu\u010dila prihvatiti albanske zahtjeve, a oni su prema pisanju Rije\u010dkog novog lista bili:<\/p>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Tra\u017eimo podpunu slobodu izu\u010davanja arnautskog jezika, otvaranjem privatnih i javnih \u0161kola arnautskih koje bi u\u017eivale sve one povlastice, koje i carske dr\u017eavne \u0161kole.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo za arnautski narod sva ona prava i privilegija, koje u\u017eivaju i ostali narodi.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo da se prizna zakonska sila i va\u017enost svima onim dobrim obi\u010dajima arnautskim, koji nisu protivni dr\u017eavi i ne stoje u opreci sa ustavom i zakonima.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da se narodni poslanici slobodno biraju i da broj arnautskih poslanika bude u razmjeru sa brojnim stanjem albanskog stanovni\u010dtva.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo za Arbaniju upravu zasnovanu po na\u010delu decentralizacije.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo da se za \u0161efove vilajeta postavljaju ljudi sposobni i \u010destiti i da se pri tom daje prvenstvo onima, koji poznaju arnautske obi\u010daje. Ostali policijski i sudski \u010dinovnici imaju biti porieklom isklju\u010divo Arnauti, koji poznaju zakone. \u017dandarmerija \u0107e biti sastavljena izklju\u010divo od domorodaca.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da se za Arbaniju postavi jedan carski delegat, kao inspektor, a \u010dije bi se postavljanje i periodi\u010dno obnavljalo, a \u010dija bi du\u017enost i nadle\u017enost bila, da se stara o pravilnom i savjestnom radu \u010dinovnika i odr\u017eavanju poredka.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo da se u Arbaniji arnautski jezik smatra za zvani\u010dni kako u odnosu vlasti medju sobom, tako i u odnosu naroda sa vlastima.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, uz vojnu obavezu Arnauta, da oni svoj rok imaju slu\u017eiti u svome rajonu. Oni obaveznici, koji bi svoj rok imali slu\u017eiti u pograni\u010dnim rajonima balkanskih dr\u017eava, bili bi u isti mah \u010duvari pograni\u010dni, o \u010demu bi se imao sastaviti pravilnik.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da se svi lokalni prihodi, osim prihoda od po\u0161ta i telegrafa, upotrebljuju na pokri\u0107e tro\u0161kova mjestne uprave i da se jedan utvrdjeni dio tih prihoda, upotrebi na podizanje putova i prosvjete. Osim toga da se i 4 % povi\u0161ene carine a dobijene u Arbaniji, ima tro\u0161iti za arbanaske \u0161kole.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da vilajetske skup\u0161tine mogu sklapati vilajetske budgete i kontrolisati njihovo tro\u0161enje.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da se odmah iz dr\u017eavne kase odredi suma koja \u0107e biti dovoljna da se podignu poru\u0161ene i popaljene ku\u0107e i zgrade, da se radi tro\u0161enja te sume odredi naro\u010dita komisija.<\/li>\n\n\n\n<li>Tra\u017eimo, da se narodu vrati oduzeto oru\u017eje, a da se sopstvenici oru\u017eja podvrgnu specijalnom zakonu.[18]<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Albanska autonomija, postignuta ovim dogovorom, nije za\u017eivjela jer je neposredno nakon dogovora izbio Prvi balkanski rat.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] O tome sam ve\u0107 pisao na HPP u feljtonu Armensko pitanje na kraju Osmanskog Carstva. Izgubljeno je dvije petine teritorija i petina stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] \u0411\u0438\u0441\u043b\u0438\u043c\u0438, \u041c\u0443\u0437\u0430\u0444\u0435\u0440, \u0410\u043b\u0431\u0430\u043d\u0446\u0438\u0442\u0435 \u0438 \u043c\u043b\u0430\u0434\u043e\u0442\u0443\u0440\u0441\u043a\u0430\u0442\u0430 \u0440\u0435\u0432\u043e\u043b\u0443\u0446\u0438\u0458\u0430, \u0421\u043a\u043e\u043f\u0458\u0435, 2008, 37<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Tallon, James, \u201dThe Albanian Vilayets of th Ottoman Empire: Beetwen Young Turks(or cup) and Balkan Players, 1909-1912\u201c, Balkan nationalism(s) and the Ottoman Empire, vol 3, Young Turk Revolution and Ethnic Groups, (Dimitris Stamatopoulos ed), Istanbul, 2015, 176-180.