{"id":467,"date":"2015-11-30T23:22:00","date_gmt":"2015-11-30T22:22:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=467"},"modified":"2026-08-11T08:28:34","modified_gmt":"2026-08-11T06:28:34","slug":"natjecaj-za-ucenike-radovi-na-teme-prvog-svjetskog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/natjecaj-za-ucenike-radovi-na-teme-prvog-svjetskog-rata\/","title":{"rendered":"Natje\u010daj za u\u010denike \u2013 radovi na teme Prvog svjetskog rata"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Poziv u\u010denicima srednjih \u0161kola hrvatske i njihovim profesorima povijesti za radove na temu \u201cUzroci Prvog svjetskog rata\u201d i \u201cHrvatske prosudbe i reakcije na nadolaze\u0107i rat\u201d. Me\u0111u povjesni\u010darima jedva da ima dvojbe da je Prvi svjetski rat bio najbremenitiji doga\u0111aj pro\u0161log stolje\u0107a. Iz njegovih razaranja i tragedija \u201cproiza\u0161le su sve druge katastrofe XX vijeka\u201d (F. Stern). Istovremeno, taj rat je pospje\u0161io niz dru\u0161tvenih transformacija i prisilio gra\u0111ane europskih dr\u017eava da na nove na\u010dine po\u010dnu razmi\u0161ljati i odnositi se prema politi\u010dkim zbivanjima, i prema svijetu i \u017eivotu uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povodom stogodi\u0161njice izbijanja rata iza\u0161li su dodatni povijesni i ini radovi o brojnim njegovim aspektima, od uzroka, vojnog tijeka, te mnogih proizlaze\u0107ih ekonomskih i civilizacijskih previranja za vrijeme i poslije rata.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to da predava\u010d povijesti u srednjoj \u0161koli odabere iz ovog mora \u010dinjenica i dugoro\u010dnih perspektiva? &nbsp;\u0160to je par najva\u017enijih stvari koje u\u010denici trebaju\/mogu spoznati, od \u010dinjenica i procesa koje su do rata dovele, pa do na\u010dina razmi\u0161ljanja o povijesti?<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pokreta\u010di ove inicijative imaju dojam da, uprkos obilje\u017eavanja stogodi\u0161njice nismo, ni kao struka a pogotovo ne kao obrazovana javnost, ni u Hrvatskoj niti u Europi, izvukli dovoljno saznanja i pouka o tom prijelomnom i jo\u0161 uvijek prisutnom doga\u0111aju. Stoga \u017eelimo potaknuti dodatno promi\u0161ljanje. Raspisujemo natje\u010daj za u\u010denike, da uz mentorstvo svojih profesora povijesti, napi\u0161u 6-8 stranica (1800 \u2013 2400 rije\u010di, s ne vi\u0161e od 7 citata) na jednu od slijede\u0107ih tema:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li><strong><em>Uzroci Prvog Svjetskog rata<\/em><\/strong>&nbsp;Najva\u017enija \u010dinjenica jest da je do rata uop\u0107e do\u0161lo. Dugo vremena taj se rat smatrao neminovnim, zbog imperijalisti\u010dkih proturije\u010dja (marksisti), ekspanzivne politike svjetskih sila i njihove podijeljenosti u suprotstavljene saveze, ili pak zbog austougarskog agresivnog diletantizma, ili njema\u010dkog militarizma (napr. Fritz Fischer). No zadnjih godina neki vode\u0107i povjesni\u010dari nalaze da je ovaj rat bio vi\u0161e slu\u010dajan nego neminovan (Clark, MacMillan, itd). Iako su pojedini krugovi prihva\u0107ali, ili se \u010dak i nadali, izbijanju paneuropskog rata, ipak ga niti jedna od politi\u010dkih elita europskih velesila ve\u0107inski nije \u017eeljela, niti javnost ve\u0107inski podr\u017eavala. Kako je onda bilo mogu\u0107e da razni povjesni\u010dari svakoj od pet europskih Velikih Sila uvjerljivo pripisuju da je svojim djelima aktivno i klju\u010dno doprinijela izbijanju rata? Kako su lideri mogli krenuti u rat kada ni unutar njihovog vlastitog sistema razmi\u0161ljanja \u201cnijedan dobitak kojem su se politi\u010dari nadali nije ni pribli\u017eno vrijedio kataklizme koja je uslijedila\u201d(Christopher Clark) i koja se mogla o\u010dekivati. Margaret MacMillan smatra va\u017enom poukom da, \u201ckad nacije po\u010dnu zazivati \u010dast, presti\u017e i vjerodostojnost, onda krenu iracionalno djelovati\u201d. Evo kako je to sa\u017eeo Douglas Newton: \u201cRaspodjela krivnje na&nbsp;<strong><em>one<\/em><\/strong>&nbsp;koji su bili krivci ne poma\u017ee nam da vidimo<strong>&nbsp;<em>ono<\/em><\/strong>&nbsp;\u0161to je bilo krivo. Dublja istina tragedije 1914. je da su ekonomski, politi\u010dki I diplomatski sustavi sirom Europe bili defektivni, i da su sve Velike Sile imale udjela u tim manama\u201d. \u0160to to govori o stupnju organiziranosti, demokrati\u010dnosti i civilnom, civilizacijskom dometu tadasnjih vode\u0107ih svjetskih dru\u0161tava\/dr\u017eava?