{"id":3892,"date":"2026-08-22T10:51:59","date_gmt":"2026-08-22T08:51:59","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=3892"},"modified":"2026-08-22T10:57:07","modified_gmt":"2026-08-22T08:57:07","slug":"breaking-news-iz-1526","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2026\/breaking-news-iz-1526\/","title":{"rendered":"Breaking news iz 1526."},"content":{"rendered":"\n

Dvadeset devetoga kolovoza 1526. vojska sultana Sulejmana I. porazila je kod Moha\u010da vojsku ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika II. Nekoliko dana poslije Europom su ve\u0107 kru\u017eile vijesti o katastrofi. Jedna od njih zavr\u0161ila je u tisku: kratak njema\u010dki letak koji je poku\u0161ao javnosti re\u0107i \u0161to se upravo dogodilo. Bio je brz, dramati\u010dan, pun imena i brojki \u2013 i u mnogo\u010demu pogre\u0161an. Upravo zato danas je izvanredan izvor za povijest medija i medijske pismenosti.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

\u201eNova vijest\u201d prije novina<\/h2>\n\n\n\n

Kad danas ka\u017eemo \u201enovine\u201d, obi\u010dno mislimo na periodi\u010dno izdanje s redakcijom, rubrikama i nizom vijesti. Godine 1526. takve novine u dana\u0161njem smislu jo\u0161 nisu postojale. Ipak, tiskarska tehnologija ve\u0107 se desetlje\u0107ima koristila za brzo umna\u017eanje vijesti o ratovima, politi\u010dkim doga\u0111ajima, \u010dudima, katastrofama i drugim doga\u0111ajima za koje je postojala javna znati\u017eelja. U njema\u010dkom govornom prostoru takvi su kratki tiskovi \u010desto nosili naslov Newe\/Neue Zeitung \u2013 doslovno \u201enova vijest\u201d ili \u201enova obavijest\u201d, a ne naziv stalnih dnevnih novina (Hillg\u00e4rtner, 2013; Pettegree, 2014).<\/p>\n\n\n\n

Tiskana vijest bila je dio mnogo \u0161ireg informacijskog sustava. Vijesti su putovale pismima, preko trgovaca, vojnika, glasnika, diplomatskih mre\u017ea, sajmova, gostionica i usmenog prepri\u010davanja. Tisak je tim informacijama davao novi doseg: isti se tekst mogao proizvesti u ve\u0107em broju primjeraka, prodavati i prenositi dalje, a mogao se i glasno \u010ditati onima koji sami nisu \u010ditali. Kratko\u0107a takvih publikacija nije bila nedostatak nego dio njihove funkcije \u2013 trebalo je brzo pretvoriti svje\u017eu i tr\u017ei\u0161no zanimljivu informaciju u proizvod (Pettegree, 2014).<\/p>\n\n\n\n

Moha\u010dka bitka bila je idealna tema za takav medij. Osmansko napredovanje ve\u0107 je desetlje\u0107ima bilo jedna od velikih politi\u010dkih i sigurnosnih tema u srednjoj Europi. Smrt mladoga kralja, te\u0161ki gubitci ugarsko-hrvatske vojske i otvaranje puta prema Budimu doga\u0111aju su davali dimenziju koja je daleko prelazila granice Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva. Vijest o Moha\u010du bila je istodobno politi\u010dka informacija, ratna vijest, pri\u010da o katastrofi i upozorenje europskoj publici.<\/p>\n\n\n\n

