\u0160angaj je izme\u0111u 1933. i 1941. godine prihvatio gotovo 30.000 europskih \u017didova koji su bje\u017eali pred nacistima, \u0161to je vi\u0161e nego Kanada, Australija, Novi Zeland, Ju\u017ena Afrika i Indija zajedno.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
Uvod<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Shimon Goldman, ro\u0111en 1925. godine u Shedlitzu u Poljskoj, jedan je od bruklinskih Hasida koji su sudjelovali u mojem istra\u017eivanju o jeziku u ortodoksnim \u017eidovskim zajednicama u New Yorku. Kada je Shimon imao samo \u010detrnaeset godina, pobjegao je pred nacistima iz rodnoga grada u Vilnius. Oti\u0161ao je sam, ostaviv\u0161i roditelje, bra\u0107u i sestre iza sebe. Kako se prijetnja Holokausta \u0161irila, on i njegove kolege iz je\u0161ive prvo su pobjegli u Moskvu, a potom u Japan. Nakon \u0161to se Japan priklju\u010duje Silama osovine, dje\u010daci iz je\u0161ive bje\u017ee iz Japana prema \u0160angaju gdje su u \u0161angajskom getu do\u010dekali kraj Drugog svjetskog rata. Naposlijetku sti\u017eu brodom u Ameriku. Shimon Goldman jedina je osoba iz svoje obitelji koja je pre\u017eivjela Drugi svjetski rat. Ovo je pri\u010da o \u0160angaju koji je izme\u0111u 1933. i 1941. godine prihvatio gotovo 30.000 europskih \u017didova koji su bje\u017eali pred nacistima.<\/p>\n\n\n\n
Povijest \u017didova u Kini<\/strong> <\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Povijesni izvori ka\u017eu da su \u017didovi stigli u Kinu za vrijeme Dinastije Tang koja je vladala u 8. stolje\u0107u. Najpoznatija \u017eidovska zajednica bila je ona koja se razvila u doba Dinastije Song (960-1279). U moderno doba, \u017didovi su naselili \u0160angaj, Hong Kong, Tianjin i Harbin. \u0160angaj je na po\u010detku tridesetih godina 20. stolje\u0107a imao \u017eidovsku zajednicu koju je sa\u010dinjavalo oko 5.000 sefardskih \u017didova koji su se zbog poslovnih prilika doselili iz Bagdada, Bombaja, Singapura i Hong Konga u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. A\u0161kenaski \u017didovi su se doselili iz Sibira i Harbina nakon pogroma, revolucija i gra\u0111anskog rata u Rusiji na po\u010detku 20. stolje\u0107a. Zajednica je imala svoje vlastite udruge, sinagoge, \u0161kole, bolnice, klubove, groblja, gospodarsku komoru, politi\u010dke grupe, izdava\u0161tvo, kao i malu borbenu jedinicu koja je pripadala \u0160angajskim volonterskim snagama. Nekoliko utjecajnih obitelji, poput obitelji Sassoon, Hardoon i Kadoorie postale su ekonomski sna\u017ene ne samo u \u0160angaju nego u cijeloj Kini te \u010dak i u Isto\u010dnoj Aziji.<\/p>\n\n\n\n
Va\u017eno je napomenuti, da premda su \u017didovi naseljavali Kinu od drevnih do modernih vremena, autohtono kinesko stanovni\u0161tvo nije nikada iskazivalo antisemitizam. Prema rije\u010dima Pan Guanga, profesora i dopredsjednika \u0160angajskog centra za me\u0111unarodne studije na \u0160angajskoj akademiji dru\u0161tvenih znanosti, ve\u0107ina Kineza je kulturolo\u0161ki vi\u0161e pod utjecajem konfucijanizama, budizma i taoizma, nego kr\u0161\u0107anstva, te, smatra on, kineska i \u017eidovska kultura imaju dosta zajedni\u010dkog. Kao primjere navodi naglasak na obiteljskim i obrazovnim