{"id":2900,"date":"2007-02-06T17:08:00","date_gmt":"2007-02-06T16:08:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2900"},"modified":"2026-08-16T18:02:13","modified_gmt":"2026-08-16T16:02:13","slug":"kosarka-povijesni-razvoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2007\/kosarka-povijesni-razvoj\/","title":{"rendered":"Ko\u0161arka \u2013 povijesni razvoj"},"content":{"rendered":"\n

U pretkolumbovskoj Mezoamerici razli\u010diti su narodi, me\u0111u njima Maje i Asteci, igrali razli\u010dite ina\u010dice igre gumenom loptom. Inke nisu pripadale toj mezoameri\u010dkoj tradiciji, a nazivi ollamaliztli<\/em> i tlachtli<\/em> povezani su s nahuatlskim, odnosno aste\u010dkim kontekstom. Pravila igre razlikovala su se ovisno o vremenu i podru\u010dju. U nekim se ina\u010dicama lopta nastojala provu\u0107i kroz kamene obru\u010de na bo\u010dnim zidovima, a igra\u010di su je udarali ponajprije kukovima i drugim dijelovima trupa. Igra je imala sna\u017ena religijska i kozmolo\u0161ka zna\u010denja te je bila povezana i s ljudskim \u017ertvovanjem, ali nije utvr\u0111eno da je nakon utakmice redovito \u017ertvovan vo\u0111a pora\u017eene mom\u010dadi.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

\"Ko\u0161
Ko\u0161 za poktu<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Moderna ko\u0161arka<\/h3>\n\n\n\n
\"James
James Naismith (1861.-1939.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

SKana\u0111anin James A. Naismith<\/strong> (1861.\u20131939.), nastavnik tjelesnog odgoja na International YMCA Training Schoolu u Springfieldu u Massachusettsu, dana\u0161njem Springfield Collegeu, osmislio je ko\u0161arku u prosincu 1891. kao dvoransku igru za svoju skupinu u\u010denika. U prvoj igri koristila se nogometna lopta, a dvije ko\u0161are za breskve bile su pri\u010dvr\u0161\u0107ene na ogradu balkona na visini od deset stopa, odnosno pribli\u017eno 3,05 metara. Prve mom\u010dadi imale su po devet igra\u010da. Naismithova pravila zabranjivala su tr\u010danje s loptom, dok se vo\u0111enje lopte razvilo tek poslije.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to je Nasmith u prosincu 1891. godine sa svojim studentima demonstrirao novu igru u Springfieldu, ona je dobila ime basketball. Otada se basketball naglo \u0161irio u SAD. Naredne godine odr\u017eane su prve ko\u0161arka\u0161ke utakmice izme\u0111u ekipa raznih koled\u017ea, a od 1897. odr\u017eavaju se natjecanja za prvenstvo SAD u organizaciji Amaterske atletske unije (AAU \u2013 Amateur Athletic Union). Od po\u010detka 1892. ko\u0161arku igraju i \u017eenske ekipe<\/strong>, i to u prvo vrijeme samo na koled\u017eima; Me\u0111utim, ve\u0107 na prijelazu stolje\u0107a ko\u0161arka je za ameri\u010dke \u017eene postala najpopularnija sportska igra.Iz SAD-a se ko\u0161arka brzo \u0161irila drugim zemljama, ponajprije preko mre\u017ee YMCA-a i obrazovnih ustanova; u Brazil ju je Augusto Shaw donio sredinom 1890-ih, a prvu organiziranu mom\u010dad Mackenzie Collegea sastavio je 1896. godine. <\/p>\n\n\n\n

