{"id":326,"date":"2014-07-15T17:34:00","date_gmt":"2014-07-15T15:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=326"},"modified":"2026-08-11T08:30:33","modified_gmt":"2026-08-11T06:30:33","slug":"polozaj-zena-u-japanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2014\/polozaj-zena-u-japanu\/","title":{"rendered":"Polo\u017eaj \u017eena u Japanu"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010clanak daje kratak pregled povijesti Japana te uz pomo\u0107 nekih pokazatelja (udio pojedinih skupina \u017eena u dru\u0161tvenom \u017eivotu, pismenost, feministi\u010dki pokret, politi\u010dka uloga, udio \u017eena u zaposlenosti, njihova uloga u braku i sli\u010dno) otvara pitanje promjena polo\u017eaja \u017eene u Japanu.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Kratak pregled povijesti Japana<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako bismo bolje shvatili i usporedili polo\u017eaj \u017eene u Japanu nekad i danas, trebali bismo nakratko \u201epreletjeti\u201c kroz povijest Japana. Pri tome \u0107u se prikloniti jednoj od japanskih periodizacija povijesti koja pro\u0161lost Japana dijeli u sedam velikih etapa: pretpovijesno doba (<em>senshi<\/em>), \u201eprvobitno\u201c (<em>genshi<\/em>), drevno (<em>kodai<\/em>), srednjovjekovno (<em>chusei<\/em>), rano moderno (<em>kinsei<\/em>), moderno (<em>kindai<\/em>) i suvremeno razdoblje (<em>gendai<\/em>).[1]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Pretpovijesno razdoblje<\/strong>&nbsp;(<em>senshi<\/em>) prema arheolozima uklju\u010duje tri velika razdoblja: paleolitik (do 10 tisu\u0107a godina prije Krista), razdoblje Jomon (10 tisu\u0107a do 300 godina prije Krista) i Yayoi (300. g. pr. Krista do 300. godina poslije Krista).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U&nbsp;<strong>\u201eprvobitno\u201c&nbsp;<\/strong>(<em>genshi<\/em>)<strong>&nbsp;&nbsp;razdoblje&nbsp;<\/strong>uklju\u010dujemo i razdoblje&nbsp;<em>kofun<\/em>&nbsp;[2] (300 \u2013 700. g.). U ovome razdoblju japanski dvor podr\u017eavao je budizam; gradili su se hramovi, pala\u010de i gradovi po korejskom i kineskom uzoru, a uspostavljen je i pravni poredak poznat kao&nbsp;<em>ritsuryo<strong>[3]<\/strong><\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Drevno<\/strong>&nbsp;ili&nbsp;<em>kodai<\/em>&nbsp;&nbsp;<strong>razdoblje<\/strong>&nbsp;povjesni\u010dari dijele u dva kra\u0107a razdoblja:&nbsp;<em>Nara<\/em>&nbsp;(710.-794.) i&nbsp;<em>Heian<\/em>&nbsp;(794.-1185.), a karakterizira ga konkurencija budizma i konfucionizma u nastojanju za ostvarenjem ve\u0107e naklonosti cara.[4]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Srednjovjekovno<\/strong>&nbsp;<em>(chusei)<\/em>&nbsp;&nbsp;<strong>razdoblje<\/strong>&nbsp;zapo\u010delo je uspostavom Kamakura \u0161ogunata. Prva \u010detiri stolje\u0107a obi\u010dno se nazivaju feudalnim razdobljem, a prema vojnoj dominaciji najja\u010dih \u0161ogunata \u2013 &nbsp;Kamakura (1185.-1333.) i Muromachi (1333.-1568.).<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"530\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/japan-mapa-srednji-vijek-1024x530.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-328\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/japan-mapa-srednji-vijek-1024x530.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/japan-mapa-srednji-vijek-300x155.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/japan-mapa-srednji-vijek-768x398.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/japan-mapa-srednji-vijek.jpg 1078w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detak&nbsp;<strong>ranog modernog doba&nbsp;<\/strong>(<em>kinsei<\/em>) obilje\u017eile su borbe za feudalnu prevlast izme\u0111u trojice najmo\u0107nijih feudalaca: Oda Nobunage, Toyotomija Hideyoshija i Tokugawe Ieyasu. Prva dvojica ostvarila su vojni nadzor nad ve\u0107inom teritorija i zapo\u010deli preoblikovanje feudalnih institucija. Ovo doba poznato je kao Azuchi-Moyoma razdoblje (1568.-1600.), a smatraju ga razdobljem zlata, rasko\u0161i i otvaranja prema vanjskom svijetu. Nakon Hideyoshijeve smrti, Tokugawa je u bitki kod Sekigahara (1600.) ostvario veliku pobjedu nad Toyotomijevim pristalicama, osvojio naslov \u0161oguna te stvorio sna\u017ean \u0161ogunat sa sredi\u0161tem u Edu. Ovime je zapo\u010delo Edo razdoblje (1600.-1868.) i politi\u010dki preustroj Japana: pa\u017eljivo balansirana politi\u010dka struktura poznatija kao&nbsp;<em>bakuhan&nbsp;<\/em>( sustav u kojemu je \u0161ogunat Tokugawa izravno kontrolirao Edo i sredi\u0161te dr\u017eave), &nbsp;u kojoj su najodaniji Tokugawi&nbsp; (kao tzv.&nbsp;<em>daimyo<\/em>) upravljali s oko 250 podru\u010dja zvanih&nbsp;<em>han<\/em>. Ovo je razdoblje rezultiralo stabilno\u0161\u0107u ali i relativnom izolirano\u0161\u0107u Japana kroz dva stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<div style=\"height:51px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-media-text is-stacked-on-mobile\"><figure class=\"wp-block-media-text__media\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"940\" height=\"500\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/samuraj.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-335 size-full\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/samuraj.jpg 940w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/samuraj-300x160.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/samuraj-768x409.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 940px) 100vw, 940px\" \/><\/figure><div class=\"wp-block-media-text__content\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samuraji su bili pripadnici vojne klase u Japanu koji su se isticali svojim vje\u0161tinama u borbi i posve\u0107eno\u0161\u0107u specifi\u010dnom kodu pona\u0161anja. <a href=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2024\/tko-su-bili-samuraji\/\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Istra\u017ei vi\u0161e <strong>\u2192<\/strong><\/a><\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n<div style=\"height:51px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pod kolonijalnim pritiskom Rusije, Britanije i Amerike, Japan je u\u0161ao u novo,&nbsp;<strong>moderno razdoblje&nbsp;<\/strong>(<em>kindai<\/em>). Ono je zapo\u010delo razdobljem Meiji (1868.-1912.) u kojem je pod sloganom \u201eOja\u010dajmo dr\u017eavu!\u201c (<em>Fukoku<\/em>&nbsp;<em>kyohei!