{"id":2936,"date":"2015-09-26T18:15:00","date_gmt":"2015-09-26T16:15:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2936"},"modified":"2026-08-16T21:08:08","modified_gmt":"2026-08-16T19:08:08","slug":"omaha-tvornica-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/omaha-tvornica-smrti\/","title":{"rendered":"Omaha \u2013 tvornica smrti"},"content":{"rendered":"\n

Od svih invazijskih pla\u017ea Dana-D, najgora je bila ameri\u010dka \u201eOmaha\u201c. Doga\u0111anja u tom sektoru svojom brutalno\u0161\u0107u svrstavaju se uz bok najzloglasnijih krvoproli\u0107a u povijesti, \u0161to je jedan od razloga prenagla\u0161ene prisutnosti \u201eOmahe\u201c u popularnoj kulturi i pam\u0107enju njenih konzumenata. \u010cemu, onda, jo\u0161 jedan tekst o ve\u0107 dobrano pre\u017evakanom doga\u0111aju? Odgovor je jednostavan \u2013 zbog podzastupljenosti ove teme na hrvatskom jeziku i zbog osobne fascinacije hrabro\u0161\u0107u i \u017ertvama ljudi na objema stranama. Ovo nije detaljan opis doga\u0111aja na \u201eOmahi\u201c, ve\u0107 \u0161iroki obuhvat, skica s naglaskom na najva\u017enijim i najzanimljivijim momentima, a nadam se da \u0107e po\u0161tovano \u010ditateljstvo podjednako misliti.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Preludij<\/em><\/h2>\n\n\n\n

Neravna linija juri\u0161nih \u010damaca pribli\u017eavala se normandijskoj obali bore\u0107i se s uzburkanim morem. U svakom se plovilu nalazilo tridesetak upla\u0161enih, mokrih, promrzlih i morskom bole\u0161\u0107u izmu\u010denih vojnika, koji \u0107e uskoro krenuti u proboj Hitlerovog Atlantskog bedema. Odjednom, zvuk sli\u010dan onom teretnog vlaka prenuo je te jadne ljude iz njihovih privatnih paklova \u2013 to su kompozicije vru\u0107eg metala mornari\u010dke artiljerijske pripreme jurile preko njihovih glava ka obali, da bi trenutak kasnije obrisi kopna nestali, zastrti mo\u0107nim eksplozijama. Gledaju\u0107i taj spektakl uni\u0161tenja, mladi su Amerikanci, odre\u0111eni za klaonicu na invazijskoj pla\u017ei \u201eOmaha\u201c, pomislili kako \u0107e, ipak, sve biti u redu\u2026<\/p>\n\n\n\n

Bilo je jutro 6. lipnja 1944. i po\u010dinjala je posljednja faza borbe Ujedinjenih naroda protiv III. Reicha, natjeranog u strate\u0161ku defenzivu ve\u0107 posljednjih godinu dana. Na istoku, rati\u0161te se protezalo od Finskog zaljeva, pa do Crnog mora kod Odesse, a Crvena armija bila je na vrhuncu priprema za strate\u0161ku ofenzivu \u201eBagration\u201c, usmjerenu na uni\u0161tenje grupe armija \u201eCentar\u201c u bjeloruskoj izbo\u010dini. Na Balkanu, to\u010dnije na podru\u010dju tzv. NDH, upravo je propala jo\u0161 jedna operacija \u2013 Desant na Drvar (Unternehmen \u201eR\u00f6sselsprung\u201c) \u2013 protiv Tita i Vrhovnog \u0161taba NOVJ. U Italiji je krajem svibnja probijena njema\u010dka obrana linije \u201eGustav\u201c, a 5. lipnja ameri\u010dke trupe u\u0161le su u Rim koji su Nijemci napustili dan ranije.<\/p>\n\n\n\n

Njema\u010dki stratezi znali su da je idu\u0107i savezni\u010dki korak invazija sjeverozapadne Europe ljeta 1944., no otvoreno je pitanje bilo gdje \u0107e se ona odigrati. Ve\u0107ina ih je bila uvjerena kako \u0107e meta biti podru\u010dje Pas de Calaisa, strate\u0161ki puno vrednija nekretnina od Normandije. Saveznici su ih podr\u017eali u tom uvjerenju masivnim i masovnim operativnim zavaravanjem, koje je njema\u010dkim obavje\u0161tajcima pru\u017eilo \u201edokaze\u201c o velikom okupljanju snaga u ju\u017enoj Engleskoj, nasuprot Calaisu[1]<\/a>. To ne zna\u010di da su zanemarili obrambene mjere u Normandiji, \u010dak \u0161tovi\u0161e, u mjesecima pred invaziju pozama\u0161an je dio obale departmana Calvados, s posebnim naglaskom na budu\u0107i sektor \u201eOmaha\u201c, pretvoren u tvornicu u\u017easa u kojoj se moglo na\u0107i svega u dijapazonu od protutenkovskog je\u017ea, do automatskog plamenobaca\u010da\u2026<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Omaha 67 godina nakon iskrcavanja<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Uzdu\u017e poteza od osamdesetak kilometara invazijske obale \u2013 od rijeke Orne na istoku, do baze poluotoka Cotentin [u podru\u010dju gradi\u0107a Carentan] na zapadu \u2013 desantni su brodovi nosili svoj prestravljeni ljudski teret prema obali. Na lijevom su krilu bili Britanci i Kana\u0111ani[2]<\/a>, odaslani ka pla\u017eama \u201eSword\u201c, \u201eJuno\u201c i \u201eGold\u201c, a na desnom Amerikanci, odre\u0111eni za sektore \u201eOmaha\u201c i \u201eUtah\u201c. Iskrcavanje na \u201eOmahi\u201c bilo je nu\u017eno zbog povezivanja lijevog i desnog krila invazije u kontinuirano boji\u0161te, bez obzira na izuzetnu naklonost reljefa obrani.<\/p>\n\n\n\n

Uskoro \u0107e desantni \u010damci sti\u0107i do pje\u0161\u010danih pla\u017ea i spustiti rampe, ali prije negoli se to dogodi, imamo na raspolaganju nekoliko trenutaka za upoznavanje s osnovnim geografskim obilje\u017ejima boji\u0161ta, te planovima i snagama zara\u0107enih strana.<\/p>\n\n\n\n

Anatomija masovnog ubojstva<\/h2>\n\n\n\n

Njema\u010dke snage u sjevernoj Francuskoj pod feldmar\u0161alom Rommelom, nazvane grupa armija \u201eB\u201c, sastojale su se od 15. (Salmuth) i 7. armije (Dollmann), od kojih je potonja bila nadle\u017ena za obranu Normandije. Pla\u017ea \u201eOmaha\u201c nalazila se u zoni LXXXIV. korpusa, a njenu obranu su \u010dinili elementi 716. i 352. divizije, ukupno oko 900 vojnika na samoj obali.<\/p>\n\n\n\n

Uzdu\u017e sedam kilometara pla\u017ee, oblika polumjeseca usje\u010denog u obalu, nalazilo se nekoliko grozdova bunkera organiziranih u tzv. gnijezda otpora (Widerstandsnest, dalje WN). Ta su smrtonosna gnijezda, njih petnaest sa ukupno 35 betonskih bunkera \u2013 opremljenih strojnicama, minobaca\u010dima, protutenkovskim i drugim topovima, promatra\u010dima spremnima pozvati vatru ostatka artiljerije smje\u0161tenog nekoliko kilometara u unutra\u0161njosti \u2013 bila borbeni polo\u017eaj pet satnija iz 916., odnosno 726. grenadirske pukovnije, sa dvije \u010dete 916. kao pri\u010duvom tri kilometra u unutra\u0161njosti, kod Formignyja. Podru\u010dna rezerva bila su dva bataljuna iz 915. grenadirske pukovnije. Pobrojane su snage trebale neprijatelje prikovati uz more, kupuju\u0107i vrijeme za razvijanje Oklopne grupe \u201eZapad\u201c koja \u0107e masovnim kontraudarom uni\u0161titi savezni\u010dki mostobran, kako je bilo predvi\u0111eno operativnim planom.<\/p>\n\n\n\n

Obala je bila posuta stotinama, tisu\u0107ama protu-invazijskih zapreka raznih vrsta i veli\u010dina, te podijeljena u nekoliko, bri\u017eljivo pripremljenih, vatrom tu\u010denih zona. Nijemci su sva svoja oru\u0111a postavili na takav na\u010din da stvaraju zone unakrsne vatre u kojima je dio oru\u017eja napada\u010de uvijek ga\u0111ao bo\u010dno, u \u010demu im je zakrivljenost pla\u017ee zna\u010dajno pomagala. Gnijezda otpora na \u201eOmahi\u201c sadr\u017eavala su 60 lak\u0161ih artiljerijskih oru\u017eja i 18 protutenkovskih topova, \u2013 od kojih dva zloglasna 88mm, dok je, \u0161to u velikim bunkerima, \u0161to u 85 mitraljeskih gnijezda uzdu\u017e pla\u017ee bilo raspore\u0111eno 100-120 mitraljeza. Amerikanci su po osvajanju obrambenih postava otkrili i 35 polo\u017eaja za vi\u0161ecjevne raketne baca\u010de \u201eNebelwerfer\u201c (baca\u010d magle).<\/p>\n\n\n\n