U Europi su \u0161irenju ko\u0161arke mnogo pridonjele vojne jedinice SAD potkraj zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata i neposredno poslije njegova zavr\u0161etka. Iz Springfielda je ko\u0161arku u Francusku donio M.B. Rideut (1893.). Na \u017eenskom koled\u017eu u Londonu igrala se 1895, a prvi seminar za \u017eensku ko\u0161arku odr\u017ean je u Njema\u010dkoj 1897. Zaslugom nastavnika tjelesnog odgoja Jaroslava Karaseka, u \u010ce\u0161koj se iste godine igra ko\u0161arka na realnoj gimnaziji u Visoke Myte.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Naismith trenira ga\u0111anje<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Me\u0111unarodna ko\u0161arka razvijala se tijekom prvih desetlje\u0107a 20. stolje\u0107a, a 18. lipnja 1932. u \u017denevi osam nacionalnih saveza osnovalo je FIBA-u, koja je preuzela me\u0111unarodno upravljanje sportom. Ko\u0161arka je prvi put bila slu\u017ebeni olimpijski sport na Igrama u Berlinu 1936., na kojima je nastupila 21 reprezentacija. Prvo FIBA-ino svjetsko prvenstvo za mu\u0161karce odr\u017eano je 1950. u Buenos Airesu, a za \u017eene 1953. u Santiagu. \u017denska ko\u0161arka uvr\u0161tena je u olimpijski program 1976. u Montrealu.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Naismithova mom\u010dad iz Kansasa 1899. godine<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
\u017denska ko\u0161arka\u0161ka ekipa Sveu\u010dili\u0161ta u Nevadi 1899.g.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Ko\u0161arka u regiji<\/h4>\n\n\n\n

Ko\u0161arku je u Kraljevinu Jugoslaviju donio 1923. izaslanik Crvenog kri\u017ea\u00a0William A. Wieland<\/strong>, koji je na te\u010dajevima odr\u017eanim u Beogradu upoznao polaznike sa osnovama tehnike, taktike i pravila ove igre. Opis pravila ko\u0161arke na hrvatsko-srpskom jeziku objavljen je iste godine. Prema svjedo\u010denju Djure Vujanovi\u0107a vjerojatno se ko\u0161arka igrala u Zadru od 1925. godine, a donijeli su ih studenti sa talijanskih sveu\u010dili\u0161ta. U Zagrebu je prva utakmica odigrana 27. sije\u010dnja 1929. godine izme\u0111u \u017eenskih ekipa Akademskog sportskog kluba i Prvog hrvatskog gra\u0111anskog sportskog kluba. <\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom tridesetih godina, ko\u0161arka se igrala u dvorani I. (mu\u0161ke) realne gimnazije u Zagrebu, a zatim i na novoizgra\u0111enom srednjo\u0161kolskom igrali\u0161tu u Klai\u0107evoj ulici. Najaktivniji u igranju ko\u0161arke bili su \u010dlanovi Sokolskog dru\u0161tva. Prilikom sokolskog \u201csleta\u201d 1936. u Skoplju odigran je i turnir u ko\u0161arci, na kojem su se natjecale ekipe iz Zagreba, Beograda i \u0160tipa. Prvi slu\u017ebeni susret reprezentacije Jugoslavije odr\u017ean je 1938. u Pragu s reprezentacijom \u010cehoslova\u010dke. Pobijedila je \u010cehoslova\u010dka (76:28). Prvo Prvenstvo Jugoslavije u ko\u0161arci odr\u017eano je 1940. u Borovu, uz sudjelovanje ekipa iz Beograda, Karlovca, Osijeka, Sarajeva, Su\u0161aka, Zagreba i Petrovgrada (Zrenjanin). Nakon Drugog svjetskog rata ko\u0161arka postaje masovan sport u na\u0161im krajevima, a od 1948. djeluje Ko\u0161arka\u0161ki savez Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Prvenstvo za \u017eene 1954. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Od 1945. do 1991. redovito su se odigravala prvenstva biv\u0161e Jugoslavije u ko\u0161arci. Hrvatski ko\u0161arka\u0161ki klubovi: Cibona (biv\u0161a Lokomotiva) iz Zagreba, Split (biv\u0161a Jugoplastika, POP 84, Slobodna Dalmacija i Croatia osiguranje), zatim Zadar i \u0160ibenka u mu\u0161koj kategoriji, te Montmonta\u017ea iz Zagreba u \u017eenskoj konkurenciji igrali su zna\u010dajnu ulogu u prvenstvu biv\u0161e Jugoslavije. Na klupskim prvenstvima Europe KK Cibona bio je prvak Europe 1985. i 1986., dok je splitska Jugoplastika bila prvak Europe 1989. i 1990., a 1991. naslov je osvojila pod imenom POP 84. Osvaja\u010di Kupa Radivoja Kora\u010da bili su 1972. ko\u0161arka\u0161i Lokomotive i Jugoplastike 1976. i 1977. godine. Pobjednik Kupa kupova Europe 1982. i 1987. bio je KK Cibona. Ko\u0161arka\u0161ice zagreba\u010dkog Montinga osvojile su Kup Liliane Ronchetti 1980. godine.<\/p>\n\n\n\n