&nbsp;<em>Mo\u017eete li ukazati na politi\u010dke ili dru\u0161tvene mehanizme u jednoj ili vi\u0161e velesila, i na vanjske odnose te velesile s jednom ili vi\u0161e suprotstavljenih dr\u017eava, koji su je uveli u rat? \u0160to je druga\u010dije ili sli\u010dno u suvremenom svijetu?<\/em><\/li>\n\n\n\n<li><strong><em>Kako je pot\u010dinjeni polo\u017eaj Hrvatske u Monarhiji uvjetovao reakcije politi\u010dara i gra\u0111anstva na sarajevski atentant i izglednost rata&nbsp;<\/em><\/strong>Vo\u0111e Be\u010dke monarhije boje se rata s Rusijom, ili op\u0107eg europskog rata, do kojeg bi napad na Srbiju mogao dovesti. No ipak idu prema ratu, jer ne vide alternativu koja, nakon Sarajevskog atentata, ne bi oslabila Monarhiju te ohrabrila Srbiju na budu\u0107a posezanja. Mnogi od njih tako\u0111er shva\u0107aju da ni Austro-ugarska nagodba iz 1867., niti nastavak marginalizacije Slavena nije odr\u017eiv. No nitko u Be\u010du, koji tada cvjeta intelektualno i umjetni\u010dki kao nikada prije ili poslije, nije politi\u010dki sposoban povezati te dvije problematike, te uspje\u0161no predo\u010diti vladaju\u0107im krugovima da bi politi\u010dki preustroj Monarhije, te ekonomski i dru\u0161tveni dinamizam koji bi iz toga proiza\u0161ao, bio najbolji strate\u0161ki odgovor na unutarnje konflikte i vanjske pritiske. Tako nikome od austrougarskih mo\u0107nika nije ni na kraj pameti da zapita, da li tko u Hrvatskoj ima neku ideju o odnosima sa Srbijom (ili \u0161to Poljaci misle o odnosima s Rusijom, ili \u0161to relevantnoga tra\u017ee\/nude \u010cesi ili Slovaci). Hrvatska pak inteligencija i politi\u010dari podijeljeni su, \u010desto i osobno vrludaju, izme\u0111u pro-monarhijskih i pro-jugoslavenskih naklona, ali nitko od njih, ni osobno ni kao grupa, nema neki strate\u0161ki, dugoro\u010dni plan akcije koji bi od Hrvatske stvorio faktor koji bi mogao utjecati na austrougarsko-srbijanski konflikt. Re\u010deno je o 1918. da hrvatska \u201cpoliti\u010dka elita nije u dovoljnoj mjeri uspjela anticipirati tijek i mogu\u0107e posljedice svjetskog rata, te razraditi jasne strate\u0161ke planove, pa su ih zbivanja u nizu trenutaka kada je trebalo donijeti klju\u010dne odluke zatekla nespremnu\u201d. To jos vi\u0161e vrijedi za 1914. Nekima je problem bio o\u010devidan jos i onda (Ivo Pilar: \u201c\u2026dok drugi narodi zauzimaju stavove i donose prosudbe glede budu\u0107ih doga\u0111aja, u domovini vlada muk i ti\u0161ina\u201d) ali odgovora nije bilo. Za\u0161to, kad je trebalo biti jasno, barem od austrijske okupacije BiH 1878., ili od krize izazvane aneksijom 1908., i posebno nakon uzajamnih slavenskih brutalnosti Drugog Balkanskog rata 1913., da mo\u017ee do\u0107i do rata, koji, ne bude li politi\u010dke pripreme, mo\u017ee samo nauditi hrvatskom narodu i interesima? Hrvatsko gra\u0111anstvo bilo je \u0161okirano sarajevskim atentatom, i preko no\u0107i se na\u0161lo u razumljivoj panici i strahu oko mogu\u0107nosti izbijanja rata. U Zagrebu i drugdje ljudi izlaze na ulicu ali njihove emocije i uzvitlale strasti nema tko usmjeriti u nekom konstruktivnom smjeru, pa su prepu\u0161teni uglavnom frankovcima koji to navode na vandalizaciju imovine lokalnih Srba i ispade protiv politi\u010dara srpsko-hrvatske koalicije.