Izlazi s pla\u017ea, jedini putovi za navrh litica, bili su zatvoreni minama, bodljikavom \u017eicom i betonskim zaprekama, te pokriveni vatrom pje\u0161a\u0161tva i artiljerije. Plimno je podru\u010dje bilo prekriveno \u010detirima redovima prepreka, koje su za oseke, kad se napad i odigrao, bile na suhom, \u0161to je, kako su mislili planeri, trebalo in\u017eenjeriji olak\u0161ati posao njihova uni\u0161tenja. S druge strane, pje\u0161a\u0161tvu je napad za oseke zna\u010dio prelazak 300-500m ravnog pijeska. Uz umjetne prepreke, u plimnom podru\u010dju nalaze se 70-150cm duboki jarci, koji su se skop\u010dani s oceanskim valovima pokazali smrtonosnom zamkom za mnoge Amerikance.<\/p>\n\n\n\n

Protu-invazijske zapreke bile su raznih vrsta, oblika i veli\u010dina. Prvi red, oko 250m od \u0161ljunka, \u010dinila su belgijska vrata, a nekih 25m iza njih bili su po jedan kontinuirani red miniranih trupaca i drvenih rampa, dok se tre\u0107i red sastojao od isprekidane cik-cak linije protutenkovskih je\u017eeva, na oko 150m od \u0161ljunka.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Shema rasporeda njema\u010dkih zapreka<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Plimni potez zavr\u0161avao je 1.5-2.5m visokom i 10-14m \u0161irokom hrpom \u0161ljunka iza koje su se nalazili mol (na zapadnom dijelu sektora), plitka pla\u017ea i 30-50m visoke, gotovo okomite pje\u0161\u010dane litice na \u010dijim su vrhovima bili njema\u010dki polo\u017eaji, dok su se ponegdje uzdizala obla brda\u0161ca, obrasla gustim grmljem. Sa \u201eOmahe\u201c su u unutra\u0161njost vodila \u010detiri izlaza[3]<\/a>, svaki branjen najmanje jednim WN \u2013 dok je naj\u017ee\u0161\u0107a obrana, mo\u017eda i najtvr\u0111i orah u \u010ditavoj invaziji, bila oko izlaza D-1 kod Viervillea.<\/p>\n\n\n\n

Nekih 5.5 km od zapadnog ruba \u201eOmahe\u201c nalazi se rt Pointe du Hoc na kojem su Nijemci smjestili bitnicu od \u0161est francuskih 155mm topova[4]<\/a> dometa dvadesetak kilometara, sposobnih ga\u0111ati obje ameri\u010dke pla\u017ee, kao i dobar dio invazijske flote pred njima. Njema\u010dki garnizon na Pointe du Hocu brojao je dvjestotinjak vojnika iz 716. i 352. divizije, dok su u nekom momentu prije invazije topovi sa rta bili preba\u010deni oko kilometar u unutra\u0161njost.<\/p>\n\n\n\n

Prvi e\u0161alon ameri\u010dkih snaga odre\u0111enih za sektor \u201eOmaha\u201c sastojao se od jedinica iz 116. i 16. pje\u0161a\u010dke pukovnije iz 29., odnosno 1. divizije, ameri\u010dkog V. korpusa generala Gerowa, dijela 1. ameri\u010dke armije (Bradley), koja je uz 2. britansku armiju (Dempsey) \u010dinila Montgomeryjevu 21. grupu armija na Dan-D. Zapadnu polovicu sektora dobila je 29., a isto\u010dnu 1. ameri\u010dka divizija. Za podr\u0161ku su bili odre\u0111eni 743. i 741. tenkovski bataljun. Polovica njihovih oklopnjaka bila je preure\u0111ena u amfibijske DD-tenkove[5]<\/a>, koji su na pla\u017eu imali isplivati nekoliko minuta prije prvog vala pje\u0161a\u0161tva kako bi ga pokrivali vatrom.<\/p>\n\n\n\n

U prvom naletu bilo je predvi\u0111eno osam satnija pje\u0161a\u0161tva (1,450 strijelaca), in\u017eenjerija i 96 tenkova. Pola sata kasnije na pla\u017eu je trebalo stupiti 14 \u010deta pje\u0161a\u0161tva drugog vala, a odmah iza njih zapovjedne jedinice i artiljerija. Vjerovalo se kako \u0107e dva e\u0161alona biti dovoljna za inicijalni prodor, dok \u0107e naknadno pristigle snage, daljnje dvije pukovnije \u2013 115. iz 29. divizije i 18. iz 1. divizije, s jedinicama za podr\u0161ku \u2013 biti upotrijebljene za eksploataciju prodora, odnosno kasniju konsolidaciju polo\u017eaja. U drugoj dnevnoj plimi predvi\u0111eno je iskrcavanje narednih 20,000 ljudi, tako da je do kraja dana nekih 34,000 vojnika i oko 3,300 vozila[6]<\/a>, trebalo biti na suhom.<\/p>\n\n\n\n

Na najzapadnijem dijelu \u201eOmahe\u201c nastupali su Rangeri iz \u010dete C, 2. bataljuna. Ostatak 2. i \u010ditav 5. bataljun [Rangera], pod zapovjedni\u0161tvom pukovnika Ruddera, imali su zada\u0107u osvajanja lokaliteta Pointe du Hoc, rta s \u010detrdesetmetarskom liticom. Za inicijalni napad na njema\u010dki garnizon odre\u0111ene su tri satnije. Nakon \u0161to osvoje polo\u017eaj, te su snage morale poslati signal za iskrcavanje ostatku grupacije. U slu\u010daju izostanka signala, vo\u0111a drugog vala, potpukovnik Schneider, \u0107e pretpostaviti pogibiju napada\u010da i povesti Rangere na zapadni rub \u201eOmahe\u201c, otkud \u0107e se kopnom probiti na Point du Hoc i uni\u0161titi topove.<\/p>\n\n\n\n

General Bradley je, zahvaljuju\u0107i obavje\u0161tajnim podacima, smatrao napad relativno laganim, jer \u0107e mu se suprotstaviti drugorazredne trupe previ\u0161e razvu\u010dene 716. divizije, ali je obavje\u0161tajcima promaknuo dolazak na obalu jake 352. divizije sa kompletnom pukovnijom artiljerije. Mislili su kako se ova jo\u0161 uvijek nalazi u obuhvatu gradi\u0107e St. Lo, tridesetak kilometara u unutra\u0161njosti, iako je po\u010dela pristizati na pla\u017ee \u010ditava tri mjeseca prije invazije. Taj se propust mo\u017ee djelomi\u010dno objasniti time \u0161to je u administrativnom smislu to i dalje bio sektor 716. divizije, kao i prolongiranim, etapnim pomicanjem jedinica 352. div. prema sjeveru, a djelomi\u010dno time \u0161to su mnogi od detaljima bogatijih izvje\u0161taja francuskog pokreta otpora, iz kojih su iskusniji britanski analiti\u010dari mo\u017eda mogli i\u0161\u010ditati ne\u0161to vi\u0161e, zavr\u0161ili u njema\u010dkim rukama zbog sustavne kampanje odstrela goluba-pismono\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Shema desantnih odsje\u010daka na Omahi<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de topova na Pointe du Hocu, Jean Marion, ratni na\u010delnik Grandcampa i vo\u0111a sektorskog pokreta otpora,  u pismu Corneliusu Ryanu, za potrebe knjige \u201eNajdu\u017ei dan\u201c, pi\u0161e kako \u201e\u2026topovi nisu ni bili postavljeni\u2026\u201c, o \u010demu je dvaput radiom obavijestio London[7]<\/a>. Gary Sterne dokazuje da su savezni\u010dki planeri znali za odsutnost topova, putem zra\u010dnih snimaka i dojava pokreta otpora. Njegov dokaz je uvjerljiv, no treba imati na umu da se radilo o topovima dometa 20km, pa je lako je mogu\u0107e da su, za svaki slu\u010daj, odlu\u010dili zanemariti suprotne informacije i pona\u0161ati se po najgorem mogu\u0107em scenariju, prema kojem su topovi na mjestu i spremni za akciju.<\/p>\n\n\n\n

Iskrcavanje<\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dok su desantni \u010damci napredovali ka obali, na ovu se sru\u010dilo bombardiranje iz zraka i sa mora. \u010cetrdeset sedam su minuta savezni\u010dki brodovi tukli njema\u010dke bunkere, trideset su minuta savezni\u010dki avioni zasipali obalu bombama, da bi naposljetku raketni brodovi ispalili 9,000 projektila! U teoriji, ve\u0107ina je njema\u010dkih polo\u017eaja bila u\u0161utkana, mnoge zapreke uni\u0161tene, a obala posuta kraterima koji \u0107e navalnim jedinicama pru\u017eiti zaklon. U praksi, njema\u010dki bunkeri od armiranog betona su vrlo dobro podnijeli vatru brodskih topova, savezni\u010dki bombarderi su zbog niske naoblake odgodili izbacivanje tereta za nekoliko sekunda kako ne bi pogodili svoje brodove na prilazu obali, zahvaljuju\u0107i \u010demu je nekih 90% bomba palo na livade i polja u zale\u0111u, dok su raketni brodovi istresli projektile sa samog ruba dometa, zbog \u010dega su ovi bez iznimke pogodili more. Njema\u010dki gubici od uvodnog bombardiranja iznosili su nekolicinu zanemarivo ozlije\u0111enih vojnika! Zapreke su bile najve\u0107ma netaknute, iako je u nekoliko dijelova pla\u017ee bombardiranje napravilo spektakularan posao njihova \u010di\u0161\u0107enja \u2013 \u0161to samo podcrtava op\u0107eniti neuspjeh vatrene pripreme.<\/p>\n\n\n\n