<\/em>) provedeno niz reformi po zapadnom uzoru. Uslijedila su razdobljaTaisho (1912.-1926.) &nbsp;i Showa (1926.-1989.).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon te\u0161kog poraza Japana u Drugom svjetskom ratu SAD su okupirale i &nbsp;demokratizirale Japan. Nagli oporavak i preobrazba Japana u industrijsku velesilu po\u010deose naslu\u0107ivati tijekom \u201960-ih i \u201970-ih godina 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Suvremeno razdoblje&nbsp;<\/strong><em>(gendai)<\/em>&nbsp;obilje\u017eilo je uklapanje Japana u globalizacijske tijekove te odolijevanje prirodnim i dru\u0161tvenim katastrofama (potresi, tsunami, Fukushima i sli\u010dno).Kontinuirani prosperitet Japan mo\u017ee zahvaliti sigurnosnom sporazumu sa SAD-om, stalnom ekonomskom rastu, pove\u0107anom obrazovanju te velikim ulaganjem vlastita rada i marljivo\u0161\u0107u samih Japanaca. [5]<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"768\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/1280px-Japanese_katana_with_horimono_blade_carving-1024x768.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-329\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/1280px-Japanese_katana_with_horimono_blade_carving-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/1280px-Japanese_katana_with_horimono_blade_carving-300x225.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/1280px-Japanese_katana_with_horimono_blade_carving-768x576.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/1280px-Japanese_katana_with_horimono_blade_carving.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Prekrasan primjerak katane s gravurom na sje\u010divu (horimono)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>\u017dene u pro\u0161losti Japana<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uloga \u017eena u pro\u0161losti Japana bila je slojevita, ali njihova zastupljenost u izvorima mnogo je manja nego mu\u0161karaca. I ovdje je polo\u017eaj \u017eena imao svoje razvojne etape na koje su utjecale razli\u010dite dru\u0161tvene i politi\u010dke prilike.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107 u drevnom Japanu, pojedine \u017eene susre\u0107emo kao vladarice, pripadnice aristokracije, spisateljice i zabavlja\u010dice (<em>shiraby\u014dshi<\/em>).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U povijesnim izvorima nalazimo posebnu titulu vladara&nbsp;<em>tenno<\/em>&nbsp;koja nije odre\u0111ivala spol, a rabila se za tituliranje nekoliko zna\u010dajnih japanskih vladarica (caricu Jit\u014d<strong>,&nbsp;<\/strong>Jingu iSuiko).[6]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U razdoblju Heian dvorske su dame bile ugledne knji\u017eevnice, spisateljice proze, ali samo do oko 1350. godine. Elitna kultura&nbsp;<em>kenmon<\/em>&nbsp;koja se razvijala u srednjovjekovnim stolje\u0107ima i sporo zauzimala mjesto kulture&nbsp;<em>kuge<\/em>, najvi\u0161e je izgubila prestankom knji\u017eevnog stvarala\u0161tva dvorskih dama. S druge pak strane, \u017eene iz ratni\u010dkih obitelji nisu mogle postati velike knji\u017eevnice jer su u prvom redu bile supruge i ku\u0107anice. Za ovo razdoblje kao izvor posebno je koristan&nbsp;<em>Towazugatari<\/em>&nbsp;\u2013 srednjovjekovni dnevnik kojega je 1307. godine napisala neka plemkinja&nbsp;<strong>Nij\u014d<\/strong>. Kroz ma\u0161tovitu pri\u010du ova je \u017eena opisala svoj 36-godi\u0161nji \u017eivot na dvoru, ispunjen poku\u0161ajima da vlada svojim mu\u0161karcima, obuzda svoje romanti\u010dne nagone i njeguje vjerske osje\u0107aje.[7]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">S obzirom da je uloga \u017eena bila nejednaka prema tuma\u010denju \u0161intoizma i budizma, u ve\u0107ini slu\u010dajeva \u017eene su podr\u017eavale i pridonosile \u0161irenju budizma, jer je zagovarao jednakost.[8]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107inu \u017eena u razdoblju Tokugawa \u010dinile su supruge zemljoradnika, majke i k\u0107eri, koje su vodile ku\u0107anstvo i pomagale u poljoprivredi. U gradovima su \u017eivjele pripadnice trgova\u010dkih i obrtni\u010dkih obitelji koje su pomagale u obiteljskom poduzetni\u0161tvu, a ne\u0161to djevojaka bilo je i me\u0111u trgova\u010dkim pomo\u0107nicima. Ve\u0107ina ih je bila nepismena, pa su se u slobodno vrijeme bavile molitvom, dobrosusjedskim odnosima ili sudjelovanjem u blagdanskim obi\u010dajima.[9]<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Gej\u0161e<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Gej\u0161e su bile tradicionalne japanske zabavlja\u010dice \u010dije su vje\u0161tine uklju\u010divale klasi\u010dnu glazbu, ples i igre. Sam naziv dolazi kao slo\u017eenica dviju japanskih rije\u010di \u201e<em>gei<\/em>\u201c (umjetnost) i \u201e<em>sha<\/em>\u201c (osoba, izvo\u0111a\u010d). Prepoznatljive su po bijelo na\u0161minkanom licu i kimonu. Prve gej\u0161e su se pojavile oko 600.-te godine u Japanu i zvali su ih&nbsp;<em>saburuko<\/em>. Neobrazovane su pru\u017eale seksualne usluge, a one \u0161kolovane su plesom i glazbom zabavljale vi\u0161e slojeve. Izme\u0111u ostalog izvodile su i erotski ples nazvan \u201e<em>kabuku<\/em>\u201c (u slobodnom prijevodu \u201edivlji\u201c), \u0161to neki smatraju po\u010detkom kabuki-kazali\u0161ta. Drugi svjetski rat i u ovom je slu\u010daju donio veliki &nbsp;zaokret jer je ve\u0107ina tada\u0161njih gej\u0161i krenula raditi u tvornice.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Moderne gej\u0161e danas i dalje \u017eive u tradicionalnim ku\u0107ama koje se nazivaju&nbsp;<em>okiya<\/em>&nbsp;u \u010detvrtima&nbsp;<em>hanamachi<\/em>. Poha\u0111aju uobi\u010dajene \u0161kole do do tinajd\u017eerske dobi, a zatim u\u010de svirati tradicionalne instrumente (shamisen, shakuhachi i udaraljke), kao i pjesme, plesove, ceremoniju \u010daja i izu\u010davaju knji\u017eevnost. Premda ih je 20.-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a bilo oko 80 tisu\u0107a, danas ih je tek oko tisu\u0107u.[10]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>\u201e\u017dene-samuraji\u201c<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>Onna-bugeisha<\/em>&nbsp;naziv je za \u017eene-ratnice koje su u feudalno doba Japana pripadale vi\u0161oj klasi. Bile su to supruge, udovice i k\u0107eri ratnika koje su se borile uz svoje mu\u017eeve ili o\u010deve i predstavljale su odstupanje od uobi\u010dajene tradicionalne slike japanske \u017eene-ku\u0107anice. Unato\u010d njihovu poznavanju borila\u010dkih vje\u0161tina i sr\u010danoj borbi, pogre\u0161no ih je nazivati \u017eenama-samurajima, jer ih je bilo i prije pojave samih samuraja. Primjerice, legendarna &nbsp;carica Jingu (169.