{"id":3905,"date":"2026-08-22T11:13:34","date_gmt":"2026-08-22T09:13:34","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=3905"},"modified":"2026-08-22T11:13:35","modified_gmt":"2026-08-22T09:13:35","slug":"mohacka-bitka-na-karti-iz-1979","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2026\/mohacka-bitka-na-karti-iz-1979\/","title":{"rendered":"Moha\u010dka bitka na karti iz 1979."},"content":{"rendered":"\n

Petstota obljetnica Moha\u010dke bitke 2026. godine ponovno je usmjerila pozornost ne samo na doga\u0111aje od 29. kolovoza 1526. nego i na pitanje kako je bitka tijekom vremena rekonstruirana. Me\u0111u zanimljivim primjerima nalazi se karta naslovljena Moha\u00e7 Meydan Muharebesi (1526)<\/a><\/em>, odnosno \u201eMoha\u010dka bitka (1526.)\u201c, objavljena 1979. u okviru turske vojnopovijesne literature. <\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Na prvi pogled rije\u010d je o klasi\u010dnoj vojnoj karti: polo\u017eaji postrojbi ozna\u010deni su crvenom i plavom bojom, strelice pokazuju smjerove napada, ucrtani su putovi, naselja, vodotoci i reljef. No karta je zanimljivija ako je ne promatramo samo kao ilustraciju bitke, nego kao historiografsku rekonstrukciju<\/strong> \u2013 vizualnu tvrdnju o tome gdje su se postrojbe nalazile, koliko ih je bilo i kako se bitka odvijala.<\/p>\n\n\n\n

Upravo je zato va\u017eno razlikovati dvije stvari. Karta govori o doga\u0111aju iz 1526., ali sama potje\u010de iz 1979. godine. Ona nije povijesni izvor nastao tijekom bitke, nego proizvod vojne historiografije 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Bibliografski katalog T\u00fcrk Tarih Kurumu navodi publikaciju:<\/p>\n\n\n\n

\u00d6nal, Rebii. T\u00fcrk Silahl\u0131 Kuvvetleri tarihi: Osmanl\u0131 d\u00f6nemi, III. cilt, 2. k\u0131s\u0131m 2 eki: Rodos’un fethi (1522).<\/em> Ankara: Genelkurmay ATASE Ba\u015fkanl\u0131\u011f\u0131, 1979.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d je o izdanju turskoga Glavnog sto\u017eera iz serije publikacija o vojnoj povijesti Osmanskoga Carstva. Svezak sadr\u017eava dvije karte i tri vojne skice.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Turski original karte. Hrvatska verzija je ni\u017ee u \u010dlanku.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Prostor bitke<\/h2>\n\n\n\n

Desnom stranom karte dominira Dunav. Uz njega se nalazi Moha\u010d, dok su ju\u017enije i zapadnije ucrtani K\u00f6lked, Nagyny\u00e1r\u00e1d, Majs, Udvar, D\u00e1lyok i L\u00e1nycs\u00f3k. Posebno su zanimljive oznake putova: F\u00fcnfkirchen yolu<\/em> ozna\u010dava put prema Pe\u010duhu, jer je F\u00fcnfkirchen njema\u010dko ime P\u00e9csa, Baranyavar yolu<\/em> vodi prema Baranyav\u00e1ru, dok karta bilje\u017ei i Neme\u00e7 yolu<\/em>, doslovno \u201enjema\u010dki put\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Zapadno i jugozapadno od ravnice ozna\u010dene su uzvisine i vegetacija, dok je prema Dunavu prikazan razgranat sustav rukavaca, mo\u010dvara i vodotoka. Na prostoru neposredno uz sredi\u0161te zami\u0161ljene bitke pojavljuju se oznake F\u00f6ldv\u00e1r<\/strong> i T\u00fcrk Tepesi<\/strong>, \u201eTursko brdo\u201c. Takav raspored nije samo kartografska pozadina. Polo\u017eaj F\u00f6ldv\u00e1ra jedan je od klju\u010dnih problema u istra\u017eivanju Moha\u010dke bitke. Istv\u00e1n Brodari\u0107, suvremenik i sudionik doga\u0111aja, u svome je opisu bitke F\u00f6ldv\u00e1r koristio kao va\u017enu prostornu referencu. No to\u010dna lokacija srednjovjekovnoga naselja stolje\u0107ima kasnije nije bila sigurno poznata.<\/p>\n\n\n\n

