{"id":2888,"date":"2009-02-22T16:57:00","date_gmt":"2009-02-22T15:57:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2888"},"modified":"2026-08-16T17:39:54","modified_gmt":"2026-08-16T15:39:54","slug":"bitka-kod-kratera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2009\/bitka-kod-kratera\/","title":{"rendered":"Bitka kod kratera"},"content":{"rendered":"\n

U posljednjoj godini ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata sjevernja\u010dki general Grant vodio je kampanju \u201eRichmond-Petersburg\u201c \u010desto jo\u0161 poznatiju kao \u201eOpsada Petersburga\u201c. Petersburg je imao klju\u010dnu ulogu u opskrbi vojnika generala Leea i Richmonda, glavnog grada Konfederacije. Jedan od poznatijih detalja te kampanje je tzv. \u201ebitka kod kratera\u201c u kojoj su Sjevernjaci potkopali i minirali polo\u017eaje Ju\u017enjaka.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Tijek bitke<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

Nakon neuspjelih unionisti\u010dkih napada sredinom lipnja 1864. borbe kod Petersburga <\/strong>postupno su se pretvorile u dugotrajnu kampanju iscrpljivanja, tijekom koje su obje strane izgradile sve opse\u017enije sustave rovova i utvr\u0111enih polo\u017eaja. Suprotstavljene neprijateljske linije su se na nekim mjestima ustabiljile na udaljenosti od samo stotinjak metara. Nasuprot konfederacijskom polo\u017eaju Elliott\u2019s Salient nalazila se 48. pennsylvanijska dobrovolja\u010dka pje\u0161a\u010dka pukovnija, u \u010dijim je redovima bio velik broj biv\u0161ih rudara iz pennsylvanijskog rudarskog podru\u010dja.. Njihov se zapovjednik Henry Pleasants, u civilnom \u017eivotu rudarski in\u017eenjer, sjetio genijalne ideje koja bi mogla donijeti pobjedu. Nadre\u0111enima je predlo\u017eio da se iskopa tunel do neprijateljskih polo\u017eaja i da ih se potom digne u zrak. Uslijed eksplozije nastala bi rupa u konfederacijskoj obrani koja bi se mogla iskoristiti za proboj u Petersburg. Vi\u0161i zapovjednici isprva nisu pokazivali mnogo povjerenja u projekt, a neki su ga smatrali gotovo neizvedivim, no Burnside je Pleasantsu dopustio da poku\u0161a ostvariti zamisao..<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Plavom bojom je ozna\u010den unionisti\u010dki napad 30. srpnja 1864. godine<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Prikaz opsade Petersburga u tada\u0161njim novinama Harpers Weekly (13. kolovoz 1864.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Henry Pleasants<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Pleasantsovi vojnici su po\u010deli kopati rudnik 25. lipnja koriste\u0107i opremu koja im je bila na raspolaganju. Za potpornje su iskoristili i izrezali obli\u017enji drveni most. Njihovu rudarsku vje\u0161tinu posebno je pokazala improvizacija kojom su rije\u0161ili problem dovo\u0111enja svje\u017eeg zraka u tunel. Dovo\u0111enje svje\u017eeg zraka bilo je jedan od najve\u0107ih tehni\u010dkih problema, a vojni in\u017eenjeri sumnjali su da se tako dug tunel mo\u017ee u\u010dinkovito prozra\u010divati bez dodatnih okomitih ventilacijskih otvora. Takav na\u010din odzra\u010divanja nije dolazio u obzir jer bi neprijatelju otkrio naum. Ideja za prozra\u010divanje je u biti bila vrlo jednostavna i koristili su prirodni fizikalni zakon da se topli zrak di\u017ee. Ulaz u okno su hermeti\u010dki zatvorili, a pored njega su iskopali ventilacijski dimnjak. Na dnu dimnjaka su stalno lo\u017eili vatru koja je zrak grijala i iznosila na povr\u0161inu. Svje\u017ei zrak dovodio se do \u010dela tunela kroz drveni ventilacijski kanal, dok je vatra ispod posebnog dimnjaka zagrijavala ustajali zrak i stvarala strujanje prema povr\u0161ini. Do 17. srpnja iskopali su oko 155 metara tunela i prema prora\u010dunu su bili to\u010dno ispod neprijateljske topni\u010dke baterije. Konfederati su posumnjali da se ne\u0161to de\u0161ava jer su vojnici \u010duli nekakve tihe zvuke udaranja i kopanja. Na nekoliko su mjesta poku\u0161ali kopati i prona\u0107i eventualno okno, ali bezuspje\u0161no. Razmi\u0161ljanja su bila da nemogu\u0107e iskopati takav tunel bez dovo\u0111enja zraka. Prema podacima dva poku\u0161aj kopanja u potrazi za tunelom su i\u0161la vrlo blizu sa obje strane unionisti\u010dkog tunela. Sljede\u0107i je korak bio izrada T krakova rudarskog okna. Krakovi su iskopani na oko \u0161est metara od povr\u0161ine. Prosje\u010dna visina tunela je bila oko 1,5 metara i \u0161irine oko 1,3 metra. Kopanje je zavr\u0161eno 23. srpnja i nakon toga je \u010detiri dana trajalo punjenje okna crnim barutom. U bo\u010dne komore uneseno je 320 manjih ba\u010dvica s ukupno 8000 funti, odnosno pribli\u017eno 3,6 tona crnog baruta.. Vre\u0107ama pijeska su poku\u0161ali usmjeriti eksploziju prema gore.