-269. g.) smatrala se&nbsp;<em>onna-bugeishom<\/em>&nbsp; jer je predvodila napad na Koreju (200. g.) nakon \u0161to je njezin suprug Chuia, 14. japanski car, poginuo u borbi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom Heian i Kamakura razdoblja \u017eene-ratnice bile su iznimka, a ne pravilo. Tako se spominje Tomoe Gozen, \u017eena Yoshinaka Minamota (iz klana Minamoto), koja je poma\u017eu\u0107i svome suprugu u borbi protiv ro\u0111aka Yoritoma&nbsp; tijekom bitke kod Awaza (1184.)&nbsp; obezglavila njegova najja\u010deg protivnika (!). Premda nema \u010dvrstih dokaza da je uistinu postojala, nadahnula je mnoge ratnike i umjetnike.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uslijed utjecaja neokonfucijanske filozofije tijekom Edo razdoblja pojava onna \u2013 bugeisha zna\u010dajno je smanjena. Od 17. stolje\u0107a uloga \u017eena postaje isklju\u010divo ra\u0111anje djece, a ne ratovanje; podre\u0111ene su mu\u017eu, bez kojega ne smiju \u010dak niti putovati.[11]<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"620\" height=\"659\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Onna-bugeisha.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-330\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Onna-bugeisha.jpg 620w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Onna-bugeisha-282x300.jpg 282w\" sizes=\"auto, (max-width: 620px) 100vw, 620px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Onna-bugeisha<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<div style=\"height:51px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-media-text is-stacked-on-mobile is-image-fill-element\"><figure class=\"wp-block-media-text__media\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"488\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/488px-Kokon_hime_kagami_Tomoe_onna_by_Tsukioka_Yoshitoshi-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-345 size-full\" style=\"object-position:39% 30%\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/488px-Kokon_hime_kagami_Tomoe_onna_by_Tsukioka_Yoshitoshi-1.jpg 488w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/488px-Kokon_hime_kagami_Tomoe_onna_by_Tsukioka_Yoshitoshi-1-203x300.jpg 203w\" sizes=\"auto, (max-width: 488px) 100vw, 488px\" \/><\/figure><div class=\"wp-block-media-text__content\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Jesu li \u017eene mogle biti samurajke? <\/strong>Da, koliko je god japansko dru\u0161tvo bilo patrijarhalno, samuraji su doista mogle biti i \u017eene. <a href=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2024\/jesu-li-zene-mogle-biti-samurajke\/\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Istra\u017ei vi\u0161e <strong>\u2192<\/strong><\/a><\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n<div style=\"height:51px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Opismenjavanje \u017eena<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Va\u017ean pokazatelj odnosa dru\u0161tva prema \u017eenama je i razvoj pismenosti kod \u017eena. U kasnijem Edo razdoblju pismenost se \u0161irila me\u0111u slojevima imu\u0107nih seljana i poslovnih ljudi u gradovima. Sredinom 19. stolje\u0107a izvan svojega doma \u0161kolovalo se 40 % dje\u010daka i 15 % djevoj\u010dica. U\u010dili su \u010ditanje, prakti\u010dne vje\u0161tine i \u0107udore\u0111e. U doba reformi Meiji[12] vlada je utemeljila Ministarstvo obrazovanja (1871.)&nbsp; te zacrtala planove za nacionalni sustav \u0161kolovanja. Proces je napredovao sporo jer povrh nedostatka temeljne infrastrukture (\u0161kolskih zgrada, u\u010ditelja i ud\u017ebenika), trebalo je savladati i otpore unutar obitelji; obrazlo\u017eiti za\u0161to je bitnije dijete poslati u \u0161kolu a ne na posao koji je donosio novac. Broj upisanih u \u0161kolu razlikovao se od okruga do okruga, ovisno o suradnji s lokalnom vla\u0161\u0107u, a u \u010ditavoj zemlji u \u0161kolu je nakon reformi bilo upisano vi\u0161e od 35 % djevoj\u010dica i 70 % dje\u010daka \u0161kolske dobi.[13]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U ovom razdoblju velikih promjena, kada je napu\u0161ten konfucijevski sustav podjele na \u010detiri kaste, do\u0161lo je i do promjene polo\u017eaja \u017eena. Osim \u0161to su \u017eene postale obrazovanije, smatraju se lo\u0161im i stari obi\u010daji premazivanja zuba \u017eena crnom bojom i brijanje obrva. Godine 1870. konkubine su dobile jednaka prava kao i supruge, a dvije godine kasnije oslobo\u0111ene su zakonskog ropstva. [14]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Masovnije opismenjavanje \u017eena krenulo je u 20. stolje\u0107u. U tu svrhu osmi\u0161ljeno je i pismo&nbsp;<em>hiragana&nbsp;<\/em>kojega Japanci danas smatraju \u017eenskim pismom. Za hiraganu karakteristi\u010dni su nje\u017eni pokreti, kao kistom, pri \u010demu se slova pi\u0161u u dva, tri ili najvi\u0161e \u010detiri poteza \u2013 &nbsp;za razliku od o\u0161trije&nbsp;<em>katakane,<\/em>&nbsp;kojima se danas pi\u0161u samo strane rije\u010di i imena.[15]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od sredine 20. stolje\u0107a \u017eene su krenule poha\u0111ati me\u0111unarodna sveu\u010dili\u0161ta (Harvard, G\u00f6ttingen, Sorbonu i dr.), te je njihova naobrazba postala visoka i u svjetskim razmjerima. Pri izlascima su bile odjevene po najnovijoj europskoj modi, ali kada bi do\u0161le ku\u0107i presvla\u010dile bi se u tradicionalni kimono. U izlasku sa suprugom i dalje su hodale nekoliko metara iza njega, ali \u0107e u restoran u\u0107i prve da mu\u017eu otvore vrata, zatim mu na\u0107i mjesto za stolom, a nakon ve\u010dere \u0107e se prva di\u0107i, platiti ra\u010dun i otvoriti mu\u017eu vrata da bi ga nakon toga ponovo slijedile.[16]<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Razvoj feministi\u010dkog pokreta u Japanu<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po \u010dlanku 5. Policijsko-sigurnosnih propisa iz 1890. \u017eenama je bilo zabranjeno sudjelovati u politi\u010dkom \u017eivotu. Me\u0111utim, uo\u010di Prvog svjetskog rata poja\u010dala se aktivnost feministica. Godine 1911.&nbsp;<strong>Raich\u014d Hiratsuka&nbsp;<\/strong>osnovala je \u010dasopis Seit\u014d (Plava \u010darapa), \u010dija je zada\u0107a bila raspravljanje o problemima koji su ti\u0161tili \u017eene.