Ko\u0161arka u samostalnoj Hrvatskoj<\/h4>\n\n\n\n
\"\"
Kre\u0161imir \u0106osi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Raspadom Jugoslavije Hrvatska je izborila samostalnost i kao priznata neovisna dr\u017eava zapo\u010dela je svoj uspje\u0161ni ko\u0161arka\u0161ki put u Europi i svijetu. Ve\u0107 na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. hrvatska mu\u0161ka ko\u0161arka\u0161ka reprezentacija osvaja srebrnu medalju. Na Europskom prvenstvu 1993. godine u Njema\u010dkoj mu\u0161ka seniorska reprezentacija osvaja bron\u010danu medalju, a 1994. u Torontu na Svjetskom prvenstvu tako\u0111er bron\u010danu medalju. Na Europskom prvenstvu 1995. u Ateni osvajaju bron\u010danu medalju. Mu\u0161ka kadetska reprezentacija osvaja 1995. godine zlatnu medalju na prvenstvu Europe, a mu\u0161ka juniorska reprezentacija 1996. godine tako\u0111er zlatnu medalju na prvenstvu Europe.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatska je dala bezbroj vrhunskih ko\u0161arka\u0161a izmedu kojih isti\u010demo Skansija, \u0160olmana, Tvrdi\u0107a, \u0106osi\u0107a, Jerkova, Ple\u0107a\u0161a, Petri\u010devi\u0107a, Gjergju, Naki\u0107a, Knegu, Vrankovi\u0107a, Perasovi\u0107a, Kuko\u010da, Ra\u0111u, Komazeca, Tabaka, tragi\u010dno preminulog Dra\u017eena Petrovi\u0107a te mnogih drugih. Mnogi hrvatski igra\u010di postaju profesionalni igra\u010di najja\u010de ko\u0161arka\u0161ke lige svijeta \u2013 NBA lige. Toni Kuko\u010d i \u017dan Tabak su nosioci \u0161ampionskog prstena NBA lige. Ivica Dukan, nekada\u0161nji hrvatski ko\u0161arka\u0161, od po\u010detka 1990-ih djeluje u skautskoj slu\u017ebi Chicago Bullsa. Godine 1996. veliko je prizanje posmrtno dobio velikan hrvatske, europske i svjetske ko\u0161arke Kre\u0161imir \u0106osi\u0107<\/strong> koji je uvr\u0161ten u Hall of fame (ku\u0107u slavnih) gdje se nalaze imena velikana iz povijesti ko\u0161arke. To je isto priznanje 2002. godine dobio i veliki ko\u0161arka\u0161 Dra\u017een Petrovi\u0107<\/strong>, tako\u0111er posthumno. Kip Dra\u017eena Petrovi\u0107a nalazi se pred zgradom Olimpijskog muzeja u Luzani.<\/p>\n\n\n\n