Karta iz 1979. sredi\u0161te sukoba smje\u0161ta u prostor izme\u0111u F\u00f6ldv\u00e1ra, mo\u010dvarne dunavske ravnice i podru\u010dja dana\u0161njega S\u00e1torhelya. Zanimljivo je da se sli\u010dan prostorni model pojavljuje i u dijelu suvremenih istra\u017eivanja. Norbert Pap i suradnici na temelju pisanih izvora, rekonstrukcije okoli\u0161a i geoinformacijskih metoda zagovaraju lokalizaciju F\u00f6ldv\u00e1ra i sredi\u0161njega boji\u0161ta u podru\u010dju S\u00e1torhelya. Rasprava ipak nije zaklju\u010dena. J\u00e1nos B. Szab\u00f3 kritizirao je tu interpretaciju i upozorio da srednjovjekovna dokumentacija mo\u017ee upu\u0107ivati prema podru\u010dju dana\u0161njega Udvara, dok je u drugoj istra\u017eiva\u010dkoj tradiciji zna\u010dajan dio boji\u0161ta smje\u0161tan bli\u017ee Majsu.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga je karta iz 1979. zanimljiv dokument povijesti istra\u017eivanja: ona pokazuje da je model boji\u0161ta povezan sa S\u00e1torhelyom i F\u00f6ldv\u00e1rom postojao desetlje\u0107ima prije dana\u0161njih arheolo\u0161kih, geoinformacijskih i interdisciplinarnih projekata.<\/p>\n\n\n\n

Crveno i plavo: dvije vojske<\/h3>\n\n\n\n

Legenda jasno razdvaja dvije strane. Crvenom bojom ozna\u010deni su Macarlar<\/em> \u2013 doslovno \u201eMa\u0111ari\u201c, a plavom Osmanl\u0131lar<\/em> \u2013 Osmanlije. Naziv \u201eMa\u0111ari\u201c treba \u010ditati kao terminologiju autora karte, a ne kao precizan opis sastava vojske. Vojska kralja Ludovika II. bila je vi\u0161esastavna i uklju\u010divala je, me\u0111u ostalima, hrvatske, ugarske, \u010de\u0161ke, njema\u010dke i poljske postrojbe. Hrvatski institut za povijest u prikazu Moha\u010dke bitke procjenjuje vojsku kojom je zapovijedao Pavao Tomori na do pribli\u017eno 28 000 ljudi te posebno navodi hrvatske snage pod banom Franjom Batthy\u00e1nyjem.<\/p>\n\n\n\n

Turska karta daje iznimno detaljan raspored te vojske. Navodi 2 000 konjanika pod Batthy\u00e1nyjem i Tahyjem, 10 000 pje\u0161aka i 80 topova u sredi\u0161njoj skupini, 2 000 konjanika pod Per\u00e9nyijem, po 3 000 pod Tarczayem, Korl\u00e1tk\u00f6vijem te Trepkom i Schlickom, 1 000 pod Dr\u00e1gffyjem, zatim 2 000 lakih pje\u0161aka i 2 000 landsknehta.<\/p>\n\n\n\n

Zbroj navedenih brojki daje oko 28 000 ljudi<\/strong>. To je mo\u017eda najupe\u010datljiviji element karte. Procjena iz 1979. vrlo je bliska nizu suvremenih procjena. Novija multidisciplinarna rekonstrukcija govori o pribli\u017eno 29 000 do 32 000 ljudi na kr\u0161\u0107anskoj strani, uklju\u010duju\u0107i 12 000 do 13 000 pje\u0161aka, dok starije i druge suvremene procjene \u010desto navode oko 25 000 do 30 000 ljudi. Drugim rije\u010dima, premda je karta stara gotovo pola stolje\u0107a, njezina ukupna procjena kraljevske vojske nije bitno udaljena od dana\u0161njega raspona.<\/p>\n\n\n\n

Topni\u0161tvo: 80 nasuprot 300<\/h3>\n\n\n\n

Jo\u0161 je izrazitije podudaranje kod topni\u0161tva. Karta navodi 80 topova uz vojsku Ludovika II. i ukupno 300 topova uz osmanske postrojbe: 30 uz rumelijsku vojsku i 270 u drugoj osmanskoj skupini. U jednoj od novijih rekonstrukcija za kr\u0161\u0107ansku se vojsku navodi pribli\u017eno 85 topova<\/strong>, a za Osmanlije 300<\/strong>, uz oko 1 600 ljudi povezanih s osmanskim topni\u0161tvom. Sli\u010dnost brojki ne zna\u010di da danas znamo to\u010dan broj svakoga oru\u017eja koje je 29. kolovoza 1526. bilo spremno za djelovanje. Izvori i historiografske procjene nisu potpuno suglasni. No pokazuje da vojnohistoriografska rekonstrukcija iz 1979. u ovome segmentu nije tek proizvoljna ili zastarjela predod\u017eba.<\/p>\n\n\n\n