[17]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od 1915. godine u \u010dasopisu&nbsp;<em>Seit\u014d<\/em>&nbsp;uredni\u0161tvo je preuzela&nbsp;<strong>Noe It\u014d<\/strong>, vatrena pobornica prava \u017eena. Pisala je socijalne kritike i romane, a bila je pod utjecajem Eme Goldman, \u010dija je djela prevodila s engleskog. Tada se pojavila skupina umjerenijih feministica koja je \u010dak i kritizirala Noe It\u014d&nbsp;u strahu da bi njezine ideje mogla izazvati nesno\u0161ljivost vladaju\u0107ih prema njihovom umjerenijem programu kojim su samo zagovarale obrazovanje za \u017eensku djecu. S obzirom da je Ito u\u0161la u sukob s dr\u017eavnom cenzurom, ve\u0107 je idu\u0107e godine prestala objavljivati.[18]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Godine 1917. do\u0161lo je do raslojavanja me\u0111u japanskim feministkinjama: jedna je skupina promicala ideju da \u017eene imaju bitnu ulogu u stvaranju doma i obitelji te da stoga zaslu\u017euju da im dr\u017eava pomogne u toj zada\u0107i, a druga je zagovarala njihovu ve\u0107u neovisnost. Prvu je predvodila&nbsp;<strong>Yamada Waka<\/strong>, a drugu&nbsp;<strong>Yosano Akiko<\/strong>. Na\u017ealost obje su se&nbsp; skupine zalagale za rje\u0161enje polo\u017eaja tek \u017eena srednjeg sloja, a ni jedna se nije bavila problemima \u017eena u rudnicima, tvornicama ili sirotinje koja je radila kojekakve pomo\u0107ne poslove.[19]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi svjetski rat pokrenuo je porast japanske proizvodnje i izvoza u Europu i europske kolonije, a time doveo do porasta pla\u0107a i \u017eivotnog standarda u gradovima. Smanjila se neima\u0161tina, pa i broj zaposlenih udanih \u017eena, \u0161to se odrazilo na blagi porast broja \u010dlanova u obitelji.[20]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon rata do\u0161lo je do nagle inflacije, a od 1920. i do gubitka tr\u017ei\u0161ta. U tom se razdoblju pojavio pokret za kontrolu ne\u017eeljenog ra\u0111anja kojega su pokrenule dru\u0161tveno anga\u017eirane \u017eene, prvenstveno&nbsp;<strong>Ishimoto Shizue<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom Drugog svjetskog rata iskristalizirala se uvrije\u017eena slika idealne \u017eene kao ku\u0107anice, \u201edobre supruge i razborite majke\u201c te obitelji kao temelja dru\u0161tva. Ovome u prilog i\u0161la je i \u017eelja dr\u017eavnih du\u017enosnika za stvaranjem \u0161to brojnije vojske u budu\u0107nosti. Pojavila su se bra\u010dna savjetovali\u0161ta \u010dija je zada\u0107a bila \u201eupoznati mlade \u017eene s maj\u010dinstvom kao nacionalnom sudbinom\u201c &nbsp;te tako pove\u0107ati natalitet.[21]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom ameri\u010dkih bombardiranja 1945. godine, narod je sve vi\u0161e&nbsp; optu\u017eivao vladu za svoju sudbinu. Nakon napada zrakoplova B-29 netko je zapisao: \u201eNema \u017eivosti. Jedino \u010duje\u0161 glasove majki \u0161to dozivlju djecu ili djece koja dozivlju roditelje.\u201c Ipak, kulminacija apsurda ideja vojnih du\u017enosnika vjerojatno se dogodila tijekom ljeta 1945. kada su predlagali op\u0107e naoru\u017eavanje civila, mu\u0161karaca i \u017eena svih dobi i to bambusovim kopljima s kojima su trebali do\u010dekati neprijatelje na pla\u017eama (!).[22]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon Drugog svjetskog rata sve punoljetne \u017eene (starije od 20 godina) dobile su op\u0107e pravo glasa, \u0161to je stavilo u Japan u red demokratski razvijenih zemalja (v. Tablicu 1.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Tablica 1.&nbsp;&nbsp; Bira\u010dko pravo \u017eena u svijetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"has-fixed-layout\"><tbody><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Godina<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Dr\u017eava<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Godina<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Dr\u017eava<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Novi Zeland<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">\u010cile, Kuba, Portugal<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Norve\u0161ka<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>1945<\/strong>.<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Francuska, Italija,&nbsp;<strong>Japan<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Danska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Argentina, Republika Kina, Singapur<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">SSSR<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Belgija, Izrael, Ju\u017ena Koreja<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Austrija, Njema\u010dka, U. K.<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">NR Kina<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Portugal, \u0160panjolska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">1950.<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Indija<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Brazil, Tajland<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Gr\u010dka<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor podataka: <a href=\"http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Timeline_of_women%27s_suffrage\">Wikipedia<\/a><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Novi zamah feminizma dogodio se krajem 80-ih i tijekom 90-ih godina 20. stolje\u0107a. Tada je posebno poraslo zanimanje za studije o pitanjima \u017eena. U ljeto 1999. godine vlada je kona\u010dno odobrila prodaju kontracepcijskih tableta. Istovremeno, \u017eene su se sve vi\u0161e po\u010dele pojavljivati u politici te polako ja\u010daju i svoj polo\u017eaj u urbanom gospodarstvu pogo\u0111enom recesijom. Me\u0111utim, ovo nije zna\u010dilo da su potpuno uklonjene stare mu\u0161ke privilegije: neki mu\u0161karci, posebno stariji i dalje o\u010dekuju da im se \u017eene podrede kao dobre supruge i majke, kao \u0161to je to bilo prije rata.[23]<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"576\" height=\"414\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Japan_Women_Vote.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-333\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Japan_Women_Vote.jpg 576w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Japan_Women_Vote-300x216.