Vjerojatno prvi sa\u010duvani tiskani letak o bitki<\/h2>\n\n\n\n

Letak o kojem je ovdje rije\u010d nosi naslov New zeyttung wie der Turckischen Keyser mit dem K\u00f6nig von Vngern dye schlacht gethan hat \/ auff den tag Johannis enthauptung \u2013 pribli\u017eno: \u201eNova vijest o tome kako je turski car vodio bitku s ugarskim kraljem na dan Glavosijeka sv. Ivana\u201d. Na samome otisku nisu navedeni autor, tiskar ni mjesto tiskanja. Sa\u010duvani primjerak danas se nalazi u Orsz\u00e1gos Sz\u00e9ch\u00e9nyi K\u00f6nyvt\u00e1r u Budimpe\u0161ti pod signaturom R\u00f6pl. 67, a digitalni faksimil i transkripcija dostupni su mre\u017eno<\/a> (Anonimno, 1526; Wikisource, n.d.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Naslovna stranica letka New zeyttung wie der Turckischen Keyser\u2026 (1526). Izvor: Wikimedia Commons \/ Orsz\u00e1gos Sz\u00e9ch\u00e9nyi K\u00f6nyvt\u00e1r, javno dobro.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Jo\u0161 je 1876. povjesni\u010dar i knji\u017eni\u010dar Vilmos Frakn\u00f3i, uspore\u0111uju\u0107i nekoliko suvremenih njema\u010dkih izvje\u0161taja o Moha\u010du iz zbirke Ma\u0111arskoga nacionalnog muzeja, zaklju\u010dio da je upravo ovaj letak kronolo\u0161ki najraniji. Smatrao je da je sastavljen tek nekoliko dana nakon bitke na temelju glasina koje su prema njema\u010dkim zemljama prenosili pre\u017eivjeli vojnici. Katalog izlo\u017ebe Ma\u0111arskoga nacionalnog muzeja iz 1877. opisao ga je kao \u201evjerojatno prvi\u201d tiskani pamflet o Moha\u010dkoj bitki. Formulacija je va\u017ena: ne mo\u017eemo dokazati da prije njega ni\u0161ta nije bilo tiskano, nego da je rije\u010d o najranijem poznatom, odnosno vjerojatno prvom sa\u010duvanom tiskanom izvje\u0161taju (Frakn\u00f3i, 1876; Magyar K\u00f6nyvszemle, 1877).<\/p>\n\n\n\n

Dodatni trag njegove iznimne brzine nalazi se u samom tekstu. Autor zna da je ugarska vojska pora\u017eena, zna za mnoge \u017ertve i prenosi pojedinosti koje su o\u010dito ve\u0107 kru\u017eile me\u0111u pre\u017eivjelima \u2013 ali jo\u0161 ne zna \u0161to se dogodilo kralju Ludoviku II. Pi\u0161e jednostavno: \u201eGdje je, me\u0111utim, ostalo Njegovo Kraljevsko Veli\u010danstvo, nije mi poznato.\u201d Za povjesni\u010dara medija ta je re\u010denica gotovo vremenska oznaka: nalazimo se u trenutku izme\u0111u doga\u0111aja i stabilizacije znanja o doga\u0111aju.<\/p>\n\n\n\n

Prijevod izvora na hrvatski jezik<\/h2>\n\n\n\n

Napomena o prijevodu: prijevod je izra\u0111en prema transkripciji na njema\u010dkom Wikisourceu i uspore\u0111en s digitalnim faksimilom. Izvorna osobna i zemljopisna imena \u010desto su sna\u017eno iskrivljena; zato su u nekoliko slu\u010dajeva u uglatim zagradama dodane sigurne ili vrlo vjerojatne identifikacije. Tamo gdje identifikacija nije pouzdana, oblik iz izvora ostavljen je bez \u201epopravka\u201d. Time se \u010duva upravo ono \u0161to je za ovaj letak va\u017eno \u2013 trag brzog i nesigurnog prijenosa informacija.<\/p>\n\n\n\n

\n

Nova vijest o tome kako je turski car vodio bitku s ugarskim kraljem na dan Glavosijeka sv. Ivana. Godine 1526.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bitka Turaka protiv Ugara<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Godine 1526., na dan Glavosijeka svetoga Ivana, rano izme\u0111u tri i \u010detiri sata zapo\u010dela je bitka kraj grada zvanoga Moach [Moh\u00e1cs], na ravnici uz potok zvan Crascho. Turski car zove se Polthan Zemelien [sultan Sulejman I.] i nad svojom vojskom ima \u010detiri zapovjednika. Prvi i najva\u017eniji zove se Braym Bassa [Ibrahim-pa\u0161a] i pod sobom ima \u010detrdeset tisu\u0107a konjanika. Drugi zapovjednik, Balibeck [Bali-beg], tako\u0111er pod sobom ima \u010detrdeset tisu\u0107a konjanika. Tre\u0107i zapovjednik, pa\u0161a iz Tesalije, pod sobom ima trideset tisu\u0107a pje\u0161aka. Ali turski car Polthan Zemelien uza se ima posebno tako veliko mno\u0161tvo da ga nitko ne zna niti mo\u017ee izbrojiti osim samoga Boga.<\/p>\n\n\n\n