Osmanska vojska i problem zbrajanja<\/h3>\n\n\n\n

Osmanske su postrojbe u legendi raspore\u0111ene slovima od A do G. Pod Ibrahim-pa\u0161om prikazano je 12 000 rumelijskih spahija s 30 topova te 2 000 janji\u010dara. Druga skupina uklju\u010duje 10 000 janji\u010dara i 270 topova te 2 000 pje\u0161aka, a uz nju je naveden Behram-pa\u0161a. Posebno su ucrtani 5 000 smederevskih konjanika pod Bali-begom, 5 000 bosanskih konjanika pod Husrev-begom te glavni sto\u017eer s 1 000 kapikulu konjanika. Doslovnim zbrajanjem brojki iz legende dobiva se pribli\u017eno 37 000 ljudi<\/strong>. To, me\u0111utim, ne treba poistovjetiti s ukupnom brojno\u0161\u0107u osmanske vojske.<\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nje procjene cjelokupne osmanske sile znatno su ve\u0107e i razlikuju se ovisno o tome ra\u010dunaju li se samo neposredne borbene postrojbe ili i prate\u0107e snage, flota, topnici i drugi dijelovi vojske. Jedna novija multidisciplinarna procjena navodi pribli\u017eno 80 000 pripadnika osmanskih oru\u017eanih snaga povezanih s bitkom, nasuprot pribli\u017eno 29 000\u201332 000 na protivni\u010dkoj strani. Druge historiografske procjene osmansku borbenu vojsku smje\u0161taju ni\u017ee, pribli\u017eno izme\u0111u 50 000 i 70 000 ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Janji\u010dari \u2013 brojka koja zahtijeva oprez<\/h3>\n\n\n\n

Posebnu pozornost privla\u010di prikaz janji\u010dara. Karta navodi 2 000 janji\u010dara uz Ibrahim-pa\u0161u i jo\u0161 10 000 uz osmansko sredi\u0161te. Prvih 2 000 vrlo dobro odgovara osmanskoj izvornoj tradiciji. Prema prikazu u TDV \u0130sl\u00e2m Ansiklopedisi<\/em>, Ibrahim-pa\u0161a krenuo je ispred glavne vojske s rumelijskim snagama, 2 000 janji\u010dara naoru\u017eanih vatrenim oru\u017ejem i 150 topova. <\/p>\n\n\n\n

Problem je odnos tih 2 000 prema ostalim janji\u010darima. Osmanski autori nisu potpuno suglasni u brojkama. Celalzade Mustafa spominje oko 4 000 janji\u010dara s vatrenim oru\u017ejem koji su djelovali iza topni\u0161tva, dok njegov brat Celalzade Salih navodi 10 000 janji\u010dara u borbenim redovima, od kojih je 2 000 bilo pod Ibrahim-pa\u0161om. Zbog toga se 2 000 i 10 000 s karte ne bi trebalo automatski zbrajati u sigurnih 12 000 zasebnih janji\u010dara. Karta ovdje prenosi jednu vojnohistoriografsku interpretaciju slo\u017eenoga i djelomi\u010dno proturje\u010dnog izvornog materijala.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to govore strelice?<\/h3>\n\n\n\n

Crvene strelice na karti prikazuju napad vojske Ludovika II. prema osmanskim polo\u017eajima. Plave strelice pokazuju osmansko djelovanje iz sredi\u0161ta te kretanje konjice sa zapada i jugozapada prema protivni\u010dkom boku i pozadini.<\/p>\n\n\n\n