Jednako naprasno kao \u0161to je i po\u010dela, paljba je stala. Njema\u010dki vojnici su zauzeli polo\u017eaje i pripremili oru\u017eje automatizmom ste\u010denim \u010destim, opetovanim vje\u017ebama, ali nisu otvarali vatru. Bilo im je nare\u0111eno \u010dekati dok Amerikanci ne napuste desantne \u010damce. Jedan od Nijemaca u napetom i\u0161\u010dekivanju bio je i desetnik Heinrich Severloh u WN-62. Mladi je mitraljezac posudio zapovjednikov dalekozor i fascinirano promatrao nastupanje savezni\u010dkih brodica. Poru\u010dnik Frerking javljao je 1. bitnici, 321. artiljerijske pukovnije: \u201eMeta \u201eDora\u201c, svi topovi, domet 4-8-5-0\u2026\u201c[8]<\/a> [9]<\/a>. \u010cuv\u0161i to, Severloh je odlo\u017eio dogled i pripremio svoj MG-42. Uskoro je otvorio vatru na gomilu nezgrapnih silueta koje su, pretovarene, te\u0161ko gacale kroz vodu do koljena\u2026<\/p>\n\n\n\n

U juri\u0161nim brodicama situacija je bila o\u010dajna. Ve\u0107ina vojnika bila je te\u0161ko pogo\u0111ena morskom bole\u0161\u0107u nakon trosatnog skakutanja po uzburkanom, sivom oceanu. Ljudi su bili apati\u010dni, obamrli, blijedi od mu\u010dnine, a stajali su u mje\u0161avini mora i bljuvotine. Pukovnik Eugene Caffey iz 1. in\u017eenjerijske brigade prisje\u0107a se kako su neki \u201e\u2026samo le\u017eali dok ih je voda zapljuskivala, ne mare\u0107i jesu li \u017eivi ili mrtvi\u201c[10]<\/a>. Osim toga, bili su stla\u010deni prekomjernim teretom operacije \u201eOver-Load\u201c[11]<\/a>. Mnogi su se \u010dasnici zabrinuli zbog koli\u010dine opreme koju \u0107e vojnici morati nositi, jer tako natovareni \u201e\u2026ne\u0107e biti kadri po\u0161teno se boriti\u201c[12]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Posebno je zabrinjavaju\u0107e bilo to \u0161to je svaki desantni \u010damac bio zami\u0161ljen kao zasebna takti\u010dka jedinica (30-32 vojnika) sa precizno odre\u0111enim zadatkom, na jasno definiranom terenu i protiv izri\u010ditih ciljeva, dok je organizacija borbenih akcija na \u010detnoj razini predvi\u0111ena tek po dostizanju predvi\u0111enih okupljali\u0161ta u unutra\u0161njosti. Zahvaljuju\u0107i morskoj bolesti i prekomjernom optere\u0107enju vojnika, gotovo je svaka od tih jedinica inicijalno imala 50-60% nesposobnih za borbu, \u0161to \u0107e se, \u010dak u znatno ve\u0107em postotku, preto\u010diti u stvarne gubitke kad meci po\u010dnu letjeti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107ina invazijske flotile skrenula je sa zadanog kursa zbog izuzetno jake zapadne struje \u2013 jedan je razara\u010d[13]<\/a> dojavio kako mora ploviti sa otklonom od 20-30\u00ba kontra nje, samo da bi zadr\u017eao zadanu bojnu poziciju! S tim na umu, postaje jasno za\u0161to je ve\u0107ina juri\u0161nih odreda iskrcana na pogre\u0161nim odsje\u010dcima, neki i do 800m daleko od planiranih lokacija, \u0161to je poprili\u010dno pomutilo ameri\u010dke planove, jer su se vojnici, pripremani za specifi\u010dne zadatke, na\u0161li na potpuno nepoznatom terenu.<\/p>\n\n\n\n

More je bilo izuzetno opako. Pod udarcima valova deset je \u010damaca namijenjenih \u201eOmahi\u201c potonulo, kao i najve\u0107i dio DD-tenkova namijenjenih 116. pukovniji. Od ukupno 32 tenka \u010deta B i C, 741. tenkovskog bataljuna, 27 od 29 spu\u0161tenih u more oko 5.5km od obale, potonulo je zbog previsokih valova u roku od nekoliko minuta. Dva su uspjela doplivati do \u201eOmahe\u201c, tri su iskrcana direktno na pla\u017eu, a svih je pet bilo uni\u0161teno unutar desetak minuta! U slu\u010daju 743. tenkovskog bataljuna, u zoni 16. pukovnije, prevladao je zdrav razum, pa su desantna plovila iskrcala tenkove direktno na pijesak \u2013 ukupno njih 24 od po\u010detnih 32.<\/p>\n\n\n\n

Po spu\u0161tanju rampa, ameri\u010dki su vojnici nagrnuli van iz \u010damaca. Na \u010delu \u010dasnik, ili do\u010dasnik i vezist, iza njih pet vojnika naoru\u017eanih pu\u0161kama M-1, po dva BAR i bazuka tima, jo\u0161 desetina strijelaca, pa minobaca\u010dka ekipa, plamenobaca\u010di i bolni\u010dari. Gotovo bez iznimke vo\u0111e i vezisti bili su prvi ubijeni, dok su se obezglavljeni i najve\u0107ma neiskusni vojnici poku\u0161ali zakloniti iza protu-invazijskih zapreka. Oni iskusniji, \u0161to pogotovo vrijedi za Rangere i 1. diviziju, gurali su naprijed, bez obzira na gubitke, znaju\u0107i da \u0161to si bli\u017ee neprijatelju \u2013 to si sigurniji. Gubici su bili stravi\u010dni. Neki su \u010damci pristali ravno ispred cijevi njema\u010dkih mitraljeza, a nesretnici u njima bili su izlo\u017eeni vatri brzine 25 metaka u sekundi iz svakog pojedinog MG-42, koja ih je pokosila poput zrelog klasja. Vidjev\u0161i masakr u prvim redovima, ovi iz pozadine brodica u\u010dinili su ono \u0161to su im na obuci do mu\u010dnine tupili da nikako ne rade \u2013 sko\u010dili preko strana! Uronili su u duboko more, te\u0161ko optere\u0107eni oru\u017ejem, municijom i ostalom opremom, te su se mnogi utopili, dok je ve\u0107ina onih izbjeglih smrti u tamnoj vodi Kanala ostala bez ikakvog oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n

Na desantnom odsje\u010dku \u201eDog Green\u201c \u010deta A, 116. pukovnije, bila je svedena na \u010detvrtinu sastava, dok su se pre\u017eivjeli zaklonili iza mola, osu\u0111eni na nepomi\u010dnost, jer svaka se neopreznost skupo pla\u0107ala. Vojnik Leo J. Nash prisje\u0107a se smrti poru\u010dnika Tidricka, koji se na \u010dasak izdigao kako bi izdao nare\u0111enje i bio staccatom metaka otvoren poput konzerve, od glave do zdjelice[14]<\/a>. Unutar nekoliko sati, ve\u0107ina pre\u017eivjelih iz satnije A utopila se u visokoj atlantskoj plimi. \u010ceta C, 2. bataljuna Rangera, iskrcala se 15 minuta nakon satnije A i bila prepolovljena za juri\u0161a do \u0161ljunka, dok je jo\u0161 jedna od kompanija iz 116., B, pretrpjela jednaku sudbinu kao i dvije prethodne. Za razliku od letargi\u010dne pje\u0161adije 29. divizije, Rangeri nisu gubili vrijeme i odmah su se po\u010deli prebacivati preko \u0161ljunka i lukobrana prema Nijemcima, anga\u017eiraju\u0107i i polako savladavaju\u0107i neke njema\u010dke prednje polo\u017eaje, iako bez snage za nastavak prodora (Rangeri su imali broj\u010dano manje jedinice, njihova satnija imala je sedamdesetak ljudi).<\/p>\n\n\n\n

