1941. godine \u017didovi su posvuda u Hrvatskoj do\u0161li na udar nove usta\u0161ke vlasti koju je posebno zanimalo njihovo bogatstvo. Ovo je kratki prikaz plja\u010dke koja je zadesila \u017didove u Ludbregu i okolici, a predstavljala je uvod u potpuno uni\u0161tenje.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
10.4.1941. godine iz Kraljevine Jugoslavije se izdvojila Hrvatska, proglasiv\u0161i se samostalnom dr\u017eavom. O prvim danima \u201cnove dr\u017eave\u201d svoja je sje\u0107anja iznijela Josefina Dominko, k\u0107i ludbre\u0161kog bankara Ignaca Grossa, koja je u trenutku izbijanja rata boravila kod ro\u0111ake u Zagrebu: \u201cU Zagrebu je vladala stra\u0161na atmosfera. Osje\u0107ao se veliki pritisak i strah i svi su nekud \u017eurili zabrinutih lica. Moja ro\u0111aka i ja smo pobjegle zadnjim vlakom iz Zagreba, u kojem smo jedva na\u0161le mjesta, prema na\u0161im domovima. U Kri\u017eevcima smo se rastale \u2013 ona je otputovala u Novu Ra\u010du kod Bjelovara gdje su bili njezini, a ja u Ludbreg. Nekoliko dana nakon napada na Trg svetog Trojstva stigli su Nijemci na svojim vozilima, a s njima i neki Hrvati koji su ve\u0107 prihvatili novu situaciju. Me\u0111u njima je bio i neki Kramari\u0107, porijeklom Me\u0111imurac, koji je samo rekao:Evo nas, do\u0161li smo! Nakon nekih desetak dana do\u0161lo je nekoliko usta\u0161a u civilu u na\u0161u ku\u0107u na Trgu i naredili da se ku\u0107a mora isprazniti. Sa sobom smo smjeli ponijeti sve \u0161to smo htjeli i mogli. Kako smo posjedovali jo\u0161 jednu ku\u0107u u Ludbregu koja je ina\u010de bila u najmu, a upravo je ostala prazna, odselili smo tamo. Iz te ku\u0107e smo rijetko izlazili \u2013 nismo ni imali kamo oti\u0107i. Svi smo dobili \u017eidovske znakove koje smo obavezno morali nositi. Neki ljudi su nas prestali pozdravljati na ulici te bi prilikom susreta s nama spustili pogled prema tlu. Mjesec dana po selidbi, po nare\u0111enju smo morali napustiti i tu ku\u0107u pa smo odselili u tre\u0107u ku\u0107u. Ovog puta nismo sve smjeli ponijeti, mnogo vrijednih stvari smo morali ostaviti. No i ono \u0161to smo ponijeli sa sobom, uskoro je ostalo iza nas\u2026\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n U travnju su se po\u010deli uvoditi diskriminiraju\u0107i zakoni poput Zakona o rasnoj pripadnosti, a u svibnju je uslijedila Odredba o obvezatnom no\u0161enju \u017eidovskog znaka. \u017didovski znakovi u obliku \u0161esterokrake, \u017eute zvijezde su se morali nositi na odje\u0107i. Izra\u0111ivali su se u Zagrebu, a posredstvom \u017didovske op\u0107ine u Zagrebu distribuirani su u ostale provincijske op\u0107ine. 48 takvih znakova je poslano 15.7. u Ludbreg gdje su preuzeti 25.7. i pla\u0107eni pouze\u0107em. Iako su predstavljali poni\u017eenje, znakove su morali otkupiti sami \u017didovi.<\/p>\n\n\n\n Hrvatsko jedinstvo u svibnju 1941. (br. 188, str. 4) donosi jedan tendenciozan \u010dlanak: \u201cUhi\u0107ena 2 \u017didova, koji su namjeravali pobje\u0107i u inozemstvo. Organi Hrvatskog usta\u0161kog sto\u017eera u Ludbregu uhvatili su pretpro\u0161le no\u0107i oko 10 sati automobil koji je i\u0161ao prema Koprivnici. U automobilu su sjedila 2 \u017didova, koji su pretra\u017eeni i kod njih je u sjedalu prona\u0111ena svota novca od 105.000. din. u gotovu novcu, te razna srebrnina, zlatnina, nakiti i ostali vrijednosni metali. Radi se o nekom \u0161oferu Strausu, koji je izjavio da stvari pripadaju njegovom bratu Maksimu Strausu, ko\u0161ara\u010dkom industrijalcu iz Vara\u017edina. Obojica uhva\u0107enih priznaju, da su imali namjeru pobje\u0107i u inozemstvo, pa su zbog toga zadr\u017eani u pritvoru i protiv njih se vodi istraga.