Od najuglednijih koji su poginuli iz vojske ugarskoga kralja.<\/p>\n\n\n\n

U ovom su ratu poginuli vrlo hrabri i plemeniti ljudi, i gotovo je posve uni\u0161teno plemstvo ugarskoga kralja. Tako gospodin Johann Paxi sa svojim bratom Blasiom Paxijem [Bal\u00e1zs Paksy], biskupom Jauriensisa [Gy\u0151r]; gospodin Franciscus von Bachian [Ferenc Batthy\u00e1ny], ban Hrvatske i Slavonije itd.; gospodin Johannes Colari; gospodin Franciscus i Wolffgangus te Emeritus Balasta, i svi podanici i mo\u0107nici gospodina Osai. Gospodin Johann Dracks [J\u00e1nos Dr\u00e1gffy], velika\u0161 kraljevstva; gospodin Valtin Theioriocum; Ambrosius Serckym [Ambrus S\u00e1rk\u00e1ny]; Thomas Zechi [Tam\u00e1s Sz\u00e9csy]; Petrus Erdmandi [P\u00e9ter Erd\u0151dy] \u2013 svi su oni poginuli.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er pet biskupa, savjetnika Njegova Kraljevskog Veli\u010danstva: biskup Variensis, biskup Zagrabuensis [Zagreb] i Agrauensis [Eger], biskup Ziranensis, biskup Aurensis, biskup Varadiensis [V\u00e1rad]. Biskup Turso tako\u0111er je bio u bitki.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er grof G\u00f6rge Scepusiensis [Gy\u00f6rgy Szapolyai], zapovjednik vojske, bio je vrlo te\u0161ko ranjen, ali je na malom crnom konju stigao u gradi\u0107 zvan Batta, koji je dvije milje udaljen od mjesta bitke. Gdje je, me\u0111utim, ostalo Njegovo Kraljevsko Veli\u010danstvo, nije mi poznato. Tako\u0111er gospoda Schlick sa svojom bra\u0107om i prijateljima koji su bili u bitki \u2013 svi su poginuli.<\/p>\n\n\n\n

Od pje\u0161aka u \u010deti Njegova Kraljevskog Veli\u010danstva jedva ih se deset izvuklo, a mo\u017eda ni jedan. Grof Johann von Hardeck smrtno je ranjen i jedva se izvukao. Biskup Strigoniensis [L\u00e1szl\u00f3 Szalkai, ostrogonski nadbiskup] brzo se spasio na malome konju koji je imao jedno uho.<\/p>\n\n\n\n

Velik je broj Ugara, \u010ceha, Nijemaca i Poljaka poginuo u ovoj bitki; njihov broj zna samo Bog. Neka nam Bog bude milostiv. Amen.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

\u0160kola medijske pismenosti: \u0161to je \u201ebreaking news\u201d proma\u0161io?<\/h2>\n\n\n\n

Najlak\u0161e bi bilo zaklju\u010diti da je letak \u201elo\u0161 izvor\u201d zato \u0161to sadr\u017ei mnogo pogre\u0161aka. To bi, me\u0111utim, proma\u0161ilo njegovu najve\u0107u vrijednost. Letak je slab izvor za preciznu rekonstrukciju bitke ako ga \u010ditamo samostalno, ali je izvrstan izvor za prou\u010davanje nastanka vijesti. On pokazuje \u0161to se doga\u0111a kada postoji sna\u017ena potreba za informacijom, a provjerenih podataka jo\u0161 nema dovoljno. U tom smislu vi\u0161e nalikuje prvim satima dana\u0161nje velike krizne vijesti nego kasnijem novinskom izvje\u0161taju ili historiografskoj sintezi.<\/p>\n\n\n\n