Jedan od najgorih dijelova \u201eOmahe\u201c, odsje\u010dak \u201eFox Green\u201c, postao je klaonica ve\u0107 u prvoj minuti. Vojnici satnije E, 16. pukovnije, padali su iskasapljeni olovom, crijeva su se u metrima razvla\u010dila po pijesku, mjestimice su le\u017eali neprepoznatljivi komadi ljudskih tijela i hrpice iznutrica, oklja\u0161treni ranjenici urlikali su od boli, a more je poprimalo crveni odsjaj. Jedan od primjera u\u017easa kroz koji su vojnici prolazili je sudbina Normana Spechlera. Ne\u0161to je aktiviralo njegov TNT zave\u017eljaj i eksplozija ga je raskidala u komadi\u0107e, od kojih je najve\u0107i bio veli\u010dine \u0161ake, razasute svud uokolo. Njegovi su drugovi morali doslovno puzati kroz ostatke suborca u nastojanju da se do\u010depaju zaklona[15]<\/a>. U napredovanju prema \u0161ljunku ra\u0161\u010dere\u010deno je 95% \u010dete!<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Pogo\u0111en pored miniranog trupca<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Svoj obol krvoproli\u0107u na odsje\u010dku \u201eFox Green\u201c dao je i desetnik Severloh, sad ve\u0107 sasvim obuzet \u017earom borbe, \u0161alju\u0107i kratke rafale u lijevi bok napreduju\u0107ih neprijatelja me\u0111u kojima je bio i vojnik David Silva. Napustiv\u0161i juri\u0161ni brodi\u0107, Silva se koprcao kroz more, poku\u0161avaju\u0107i \u010dim prije umaknuti sa plimnog pijeska, usput se osje\u0107aju\u0107i poput \u201egoluba na streljani\u201c[16]<\/a>. Do\u010depav\u0161i se pli\u0107aka, pojurio je ka zaklonu \u0161ljunka. Putem je bio okrznut u nogu, \u0161to je otkrio tek po zavr\u0161etku sprinta. Uskoro je dobio jo\u0161 tri pogotka u grudi, vrlo vjerojatno mecima ispaljenim iz Severlohova mitraljeza\u2026<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko minuta nakon udarnih trupa, na pla\u017eu je po\u010dela pristizati in\u017eenjerija zadu\u017eena za \u010di\u0161\u0107enje \u0161esnaest prolaza kroz zapreke. Mnogi su \u010damci svoje putnike istovarili na pogre\u0161nim dijelovima pla\u017ee, dok ih je vi\u0161e od polovice zakasnilo deset minuta. Bez obzira na probleme, in\u017eenjerija se hrabro latila posla tamo gdje se na\u0161la. Rad im je ometala njema\u010dka vatra i ameri\u010dki vojnici zaklonjeni iza zapreka koje su morali uni\u0161titi. Dvadesetak minuta kasnije situaciju je pogor\u0161alo pristizanje vojnika drugog vala, koji su, tako\u0111er, zapreke smatrali zgodnim zaklonom. Unato\u010d svemu tome, morali su brzo raditi, jer brzina plimnog vala iznosi sedamdesetak metara na sat, \u0161to im je ostavljalo samo 25 minuta za otvaranje prolaza. Nije pro\u0161lo dugo prije negoli su ih Nijemci zamijetili i po\u010deli im posve\u0107ivati posebnu pa\u017enju. Ponekad bi pri\u010dekali da pripreme \u010ditavu sekciju zapreka za dizanje u zrak, a potom sami aktivirali eksploziv minobaca\u010dkom vatrom, prije nego \u0161to bi se in\u017eenjerci mogli skloniti. Unato\u010d nemogu\u0107im uvjetima i velikim gubicima, hrabri su Amerikanci nastavili raditi do posljednjeg trena, da bi u drugoj dnevnoj oseci nastavili s poslom. Do kraja dana in\u017eenjerske su jedinice izgubile vi\u0161e od 50% ukupnih efektiva.<\/p>\n\n\n\n

Pointe du hoc<\/h2>\n\n\n\n

Zapadno od \u201eOmahe\u201c, Rangeri su se pribli\u017eavali cilju. I njih je izuzetno jaka struja zanijela previ\u0161e isto\u010dno. Zamijetiv\u0161i pogre\u0161ku u navigaciji, desantne brodice su promijenile kurs, ali dragocjeno vrijeme \u2013 \u010ditavih pola sata \u2013 bilo je izgubljeno. Nijemci su bili blagovremeno upozoreni na dolazak doti\u010dne grupacije, budu\u0107i je ova dvadesetak minuta plovila paralelno s obalom. Ta \u0107e pogre\u0161ka, kako \u0107emo vidjeti, imati dvostruki u\u010dinak: Rangerima na P.d.Hocu oduzet \u0107e poja\u010danje i ostaviti ih u dvodnevnoj strepnji; ali \u0107e zato biti jedan odlu\u010duju\u0107ih \u010dimbenika spasa situacije na \u201eOmahi\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0161av\u0161i do obale Rangeri su odmah krenuli u izvr\u0161enje zadatka. Juri\u0161ne grupe istr\u010davale su iz desantnih brodica i brzo pripremale opremu za penjanje. Ispalili su rakete sa prikva\u010denom u\u017eadi prema vrhu litice, ali ve\u0107ina konopaca ga nije dosegnula! Zahvaljuju\u0107i dugotrajnom zalijevanju morem mnoga se u\u017ead smo\u010dila i postala znatno te\u017ea, zbog \u010dega nije mogla dose\u0107i ni pola uobi\u010dajenog doleta. Neki Rangeri su zapo\u010deli uspon koriste\u0107i no\u017eeve, ili opremu za ukopavanje, ne \u010dekaju\u0107i u\u017ead, a bila su tu i dva amfibijska vozila (DUKW) sa ljestvama na produ\u017eivanje, posu\u0111enim od londonske vatrogasne brigade.<\/p>\n\n\n\n

Njema\u010dki garnizon nije bio nimalo potresen sna\u017enim pripremnim bombardiranjem. S vrha litice branitelji su zasipali Amerikance vatrom iz automatskog oru\u017eja i ru\u010dnim granatama, te rezali konopce. Razvodnik Harry Robert je dvaput imao blizak susret s tlom, po\u0161to su mu Nijemci prerezali u\u017ee, kao i narednik \u201eL-Rod\u201c Petty. Prilikom tre\u0107eg Pettyjevog uspona, njema\u010dki vojnik naoru\u017ean automatom izre\u0161etao je vojnika na konopcu do. Narednik se uko\u010dio, no nakon \u0161to je novi rafal zaparao liticu tik uza nj, brzo se odledio i preletio onih nekoliko metara koji su mu preostali do vrha[17]<\/a>. Sve se vi\u0161e Amerikanaca okupljalo na litici Pointe du Hoca i preostali su Nijemci napokon dali petama vjetra.<\/p>\n\n\n\n

Pukovnik Rudder je osigurao polo\u017eaj, ali na njemu nije bilo topova zbog kojih su do\u0161li, a ostao je i bez poja\u010danja, preusmjerenog na \u201eOmahu\u201c. Topove je nekih sat i pol-dva kasnije prona\u0161la i uni\u0161tila jedna rend\u017eerska patrola. Bili su spremni za paljbu, opskrbljeni municijom, ali \u2013 bez posade! Nadnarednik Len Lomell sudjelovao je u uni\u0161tavanju topova: \u201eImao sam samo dvije (termitne[18]<\/a>, op. D.O.) granate i njima sam uni\u0161tio dvije haubice. Granate su istopile metal mehanizma\u2026 \u2026tad sam zgrabio automat, omotao ga jaknom i razbio ciljnike\u2026\u201c, dok su ostale topove raznijeli zajedno sa pripadaju\u0107om municijom[19]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Pre\u017eivjeli Rangeri zauzeli su defenzivni polo\u017eaj i uskoro su bili podvrgnuti lokalnim kontranapadima. Na jedvite jade odr\u017eali su se do kraja dana, no od 225 ljudi koji su ujutro krenuli u napad, uve\u010der ih je borbeno sposobnih bilo jo\u0161 samo 90. Idu\u0107eg su jutra dobili vod poja\u010danja i tovar municije, \u0161to je donekle popravilo situaciju, no neizvjesnost \u0107e potrajati sve do podneva tre\u0107eg dana. Tek tada \u0107e se snage sa \u201eOmahe\u201c napokon probiti do zlosretnog rta. U samom trenutku spasa, Rangere \u0107e zadesiti jo\u0161 jedna tragedija \u2013 \u201eprijateljska\u201c vatra. Zarobiv\u0161i nekoliko njema\u010dkih strojnica odred ih je koristio protiv prija\u0161njih vlasnika, \u0161to je dovelo do zabune me\u0111u tenkistima iz nastupaju\u0107e kolone, koji su prepoznali potpis njema\u010dkog oru\u017eja i otvorili brzu vatru. Dvadeset je Rangera poginulo prije nego \u0161to su spasioci uo\u010dili gre\u0161ku. Pointe du Hoc je bio osiguran\u2026<\/p>\n\n\n\n