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Presjek tunela<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu dok se kopalo rudarsko okno izvr\u0161ene su pripreme za pje\u0161a\u010dki napad. Napad je pripremao zapovjednik tog podru\u010dja general Burnside. Namjeravao je preko nastalog kratera poslati svje\u017ee i uvje\u017ebane vojnike Crna\u010dke divizije (4.300 vojnika). Meade se usprotivio tome da crna\u010dka divizija predvodi napad, strahuju\u0107i da bi u slu\u010daju velikih gubitaka zapovjedni\u0161tvo moglo biti optu\u017eeno da je namjerno \u017ertvovalo afroameri\u010dke vojnike; Grant je podr\u017eao njegovu odluku. Plan je kona\u010dno sastavljen 29. srpnja, dan uo\u010di bitke. Burnside je zato morao odabrati jednu od svoje tri bijele divizije za prvi val napada, a njihovi su zapovjednici odluku prepustili izvla\u010denju slamki. Izbor je pao na Prvu diviziju brigadnog generala Jamesa H. Ledlieja. Ostale divizije su ga trebale slijediti, a Crna\u010dka je bila u pri\u010duvi. Te su se no\u0107i vojnici postrojili iza ulaza u rudnik i \u010dekali eksploziju. Za potporu napadu Unija je rasporedila 110 topova i 54 minobaca\u010da, koji su nakon eksplozije trebali otvoriti sna\u017enu vatru po konfederacijskim polo\u017eajima. Nakon \u0161to je dio Leejevih snaga bio premje\u0161ten prema Richmondu, za obranu Petersburga ostalo je pribli\u017eno 18 000 konfederacijskih vojnika, premda se samo njihov dio nalazio neposredno nasuprot planiranom mjestu proboja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ovako u dana\u0161nje vrijeme izgleda ulaz u tunel<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Fitilj je zapaljen u 3:15 sati 30. srpnja i eksplozija se o\u010dekivala u 3:30 sati. U dugom i\u0161\u010dekivanju ni\u0161ta se nije desilo do 4:15 kada su shvatili da se ne\u0161to desilo. Dvojica dobrovoljaca, poru\u010dnik Jacob Douty i narednik Henry Rees, ponovno su u\u0161la u tunel, prona\u0161la prekid na spoju fitilja, ponovno ga spojila i zapalila. Kona\u010dno, oko 4:44 ujutro, eksplodiralo je pribli\u017eno 3,6 tona crnog baruta i iz temelja razorilo dio konfederacijskog polo\u017eaja. Eksplozija je usmrtila ili te\u0161ko pogodila stotine konfederacijskih vojnika – \u010desto se navodi broj od 278 – te onesposobila dva od \u010detiri topa na pogo\u0111enom polo\u017eaju. Nastao je krater dug ne\u0161to vi\u0161e od 50 metara, \u0161irok 18 do 25 metara i dubok oko devet metara. Unionisti\u010dki napad nije zapo\u010deo o\u010dekivanom brzinom: vojnici su se morali probijati kroz vlastite prepreke, rovove i zemlju razbacanu eksplozijom, a Ledliejeva divizija nije bila dovoljno pripremljena za novonastalu situaciju.\u00a0Tada je uslijedio va\u017ean obrat u bitci<\/strong>. Umjesto da prema prvotnom planu zaobi\u0111u krater i nastave prema konfederacijskoj pozadini, mnogi vojnici Ledliejeve nedovoljno pripremljene divizije u\u0161li su u sam krater, gdje su izgubili zamah i zaklonili se od neprijateljske vatre. Kako su pristizale nove postrojbe, u krateru i oko njega nagomilalo se vi\u0161e od 15 000 unionisti\u010dkih vojnika, \u010dime je nastala iznimno te\u0161ka gu\u017eva pod sve sna\u017enijom konfederacijskom vatrom. Konfederati su iskoristili unionisti\u010dku zbrku, doveli poja\u010danja i postupno organizirali protunapade kojima su napada\u010de po\u010deli potiskivati prema krateru. Koristili su sva sredstva (uklju\u010duju\u0107i topove i minobaca\u010de) u onome \u0161to su nazvali \u201epucanje na purane\u201c. Konfederacijski minobaca\u010di pribli\u017eeni su na pribli\u017eno 45 metara od kratera, odakle su nanosili te\u0161ke gubitke zbijenim unionisti\u010dkim vojnicima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Prikaz bitke objavljen u Harper\u2019s Weekly 22. kolovoza 1864. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n
\n