Osnovna logika takve rekonstrukcije odgovara onome \u0161to se mo\u017ee izvesti iz suvremenih opisa i velikoga dijela historiografije. Kr\u0161\u0107anska je vojska poku\u0161ala sna\u017enim napadom iskoristiti trenutak dok se broj\u010dano nadmo\u0107nija osmanska vojska jo\u0161 razvijala u borbeni raspored. Prvi napad, osobito djelovanje te\u0161ke konjice, postigao je odre\u0111eni uspjeh protiv rumelijskih postrojbi. Nakon toga napad gubi snagu pred dubljim osmanskim rasporedom, djelovanjem janji\u010dara, topni\u0161tva i konjice. Suvremena ma\u0111arska komemorativna interpretacija tako\u0111er govori o po\u010detnom proboju rumelijske linije i kasnijem zaustavljanju napada u dodiru s osmanskim sredi\u0161tem.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, strelica na karti uvijek daje ve\u0107i dojam sigurnosti nego \u0161to ga povijesni izvori omogu\u0107uju. Znamo smjerove op\u0107ih pokreta. Mo\u017eemo rekonstruirati polo\u017eaj pojedinih skupina i slijed nekih doga\u0111aja. Ne mo\u017eemo, me\u0111utim, pratiti svaku postrojbu na na\u010din na koji bi to omogu\u0107io suvremeni sto\u017eerni zapis boji\u0161ta. Strelice su zato argument autora karte<\/strong>. One ne zna\u010de: \u201evojska se sigurno kretala upravo ovom crtom\u201c, nego: \u201ena temelju izvora i vojnopovijesne interpretacije autor smatra da se doga\u0111aj pribli\u017eno ovako odvijao\u201c.<\/p>\n\n\n\n

F\u00f6ldv\u00e1r, Majs, S\u00e1torhely i Udvar: bitka koja jo\u0161 nema kona\u010dnu kartu<\/h3>\n\n\n\n

Mo\u017eda najva\u017eniji historiografski aspekt ove karte uop\u0107e nije broj vojnika, nego mjesto na koje smje\u0161ta sredi\u0161te bitke. Istra\u017eivanje to\u010dne lokacije boji\u0161ta posljednjih je godina postalo interdisciplinarno podru\u010dje u kojemu se kombiniraju pisani izvori, srednjovjekovne isprave, povijesne karte, rekonstrukcija nekada\u0161njega okoli\u0161a, GIS, arheolo\u0161ka istra\u017eivanja, nalazi projektila i analiza masovnih grobnica.<\/p>\n\n\n\n

Pap, Kitanics, Gyenizse, Szalai i Polg\u00e1r 2019. zaklju\u010dili su da okoli\u0161 Majsa ne odgovara opisu srednjovjekovnoga F\u00f6ldv\u00e1ra te da izvori i rekonstruirani krajolik bolje odgovaraju podru\u010dju S\u00e1torhelya. Pap i suradnici u istra\u017eivanju objavljenom krajem 2025. i u \u010dasopisnom svesku za 2026. nastavili su braniti takvu lokalizaciju, povezuju\u0107i boji\u0161te i masovne grobnice kod S\u00e1torhelya.<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot tomu, Szab\u00f3 je upozorio na probleme takve interpretacije srednjovjekovnih isprava i kao mogu\u0107nost istaknuo podru\u010dje oko Udvara. U arheolo\u0161koj raspravi prisutna je i lokalizacija va\u017enoga dijela sukoba prema Majsu.<\/p>\n\n\n\n

Stoga ni 500 godina nakon bitke nije mogu\u0107e nacrtati jednu \u201ekona\u010dnu\u201c kartu Moha\u010da bez historiografskih ograda.<\/p>\n\n\n\n

\"Karta\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Karta je prevedena na hrvatski jezik uz pomo\u0107 umjetne inteligencije (ChatGPT).<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Karta kao historiografski tekst<\/h2>\n\n\n\n

Povijesna karta \u010desto djeluje uvjerljivije od pisanoga teksta. Broj je zapisan precizno. Pravokutnik ozna\u010dava postrojbu. Strelica ima jasan po\u010detak i zavr\u0161etak. Granice prostora izgledaju odre\u0111eno. Takav grafi\u010dki jezik lako stvara dojam da gledamo sam doga\u0111aj. Ali karta Moha\u010dke bitke iz 1979. zapravo je oblik historiografskoga teksta.<\/p>\n\n\n\n

Autor je morao odlu\u010diti gdje se nalazio F\u00f6ldv\u00e1r. Morao je procijeniti broj vojnika. Morao je odrediti koje su jedinice bile dijelovi pojedinih formacija. Morao je povezati zapovjednike s postrojbama. Morao je pomiriti osmanske i kr\u0161\u0107anske izvore. Morao je odrediti redoslijed napada i povla\u010denja. Na kraju je sve te odluke pretvorio u linije, brojke, pravokutnike i strelice.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga karta istodobno govori o dvije povijesti. Prva je povijest 29. kolovoza 1526.: o vojskama Ludovika II. i Sulejmana I., o prostoru ju\u017eno od Moha\u010da, o napadima, topni\u0161tvu, konjici i kona\u010dnom slomu kraljevske vojske. Druga je povijest istra\u017eivanja Moha\u010da: o poku\u0161ajima povjesni\u010dara da iz nepotpunih, proturje\u010dnih i perspektivno razli\u010ditih izvora rekonstruiraju doga\u0111aj koji nitko nije mogao promatrati iz pti\u010dje perspektive kakvu danas nudi karta.<\/p>\n\n\n\n