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Parvanova, Zorka, \u201e Birth of the Conflict: The Young Turk Regime and the National Movements in European Turkey 1908-1910\u201c, \u00c9tudes balkaniques XXXVI, Sofia, 2000, 4 (23-43),23<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] von Hammer, Joseph, Historija Turskog\/Osmanskog Carstva 3, Zagreb, 1979, 502. Zanimljivo je da je u toj prvoj jezgri bio jedan Tur\u010din, jedan \u010cerkez i dva Kurda. Time se oslikava kasnije djelovanje pokreta. Bez obzira na proklamiranu jednakopravnost, nju su uglavnom u\u017eivali muslimani, \u0161to je konzervativnim elementima u dru\u0161tvu tako\u0111er bilo pretjerano jer im se nije svidjela tolika jednakost Albanaca, Kurda i drugih nacionalnosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6] \u0411\u0438\u0441\u043b\u0438\u043c\u0438, \u041c, 41.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Despot, Igor, Balkanski ratovi 1912.-1913. i njihov odjek u Hrvatskoj, Zagreb, 2013, 24.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] \u0411\u0438\u0441\u043b\u0438\u043c\u0438, \u041c, 40-41.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] Mehmeti, Armend, \u201cBalkan Wars and the role of Balkan Alliances regarding the division of Albanian lands\u201d, The Centenary of the Balkan Wars (1912-1913) Contested stances, 946.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Despot, I, 25.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] Pe\u0107ka liga nastaje s ciljem ometanja reformi u Osmanskom Carstvu. Nastala je u suradnji s Austro-Ugarskom Monarhijom, a glavna meta bili su im Srbi iz vilajeta Kosovo. Vo\u0111a lige bio je biv\u0161i \u010dlan Prizrenske lige Haxhi Zeka.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12] \u0411\u0438\u0441\u043b\u0438\u043c\u0438, \u041c,43-44.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Despot, I, 25.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] O dru\u0161tvenom polo\u017eaju bitnih pojedinaca vi\u0161e u Blumi, Isa, \u201cImpacts of the Balkan Wars, the Uncharted Paths from Empire to Nation-State\u201d, War&amp;Nationalism. The Balkan Wars, 1912-1913, and their socio-political implications, Salt Lake City, 2013. (528-557)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] Ovo su brojke iz Kondis, Basil, Greece and Albania 1908-1914, Solun, 1974, 42. Dimitar Vlahov pak u svojim memoarima objavljenima u Skopju 2003. godine navodi 20 Albanaca, ali umanjuje i broj ostalih zastupnika. \u0412\u043b\u0430\u0445\u043e\u0432, \u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0430\u0440, \u041c\u0435\u043c\u043e\u0430\u0440\u0438, \u0421\u043a\u043e\u043f\u0458\u0435, 2003,102.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Despot I., 28 i 29.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] Mehmeti, A, 946,947.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] Rie\u010dki novi list, 8.8.1912.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Odluke Berlinskog kongresa dovele su sultana Abd\u00fclhamita II u iznimno neugodnu poziciju.[1] Izgubljeni su neki dijelovi Carstva (Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku i Isto\u010dnu Rumeliju te Kars, Ardahan i Batum u Aziji koje su preuzeli Rusi), nestali su prihodi iz tih dijelova dr\u017eave, Cipar je do\u0161ao u posjed Velike Britanija, morale su se pla\u0107ati ratne \u0161tete [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":498,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[163],"class_list":["post-502","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-albanija"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/502","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=502"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/502\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1097,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/502\/revisions\/1097"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=502"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=502"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=502"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}