vezama. Tako\u0111er, premda su obje kulture apsorbirale utjecaje drugih kultura, okosnica njihovog dru\u0161tva nije se promijenila. Na kamenom spomeniku podignutom 1489. godine, \u017didovi iz Kaifenga su napisali: \u201dNa\u0161a vjera i konfucijanizam razlikuju se u minornim detaljima. U umu i djelu oboje po\u0161tuju Nebeski na\u010din, po\u0161tuju pretke, lojalni smo vladarima i ministrima, te privr\u017eeni roditeljima. Oboje pozivaju na skladan odnos sa \u017eenama i djecom, po\u0161tuju hijerarhiju i prijatelje.\u201d Iz ovog razloga, ka\u017ee profesor Guang, korijen antisemitizma nikada nije postojao u Kini.<\/p>\n\n\n\n
\u201d<\/strong>Kona\u010dno rje\u0161enje\u201d u \u0160angaju i \u201dHongkew geto\u201d<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Kada je Japan objavio rad Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama u prosincu 1941. godine, nacisti\u010dka Njema\u010dka pretpostavila je da \u0107e Japan sigurno implementirati njema\u010dki tip antisemitskih odredbi. U srpnju 1942. godine, osam mjeseci nakon izbijanja Pacifi\u010dkog rata, pukovnik Josef Meisinger, glavni predstavnik nacisti\u010dkog Gestapa u Japanu, stigao je u \u0160angaj s prijedlogom \u201dKona\u010dnog rje\u0161enja u \u0160angaju\u201d i predo\u010dio ga japanskim vlastima. Plan je trebao biti proveden u dvije faze. Prva je bila uhi\u0107enje svih \u017didova u \u0160angaju u napadu iznena\u0111enja koji se trebao dogoditi na Ro\u0161 Ha\u0161anu. Druga faza bila je \u201drje\u0161avanje problema\u201d. Predlo\u017eena su tri plana. Jedan je bio da se \u017didove ukrca na stare brodove i da ih se pusti da otplutaju na Isto\u010dno kinesko more gdje bi naposlijetku umrli od gladi, drugi plan je bio da ih se iskoristi kao radnu snagu do iznemoglosti u napu\u0161tenim rudnicima soli na gornjem dijelu rijeke Huangpu, a tre\u0107i je bio da Japanci otvore koncentracijski logor na otoku Chongming gdje bi se na \u017didovima vr\u0161ili medicinski eksperimenti do smrti. Premda \u201dMeisingerov plan\u201d nije bio sproveden, japanske vlasti utemeljile su \u201dOdre\u0111enu zonu za izbjeglice bez dr\u017eavljanstva\u201d, narediv\u0161i svim \u017eidovskim izbjeglicama iz Sredi\u0161nje Europe da se presele na to podru\u010dje koje se zvalo Hongkew.<\/p>\n\n\n\n
Postavlja se pitanje za\u0161to \u201dMeisengerov plan\u201d nije sproveden. Postoje \u010detiri glavna razloga: (1) japanski lobi koji se zalagao za mirno rje\u0161enje sukoba sa Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama smatrao je da bi tretman \u017didova u \u0160angaju mogao utjecati na ponovno uspostavljanje dobrih odnosa s Amerikom, (2) japanski lideri jo\u0161 uvijek su se nadali da ne\u0107e u\u0107i u sukob sa Sovjetskim Savezom. Ako \u017didovi \u0160angaja budu pogubljeni, kako su nacisti zahtijevali, Japanci su se bojali da \u0107e rusko \u017eidovstvo utjecati na stav Sovjetskog Saveza, (3) \u017didovi u Harbinu i Japanu koji su pregovarali sa japanskim visokim du\u017enosnicima tako\u0111er su imali odre\u0111eni utjecaj, (4) prema profesoru Guangu \u2013 konfucijanizam, uslijed kojega Isto\u010dna Azija nije gajila vjerske, rasne ili kulturne predrasude prema \u017didovima kakve su postojale u kr\u0161\u0107anskoj Europi.