<br>Naravno, realni korijeni ove nemo\u0107i i pasivnosti hrvatske politi\u010dke elite proizlaze iz pot\u010dinjenog, perifernog polo\u017eaja hrvatskih zemalja unutar Habsbur\u0161ke Monarhije. Bilo je pojedinaca u Hrvatskoj koji su, barem od 1860-tih nadalje, duboko politi\u010dki razmi\u0161ljali. Npr., nakon raspusta Sabora 1861., Narodna stranka smatrala je da je osiguranje hrvatske autonomije uvjet za modernizaciju, dok je Samostalna narodna stranka bila spremna privremeno odustati od zalaganja za dr\u017eavnu autonomiju pod uvjetom da Be\u010d dopusti modernizaciju (Mirjana Gross). Bu\u0111enje politi\u010dkog djelovanja od 1840-tih, te rast politi\u010dki i nacionalno osvje\u0161tenih slojeva \u010demu je pomagao npr. polagani razvoj civilnog dru\u0161tva u doba bana Ma\u017eurani\u0107a 1870-tih, ipak nisu tekli dovoljno brzo i sna\u017eno da prevladaju \u010dinjenicu da su Be\u010d, a od Austro-ugarske nagodbe 1867. pogotovo Pe\u0161ta, ko\u010dili politi\u010dki i dru\u0161tveno-ekonomski razvoj hrvatskih krajeva koliko god su mogli. \u201cHrvatski\u201d sabor, \u201chrvatski\u201d ban bivali su raspu\u0161tani odnosno smjenjivani \u010dim su se poku\u0161ali zalagati za bitne hrvatske interese. Stoga ne \u010dudi da je 1914. hrvatska politi\u010dka elita jo\u0161 uvijek bila nedovoljno sposobna da osmisli, a kamo li da provede, potrebne inicijative.<br>Ve\u0107ina hrvatskih politi\u010dara tra\u017eila je reforme unutar Monarhije koje bi ujedinile hrvatske zemlje pod habsbur\u0161kom krunom. Kako su izgledi za to bili slabi, a vlastite snage za samooslobo\u0111enje nije bilo, logi\u010dno je bilo tra\u017eenje saveznika. Mnogi su po\u010deli gledati na Kraljevinu Srbiju kao na glavnog ako ne i jedinog mogu\u0107eg partnera. No, srbijanska elita koncipirala je ideju ujedinjenja prvenstveno kao pro\u0161irenje Srbije a ne kao ravnopravno partnerstvo.)<br><em>\u0160to su hrvatski politi\u010dari trebali ishoditi u pola stolje\u0107a prije 1914. od&nbsp; strane monarhijskih ili srbijanskih elita, pa da uop\u0107e imaju mogu\u0107nosti za kreativniju reakciju na sarajevski atentat i mogu\u0107i rat? Jesu li uprkos nedostatku pravih partnera ipak sami mogli posti\u0107i ne\u0161to vi\u0161e?&nbsp;<\/em><em>Kakav je polo\u017eaj i realna samostalnost Hrvatske danas u poredbi s 1914.?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong><em>Kako pridobiti u\u010denika da u\u0111e u ovu kompleksnu materiju?&nbsp;<\/em><\/strong>&nbsp;Problem je metodolo\u0161ki i motivacijski.&nbsp;<strong>Motivacijski<\/strong>, tinejd\u017eer je itekako zabrinut za svoju budu\u0107nost ali \u010desto ne do\u017eivljava povijesno znanje kao ne\u0161to \u0161to uve\u0107ava njenu\/njegovu sposobnost da uspije u \u017eivotu. Ipak, mo\u017eda&nbsp; nema povijesne teme koja nas bolje u\u010di da politi\u010dko ure\u0111enje i osobne kvalitete onih koji ga vode, vitalnost i sinergija institucija civilnog drustva, itd, nisu samo kompleksne apstraktne konstrukcije, nego i \u017eivi procesi \u010dija kvaliteta \u010desto utje\u010de na sre\u0107u i kvalitetu \u017eivota pojedinca ni\u0161ta manje od vlastitih napora i sposobnosti.&nbsp;<strong>Metodolo\u0161ki<\/strong>, dana\u0161nji u\u010denik \u010desto pristupa svijetu kroz svoje ra\u010dunalo ili mobilni telefon i ono sa interneta \u0161to stane na taj ekran. No kompleksnost zbivanja koji su do rata doveli, te vi\u0161estruke strukturalne prepreke koje su onemogu\u0107ile europske mirovnjake i hrvatsku \u2018elitu\u2019 da ne\u0161to vi\u0161e postignu, mogu se bolje doku\u010diti samo kroz vi\u0161eslojne izvore i razne vrste narativa i medija.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>Koje teme, narativi, mediji mogu u\u010denika navesti da do\u017eivi hrvatsku odnosno europsku zbilju 1914. kao ne\u0161to \u0161to je danas relevantno i ti\u010de se vlastitog \u017eivota?