Drugi val<\/h2>\n\n\n\n

Drugi e\u0161alon nije pro\u0161ao ni\u0161ta bolje od prethodnog. Nekoliko je postrojba uspjelo dose\u0107i zaklon na rubu plimnog podru\u010dja bez ve\u0107ih gubitaka, no ve\u0107ina je platila ogromnu cijenu za nekoliko stotina metara pijeska. Pre\u017eivjeli su se pridru\u017eili onima iz prvog vala u sumnjivoj sigurnosti \u0161ljunka i lukobrana, imobilizirani \u0161okom koliko i njema\u010dkom vatrom. Bez ve\u0107ine \u010dasnika i do\u010dasnika, posvud ra\u0161trkani, neiskusni vojnici 29. divizije predstavljali su skupine pojedinaca, nesposobnih za timsku akciju, dok je na sektoru 1. divizije situacija bila ne\u0161to bolja. Tamo su zapo\u010dinjali prvi upadi u unutra\u0161njost i natkriljivanje obalnih obrambenih polo\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kaplar Severloh je i dalje pucao iz svoje strojnice, \u010desto mijenjaju\u0107i za\u017earene cijevi i pu\u0161taju\u0107i oru\u017eje da se ohladi izme\u0111u pristizanja desantnih valova, ga\u0111aju\u0107i u me\u0111uvremenu pojedina\u010dne mete karabinom. Njemu nepoznat narednik \u010ditavo ga je vrijeme snabdijevao streljivom. Kaplar \u0107e tijekom dana ispaliti preko 12,000 metaka iz mitraljeza i 400 iz pu\u0161ke, ukupne te\u017eine 560+ kilograma! Dolje na pla\u017ei, te\u0161ko ranjeni vojnik Silva lebdio je izme\u0111u \u017eivota i smrti dok su ga bolni\u010dari poku\u0161avali stabilizirati\u2026<\/p>\n\n\n\n

Franz Gockel iz 716. divizije, Severlohov susjed u WN-62, nije imao problema sa pregrijavanjem strojnice. Koristio je stari, vodom hla\u0111eni mitraljez poljske proizvodnje, no ovaj je imao nedostatak druge vrste, naime, oko osam izjutra, sat i pol po po\u010detku bitke, odlu\u010dio je permanentno \u201ezaribati\u201c. Uvelike zahvaljuju\u0107i tome, Gockelov bunker pao je sredinom jutra, no on je uspio ute\u0107i i ranjen u \u0161aku izbje\u0107i u\u017eas ostatka bitke za Normandiju[20]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Nedugo nakon pje\u0161a\u0161tva drugog vala po\u010dele su pristizati artiljerijske i komandne jedinice. Napreduju\u0107a plima polako je prekrivala nera\u0161\u010di\u0161\u0107ene zapreke i neki od brodova postali su njihove \u017ertve. Kaos na obali spre\u010davao je prilazak i pristanak desantnih plovila, te su mnoga lutala uzdu\u017e pla\u017ee tra\u017ee\u0107i mjesto za iskrcaj, pretvaraju\u0107i se pritom u izvanredne mete za njema\u010dke topove. Posljedi\u010dno, izgubljen je velik broj artiljerijskih cijevi i gomila prate\u0107e opreme, \u0161to je bio jedan od razloga slabe u\u010dinkovitosti organske artiljerije ameri\u010dkih divizija tog dana. Uvjeti na invazijskom sektoru uzrokovali su ozbiljne gubitke i u zapovjedni\u0161tvima bataljuna, pukovnija i divizija, kao i u njihovoj radio-opremi i vezistima, zahvaljuju\u0107i \u010demu je uvo\u0111enje reda u navalne postrojbe potrajalo puno du\u017ee, s posljedi\u010dno ve\u0107im brojem \u017ertava.<\/p>\n\n\n\n

Asistent zapovjednika 29. divizije, brigadni general Norman Cota, iskrcao se na sektor \u201eDog White\u201c, za dlaku izbjegav\u0161i mine. Njegov je dolazak na to mjesto, i u to vrijeme, bio sretna okolnost. Cotina je grupa pro\u0161la gotovo neokrznuta zahvaljuju\u0107i dimu zapaljenog grmlja koji je njema\u010dkim mitraljescima zaklanjao pogled na taj dio obale.<\/p>\n\n\n\n

Nedugo iza Cote stigli su i Rangeri. Iako je potpukovnik Schneider na moru pred Pointe du Hocom \u010dekao signal svog zapovjednika 15 minuta dulje od predvi\u0111enog roka, ovaj se nije ukazao. Potpukovnik se zaputio ka \u201eOmahi\u201c. Vidjev\u0161i situaciju na dodijeljenom mu odsje\u010dku \u201eDog Green\u201c, Schneider je \u010damce svoje postrojbe preusmjerio na \u201eDog White\u201c. Njegovih 450 vojnika iskrcalo se zajedno i pre\u0161lo plimno podru\u010dje pretrpjev\u0161i relativno male gubitke. Dolazak Rangera i Cote na zapadni dio \u201eOmahe\u201c bio je sretna okolnost. Sad su, u razmaku od svega nekoliko minuta, pijeskom zagazili zapovjednik spreman i sposoban povesti napad i vojnici dorasli tom pothvatu. Smrtonosna obamrlost koja je obuhvatila 29. diviziju, uskoro \u0107e po\u010deti nestajati.<\/p>\n\n\n\n

Isto\u010dno od Cote, u predjelu Les Moulinsa i izlaza D-3, iskrcale su se \u010deta H i zapovjedna kompanija 2. bataljuna, 116. pukovnije. Do\u010dekala ih je obala posuta tijelima i ranjenicima. Obje su satnije pretrpjele ozbiljne gubitke pretr\u010davaju\u0107i brisani prostor, no bojnik Sidney Bingham nije gubio vrijeme u sumnjivom zaklonu \u0161ljunka. Okupio je pedesetak ljudi i poveo napad uz izlaz D-3. Osvojili su ku\u0107u-upori\u0161te na rubu Les Moulinsa, no nisu mogli nastaviti zbog nedostatka streljiva, odnosno pijeskom pokvarenog oru\u017eja. I na drugim dijelovima pla\u017ee u djelokrugu 29. divizije pre\u017eivjeli su po\u010deli shva\u0107ati kako je napad jedini izlaz iz pogibelji. Sli\u010dne su se akcije po\u010dele odvijati posvuda, no pro\u0107i \u0107e jo\u0161 nekoliko sati prije nego \u0161to se njihov kumulativni u\u010dinak po\u010dne osje\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n

U zoni dodijeljenoj 1. diviziji, situacija je bila sli\u010dna. Nekoliko je jedinica drugog vala pro\u0161lo s lak\u0161im gubicima, ali ve\u0107ina ih je bila osjetno prorije\u0111ena, a gotovo sve prizemljene na pogre\u0161nim lokacijama. Slikovit primjer je iskustvo satnije I \u2013 dva od \u0161est juri\u0161nih \u010damaca \u010dete potonula su na prilazu pla\u017ei, tri su bila o\u0161te\u0107ena artiljerijom i\/ili minama, \u010detvrti je zapeo nasukan na zapreci, a satnik je otkrio kako je postao zapovjednik izmrcvarenog 3. bataljuna.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Drugovi izvla\u010de ranjenika iz mora, na \u0161ljunak<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Oko 08:15h na pla\u017eu je stigao pukovnik George Taylor, zapovjednik 16. pukovnije, koji je radio isto \u0161to i Cota \u2013 okupljao je ljude u ad-hoc<\/em> postrojbe pod zapovjedni\u0161tvom prvog podoficira koji bi se ukazao i pripremao nastavak napada. Napokon spreman, izvukao je pi\u0161tolj i povikao: \u201eNa ovoj \u0107e pla\u017ei ostati dvije vrste ljudi \u2013 oni koji su poginuli i oni koji \u0107e poginuti, a sad se gubimo odavde!\u201c[21]<\/a>, te poveo napad uz izlaz E-1. Na\u017ealost, napad je zapeo pod njema\u010dkom paljbom, ali se ve\u0107a grupa Amerikanca uspjela dokopati vrha litice u predjelu izme\u0111u izlaza E-1 i E-3, te po\u010dela napadati bokove \u010detiriju njema\u010dkih WN na tom dijelu obale. Uspjehe vojnika 16. pukovnije, koliko god oni mali bili, uvelike su potpomogli tenkovi kojih na zapadnom dijelu pla\u017ee nije bilo.<\/p>\n\n\n\n

U 11:00h pukovnik Taylor iskoristio je paljbu razara\u010da po obrambenim polo\u017eajima oko izlaza E-3 i naredio direktni napad svim raspolo\u017eivim tenkovima. Samo su tri tenka dosegla odsko\u010dni polo\u017eaj, od \u010dega su dva bila uni\u0161tena odmah po po\u010detku navale, a tre\u0107i se povukao, \u010dime je taj hrabri napad bio okon\u010dan.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi te\u0161ku situaciju u\u010dinili o\u010dajnom, po\u010deli su pristizati i transporteri \u201emekih\u201c vozila. Ova su uskoro bila zapaljena njema\u010dkim granatama, zaglibljena u mekom pijesku, motora zalivenih morem, ili izba\u010dena iz stroja na neki drugi na\u010din, pove\u0107avaju\u0107i konfuziju na obali. Nekolicina vozila koja su pre\u017eivjela spomenute neda\u0107e na\u0161la se blokirana na brzo nestaju\u0107em plimnom podru\u010dju, nesposobna za pokret zbog jo\u0161 uvijek zatvorenih izlaza s pla\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Borba za litice<\/h2>\n\n\n\n