Upravo u tom drugom smislu vojna skica iz 1979. danas dobiva dodatnu vrijednost. Njezina svrha vi\u0161e nije samo pokazati \u201ekako je izgledala Moha\u010dka bitka\u201c. Ona pokazuje i kako se prije gotovo pola stolje\u0107a smatralo da je Moha\u010dka bitka izgledala<\/strong> \u2013 te koliko se pojedini elementi te rekonstrukcije podudaraju, a drugi razilaze s pitanjima koja historiografija postavlja uo\u010di i tijekom 500. obljetnice bitke.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Ovaj tekst je dio materijala koje na Hrvatskom povijesnom portalu kreiramo povodom 500. obljetnice Moha\u010dke bitke. \u0160to jo\u0161 imamo me\u0111u \u010dlancima provjeri ovdje<\/a>, a mo\u017eda \u0107e te interesirati i preuzimanja<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Izvor karte<\/h3>\n\n\n\n

\u00d6nal, R. (1979). T\u00fcrk Silahl\u0131 Kuvvetleri tarihi: Osmanl\u0131 d\u00f6nemi, III. cilt, 2. k\u0131s\u0131m 2 eki: Rodos’un fethi (1522).<\/em> Genelkurmay ATASE Ba\u015fkanl\u0131\u011f\u0131. URL: https:\/\/commons.wikimedia.org\/wiki\/File:Moha%C3%A7-1.png<\/a><\/p>\n\n\n\n

Odabrana literatura<\/h3>\n\n\n\n

B\u00f6rek\u00e7i, G. (2006). A contribution to the military revolution debate: The Janissaries\u2019 use of volley fire during the Long Ottoman-Habsburg War of 1593\u20131606 and the problem of origins. Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae, 59<\/em>(4), 407\u2013438.<\/p>\n\n\n\n

Pap, N. (ur.). (2025). The Battle of Moh\u00e1cs, 1526<\/em>. Brill.<\/p>\n\n\n\n

Pap, N., Fodor, P., Gyenizse, P., Hancz, E., & Kitanics, M. (2026). Who lies in the five mass graves of the 1526 Battle of Moh\u00e1cs? International Journal of Historical Archaeology, 30<\/em>, 603\u2013626. https:\/\/doi.org\/10.1007\/s10761-025-00808-3<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pap, N., Kitanics, M., Gyenizse, P., Szalai, G., & Polg\u00e1r, B. (2019). S\u00e1torhely vagy Majs? F\u00f6ldv\u00e1r k\u00f6rnyezeti jellemz\u0151i – A moh\u00e1csi csata centrumt\u00e9rs\u00e9g\u00e9nek lokaliz\u00e1l\u00e1sa. T\u00f6rt\u00e9nelmi Szemle, 61<\/em>(2), 209\u2013246.<\/p>\n\n\n\n

Szab\u00f3, J. B. (2020). Sem nem Majs, sem nem S\u00e1torhely. Megjegyz\u00e9sek Pap Norbert \u00e9s szerz\u0151t\u00e1rsai S\u00e1torhely vagy Majs?<\/em> c\u00edm\u0171 tanulm\u00e1ny\u00e1hoz. T\u00f6rt\u00e9nelmi Szemle, 62<\/em>(1), 169-177.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Petstota obljetnica Moha\u010dke bitke 2026. godine ponovno je usmjerila pozornost ne samo na doga\u0111aje od 29. kolovoza 1526. nego i na pitanje kako je bitka tijekom vremena rekonstruirana. Me\u0111u zanimljivim primjerima nalazi se karta naslovljena Moha\u00e7 Meydan Muharebesi (1526), odnosno \u201eMoha\u010dka bitka (1526.)\u201c, objavljena 1979. u okviru turske vojnopovijesne literature.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3906,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[39,28],"tags":[981,979,978,980],"class_list":["post-3905","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-historiografija","category-vojna-povijest","tag-kartografija","tag-mohac500","tag-mohacka-bitka","tag-povijesne-karte"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3905","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3905"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3905\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3912,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3905\/revisions\/3912"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3905"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3905"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3905"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}