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 576px) 100vw, 576px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Japanke na izborima<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Zaposlenost \u017eena<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Industrijalizacija koja je uslijedila u periodu reformi Meiji potaknula je priljev \u017eena u tvornice, posebno u tekstilnu industriju. Ve\u0107ina ih je dobivala male pla\u0107e, a u nekim slu\u010dajevima su se pla\u0107e pau\u0161alno ispla\u0107ivale njihovim obiteljima. Pod utjecajem rastu\u0107eg nacionalizma, radni su se uvjeti u tvornicama pogor\u0161avali, a broj zaposlenih pove\u0107avao, tako da su do 1930. nadma\u0161ile udio mu\u0161karaca, posebno kad je ve\u0107ina mu\u0161karaca oti\u0161la u vojnu slu\u017ebu.[24]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prije Drugog svjetskog rata mnoge su \u017eene bile mlade i neudane, ali kako je do\u0161lo do ekonomskog rasta, tvornice su nudile nepotpuno radno vrijeme pa su \u017eene po\u010dele u ve\u0107oj mjeri stupati u brak. Nakon rata velik broj zaposlenih \u017eena postale su udovice ili su osiroma\u0161ene ratom pa je njihov udio u industriji i dalje ostao velik. Od 1955. godine postotak udanih \u017eena zaposlenih u industriji se gotovo utrostru\u010dio te narastao do 64, 9 % (1990.).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Do sredine 20. stolje\u0107a, preko 60 % zaposlenih \u017eena bile su \u201eobiteljske radnice\u201c, uglavnom zaposlene u poljoprivredi, ali je do 1990. njihov broj pao na 16, 7 %. Prema tada\u0161njim pokazateljima \u017eene u Japanu tek se odlu\u010duju za medicinu ili pravo; najvi\u0161e ih je zaposlenih u administraciji, a najmanje u uslu\u017enim djelatnostima (v. tablicu 2).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Tablica 2. Udio zaposlenih \u017eena prema zanimanjima (1990.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"has-fixed-layout\"><tbody><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>zanimanje<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>udio (%)<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>zanimanje<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>udio (%)<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">administrativni i sli\u010dni poslovi<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">34, 4<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">prodava\u010dice<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">12, 5<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">zanati i proizvodnja<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">20, 6<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">uslu\u017ene djelatnosti<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">10, 7<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">stru\u010dne i tehni\u010dke radnice<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">13, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">ostali poslovi<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">8, 0<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor podataka: Sadao Hibi,&nbsp;<em>Japan \u2013 Profile of a Nation<\/em>, Kondansa International, Tokyo \u2013 New York, London, 1995, p. 149.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160ezdesetih godina 20. stolje\u0107a \u017eene u Japanu rade sve poslove i poslodavci \u0107e ih vrlo rado zaposliti, posebno stoga \u0161to ih za isti posao jo\u0161 uvijek slabije pla\u0107aju. S obzirom da su pla\u0107e u Japanu tada op\u0107enito bile vrlo niske, neke \u017eene i poslije svojega redovnog posla nalaze honorarni posao, tzv. \u201earbajto\u201c.[25]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Analiza nekih demografskih i sociolo\u0161kih pokazatelja<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dana\u0161nji demografski trendovi pokazuju da Japan ima negativan prirodni prirast. Prve promjene uo\u010dene su jo\u0161 tijekom 17. stolje\u0107a. S obzirom da su ljudi sve vi\u0161e putovali, gradovi su bili gu\u0161\u0107e naseljeni, izbijale su \u010deste epidemije (primjerice velike boginje), a pojavila se i pothranjenost stanovni\u0161tva. Mu\u0161karci su \u010desto izbivali od ku\u0107e, a supruge su obra\u0111ivale zemlju te se tako smanjivao broj trudno\u0107a kao i pre\u017eivjele novoro\u0111en\u010dadi. Sve vi\u0161e mladih radilo je za roditelje i nije ulazilo u brak (ili je to \u010dinilo kasnije) te \u010desto nisu imali djece. Sredinom 18. stolje\u0107a usvojene su nove mjere populacijske politike. Tako su se obitelji malih zemljoposjednika o\u010duvale spojem smanjenog prirasta i pove\u0107anjem radnih sati.[26]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pritisak vi\u0161ka stanovni\u0161tva po\u010detkom 20. stolje\u0107a odrazio se na iseljavanje Japanaca. Najvi\u0161e radno sposobnog stanovni\u0161tva iseljavalo je na Havaje i u Kaliforniju, a kada je SAD za Japance zatvorio granice \u2013 na Tajvan i Koreju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Tablica 3.&nbsp;&nbsp; O\u010dekivana \u017eivotna dob mu\u0161karaca i \u017eena (1950.-2004.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"has-fixed-layout\"><tbody><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">&nbsp;<strong>Godina<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>\u017dene<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Mu\u0161karci<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Razlika&nbsp;<\/strong><strong>(\u017eene-mu\u0161karci)<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">1950-52.