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak je i Japancima koji su bili oficiri-marionete u \u0160angaju bilo te\u0161ko prihvatiti \u201dMeisingerov plan\u201d. Na primjer, gospodin Shibata, japanski vice-konzul u \u0160angaju, je bio uhi\u0107en zbog tajne potpore \u017didovima. Bez obzira na opisano, japanski fa\u0161isti jo\u0161 uvijek su bili Hitlerovi saveznici i mogu\u0107nost iznenadne akcije u \u0160angaju bila je uvijek prisutna. Pritisak japanske politike prema \u017didovima dr\u017eao je \u017didove \u0160angaja u te\u0161kom, nepredvidivom i opasnom polo\u017eaju gotovo \u010detiri godine.<\/p>\n\n\n\n
\u017divot u getu<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
\u017divot u getu nametnuo je \u017eidovskim izbjeglicama ekonomski, fizi\u010dki i psiholo\u0161ki teret. Pothranjenost i zarazne bolesti uzele su 1943. godine 311 \u017eivota u getu u kojem su se svi borili za opstanak. Unato\u010d te\u0161kim uvjetima, \u010ditava zajednica pokazala je visoki stupanj solidarnosti. Zato\u010denici geta obnovili su brojne tro\u0161ne ulice, a od otpadnog materijala sagradili su zgrade i du\u0107ane, uslijed \u010dega je Hongkew po\u010deo sli\u010diti na male njema\u010dke i austrijske gradove. Stotine malih du\u0107ana i obrta bile su otvorene: du\u0107ani prehrambenim namirnicama, apoteke, pekarnice, bravarske radionice, brija\u010dnice, kroja\u010dnice, postolarske radnje i mali kafi\u0107i. Neki poduzetnici \u010dak su utemeljili male tvornice u kojima su proizvodili sapun, svije\u0107e, ko\u017enu galanteriju, salame, slatki\u0161e i napitke. U getu je \u017eivjelo oko 200 lije\u010dnika koji su uspostavili ambulante, te \u010dak i bolnicu sa 120 le\u017eaja. Jedan od osnovnih faktora koji je \u017eivot u getu u\u010dinio podno\u0161ljivim bila je mogu\u0107nost slobodnih aktivnosti. Glumci su organizirali dramske grupe \u2013 \u010dak i jidi\u0161 teatar, glazbenici su osnovali grupe, nekoliko pjeva\u010da je \u010dak izvodilo operete. Profeor Alfred Wittenberg, poznati violinist iz Njema\u010dke, kasnije je postao profesor na \u0160angajskom glazbenom konzervatoriju. Osnovani su nogometni klubovi. Izme\u0111u 1938. i 1947. godine, izlazilo je 10 njema\u010dkih izdanja te nekoliko na poljskom i jidi\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
\u017didovske zajednice i organizacije diljem svijeta pomagale su \u017eidovske izbjeglice u \u0160angaju. JDC (American Jewish Joint Distribution Committee) je otvorio svoj predstavni\u010dki ured u \u0160angaju 1938. godine i mjese\u010dno je distribuirao pomo\u0107 u vrijednosti od 30.000 dolara. Nakon izbijanja Pacifi\u010dkog rata, bojav\u0161i se reakcija ameri\u010dke vlade, JDC je u svibnju 1942. godine prestao slati pomo\u0107. Tada\u0161nju predstavnicu JDC-a u \u0160angaju, Lauru Margolies, Japanci su poslali u koncentracijski logor, iz kojega je pu\u0161tena koncem 1943. godine. U o\u017eujku 1944. godine, JDC je poslao oko 25.000 dolara u \u0160angaj preko \u0160vicarske. Zahvaljuju\u0107i stopi inflacije u \u0160angaju tijekom 1944. godine, ovaj iznos je u\u010detverostru\u010den.<\/p>\n\n\n\n