Najzna\u010dajniji uspjesi hrvatske ko\u0161arke do danas<\/h3>\n\n\n\n
Godina<\/th>Klub \/ reprezentacija<\/th>Natjecanje<\/th>Uspjeh<\/th><\/tr><\/thead>
1972.<\/strong><\/td>KK Lokomotiva Zagreb<\/td>Kup Radivoja Kora\u0107a<\/td>Pobjednik<\/strong> prvog izdanja ovog europskog natjecanja.<\/td><\/tr>
1976.<\/strong><\/td>Jugoplastika Split<\/td>Kup Radivoja Kora\u0107a<\/td>Pobjednik.<\/strong><\/td><\/tr>
1977.<\/strong><\/td>Jugoplastika Split<\/td>Kup Radivoja Kora\u0107a<\/td>Pobjednik drugi put zaredom.<\/strong><\/td><\/tr>
1980.<\/strong><\/td>KK Monting Zagreb (\u017eene)<\/td>Kup Liliane Ronchetti<\/td>Pobjednik<\/strong> jednog od najva\u017enijih europskih \u017eenskih klupskih natjecanja.<\/td><\/tr>
1982.<\/strong><\/td>Cibona Zagreb<\/td>Kup pobjednika kupova<\/td>Pobjednik.<\/strong><\/td><\/tr>
1985.<\/strong><\/td>Cibona Zagreb<\/td>Kup europskih prvaka<\/td>Prvak Europe.<\/strong> <\/td><\/tr>
1986.<\/strong><\/td>Cibona Zagreb<\/td>Kup europskih prvaka<\/td>Prvak Europe drugi put zaredom.<\/strong><\/td><\/tr>
1987.<\/strong><\/td>Cibona Zagreb<\/td>Kup pobjednika kupova<\/td>Pobjednik.<\/strong><\/td><\/tr>
1989.<\/strong><\/td>Jugoplastika Split<\/td>Kup europskih prvaka<\/td>Prvak Europe.<\/strong> <\/td><\/tr>
1990.<\/strong><\/td>Jugoplastika Split<\/td>Kup europskih prvaka<\/td>Prvak Europe drugi put zaredom.<\/strong><\/td><\/tr>
1991.<\/strong><\/td>POP 84 Split<\/td>Kup europskih prvaka<\/td>Prvak Europe tre\u0107i put zaredom<\/strong> \u2013 izniman \u201ethree-peat\u201d splitskog kluba. <\/td><\/tr>
1992.<\/strong><\/td>Hrvatska, mu\u0161karci<\/td>Olimpijske igre, Barcelona<\/td>Srebrna medalja<\/strong>; poraz u finalu od ameri\u010dkog Dream Team<\/em>a. Do danas najve\u0107i uspjeh reprezentacije samostalne Hrvatske.<\/td><\/tr>
1993.<\/strong><\/td>Hrvatska, mu\u0161karci<\/td>Europsko prvenstvo<\/td>Bron\u010dana medalja.<\/strong><\/td><\/tr>
1994.<\/strong><\/td>Hrvatska, mu\u0161karci<\/td>Svjetsko prvenstvo, Toronto<\/td>Bron\u010dana medalja.<\/strong><\/td><\/tr>
1995.<\/strong><\/td>Hrvatska, mu\u0161karci<\/td>Europsko prvenstvo, Atena<\/td>Bron\u010dana medalja.<\/strong><\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n

Napomena:<\/strong> Tablica prikazuje najzna\u010dajnije me\u0111unarodne uspjehe hrvatskih klubova te seniorske reprezentacije samostalne Hrvatske. Hrvatski ko\u0161arka\u0161i ostvarivali su brojne olimpijske, svjetske i europske uspjehe i kao \u010dlanovi reprezentacije Jugoslavije, no oni ovdje nisu pojedina\u010dno navedeni. Hrvatski ko\u0161arka\u0161ki savez navodi da su igra\u010di iz Hrvatske sudjelovali u velikom broju reprezentativnih uspjeha jugoslavenske ko\u0161arke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U pretkolumbovskoj Mezoamerici razli\u010diti su narodi, me\u0111u njima Maje i Asteci, igrali razli\u010dite ina\u010dice igre gumenom loptom. Inke nisu pripadale toj mezoameri\u010dkoj tradiciji, a nazivi ollamaliztli i tlachtli povezani su s nahuatlskim, odnosno aste\u010dkim kontekstom. Pravila igre razlikovala su se ovisno o vremenu i podru\u010dju. U nekim se ina\u010dicama lopta nastojala provu\u0107i kroz kamene obru\u010de […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2902,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[678,584,674,677,673,679,676],"class_list":["post-2900","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvena-povijest","tag-cibona","tag-hrvatska-povijest","tag-james-a-naismith","tag-jugoplastika","tag-kosarka","tag-kresimir-cosic","tag-pop-84-split"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2900"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2900\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2920,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2900\/revisions\/2920"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2902"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}