<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">62,97<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">59,57<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">3,40<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">67,75<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">63,60<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">4,15<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">70,19<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">65,32<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">4,87<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">74,66<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">69,31<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5,35<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">76,89<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">71,73<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5,16<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">78,76<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">73,35<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5,41<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">80,48<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">74,78<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5,70<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">81,90<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">75,92<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5,98<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">82,85<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">76,38<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,47<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">84,60<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">77,72<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,88<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">84,93<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">78,07<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,86<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">85,23<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">78,32<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,91<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">85,33<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">78,36<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,97<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">85,59<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">78,64<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">6,95<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor podataka: Tachibanaki Toshiaki,&nbsp;<em>The New Paradox for Japanese Women: Greater Choice, Greater Inequality,<\/em>&nbsp;International House of Japan, Tokyo 2010, p. 2<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Analizom tablice 3. mo\u017eemo pratiti trend produljenja o\u010dekivane \u017eivotne dobi kod pripadnika oba spola, a zamjetna je i sve ve\u0107a razlika u korist \u017eena. Vi\u0161e je razloga za\u0161to \u017eene \u017eive du\u017ee od mu\u0161karaca: osim \u0161to su fizi\u010dki otpornije, nisu uklju\u010dene u naporniji fizi\u010dki rad, manje u\u017eivaju alkohol i cigarete, a i postotak samoubojstva u \u017eena manji je nego u mu\u0161karaca.[27]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovo je tako\u0111er posljedica &nbsp;sveukupnog produljenja \u017eivotne dobi u Japanu. Jo\u0161 1997. ona je u prosjeku za \u017eene iznosila 83, 7 godina \u017eivota, a za mu\u0161karce 77, 2 godine.[28]<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Uloga \u017eene u braku i svadbeni obi\u010daji<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom razdoblja Nara i Heian mu\u0161karci bi nakon stupanja u brak po\u010deli \u017eivjeti u ku\u0107i svoje supruge. Bilo je to razdoblje poligamije, pri \u010demu je mu\u017e (ako je bio imu\u0107an) mogao birati izme\u0111u dvije ili tri razli\u010dite ku\u0107e. Aristokratkinja je svoju trudno\u0107u trebala \u010duvati u diskreciji, budu\u0107i je njezina trudno\u0107a zahtijevala potvrdu o\u010dinstva kako bi djeca postala cijenjena u dru\u0161tvu. Ako djeca nisu bila potvr\u0111ena od strane oca, bila bi posvojena i prihva\u0107ena u neku drugu ku\u0107u. Istovremeno, pripadnici ni\u017eih slojeva (seljaci i ratnici) imali su ve\u0107e izglede za potvrdu trajnog braka s jednom \u017eenom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krajem 12. stolje\u0107a samuraji postaju dru\u0161tvena elita kako u sredi\u0161njem tako i provincijalnom dijelu Japana, a njihovo mnogo\u017eenstvo nije bilo uobi\u010dajeno. Tijekom tih politi\u010dki nestabilnih vremena brak iz koristoljublja (<em>seryaku kekkon<\/em>) postavio je nu\u017enost ceremonije vjen\u010danja kojom su se potvr\u0111ivala i vojna savezni\u0161tva izme\u0111u obitelji. Od ovog razdoblja nadalje, \u017eene bi nakon vjen\u010danja napu\u0161tale roditelje i useljavale u ku\u0107u kod mu\u017eevljevih roditelja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">S utemeljenjem Tokugawa \u0161ogunata i povratkom politi\u010dke stabilnosti, samuraji su tijekom \u010ditavog razdoblja Edo inzistirali na obi\u010daju dogovorenih brakova. Popularnim postaje obi\u010daj &nbsp;<em>nakodo&nbsp;<\/em>\u2013 upoznavanje potencijalnih mladenaca zajedno s njihovim obiteljima, odnosno&nbsp;<em>miai<\/em>&nbsp; \u2013 prvi susret&nbsp; budu\u0107ih mladenaca i njihovih roditelja, a zatim i&nbsp;<em>yuino&nbsp;<\/em>\u2013 razmjena svadbenih poklona.[29]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon provedbe Meiji reformi, razvija se industrija a time i urbana kultura pa su obi\u010daji&nbsp;<em>miai<\/em>&nbsp;i&nbsp;<em>yuino<\/em>&nbsp;postali tipi\u010dniji za selo. Prema Gra\u0111anskom pravu iz 1898. godine brak je pravno definiran kao doma\u0107instvo&nbsp;<em>( ie)&nbsp;<\/em>koje se vi\u0161e uspostavljalo dogovorom dvaju glava obitelji nego li samim dogovorom mu\u017ea i \u017eene. Prema tom zakonu, koji je bio na snazi sve do 1947. godine, supru\u017enici su bili daleko od ravnopravnosti: brakom je \u017eena izgubila pravo udjela u svim financijskim transakcijama, a njezina sveukupna imovina postala bi vlasni\u0161tvo supruga. [30]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od sredine 20. stolje\u0107a sve je o\u010ditiji utjecaj zapada i na brak u Japanu, ali tradicija nije do kraja nestala. Mnogi jo\u0161 i danas tra\u017ee savjet&nbsp;<em>nakoda<\/em>, posebno ako se nalaze pri kraju \u017eivotne dobi uobi\u010dajene za stupanje u brak, koja prema statisti\u010dkim pokazateljima kod mu\u0161karaca&nbsp; iznosi&nbsp; 28, 4, a kod \u017eena 25, 9 godina (1990.).[31]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Tablica 4.