Izbjeglicama u getu je pomagao i kineski narod. Kada su tisu\u0107e izbjeglica stigle u \u0160angaj izme\u0111u 1937. i 1941. godine, sami stanovnici \u0160angaja bili su raseljeni nakon \u0161to je Japan okupirao dio \u0160angaja. Unato\u010d tome, Kinezi su pomagali izbjeglicama na razne na\u010dine. Prije nego \u0161to su uspostavljene \u017eidovske bolnice, kineski lije\u010dnici stavili su se na raspolaganje. Unato\u010d jezi\u010dnim i kulturolo\u0161kim barijerama, bili su povezani zajedni\u010dkom patnjom.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina izbjeglica iz Njema\u010dke i Austrije \u017eivjela je u tro\u0161nim zgradama. Oni koji su bili najsiroma\u0161niji \u017eivjeli su u barakama koje je pla\u0107ao JDC. Ured za izbjeglice bez dr\u017eavljanstva kojega je vodio biv\u0161i mornari\u010dki \u010dasnik Tsutomu Kobota nadgledao je podru\u010dje na kojemu su \u017didovi bili prisiljeni \u017eivjeti, ali imali su vrlo malo izravnog dodira sa \u017didovima. Premda su \u017didovi u \u0160angaju bili getoizirani, nisu bili podvrgnuti teroru poput \u017didova u Europi.<\/p>\n\n\n\n
Poljski pisci koji su pisali na jidi\u0161u \u0160angaj su opisivali kao \u201cshond khay\u201d \u2013 \u201csramota \u017eivota\u201d. Iako su Japanci zabranili javno izno\u0161enje politi\u010dkih stavova, cionisti i bundisti bili su tajno aktivni tijekom \u010ditavog rata.<\/p>\n\n\n\n
Je\u0161iva Mir<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Je\u0161iva Mir utemeljena je 1815. godine u bjeloruskom gradu Miru gdje je bila otvorena do 1914. godine. Na po\u010detku Prvog svjetskog rata, je\u0161iva se preselila u Poltavu u Ukrajini, pod vodstvom rabina Eliezera Yehude Finkela, sina legendarnog rabina Nossona Tzvi Finkela. Godine 1921. je\u0161iva se vratila natrag u Mir gdje je ostala do 1939. godine kada je nacisti\u010dka Njema\u010dka okupirala Poljsku. Premda su mnogi u\u010denici napustili je\u0161ivu kada je sovjetska armija napala sa istoka, je\u0161iva je nastavila s radom sve dok nadiranje nacisti\u010dkih snaga nije prisililo vode\u0107e ljude je\u0161ive da presele \u010ditavu je\u0161ivu u Kiedan u Litvi. Kako su nacisti\u010dke snage nastavile prodirati prema istoku, polaznici je\u0161ive i rabini su se preko Sibira prebacili vlakom do Dalekog Istoka i uspostavili je\u0161ivu u japanskom Kobeu. Godine 1941., nekoliko manjih je\u0161iva uspjelo je pobje\u0107i na sli\u010dan na\u010din kao je\u0161iva Mir. Unato\u010d te\u0161kim prilikama, je\u0161iva Mir uzela ih je pod svoje te im pomagala nov\u010dano osigurav\u0161i smje\u0161taj i hranu za u\u010denike. Ubrzo nakon toga je\u0161iva se ponovno preselila u \u0160angaj gdje je ostala do kraja Drugog svjetskog rata. U\u010denici iz je\u0161ive proveli su ratne godine nastaviv\u0161i sa svojim naukom. Koristili su knjige koju je nekolicina donijela iz Poljske ili one koje su im bile poslane iz inozemstva. Rabini i u\u010denici iz je\u0161ive Mir okupljali su se u Beth Aharon sinagogi koju su sagradili imu\u0107ni \u010dlanovi sefardske \u0161angajske zajednice.<\/p>\n\n\n\n