<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong><em>Mehanizam i rokovi natje\u010daja:<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">O\u010dekujemo da sudjelovanje na natje\u010daju inicira profesor povijesti u gimnaziji ili drugoj srednjoj \u0161koli koji je zainteresiran za ovu temu i misli da ima u\u010denike sposobne da napi\u0161u esej na jednu od tema. Neki nastavnici \u0107e imati tek jednog u\u010denika koji \u0107e se prihvatiti ovog zadatka, no pretpostavljamo da \u0107e akcija biti interesantnija za sve u\u010desnike, a i produktivnija, ako se vi\u0161e u\u010denika jednog nastavnika ili \u0161kole uklju\u010di u nju. U\u010denici mogu pisati svaki svoj esej ili u timu od dvoje ili troje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rok za prijavu za natje\u010daj od strane profesora je 15. sije\u010dnja, a do 15. velja\u010de profesor treba imenovati u\u010denike koji sudjeluju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rok za slanje eseja je 17. travnja 2016.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Organizatori natje\u010daja su Hrvatska udruga nastavnika povijesti, predstavljena po dr. Igoru Despotu, i Hrvatsko-ameri\u010dka kulturna udruga (HAKU) koju predstavlja Dr. Dinko Podrug.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tro\u010dlana komisija (njih dva i dr. Filip Hamer\u0161ak) pro\u010ditati \u0107e radove i do 5. svibnja 2016. dodijeliti tri nagrade u\u010denicima: 2000 HRK za prvu, 1500 za drugu i 1000 HRK za tre\u0107u. U slu\u010daju da je nagra\u0111eni esej rad vi\u0161e u\u010denika, iznos nagrade biti \u0107e pove\u010dan za 50%. Profesori nagra\u0111enih ucenika biti \u0107e honorirani sa po 1500 kuna svaki, a posebno \u0107e biti honorirani profesori s najve\u0107im brojem u\u010desnika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Svaki profesor i svaki u\u010denik\/tim koji sudjeluju dobiti \u0107e na dar knjigu Christophera Clarka \u201cMjese\u010dari\u201d \u010dim hrvatski prijevod iza\u0111e (u studenome 2016), ili, ako \u017eele na originalnom engleskom, odmah.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nagrade \u0107e biti dodijeljene na prigodnom skupu o Prvom Svjetskom Ratu koji \u0107e se organizirati u okviru Kliofesta u svibnju 2016.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tro\u0161kove nagrada, knjiga i komisije pokriti \u0107e &nbsp;HAKU.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prijave i eseje treba poslati na sljede\u0107e mail adrese:&nbsp;<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200802183713\/mailto:idespot@net.amis.hr\">idespot@net.amis.hr<\/a>&nbsp;i&nbsp;<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200802183713\/mailto:dpodrug@hotmail.com\">dpodrug@hotmail.com<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Poziv u\u010denicima srednjih \u0161kola hrvatske i njihovim profesorima povijesti za radove na temu \u201cUzroci Prvog svjetskog rata\u201d i \u201cHrvatske prosudbe i reakcije na nadolaze\u0107i rat\u201d. Me\u0111u povjesni\u010darima jedva da ima dvojbe da je Prvi svjetski rat bio najbremenitiji doga\u0111aj pro\u0161log stolje\u0107a. Iz njegovih razaranja i tragedija \u201cproiza\u0161le su sve druge katastrofe XX vijeka\u201d (F. Stern). [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":470,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[17,18],"tags":[106],"class_list":["post-467","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-gimna","category-strukovne","tag-prvi-svjetski-rat"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/467","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=467"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/467\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1035,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/467\/revisions\/1035"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/470"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=467"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=467"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=467"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}