\u201d<\/em> Tekst je, osim izvjestiteljske, imao namjeru stvoriti negativno raspolo\u017eenje prema \u017didovima kao osobama koje sa svojim bogatstvom napu\u0161taju novu dr\u017eavu, boje\u0107i se nove \u201cnarodne\u201c vlasti.<\/p>\n\n\n\n Usta\u0161e su na umu imali vrlo vrijednu \u017eidovsku imovinu. Vlada NDH je zabranila pu\u010danstvu bilo kakvo preuzimanje i \u010duvanje imovine \u017didova i Srba unatrag od 1.3.1941. te prekr\u0161iteljima zaprijetila zakonskim posljedicama. Sva zaplijenjena imovina je progla\u0161ena vlasni\u0161tvom NDH. U nekoliko navrata su se prikupljali podaci o \u017eidovskom bogatstvu: nekretninama, nakitu, gotovom novcu, ulaganjima i dionicama, poku\u0107stvu. Kotarska oblast Ludbreg je sastavila detaljan popis lokalnih \u017didova sa njihovom procijenjenom imovinom.<\/p>\n\n\n\n Nakon obavljenih popisa imovine, u \u017eidovske trgovine i tvrtke su postavljeni slu\u017ebeni povjerenici, imenovani od strane kotarskih vlasti. Me\u0111u povjerenicima je bilo i onih koji su bili neupu\u0107eni u posao pa su te tvrke osu\u0111ene na propast. U \u201cLudbre\u0161ku dioni\u010dku \u0161tedionicu d.d.\u201d je imenovan Zvonko Hanzlin, u Weissovu \u201cTrgovinu ko\u017eama\u201d je do\u0161ao Ivan Matokovi\u0107, Kuzman Ga\u0161par u trgovinu Zlatka Weinrebea. Applerovu trgovinu konfekcije je preuzeo usta\u0161a Ivan Glo\u017eini\u0107, a Matija Pavkovi\u0107 bogatu trgovinu Maksa Scheyera. U sukob oko \u017eidovske imovine su se na\u0161le usta\u0161ke organizacije na terenu \u2013 u dopisu Glavnom usta\u0161kom stanu, Usta\u0161ki tabor u Martijancu optu\u017euje ludbre\u0161ki logor da za sebe poku\u0161ava zadr\u017eati svu imovinu odvedenih \u017didova. Tabor u Martijancu je, uslijed problema sa svojim smje\u0161tajem, potra\u017eivao bogatu imovinu trgovca Julia Bl\u00fchweissa koji je posjedovao 3 ku\u0107e, 15 jutara zemlje i 1 vinograd. Tabornik Toma Dolovski predla\u017ee da se u Bl\u00fchweissovu ku\u0107u u Martijancu smjesti: Usta\u0161ki tabor, lokalni DVD, Hrvatsko pjeva\u010dko dru\u0161tvo, Glazbeno dru\u0161tvo sa instrumentima i Hrvatska usta\u0161ka \u010ditaonica, a obrazla\u017eu\u0107i svoj postupak, nadalje se navodi: \u201c\u2026 Sve ovo tra\u017eimo iz razloga \u0161to je \u017eidov Julio Bl\u00fchweiss stekao sav imetak u nepunih 20 godina svoga \u201crada\u201d ba\u0161 u mjestu Martijanec pa socijalna i nacionalna pravda odre\u0111uje da se vrati svom narodu na kulturnu, humanu, socijalnu i nacionalnu uporabu barem jedan dio ovoga ne malog imetka\u2026\u201d<\/em> Za ostale 2 ku\u0107e je predlo\u017eeno da se jedna ostavi Bl\u00fchweissovima, a drugu da preuzme Dr\u017eava. Dopis zavr\u0161ava pritu\u017ebom na poku\u0161aje Logora Ludbreg koji \u017eeli \u201csve dohotke koncentrirati u Ludbregu, a Tabor u Martijancu dobivao bi tek od Logora mrvice i sitnice.