Tema<\/strong><\/th>Tvrdnja letka<\/strong><\/th>\u0160to danas znamo<\/strong><\/th><\/tr><\/thead>
Po\u010detak bitke<\/td>\u201eRano izme\u0111u tri i \u010detiri\u201d<\/td>Suvremene rekonstrukcije po\u010detak glavnog sukoba smje\u0161taju oko 16 sati.<\/td><\/tr>
Broj Osmanlija<\/td>Najmanje 110.000 pod trojicom zapovjednika, plus \u201eneizbrojiva\u201d sultanova vojska<\/td>Novija istra\u017eivanja procjenjuju osmansku borbenu vojsku pribli\u017eno na 60.000\u201380.000, odnosno oko 80.000 u nekim rekonstrukcijama.<\/td><\/tr>
Ferenc Batthy\u00e1ny<\/td>Naveden me\u0111u poginulima<\/td>Hrvatsko-slavonski ban pre\u017eivio je bitku.<\/td><\/tr>
P\u00e9ter Erd\u0151dy<\/td>Naveden me\u0111u poginulima<\/td>Pre\u017eivio je Moh\u00e1cs i poslije slu\u017eio Ferdinandu I.<\/td><\/tr>
Gy\u00f6rgy Szapolyai<\/td>Te\u0161ko ranjen, ali pobjegao u Battu<\/td>Poginuo je u bitki.<\/td><\/tr>
L\u00e1szl\u00f3 Szalkai<\/td>Ostrogonski nadbiskup pobjegao na jednouchom konju<\/td>Poginuo je kod Moha\u010da.<\/td><\/tr>
Pje\u0161aci<\/td>Jedva deset ih je pre\u017eivjelo, mo\u017eda ni jedan<\/td>Gubitci pje\u0161a\u0161tva bili su stra\u0161ni, ali moderni podatci govore o tisu\u0107ama, a ne o desetak pre\u017eivjelih.<\/td><\/tr>
Kralj Ludovik II.<\/td>\u201eNije mi poznato\u201d gdje se nalazi<\/td>Kralj je poginuo tijekom povla\u010denja; to\u010dna mikrolokacija njegove smrti i dalje je predmet istra\u017eivanja.<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n

Prva pogre\u0161ka: bitka u tri ili \u010detiri ujutro<\/h4>\n\n\n\n

Letak tvrdi da je bitka zapo\u010dela \u201erano izme\u0111u tri i \u010detiri\u201d. Dana\u0161nje rekonstrukcije glavni sukob smje\u0161taju u kasno poslijepodne, pribli\u017eno oko 16 sati. Razlika nije sitnica nego gotovo pola dana. Frakn\u00f3i je tu tvrdnju ve\u0107 1876. prenio kao jednu od o\u010ditih nepouzdanosti najranijega letka. Za medijsku pismenost to je koristan podsjetnik: \u010dak i podatak koji zvu\u010di vrlo precizno – satnica – mo\u017ee biti potpuno pogre\u0161an. Preciznost formulacije i pouzdanost informacije nisu isto (Frakn\u00f3i, 1876; Moh\u00e1cs 1526\u20132026 Research Group, n.d.).<\/p>\n\n\n\n

Brojke koje rastu dok putuju<\/h4>\n\n\n\n

Tri imenovana osmanska zapovjednika navodno raspola\u017eu s ukupno 110 000 vojnika, a zatim dolazi jo\u0161 sultanova vojska koju \u201enitko ne mo\u017ee izbrojiti osim Boga\u201d. Ve\u0107 unutarnja konstrukcija re\u010denice pokazuje da ne \u010ditamo vojni izvje\u0161taj nego glasinu pretvorenu u dramati\u010dnu sliku goleme sile. Novija istra\u017eivanja procjenjuju osmansku vojsku na pribli\u017eno 60 000\u201380 000 boraca, dok su rekonstrukcije kr\u0161\u0107anske vojske uglavnom u rasponu od oko 25 000 do ne\u0161to vi\u0161e od 30 000 ljudi. Brojke za Moh\u00e1cs i dalje zahtijevaju oprez, ali letak o\u010dito multiplicira osmansku brojnost (Pap et al., 2026; Moh\u00e1cs 1526\u20132026 Research Group, n.d.).<\/p>\n\n\n\n

To je klasi\u010dan problem kriznog izvje\u0161tavanja. U prvim vijestima broj poginulih, ranjenih, napada\u010da ili vojnika \u010desto je procjena, a procjene se prepisivanjem lako pretvaraju u \u201e\u010dinjenice\u201d. \u0160to je broj ve\u0107i i dramati\u010dniji, to je i doga\u0111aj publici lak\u0161e predstaviti kao katastrofu bez presedana. U ranonovovjekovnom tr\u017ei\u0161tu vijesti postojala je i komercijalna motivacija da izvje\u0161taj bude dovoljno upe\u010datljiv da ga netko po\u017eeli kupiti (Pettegree, 2014).<\/p>\n\n\n\n