Sredinom jutra generali Bradley i Gerow postali su zabrinuti zbog situacije na \u201eOmahi\u201c. Zbog kolosalnog raspada veza nisu imali direktnih vijesti sa terena, ali izvje\u0161\u0107a zrakoplovaca i mornara nisu ulijevala optimizam. U jednom je trenutku Bradley \u010dak ozbiljno razmatrao prekid napada na \u201eOmahu\u201c i iskrcavanje ostatka grupacije na sektore \u201eUtah\u201c i \u201eGold\u201c. Paradoksalno, istovremeno s Bradleyjevim razmatranjem prekida napada na \u201eOmahu\u201c situacija je postajala znatno povoljnija nego sat-dva ranije. Na tri-\u010detiri mjesta Amerikanci su probili obranu i po\u010deli napadati njema\u010dke polo\u017eaje sa bokova i s le\u0111a, dok su na daljnjih desetak lokacija napustili sumnjivi zaklon \u0161ljunka i lukobrana, kako bi se pribli\u017eili protivniku i anga\u017eirali za izbliza.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je deset do osam, kad je Cota bio napokon spreman pokrenuti napad. U \u0161pici su nastupali Rangeri, a iza njih zbrda-zdola oformljene udarne jedinice, me\u0111u kojima je, osim pje\u0161a\u0161tva, bilo in\u017eenjerije, obalnih mornari\u010dkih odreda, artiljeraca i svih ostalih koji su se tamo zatekli. Vojnici su pretr\u010davali \u0161ljunak i Bangalore torpedima[22]<\/a> probijali prolaze kroz bodljikavu \u017eicu, \u010ditavo vrijeme primaju\u0107i i oda\u0161ilju\u0107i paljbu. Do 09:00h vi\u0161e od 700 Amerikanaca uspelo se na litice odsje\u010daka \u201eDog Green\u201c i \u201eDog White\u201c i pripremalo za napredovanje u unutra\u0161njost. Dolazak Rangera bio je klju\u010dan za napredovanje, jer su ti izvrsni, iskusni vojnici poslu\u017eili kao zama\u0161njak \u010ditave grupacije nasuprot Viervillea i samo zahvaljuju\u0107i njima nije do\u0161lo do potpune dezintegracije desnog krila. Nije pretjerano re\u0107i da je dio sektora pod nadle\u017eno\u0161\u0107u 29. divizije, a mo\u017eda i \u010ditava \u201eOmaha\u201c, spa\u0161en zato \u0161to se tih 450 Rangera nije iskrcalo na primarnu lokaciju \u2013 Pointe du Hoc!<\/p>\n\n\n\n

Na sektoru \u201eEasy Red\u201c, 1. divizije, odvijala se sli\u010dna akcija, kojoj je neizmjerno pomoglo to \u0161to je u WN-62 u akciji ostala samo jedna njema\u010dka strojnica. Ostalih pet bilo je izba\u010deno iz borbe direktnim pogocima, ili kvarovima. Iz tog usamljenog mitraljeza napada\u010de je olovom zasipao kaplar Severloh, koji je me\u0111u nesretnicima na pla\u017ei ve\u0107 dobio ime \u201eThe Beast of Omaha\u201c (Zvijer Omahe), zbog toga \u0161to ih je obarao u stotinama! Prema kaplarovim rije\u010dima, \u010ditavo mu je vrijeme u glavi odzvanjalo: \u201eBo\u017ee, za\u0161to si me napustio!\u201c, ali bijeg mu nije bio na pameti. Unato\u010d tome \u0161to je pobio na stotine Amerikanaca, sve do smrti pamtio je samo jednog. Neprijatelj je upravo punio pu\u0161ku. Severloh ga je pa\u017eljivo naciljao, opalio i pogodio u \u010delo. \u0160ljem je odletio s glave i otkotrljao se po pijesku[23]<\/a>\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to iza 09:00h oko 150 Amerikanaca uspelo se na liticu odsje\u010dka \u201eEasy Red\u201c, izme\u0111u WN-62 i 64. Dio ih se krenuo obra\u010dunati s tim gnijezdima otpora, dok je dio krenuo prema Collevilleu i WN-63. I ovdje su, kao i kod 29. divizije, glavnu ulogu odigrali [do]\u010dasnici, povev\u0161i svoje ljude naprijed, ponekad pribjegavaju\u0107i direktnim prijetnjama. Bilo je slu\u010dajeva kad se mom\u010dad nije htjela pomaknuti bez obzira na napor nadre\u0111enih. Jedan je poru\u010dnik po izvi\u0111anju protivni\u010dkih polo\u017eaja mirno do\u0161etao do svojih ljudi, ne osvr\u0107u\u0107i se na njema\u010dku vatru, stao pred njih s rukama na bokovima i s ga\u0111enjem ih pogledao. \u201eHo\u0107ete li le\u017eati ovdje i poginuti, ili ustati i u\u010diniti ne\u0161to s tim u vezi?\u201c[24]<\/a>, viknuo je, no ljudstvo ga je ignoriralo. Psuju\u0107i, poru\u010dnik i ranjeni in\u017eenjerski narednik dograbili su eksploziv i \u0161kare, te sami probili prolaz kroz \u017eicu.<\/p>\n\n\n\n

Pomije\u0161ane postrojbe 3. bataljuna, 16. pukovnije, uspjele su u\u0161utkati upori\u0161te WN-60, na najisto\u010dnijem dijelu \u201eOmahe\u201c, ne\u0161to iza devet sati. Time je ono \u0161to \u0107e postati izlaz F-1 bilo otvoreno i jedinica je uskoro nastavila napad prema jugu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Razvoj doga\u0111aja bio je vrlo zbunjuju\u0107i za sve upletene. Glavni su izlazi i dalje bili zatvoreni zahvaljuju\u0107i upornoj i dobro pripremljenoj obrani, pa su se napada\u010di odlu\u010dili kretati izme\u0111u njih. Uskoro je ne\u0161to manje od tisu\u0107u Amerikanca do\u0161lo navrh litica, no mnoge su stotine, zajedno s vozilima i te\u017eom opremom, i dalje bile prikovane na pijesku, trpe\u0107i te\u0161ke gubitke.<\/p>\n\n\n\n

Takva je situacija njema\u010dke promatra\u010de iz 352. divizije, na zapadnom dijelu pla\u017ee, nagnala da ne\u0161to iza 13:00h jave nadre\u0111enima kako je invazija u njihovom sektoru propala. Te\u0161ko da im se zbog toga mo\u017ee prigovoriti, jer \u010ditava je obala bila posuta mrtvima, umiru\u0107ima i ranjenima, dok su se pre\u017eivjeli zaklanjali iza \u0161ljunka, lukobrana i zapreka. Osim mnogih uni\u0161tenih mekih vozila, njema\u010dki je oficir nabrojao i deset tenkova iz kojih je kuljao crni, masni dim, a u moru je istu sliku pru\u017ealo nekoliko uni\u0161tenih, goru\u0107ih brodova.<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot tome, 726. pukovnija, 716. divizije, javljala je ve\u0107 prije osam izjutra o prodoru Amerikanaca u unutra\u0161njost i \u017eestokim borbama oko WN na isto\u010dnom dijelu pla\u017ee. Dijelovi 916. pukovnije, 352. divizije, na centralnom dijelu sektora poslali su prijavak o uspje\u0161nom zaustavljanju napada, no hitno su tra\u017eili poja\u010danja i dostavu municije. Na njihovu nesre\u0107u, poja\u010danja trenuta\u010dno nisu bila dostupna, jer je pri\u010duvna 915. pukovnija ve\u0107 bila upu\u0107ena prema britanskom sektoru \u201eGold\u201c kako bi poja\u010dala tamo poljuljanu obranu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Desantni \u010damac se pribli\u017eava Omahi<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

S protokom vremena ameri\u010dka je nadmo\u0107 u brojevima po\u010dela preokretati situaciju. Nijemaca ne samo da nije bilo dovoljno, ve\u0107 im je po\u010dinjalo nedostajati streljiva, a dim zapaljene opreme i grmlja zastirao je velike poteze pijeska, onemogu\u0107avaju\u0107i precizno navo\u0111enje artiljerijske vatre. Amerikanci koji su se popeli na litice brzo su iskoristili situaciju, te su u kratkom roku eliminirali obranu u strelja\u010dkim zaklonima, oslobodiv\u0161i time prostor za manevar. Potom su u grupama krenuli lijevo i desno, napadaju\u0107i aktivne WN s le\u0111a i bokova. Bio je to te\u017eak i krvav vi\u0161esatni posao, jer su Nijemci izuzetno vje\u0161to koristili komunikacijske rovove, ponekad se ubacuju\u0107i u ve\u0107 po\u010di\u0161\u0107ene polo\u017eaje iz kojih bi neprijatelje zasuli brzom vatrom u le\u0111a i potom nestali. Neka su se gnijezda otpora pokazala izuzetno \u017eilavima, vezuju\u0107i juri\u0161ne trupe u dugotrajnoj borbi, no iza podneva kraj se po\u010deo nazirati.<\/p>\n\n\n\n