\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n \u017didovska bogo\u0161tovna op\u0107ina u Ludbregu (Jela\u010di\u0107eva ulica 8) nije pripadala me\u0111u bogate \u017eidovske op\u0107ine u Hrvatskoj, tako da je prijavljeno vrijednosno stanje iznosilo: gotovina \u2013 2.009 dinara, dragocjenosti \u2013 5.000 din., namje\u0161taj, odje\u0107a, imovina \u2013 5.000 din, dakle ukupno: 12.009 din. U jesen 1942. pristupilo se uni\u0161tenju \u017eidovske bogomolje. U kasnijem istra\u017enom postupku Komisije za ratne zlo\u010dine se navodi sljede\u0107e: \u201cPoznato je da je za vrijeme logornika \u0160krnjug Rudolfa oplja\u010dkan i demoliran \u017eidovski hram u Ludbregu te je posve onesposobljen za vr\u0161enje du\u017enosti. Hram je imao lijepi namje\u0161taj, u njemu je bilo mnogo predmeta i ukrasa od srebra te skupocjenih ukrasnih zavjesa. Sve je toga nestalo. Nema prozora ni vrata, samo goli zidovi sa krovom. U jesen 1942. su do\u0161li neki zidari iz Zagreba, pobrali su svu srebrninu i vrijedne stvari i odnijeli sa sobom u Zagreb, a drvene instalacije i klupe prodavali su na dra\u017ebi po usta\u0161ama logora Ludbreg. Neke su klupe odnijeli u nekakvu \u0161kolu, a nigdje ih nema.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to su usta\u0161e organizirali Usta\u0161ki logor Ludbreg te op\u0107inske tabore, neformalno su preuzeli vlast jer su slu\u017ebenici kotara bili postavljani na du\u017enosti njihovom voljom. U skladu s dr\u017eavnim odredbama, usta\u0161ki logornici su propisivali niz odredaba vezanih za svakodnevni \u017eivot, a koje su poga\u0111ale i \u017didove. Tako logorni pobo\u010dnik Tomo Glo\u017eini\u0107 dostavlja spis \u201cNOVE PREDOSTRO\u017dNOSTI PROTIV \u017dIDOVA<\/em>\u201c u kojem se iznosi: Budu\u0107i se u posljednje vrijeme opa\u017ealo da se \u017eidovi sa svojim polu-\u017eidovskim elementom u svojim stanovima sastaju na dogovore. Ti njihovi razgovori i dogovaranja sigurno se ne odnose na bilo trgova\u010dke ili gospodarske svrhe, ve\u0107 dr\u017eim da se tu dogovara u stvarima \u0161to prkose na\u0161im narodnim interesima i narodnoj cijelini. Taj razlog je nagnao da ovaj Usta\u0161ki logor Ludbreg odredi nove predostro\u017enosti.<\/em><\/p>\n\n\n\n Sve gornje imade se odmah proglasiti na podru\u010dju kotara ludbre\u0161kog i u svakom mjestu gdje \u017eive \u017eidovi proglasiti bubnjem te dostaviti ovom Usta\u0161kom logoru. <\/em> Ku\u0107e i trgovine su bile obilje\u017eene \u017eidovskim znakovima. Obitelj Hirschosohn se prisjetila jedne fotografije iz 1941. gdje su izlozi njihova du\u0107ana bili ozna\u010deni Davidovim zvijezdama (veli\u010dine oko 50 cm) te natpisom Jude. <\/em>Jedan od ciljeva takve odredbe je bio onemogu\u0107ivanje kupovine robe u \u017eidovskim trgovinama \u010dime bi se postigla njihova poslovna propast.