&nbsp; &nbsp;Godine starosti mlado\u017eenja i mladenki pri stupanju u brak i njihova &nbsp;razlika u godinama<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"has-fixed-layout\"><tbody><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\" rowspan=\"2\"><strong>Godi-na<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\" colspan=\"2\"><strong>Svi brakovi<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\" colspan=\"2\"><strong>Prvi brakovi<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\" colspan=\"2\"><strong>Razlika u&nbsp; godinama (mlado\u017eenja-mlada)<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Mladenka<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Mlado\u017eenja<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Mladenka<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Mlado\u017eenja<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Svi brakovi<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Prvi brakovi<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">24, 6<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">27, 6<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">24, 2<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">26, 9<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">3, 0<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 7<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">25, 9<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">28, 7<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">25, 2<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">27, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 6<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">26, 9<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">29, 7<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">25, 9<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">28, 4<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 5<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">28, 2<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">30, 4<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">27, 0<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">28, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 2<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">1, 8<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">29, 2<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">31, 5<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">27, 8<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">29, 6<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 3<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">1, 8<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor podataka: Tachibanaki Toshiaki,&nbsp;<em>The New Paradox for Japanese Women: Greater Choice, Greater Inequality,<\/em>&nbsp;International House of Japan, Tokyo 2010, p. 4<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U tablici 4. pratimo trend sli\u010dan onom u razvijenim zapadno-europskim zemljama: &nbsp;\u017eene se kasnije udaju i postaju majke. Uzroke valja tra\u017eiti u educiranju \u017eena, a pone\u0161to i u \u017eelji za stjecanjem \u0161to du\u017eega sta\u017ea u poduze\u0107u u kojemu rade. Naime, dobar dio majki se nakon ro\u0111enja djeteta vi\u0161e ne vra\u0107a na posao ili rade nepuno radno vrijeme.[32]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sociolo\u0161ka studija Tachibanakija Toshiakija koja izme\u0111u ostaloga analizira razloge o\u010duvanja i razvoda braka, kao naj\u010de\u0161\u0107e argumente protiv razvoda navodi sljede\u0107e: nemogu\u0107nost pokrivanja \u017eivotnih tro\u0161kova (kod \u017eena \u010dak 75, 4 %, a kod mu\u0161karaca 41 %), nemogu\u0107nost uspostave ravnote\u017ee izme\u0111u posla i brige o djeci, lo\u0161 utjecaj na razvoj djeteta (ukupno 73 %), sramo\u0107enje roditelja i ro\u0111aka, lo\u0161 ugled u radnoj sredini i pote\u0161ko\u0107e oko podjele imovine. Ipak, stopa razvoda brakova u Japanu je u porastu, kao uostalom i na cijelom prostoru jugoisto\u010dne Azije, premda je u usporedbi s ostalim razvijenim zemljama jo\u0161 uvijek niska (v. Tablicu &nbsp;5.). Kao glavni razlog pojave razvoda navode se inkompatibilnost karaktera, fizi\u010dko i emotivno nasilje, nevjera i odbijanje davanja novaca za \u017eivotne tro\u0161kove.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Tablica 5. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Me\u0111unarodna usporedba stopa razvoda (2004)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"has-fixed-layout\"><tbody><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Dr\u017eava<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>stopa<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>Dr\u017eava<\/strong><\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\"><strong>stopa<\/strong><\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Rusija<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">5, 30<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">\u0160vedska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 39<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">SAD<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">4, 19<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Kanada<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 32<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Ju\u017ena Koreja<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">3, 05<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Norve\u0161ka<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 30<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Australija<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 85<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Japan<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 15<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Velika Britanija<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 58<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Francuska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">1, 90<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Finska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 56<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Tajland<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">0, 90<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Ma\u0111arska<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 51<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Italija<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">0, 69<\/td><\/tr><tr><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Njema\u010dka<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">2, 40<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">Brazil<\/td><td class=\"has-text-align-left\" data-align=\"left\">0, 60<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor podataka: Tachibanaki Toshiaki,&nbsp;<em>The New Paradox for Japanese Women: Greater Choice, Greater Inequality,<\/em>&nbsp;International House of Japan, Tokyo 2010, p. 127<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Specifi\u010dnost oto\u010dnog polo\u017eaja Japana na jugoistoku Azije uvelike je odredila njegovu povijest, ali i dru\u0161tveni razvoj. U du\u017eim razdobljima izoliranosti te kratkim razdobljima povremene otvorenosti utjecajima zapada promijenio se i polo\u017eaj \u017eena: i dalje je donekle odre\u0111en tradicijom, no pod sna\u017enim utjecajem op\u0107e globalizacije istovremeno sve je sli\u010dniji polo\u017eaju \u017eena na zapadu kao i u drugim dijelovima svijeta.