Heroizam japanskog konzula u Litvi, Chieune Sugihare, koji je izdao nekoliko tisu\u0107a tranzitnih viza \u017didovima, \u010dime im je omogu\u0107eno da otputuju u Japan, bio je presudan u spa\u0161avanju je\u0161ive Mir. Nakon zavr\u0161etka rada, ve\u0107ina izbjeglica iz \u0161angajskog geta preselila se u Britansku Palestinu i u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave. Me\u0111u njima su bili i pre\u017eivjeli iz je\u0161ive Mir koji su ponovno uspostavili svoje je\u0161ive u Jeruzalemu i u Brooklynu. Je\u0161iva Mir jedina je isto\u010dnoeuropska je\u0161iva koja je netaknuta pre\u017eivjela Holokaust.<\/p>\n\n\n\nJe\u0161iva u \u0161angajskom getu, 8. rujna 1944. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
Chiune Sugihara, Tadeusz Romer i Ho Feng Shan<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Smatra se da je Chiune Sugihara, japanski konzul u litavskom Kaunasu, sura\u0111ivao s poljskom tajnom slu\u017ebom u sklopu ve\u0107eg japansko-poljskog plana suradnje. \u017didovi kojima je izdana tranzitna viza uspjeli su pobje\u0107i preko teritorija Rusije vlakom do Vladivostoka, a potom brodom do Japana. Izme\u0111u kolovoza 1940. i lipnja 1941. godine, u Japan je stiglo 2.185 izbjeglica. Tadeusz Romer, poljski ambasador u Tokiju, uspio im je pribaviti tranzitne vize za Japan, azilantske vize za Kanadu, Australiju, Novi Zeland i Burmu, useljeni\u010dke certifikate za Palestinu, kao i useljeni\u010dke vize za SAD i jo\u0161 neke latinoameri\u010dke dr\u017eave. Naposlijetku, Tadeusz Romer stigao je u \u0160angaj 1. studenog 1941. godine kako bi nastavio pomagati \u017eidovskim izbjeglicama.<\/p>\n\n\n\n
Sli\u010dno tomu, tisu\u0107e austrijskih \u017didova spasio je Ho Feng Shan koji je izdavao vize izme\u0111u 1938. i 1940. godine, unato\u010d zabranama svojeg nadle\u017enog ambasadora u Berlinu, Chen Jiea.<\/p>\n\n\n\n
Kraj rata i ukidanje \u0161angajskog geta<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Netom prije kraja rata, ameri\u010dki zra\u010dni napad na industrijski dio Hongkewa ubio je 40 \u017eidovskih izbjeglica i stotine Kineza. Ulazak ameri\u010dkih trupa u \u0160angaj do\u010dekan je s odu\u0161evljenjem koje je brzo splasnuo nakon \u0161to su izbjeglice \u010dule za vijesti iz Europe. Ve\u0107ina izbjeglica nije ni\u0161ta znala o svojim obiteljima sve od kada su pobjegli. Geto je slu\u017ebeno ukinut u kolovozu 1945. godine. U o\u017eujku 1946. godine Agencija Ujedinjenih Nacija za pomo\u0107 i rehabilitaciju registrirala je 15.511 izbjeglica u \u0160angaju od kojih su 87% bili \u017didovi. U prosincu 1946. godine, \u017eidovska zajednica imala je \u010dlanstvo od 11.586 osoba, sinagogu, dva rabina, sedam kantora, \u0161kolu i te\u010dajeve hebrejskog za odrasle.<\/p>\n\n\n\n
Prema podacima Simon Wiesenthal centra za istra\u017eivanje Holokausta, \u0160angaj je prihvatio vi\u0161e \u017eidovskih izbjeglica nego Kanada, Australija, Novi Zeland, Ju\u017ena Afrika i Indija zajedno.<\/p>\n\n\n\n<\/figure>\n\n\n\n
Izvori<\/h3>\n\n\n\n\n
Svjedo\u010danstva sudionika.<\/li>\n\n\n\n
Goldman, Shimon. 2004.\u00a0From Shedlitz to Safety: A Young Jew\u2019s Story of Survival<\/em>\u00a0(privatno izdanje), Brooklyn.<\/li>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/sangajski-geto-2.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/sangajski-geto-3.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n