<\/p>\n\n\n\n O situaciji tih prvih mjeseci NDH ostavila je zapis lokalna povjesni\u010darka Marija Winter: \u201c\u2026 Nekad bogati gra\u0111ani preko no\u0107i postado\u0161e gola sirotinja. Usta\u0161ka vlast oduzela im je svu imovinu, a njih prisilila da nose \u017euti znak bez kojeg nisu smjeli na ulicu. Kao izop\u0107eni iz ljudske zajednice, jedva su smjeli me\u0111u svijet. Utu\u010deni i prestra\u0161eni, sli\u010dili su divlja\u010di koja zna da ju lovac vreba na svakom koraku. \u017divotarili su iz dana u dan o\u010dekuju\u0107i najgore, a to ih je redom stizalo. Bilo je i pravdoljubivih gra\u0111ana koji su nastojali spasiti barem one pojedince koji su od mladosti sudjelovali u svim kulturnim zbivanjima, koji su mnogo u\u010dinili za gospodarski procvat sredine u kojoj su djeloavli. Ali te\u0161ko onome tko je ustao na njihovu obranu. Postigao je samo to da su i njega usta\u0161e stavili na popis sumnjivih\u2026\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n \u017didovi koji su su morali napustiti svoju imovinu, \u017eivjeli po raznim ku\u0107ama u okolici: Applerovi su se sklonili u obli\u017enje selo Hrastovsko, Mari\u0161ka Weinrebe u Sveti Petar, a Sattlerovi u Globo\u010dec. Imovina iz njihovih zaplijenjenih ku\u0107a se prodavala na dra\u017ebama: od poku\u0107stva, posu\u0111a, odje\u0107e i obu\u0107e \u2013 sve se nudilo po vrlo niskim cijenama. Pre\u017eivjeli o\u010devici tvrde da se kroz prozore ku\u0107e odvjetnika Schlesingera nudilo posu\u0111e i rublje koje se prodavalo po najvi\u0161oj ponu\u0111enoj cijeni. Prijatelji \u017eidovskih porodica nisu prilazili tim dra\u017ebama. Dio nakita koji se trebao pohraniti u dr\u017eavnu riznicu, navodno je predan na \u201c\u010duvanje\u201d nekim doma\u0107im usta\u0161ama i nikad nije ni dospio do Ponove.<\/p>\n\n\n\n Izravne ratne \u0161tete u kotaru Ludbreg<\/p>\n\n\n\n * kao po\u010dinitelji naveden je profil po\u010dinitelja koji prevladava u pojedinom zlo\u010dinu \u2013 izvor: HDA, ZKRZ Guz 262\/45, 17. okrug Vara\u017edin, 17.4. kotar Ludbreg, statisti\u010dki podaci o \u017ertvama<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 1941. godine \u017didovi su posvuda u Hrvatskoj do\u0161li na udar nove usta\u0161ke vlasti koju je posebno zanimalo njihovo bogatstvo. Ovo je kratki prikaz plja\u010dke koja je zadesila \u017didove u Ludbregu i okolici, a predstavljala je uvod u potpuno uni\u0161tenje.<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":3525,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[464],"tags":[63,858,136],"class_list":["post-3524","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-genocidi-progoni-i-zlocini","tag-edukacija-o-holokaustu","tag-ludbreg","tag-zidovi"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3524"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3526,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3524\/revisions\/3526"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3525"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
Za dom spremni! <\/em>
U Ludbregu dne 4. srpnja 1941. <\/em> Logorni pobo\u010dnik<\/em><\/p>\n\n\n\n<\/td> OBLIK \u0160TETE<\/strong><\/td> BROJ<\/strong><\/td> PO\u010cINITELJ*<\/strong><\/td><\/tr> 1.<\/td> spaljene ku\u0107e<\/td> 620<\/td> usta\u0161e<\/td><\/tr> 2.<\/td> razorene ku\u0107e<\/td> 527<\/td> Nijemci<\/td><\/tr> 3.<\/td> plja\u010dka krupne stoke<\/td> 5730<\/td> Nijemci<\/td><\/tr> 4.<\/td> plja\u010dka sitne stoke<\/td> 12566<\/td> \u2013<\/td><\/tr> 5.<\/td> plja\u010dka tvornica i radnji<\/td> 27<\/td> Nijemci<\/td><\/tr> 6.<\/td> plja\u010dka namje\u0161taja<\/td> 2464<\/td> usta\u0161e<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n