Mrtvi koji su bili \u017eivi \u2013 i \u017eivi koji su bili mrtvi<\/h4>\n\n\n\n

Najbolji test pouzdanosti letka jest njegov popis \u017ertava. Ferenc Batthy\u00e1ny, hrvatsko-slavonski ban, naveden je me\u0111u poginulima, iako je pre\u017eivio. Isto vrijedi za P\u00e9tera Erd\u0151dyja, kojega letak skriva iza oblika \u201ePetrus Erdmandi\u201d: pre\u017eivio je bitku i poslije postao va\u017ean prista\u0161a Ferdinanda I. S druge strane, Gy\u00f6rgy Szapolyai u letku dobiva gotovo filmsku pri\u010du o bijegu na malome crnom konju do Batte, iako je zapravo poginuo kod Moha\u010da. Ostrogonski nadbiskup L\u00e1szl\u00f3 Szalkai navodno se tako\u0111er spasio \u2013 \u0161tovi\u0161e, na malome konju s jednim uhom \u2013 ali i on je poginuo. Upravo je te zamjene pre\u017eivjelih i mrtvih Frakn\u00f3i izdvojio jo\u0161 u svojoj analizi iz 1876. (Frakn\u00f3i, 1876).<\/p>\n\n\n\n

\u017divopisnost detalja ovdje je posebno pou\u010dna. Jednouchi konj zvu\u010di kao podatak koji mo\u017ee potjecati samo od nekoga tko je \u201ebio ondje\u201d. No istinitost detalja ne spa\u0161ava neto\u010dnu osnovnu tvrdnju. U suvremenom medijskom okru\u017eenju ista se zamka pojavljuje kada fotografija, snimka, to\u010dan naziv ulice ili mno\u0161tvo sitnih detalja stvore dojam vjerodostojnosti pri\u010de \u010dija sredi\u0161nja tvrdnja nije potvr\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n

\u201ePet biskupa\u201d \u2013 a zatim ih \u0161est<\/h4>\n\n\n\n

Letak sadr\u017ei i pogre\u0161ku koju nije potrebno uspore\u0111ivati ni s jednim drugim izvorom. Najavljuje popis \u201epet biskupa\u201d, a zatim ni\u017ee \u0161est biskupskih oznaka. Neka su imena i biskupije pritom izobli\u010deni toliko da ih nije mogu\u0107e bez zadr\u0161ke identificirati. Takva unutarnja nedosljednost jedan je od prvih signala koje mo\u017eemo tra\u017eiti pri provjeri bilo koje informacije: sla\u017eu li se tvrdnje unutar samoga teksta? Prije nego \u0161to otvorimo drugi izvor, mo\u017eemo provjeriti je li prvi izvor dosljedan samome sebi.<\/p>\n\n\n\n

Katastrofa pretvorena u potpuno uni\u0161tenje<\/h4>\n\n\n\n

Autor tvrdi da je \u201egotovo posve uni\u0161teno\u201d kraljevo plemstvo te da se od kraljevskih pje\u0161aka spasilo jedva deset ljudi \u2013 mo\u017eda ni jedan. Elite su doista pretrpjele izvanredno velike gubitke. Poginuli su kralj, oba nadbiskupa, vi\u0161e biskupa, brojni baruni i stotine pripadnika plemstva. Novija istra\u017eivanja tako\u0111er potvr\u0111uju goleme gubitke pje\u0161a\u0161tva: prema jednoj novoj sintezi, poginulo je oko 10 000 pje\u0161aka, prete\u017eno stranih pla\u0107enika. Ali to jo\u0161 nije isto \u0161to i tvrdnja da se spasilo deset ljudi ili nitko. Letak stvarnu katastrofu retori\u010dki poja\u010dava do gotovo potpunog nestanka vojske (Laczlavik, 2026; Fodor & M\u00e9rcz, 2023).<\/p>\n\n\n\n

Ovdje je korisno razlikovati dvije stvari. \u201eVeliki gubitci\u201d povijesna su \u010dinjenica koju podupire vi\u0161e neovisnih izvora. \u201eGotovo svi su poginuli\u201d interpretacija je i pretjerivanje. Medijska pismenost upravo u toj razlici postaje povijesna vje\u0161tina: ne odbacujemo cijelu vijest zato \u0161to pretjeruje, nego rastavljamo njezine tvrdnje i provjeravamo svaku od njih.<\/p>\n\n\n\n

Najbolja re\u010denica u cijelome letku: \u201enije mi poznato\u201d<\/h4>\n\n\n\n

Paradoksalno, najsna\u017eniji dio izvje\u0161taja nije neka dramati\u010dna tvrdnja nego priznanje neznanja: \u201eGdje je, me\u0111utim, ostalo Njegovo Kraljevsko Veli\u010danstvo, nije mi poznato.\u201d Autor nije popunio prazninu izmi\u0161ljenom pri\u010dom. U trenutku kada je tekst nastao nije raspolagao pouzdanom informacijom o kraljevoj sudbini i to je \u010ditatelju rekao. Danas znamo da je Ludovik II. poginuo tijekom povla\u010denja nakon bitke<\/strong>, premda novija istra\u017eivanja i dalje raspravljaju o preciznoj mikrolokaciji njegova stradanja (Moh\u00e1cs 1526\u20132026 Research Group, n.d.).<\/p>\n\n\n\n