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Bibliografija<\/strong>:<\/h3>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Sead Sara\u010devi\u0107: Susreti s Azijom, Epoha, Zagreb 1965.<\/li>\n\n\n\n<li>Sadao Hibi,&nbsp;<em>Japan \u2013 Profile of a Nation<\/em>, Kondansa International, Tokyo \u2013 New York, London, 1995<\/li>\n\n\n\n<li>Nishiyama Matsunosuke,&nbsp;<em>Edo Culture \u2013 Daily Life and Diversions in Urban Japan, 1600-1868<\/em>, University of Hawai\u2019i Press, 1997<\/li>\n\n\n\n<li>Conrad Totman,&nbsp;<em>Povijest Japana<\/em>, Barbat, Zagreb 2003.<\/li>\n\n\n\n<li>Povijest 15: Kolonijalna carstva i imperijalizam (1871.-1914.), [gl. urednik: Enrico Cravetto], EPH, Zagreb 2008.<\/li>\n\n\n\n<li>Tachibanaki Toshiaki,&nbsp;<em>The New Paradox for Japanese Women: Greater Choice, Greater Inequality,<\/em>&nbsp;International House of Japan, Tokyo 2010<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] Ova periodizacija je preuzeta iz&nbsp; Sadao Hibi,&nbsp;<em>Japan \u2013 Profile of a Nation<\/em>, Kondansa International, Tokyo \u2013 New York, London, 1995, p. 32.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2]&nbsp;<em>K<\/em><em>ofun<\/em>&nbsp;nosi naziv prema istoimenim impresivnim kamenim spomenicima kojima su u Japanu ozna\u010davali grobove svojih vojnih zapovjednika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3]&nbsp; Ritsuryo je japanski skup zakona koji se zasniva na filozofiji konfucionizma i kineskog prava.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Ovo razdoblje opisuju dvije srednjovjekovne kronike&nbsp;<em>Kojiki<\/em>&nbsp;i&nbsp;<em>Nihon<\/em>&nbsp;<em>shoki<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Profile of Nation, 32-37<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6]Kroni\u010dari zna\u010dajnih izvora za raniju povijest Japana&nbsp;<em>Nihon Shoki<\/em>&nbsp;(Japanska kronika, iz 720.) i&nbsp;<em>Shoku Nihongi<\/em>&nbsp; (Japanska kronika, nastavak, iz 797.) provukli su titulu&nbsp;<em>tenno<\/em>&nbsp;do najstarijih vremena i tako opravdali pojavu vladavine \u017eena. (Totman, 58.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Totman, 178.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] Totman, 174.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] Totman, 235.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Geisha<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] Elis Madur: Women warriors in Japan \/ http:\/\/www.koryu.com\/Library\/wwj1.html#Introduction<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12]&nbsp; Ina\u010de, vrhunac zalu\u0111enosti zapadom u doba reformi Meiji dogodio se po\u010detkom osamdesetih godina 19. stolje\u0107a. Tada se u Tokiju poticala organizacija balova s pomodnim suknjama s obru\u010dima, cilindrima i sli\u010dno, a predlagala se i zamjena kineskih znakova latinicom, napu\u0161tanje japanskog jezika u korist engleskog te prijelaz na kr\u0161\u0107anstvo i potencirali mije\u0161ani brakovi s Europljanima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] Totman, 320.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Totman, 321-324.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15] Tre\u0107e japansko pismo je&nbsp;<em>kanji<\/em>, koje su Japanci preuzeli od Kineza i prilagodili svojem jeziku, a koje koriste u svrhu kra\u0107enja teksta, budu\u0107i svaki znak zna\u010di jednu rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] S. Sar\u010devi\u0107: Susreti s Azijom, Epoha, Zagreb 1965. str. 293-294.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[17] Totman, 426.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[18] Totman, 426.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[19] Totman, 427.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[20] Totman, 416.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[21] Totman, 490-491.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[22] Totman, 492.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[23] Totman, 608.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[24] Profile of Nation, 148-149<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[25] Sara\u010devi\u0107, str. 332-333.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[26] Totman, 269.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[27] Toshiaki, 2-3.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[28] Totman, 610.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[29] Profile of a Nation, 152<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[30] Profile of Nation, 153<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[31] Profile of Nation, 154<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[32] Toshiaki, 5.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010clanak daje kratak pregled povijesti Japana te uz pomo\u0107 nekih pokazatelja (udio pojedinih skupina \u017eena u dru\u0161tvenom \u017eivotu, pismenost, feministi\u010dki pokret, politi\u010dka uloga, udio \u017eena u zaposlenosti, njihova uloga u braku i sli\u010dno) otvara pitanje promjena polo\u017eaja \u017eene u Japanu.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":327,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[36],"tags":[110,47,108,109],"class_list":["post-326","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rodna-povijest","tag-feminizam","tag-japan","tag-povijest-zena","tag-rodna-povijest"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=326"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1049,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326\/revisions\/1049"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/327"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=326"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=326"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=326"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}