Kaplara Severloha je mu\u010dila \u017ee\u0111, rame mu je otupilo od upijanja tisu\u0107a povratnih udaraca strojnice, desni ka\u017eiprst mu je natekao od povla\u010denja obara\u010da, a o\u010di su ga pekle od dima. Nakon \u0161to mu je iza podneva ponestalo \u201ednevne\u201c municije, pre\u0161ao je na redenike za no\u0107no ga\u0111anje, u kojima je svaki peti metak bio svijetle\u0107i. S obzirom da mu je zalutali metak odbio ciljnik ne\u0161to ranije, svijetle\u0107i su meci bili znatna pomo\u0107 u kontroli vatre, ali su odali njegov polo\u017eaj. Uskoro mu je jedan neprijateljski razara\u010d posvetio posebnu pa\u017enju. Bezuspje\u0161no. Kaplar je i dalje sijao smrt. Nakon \u0161to su Amerikanci po\u010deli napadati WN-62 s le\u0111a, poru\u010dnik Frerking je oko 15:30h naredio povla\u010denje. Severloh se prebacivao od zaklona do zaklona uspje\u0161no izbjegav\u0161i neprijatelje. Do\u0161av\u0161i do okupljali\u0161ta, pri\u010dekao je zapovjednika. Uzalud. Poru\u010dnik je tijekom povla\u010denja poginuo. Do 17:00h bitka na obali je zavr\u0161ila i Amerikanci su prenijeli napad u unutra\u0161njost.<\/p>\n\n\n\n

Prodor<\/h2>\n\n\n\n

Tijekom popodneva Amerikanci su po\u010deli napadati obalna sela u nastojanju da ostvare ciljeve prvog dana bitke, no bio je to uzaludan posao. Uskoro su otkrili da su sela pretvorena u otporne to\u010dke, koje se moralo zauzimati ku\u0107u po ku\u0107u, u te\u0161kim i dugotrajnim okr\u0161ajima uz znatne gubitke. To \u0161to su izlazi na zapadnom i centralnom dijelu sektora jo\u0161 uvijek bili zakr\u010deni ru\u0161evinama i uni\u0161tenom opremom, te pod vatrom njema\u010dke artiljerije, napada\u010dima nije i\u0161lo u prilog.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da su in\u017eenjerske jedinice uspjele pro\u0161iriti stazicu izlaza F-1 u solidan put za kretanje vozila, najisto\u010dniji je potez postao glavni put u unutra\u0161njost popodneva prvog dana. Posljedi\u010dno, ameri\u010dke su jedinice uspjele ostvariti najdublji upad upravo nasuprot tom izlazu \u2013 oko 2.5km. Zapovjednik njema\u010dke 352. divizije, visoko odlikovani i ludo hrabri general-poru\u010dnik Dietrich Krai\u00df, postao je nervozan zbog tog upada, koji je, u suradnji sa Britancima sa \u201eGolda\u201c, prijetio gradi\u0107u Bayeuxu \u2013 va\u017enoj raskrsnici u centralnom dijelu normandijskog boji\u0161ta. Poslao je bataljun pionira podr\u017ean protutenkovskom \u010detom, svoju posljednju rezervu, prema Collevilleu, sa zadatkom kontranapada na mostobran. Nijemci su bili odbijeni uz osjetne gubitke i prisiljeni prije\u0107i u obranu. Sam Colleville bio je oslobo\u0111en oko pono\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Po zavr\u0161etku borbe na pla\u017ei<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U sredi\u0161njem dijelu sektora, oko St. Laurenta, napada\u010di su napredovali ne\u0161to vi\u0161e od 1.5km, no navala na naselje pokrenuta uve\u010der bila je odbijena. Bez obzira na to, izlaz E-1 isto\u010dno od tog njema\u010dkog upori\u0161ta otvoren je rano popodne i njime su tijekom ve\u010deri stigla poja\u010danja u oklopu, pje\u0161adiji i artiljeriji, kao i hrana, municija, medicinski i drugi materijal nasu\u0161no potreban istro\u0161enim udarnim trupama. Odmakom no\u0107i borbe su zamrle i u ovom dijelu \u201eOmahe\u201c zbog obostrane iscrpljenosti i slabosti.<\/p>\n\n\n\n

U podru\u010dju Viervillea, Rangeri i pripadnici 116. pukovnije uspjeli su napredovati u nekoliko malih, izoliranih prodora \u2013 jedva osiguravaju\u0107i dubinu polo\u017eaja od nekoliko stotina metara. Po proboju obalne obrane, malobrojne, ali dobro raspore\u0111ene njema\u010dke snage u zale\u0111u izlaza D-1 uspjele su zako\u010diti svako daljnje napredovanje prema jugu.<\/p>\n\n\n\n

Epilog<\/h2>\n\n\n\n

Na kraju Dana-D ameri\u010dke snage na \u201eOmahi\u201c uspjele su stvoriti relativno plitki mostobran, dr\u017ee\u0107i se noktima za obalu, no bile su daleko od ispunjenja zadanih dnevnih ciljeva, a ponegdje nisu dosegle ni okupljali\u0161ta neposredno iza obale. Mostobran je jo\u0161 uvijek bio pod artiljerijskom vatrom, no ova je bila ra\u0161trkana i neprecizna zbog nestanka prednjih promatra\u010d[nic]a. Tijekom kasnog popodneva i ve\u010deri pristigla su poja\u010danja i oprema, smanjuju\u0107i neizvjesnost odr\u017eanja dostignutih pozicija. Tijekom narednih dana svi \u0107e se invazijski sektori povezati u kontinuirani mostobran s kojeg \u0107e zapo\u010deti operacije za oslobo\u0111enje SZ Europe i uni\u0161tenje zlo\u010dina\u010dkog re\u017eima III. Reicha.<\/p>\n\n\n\n

Gubici na \u201eOmahi\u201c jo\u0161 su uvijek predmet osporavanja. Iako je general Krai\u00df uve\u010der prvoga dana prijavio totalni gubitak ljudi i opreme u obalnim utvrdama, vrlo je vjerojatno da se stotinjak branitelja uspjelo povu\u0107i pojedina\u010dno, ili u manjim grupama, no pro\u0161lo je izvjesno vrijeme prije negoli su se uspjeli pridru\u017eiti mati\u010dnim postrojbama. Nekih 700 branitelja obalnih polo\u017eaja bilo je ubijeno, ili zarobljeno (uklju\u010duju\u0107i i ranjene), dok su poja\u010danja od oko 1,400 ljudi uba\u010denih u borbu tokom dana pretrpjela 200-300 gubitaka. Ameri\u010dki gubici bili su na Dan-D+1 procijenjeni na 3,000 mrtvih, ranjenih i nestalih, no ta se brojka pokazala ve\u0107om. Istra\u017eivanjem US National D-Day Memorial Foundation na \u201eOmahi\u201c je utvr\u0111eno 3,686 gubitaka[25]<\/a>, s mogu\u0107no\u0161\u0107u daljnjeg, iako malog rasta.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na krvavu gu\u017evu u koju se invazija u razmatranom sektoru pretvorila, logi\u010dno je postaviti pitanje je li moglo druk\u010dije, odnosno pitanje odgovornosti. Odgovor na prvo je \u2013 da, moglo je druk\u010dije. Brodska artiljerijska priprema trajala je kratko, a izru\u010dena je sa prevelike udaljenosti, unato\u010d skupim i objavljenim lekcijama sa Pacifika koje nitko nije uzeo u obzir. Zatim, nejasno je za\u0161to je u \u0161pici napada upotrijebljena neiskusna 29. divizija, unato\u010d konsenzusu planera da prvi udar izvr\u0161e veteranske postrojbe \u2013 poput raspolo\u017eive 9. divizije \u201eOld Reliables\u201c, koja je ne samo u\u010destvovala u amfibijskim napadima u sjevernoj Africi i Siciliji, ve\u0107 je tijekom 1941. trenirala desantne operacije zajedno s marincima. Veliku je ulogu u masakru imalo i optere\u0107enje vojnika gomilom opreme, zbog koje su se kretali poput kornja\u010da, umjesto da tr\u010de kao gepardi.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de odgovornosti, Gerow je odmah uo\u010dio nedostatnost vremena planiranog za \u010di\u0161\u0107enje prolaza, te je zatra\u017eio po\u010detak napada sat vremena prije najni\u017ee razine oseke, umjesto dva i pol sata prije maksimuma plime. U tome ga je podr\u017eao i admiral Hall, no Bradley nije obra\u0107ao pa\u017enju na taj zahtjev, a Gerow nije inzistirao, iako je za to imao obilje vremena i prigoda. Iz svega navedenog proizlazi podjela odgovornosti izme\u0111u Bradleyja i Gerowa, s tim da je po prirodi stvari ve\u0107i teret na starijem komandantu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Ve\u010der Dana-D<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Te\u0161ko ranjeni David Silva bio je stabiliziran i tijekom popodneva evakuiran. Njegov [vjerojatni] nesu\u0111eni krvnik, kaplar Heinrich Severloh, uspio je pravovremeno pobje\u0107i u Colleville gdje je idu\u0107eg dana postao ratni zarobljenik. Pro\u010ditav\u0161i dvadesetak godina kasnije knjigu \u201eNajdu\u017ei dan\u201c C. Ryana, Severloh je uspio prona\u0107i u njoj spomenutog Silvu \u2013 tada vojnog kapelana u Karlsruheu (Njema\u010dka) \u2013 i dogovoriti susret. Dvojica smrtnih neprijatelja postali su bliski prijatelji sve dok ih smrt nije rastavila. Ovom pomirbenom epizodom napu\u0161tamo \u201eOmahu\u201c u pono\u0107 Dana-D.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Susret Davida Silve i Heinricha Severloha 2004. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Literatura<\/h2>\n\n\n\n
    \n
  1. D\u2019Este, Carlo, Decision in Normandy, New York, 1994.;<\/li>\n\n\n\n
  2. Harrison, Gordon A., Cross-Channel Attack Center Of Military History United States Army, Washington, D.C., 1993.;<\/li>\n\n\n\n
  3. Hastings, Max, Overlord, New York, 2006.;<\/li>\n\n\n\n
  4. Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945.;<\/li>\n\n\n\n
  5. Ryan, Cornelius, Najdu\u017ei dan, Zagreb, 1965.;<\/li>\n\n\n\n
  6. Sterne, Gary, The Cover up at Omaha Beach. Maisy Battery and the US Rangers, Barnsley, 2013., EPUB;<\/li>\n\n\n\n
  7. Warman, Oliver, Omaha Beach, Caen, 2003;<\/li>\n\n\n\n
  8. Zaloga, Steven J.& Johnson, Hugh, D-Day Fortifications in Normandy, Oxford, 2005.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Internet<\/h2>\n\n\n\n
      \n
    1. http:\/\/www.omaha-beach.org\/US-Version\/352\/352US.html<\/a>\u00a0The 352nd Infantry Division at Omaha Beach;<\/li>\n\n\n\n
    2. http:\/\/www.omaha-beach.org\/The%20Beach\/TheBeach.html<\/a>\u00a0The Germans at Omaha Beach;<\/li>\n\n\n\n
    3. http:\/\/www.6juin1944.com\/<\/a>\u00a0D-Day 6 June 1944 \u2013 Operation Overlord \u2013 Landings and Battle of Normandy;<\/li>\n\n\n\n
    4. http:\/\/www.dday-overlord.com\/eng\/index.htm<\/a>\u00a0Normandy Landing \u2013 Battle of Normandy;<\/li>\n\n\n\n
    5. http:\/\/content.library.ccsu.edu\/cdm\/ref\/collection\/VHP\/id\/5568<\/a>\u00a0Oral<\/a>\u00a0history<\/a>\u00a0interview<\/a>\u00a0with\u00a0Franklin<\/a>\u00a0E<\/a>.\u00a0Johnson<\/a>\u00a0recorded<\/a>\u00a02007<\/a>\u00a0Apr<\/a>.\u00a029<\/a>, 18:05-25:00 min.;<\/li>\n\n\n\n
    6. http:\/\/www.ddaymuseum.co.uk\/overlord-embroidery<\/a>\u00a0The D-Day Museum and Overlord Embroidery;<\/li>\n\n\n\n
    7. http:\/\/www.militaryhistoryonline.com\/wwii\/dday\/omaha.aspx<\/a>\u00a0Omaha Beach;<\/li>\n\n\n\n
    8. https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Omaha_Beach<\/a>\u00a0Omaha Beach.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

      Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n

      [1]<\/a> Za savezni\u010dko operativno zavaravanje, vidi: Lieutenant Colonel Donovan, Michael J., USMC, Strategic Deception: Operation Fortitude www.dtic.mil\/cgi-bin\/GetTRDoc?AD=ADA404434<\/a> (pristupio 4. lipnja 2015.); https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Operation_Fortitude<\/a> (pristupio 4. lipnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [2]<\/a> Uz kontingente Francuza i Poljaka. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n

      [3]<\/a> Na dan 6. lipnja 1944. postojala su \u010detiri izlaza, dok je peti (F1 na karti) bio predvi\u0111en za izgradnju u blizini isto\u010dnog kraja pla\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

      Vidi: Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945., str. 16<\/p>\n\n\n\n

      [4]<\/a> Canon de 155 Grande Puissance Filloux (GPF) mle.1917, vidi: https:\/\/ia801404.us.archive.org\/34\/items\/handbookofartill00unitrich\/handbookofartill00unitrich.pdf<\/a>, str. 229-245 (pristupio 25. svibnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [5]<\/a> Duplex Drive, ili dvostruki pogon: za vodu i za kopno.<\/p>\n\n\n\n

      Vidi: http:\/\/www.dday-overlord.com\/eng\/duplex_drive_tank.htm<\/a> (pristupio 2. lipnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [6]<\/a> Vidi: Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945., str. 8<\/p>\n\n\n\n

      [7]<\/a> Sterne, Gary, The Cover up at Omaha Beach. Maisy Battery and the US Rangers, Barnsley, 2013., EPUB, str. 729<\/p>\n\n\n\n

      [8]<\/a> Hastings, Max, Overlord, NYC, 2006., str. 89<\/p>\n\n\n\n

      [9]<\/a> Njema\u010dka artiljerija imala je ve\u0107 pripremljena podru\u010dja vatrene koncentracije pod raznim nazivima, \u0161to je omogu\u0107avalo brzo stavljanje tog sektora pod vatru \u2013 promatra\u010d bi samo trebao dojaviti ime podru\u010dja i zatra\u017eiti dostavu X komada streljiva. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n

      [10]<\/a> Ryan, Cornelius, Najdu\u017ei dan, Zagreb, 1965., str. 206, Caffey se iskrcao na odsjeku \u201eUtah\u201c, ali opis vrijedi za stanje ve\u0107ine ameri\u010dkih vojnika u desantnim brodicama tog dana pred obalom Calvadosa.<\/p>\n\n\n\n

      [11]<\/a> Igra rije\u010di \u2013 operacija \u201eOverlord\u201c, postala je \u201eover-load\u201c (previ\u0161e natovaren) zbog gomile opreme koji su udarne jedinice morale tegliti na sebi. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n

      [12]<\/a> Poru\u010dnik Bill Williams, 29. divizija, citiran u: Ryan, Cornelius, Najdu\u017ei dan, Zagreb, 1965., str. 202<\/p>\n\n\n\n

      [13]<\/a> USS Satterlee (DD-626), vidi: Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945., str. 40<\/p>\n\n\n\n

      [14]<\/a> Vidi: http:\/\/www.theatlantic.com\/magazine\/archive\/1960\/11\/first-wave-at-omaha-beach\/303365\/<\/a> (pristupio 30. svibnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [15]<\/a> John McManus, Omaha Beach: The Deadliest Fighting on D-Day (predavanje)<\/p>\n\n\n\n

      https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=XcYFIJ2GjGo<\/a>, 31:50-32:35 min.<\/p>\n\n\n\n

      [16]<\/a> Ryan, Cornelius, Najdu\u017ei dan, Zagreb, 1965., str. 223<\/p>\n\n\n\n

      [17]<\/a> Ibid., str. 236-7<\/p>\n\n\n\n

      [18]<\/a> https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Termit_%28pirotehnika%29<\/a> (pristupio 25. lipnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [19]<\/a> Sterne, Gary, The Cover up at Omaha Beach. Maisy Battery and the US Rangers, Barnsley, 2013., EPUB, str. 296<\/p>\n\n\n\n

      [20]<\/a> Vidi: http:\/\/www.theguardian.com\/world\/2004\/may\/09\/secondworldwar.featuresreview1<\/a> (pristupio 5. lipnja 2015.); http:\/\/www.oisterwijk-marketgarden.com\/franz_gockel.html<\/a> (pristupio 3. lipnja 2015)<\/p>\n\n\n\n

      [21]<\/a> Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945., str. 71;<\/p>\n\n\n\n

      ta je izjava \u010desto pogre\u0161no pripisivana Normanu Coti (op. a.)<\/p>\n\n\n\n

      [22]<\/a> Vidi: http:\/\/www.dday-overlord.com\/eng\/bangalore.htm<\/a> (pristupio 17. lipnja)<\/p>\n\n\n\n

      [23]<\/a> Vidi: http:\/\/www.washingtonpost.com\/wp-dyn\/articles\/A10191-2004Jul23_2.html<\/a> (pristupio 5. lipnja 2015.)<\/p>\n\n\n\n

      [24]<\/a> Historical Division, War Department, Omaha Beachhead, Washington DC, 1945., str. 58<\/p>\n\n\n\n

      [25]<\/a> http:\/\/www.ddaymuseum.co.uk\/d-day\/d-day-and-the-battle-of-normandy-your-questions-answered<\/a> (pristupio 14. lipnja 2015.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Od svih invazijskih pla\u017ea Dana-D, najgora je bila ameri\u010dka \u201eOmaha\u201c. Doga\u0111anja u tom sektoru svojom brutalno\u0161\u0107u svrstavaju se uz bok najzloglasnijih krvoproli\u0107a u povijesti, \u0161to je jedan od razloga prenagla\u0161ene prisutnosti \u201eOmahe\u201c u popularnoj kulturi i pam\u0107enju njenih konzumenata. \u010cemu, onda, jo\u0161 jedan tekst o ve\u0107 dobrano pre\u017evakanom doga\u0111aju? Odgovor je jednostavan \u2013 zbog podzastupljenosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":29,"featured_media":2937,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[],"class_list":["post-2936","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2936","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/29"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2936"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2936\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2958,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2936\/revisions\/2958"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2937"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2936"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2936"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2936"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}