Za dana\u0161nju medijsku pismenost to je mo\u017eda najvrjednija pouka cijeloga dokumenta. Pouzdan izvor nije onaj koji uvijek ima odgovor. Ponekad je najodgovornija informacija upravo: ne znamo jo\u0161. U kriznim situacijama razlika izme\u0111u \u201enije potvr\u0111eno\u201d, \u201evjerojatno\u201d, \u201eprema jednom izvoru\u201d i \u201eutvr\u0111eno je\u201d presudna je za kvalitetu javnog informiranja.<\/p>\n\n\n\n

Je li ovo onda \u201efake news\u201d?<\/h2>\n\n\n\n

Bilo bi primamljivo letak nazvati \u201ela\u017enom vije\u0161\u0107u\u201d, ali taj bi izraz vi\u0161e zamaglio nego objasnio izvor. Nemamo dokaz da je anonimni autor svjesno izmi\u0161ljao podatke kako bi prevario publiku. Mnogo toga bolje odgovara onome \u0161to danas nazivamo pogre\u0161nom informacijom: podatci su neto\u010dni, ali nastaju u okolnostima brzine, glasina, ograni\u010denih komunikacijskih kanala, vi\u0161ejezi\u010dnog preno\u0161enja imena i nedostatka mogu\u0107nosti provjere. U isto vrijeme, dramati\u010dan stil i tr\u017ei\u0161na logika tiska mogli su poticati pretjerivanje. Namjeru, dakle, ne smijemo zaklju\u010divati samo iz neto\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n

Upravo zato ovaj mali tiskani list iz 1526. vrijedi \u010ditati gotovo pet stolje\u0107a poslije. On nas ne u\u010di samo \u0161to su ljudi neposredno nakon Moha\u010dke bitke znali \u2013 ili mislili da znaju. Pokazuje kako nastaje javna slika doga\u0111aja prije nego \u0161to su \u010dinjenice stabilizirane. Brzina donosi vrijednost, ali i rizik. Brojke se napuhuju. Imena se iskrivljuju. Mrtvi i pre\u017eivjeli zamjenjuju mjesta. \u017divopisan detalj pove\u0107ava vjerodostojnost \u010dak i kad je pri\u010da neto\u010dna. A najkvalitetniji signal ponekad je jednostavna re\u010denica kojom izvor priznaje granicu vlastitoga znanja.<\/p>\n\n\n\n

Od Moha\u010da do dana\u0161njeg news feeda<\/h2>\n\n\n\n

Tehnologija vijesti promijenila se radikalno. Informacija za koju su 1526. trebali dani da prije\u0111e stotine kilometara danas putuje u sekundama, a javnost vi\u0161e ne ovisi o nekolicini tiskara i glasnika. No temeljni epistemolo\u0161ki problem ostao je prepoznatljiv: u prvim satima velikog doga\u0111aja potra\u017enja za informacijama raste br\u017ee od koli\u010dine provjerenih \u010dinjenica.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga ovaj letak nije samo kuriozitet iz povijesti tiska. Mo\u017eemo ga \u010ditati kao petstogodi\u0161nji primjer \u201ebreaking newsa\u201d i kao upozorenje protiv anakronoga uvjerenja da su problemi dezinformacija, glasina i nepouzdanih brojki nastali s dru\u0161tvenim mre\u017eama. Novi su brzina, razmjer i algoritamsko \u0161irenje. Mnogo stariji su ljudska potreba da odmah znamo \u0161to se dogodilo \u2013 i isku\u0161enje da praznine u znanju popunimo prije nego \u0161to imamo dovoljno dokaza.<\/p>\n\n\n\n

Za povjesni\u010dara je zato najzanimljivije pitanje dvostruko: \u0161to nam letak govori o Moha\u010dkoj bitki i \u0161to nam govori o ljudima koji su o toj bitki poku\u0161avali saznati gotovo odmah nakon \u0161to je zavr\u0161ila? Tek kad postavimo oba pitanja, pogre\u0161ke u izvoru prestaju biti smetnja i postaju dio njegova povijesnog zna\u010denja.<\/p>\n\n\n\n

Izvori i literatura<\/h3>\n\n\n\n