Lee je naredio generalu Williamu Mahoneu da dovede poja\u010danja, nakon \u010dega su njegove brigade u nekoliko uzastopnih protunapada tijekom prijepodneva i ranog poslijepodneva poku\u0161avale ponovno zauzeti izgubljene polo\u017eaje. Ferrerova crna\u010dka divizija naposljetku je tako\u0111er poslana u napad; dio njezinih vojnika pro\u0161ao je uz krater i prodro dalje prema konfederacijskim polo\u017eajima nego neke prethodne postrojbe. Mahoneov protunapad odbacio je dio unionisti\u010dkih snaga koje su napredovale izvan kratera i prisilio mnoge vojnike na povla\u010denje prema njemu. Protunapadi su ponavljani do 10.30 sati, ali nijedna strana nije postigla zna\u010dajniji uspijeh. Stanje u krateru je postalo neizdr\u017eivo jer su konfederati na to podru\u010dje usmjerili paljbu tri topni\u010dke baterije. Premda je zapovijed o prekidu napada izdana tijekom prijepodneva, do mnogih vojnika u krateru stigla je tek oko 12:30. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
William Mahone<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Oko podneva u \u017eestokoj izmjeni vatre Mahoneovi vojnici su po\u010deli zauzimati dijelove kratera. Posljednji protunapad je po\u010deo ne\u0161to poslije 13 sati. Mahoneovi ljudi su se poslu\u017eili jednostavnom, ali vje\u0161to varkom. \u0160e\u0161ire su podigli iznad razine polo\u017eaja na\u0161to su unionisti reagirali pucanjem po njima. Nakon prve salve metaka konfederati su usko\u010dili me\u0111u neprijatelja koji je punio cijevi svog oru\u017eja. U konfuziji metaka, bajuneta i \u0161aka konfederati su izvojevali pobjedu.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom konfederacijskih protunapada dogodila su se i ubojstva pripadnika United States Colored Troops<\/em> koji su bili ranjeni ili su se poku\u0161avali predati; rasno nasilje stoga je va\u017ean dio suvremenih interpretacija Bitke kod kratera.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Krater fotografiran 1865. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Unija je u Bitci kod kratera pretrpjela pribli\u017eno 3800 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih vojnika, dok su konfederacijski gubitci iznosili pribli\u017eno 1500 ljudi; procjene se me\u0111u izvorima donekle razlikuju. Neuspjeh kod Kratera nije okon\u010dao Petersburg\u0161ku kampanju. Grant je tijekom sljede\u0107ih mjeseci postupno produ\u017eivao svoje polo\u017eaje prema zapadu i nastojao presje\u0107i \u017eeljezni\u010dke i cestovne veze kojima se opskrbljivala Leejeva vojska. Nakon unionisti\u010dkog proboja konfederacijskih linija 2. travnja 1865. Lee je naredio napu\u0161tanje Petersburga i Richmonda, a unionisti\u010dke postrojbe u\u0161le su u Petersburg 3. travnja. <\/p>\n\n\n\n

Danas je to memorijalno podru\u010dje koje privla\u010di brojne ameri\u010dke turiste. Bitka je prikazana i u uvodnim scenama filma Studengora (Cold Mountain, 2003.), premda filmski prikaz ne treba promatrati kao doslovnu rekonstrukciju doga\u0111aja. Zanimljivo je za pro\u010ditati\u00a0tada\u0161nje novinske izvje\u0161taje<\/a>\u00a0koji su poprili\u010dno detaljni i skoro realisti\u010dni u opisivanju zbivanja.<\/p>\n\n\n\n

Izvori:<\/h3>\n\n\n\n