{"id":2774,"date":"2016-09-28T10:48:00","date_gmt":"2016-09-28T08:48:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2774"},"modified":"2026-08-16T10:58:37","modified_gmt":"2026-08-16T08:58:37","slug":"it-isnt-peace-for-our-time-munchenski-sporazum-1938","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2016\/it-isnt-peace-for-our-time-munchenski-sporazum-1938\/","title":{"rendered":"It isn\u2019t peace for our time: M\u00fcnchenski sporazum 1938."},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">M\u00fcnchenski sporazum predstavlja prvi lukavi iskorak Adolfa Hitlera s obzirom na tada\u0161nje svjetske mo\u0107nike. U ovome radu opisana je F\u00fchrerova vanjska i unutra\u0161nja politi\u010dka taktika koje su dovele do sporazuma, ali i zbivanja u \u010cehoslova\u010dkoj koja su pogodovala istome. Na kraju rada su zaklju\u010dna razmatranja autora o u\u010dincima sporazuma na danji tijek povijesti i razvoja nacizma koja \u0107e dovesti do Drugoga svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Unutra\u0161nja i vanjska politika&nbsp;<em>F\u00fchrera<\/em><\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prije po\u010detka politi\u010dkoga uspona u Njema\u010dkoj, Adolf Hitler je svoj program obilje\u017eio rasizmom i antisemitizmom kao temeljima nacionalisti\u010dke doktrine mr\u017enje. Uz to, koncepcija Lebensrauma jedan je od osnovnih principa Hitlerove, kako unutra\u0161nje, tako i vanjske politike, koji je postavljen jo\u0161 1920. kao jedna od teorija Njema\u010dke radni\u010dke partije. Po prvi puta u pisanom obliku svoje ciljeve je predstavio u knjizi Mein Kampf (1924. \u2013 1925.), koju je, na \u017ealost, \u010ditalo premalo europskih politi\u010dara. Nakon mirovne konferencije u Versaillesu (1919.) \u010desto propagira \u010dinjenicu kako je njema\u010dki narod nepravedno stradao prema diktatu iste. To potvr\u0111uje citat iz njegova govora 12. rujna 1938. na stadionu u N\u00fcrnbergu: \u201eMoj je program oduvijek bio poni\u0161tavanje versailleskog ugovora. (\u2026) Ne mo\u017ee se nabrojiti koliko puta sam ponovio te rije\u010di: napu\u0161tanje versailleskog ugovora.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U to vrijeme Njema\u010dka&nbsp; do\u017eivljava&nbsp; ekonomski uspon (1932. \u2013 1937.).&nbsp; Osim industrije i vojne snage su sve brojnije. U listopadu 1933. Hitler je napustio konferenciju o razoru\u017eavanju, a ne\u0161to kasnije i Ligu naroda. Tada je temeljna njema\u010dka vojska brojila 100 000 aktivnih pripadnika unutar formacije imena Reichwehr. Iako je Francuska s Njema\u010dkom prekinula pregovore, a de facto i diplomatske odnose (1934.), Velika Britanija na \u010delu s MacDonaldom i sirom Simonom jo\u0161 uvijek je na stranu Njema\u010dke, za koju je smatrala, da je optere\u0107ena francuskim imperijalizmom. Mar\u0161al Philipe P\u00e9ntain je izjavio da \u0107e Njema\u010dkoj trebati dosta vremena da sustigne Francusku u ulaganjima u nacionalnu obranu. Usprkos tome, Hitler od 1935. godine uvodi obvezni vojni rok za sve mlade i sposobne Nijemce te iste godine osniva njema\u010dke zra\u010dne snage imena Luftwaffe. Unato\u010d poja\u010danju vojnih jedinica i ratne spreme, a usprkos versailleskom ugovoru, Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i Italija tek samo mirno protestiraju. \u010cak \u0161tovi\u0161e, Njema\u010dka 21. svibnja 1935. donosi Zakon o obrani Reicha kojime ona broji 35 divizija te imenuje Wermacht regularnom vojskom koja u dogledno vrijeme mora nova\u010diti i pripremati kadete, a uskoro njema\u010dke vojnike.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>\u010cehoslova\u010dka i Njema\u010dka do 1938.<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"600\" height=\"315\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/cehoslovacka.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2779\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/cehoslovacka.jpg 600w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/cehoslovacka-300x158.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 600px) 100vw, 600px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Apsolutna zastupljenost stanovni\u0161tva njema\u010dkoga porijekla u granicama \u010cehoslova\u010dke, ozna\u010deno sme\u0111om bojom<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jedna od teorija plana Adolfa Hitlera za&nbsp;<em>Veliku Njema\u010dku<\/em>&nbsp;glasi da svi narodi koji su govorili njema\u010dkim jezikom ili nekim njema\u010dkim jezi\u010dnim dijalektom moraju biti dio te velike dr\u017eavne tvorevine. Tako, nakon&nbsp;<em>Anschlussa&nbsp;<\/em>(1938.), on je uvidio na jugoisto\u010dnim granicama svoje dr\u017eave podru\u010dje Sudeta u \u010cehoslova\u010dkoj koje je brojilo oko 3 500 000 sudetskih Nijemaca.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prag zbog straha od njema\u010dkog radikalizma 25. lipnja 1933. donosi odluku o&nbsp;<em>Zakonu 201<\/em>, koji omogu\u0107uje vladi suspendiranje ili ukidanje ekstremnih stranaka ako bi one ugro\u017eavale samostalnost, konstitucionalno (parlamentarno) jedinstvo, integritet, demokratski i republi\u010dki oblik vladavine ili ako bi ugro\u017eavale sigurnost \u010cehoslova\u010dke Republike. Tom su odlukom lokalna nacisti\u010dka stranka i njema\u010dka nacionalisti\u010dka sudetska stranka odmah,&nbsp;<em>de iure<\/em>, ali ne&nbsp;<em>de facto<\/em>, ukinute. Nekoliko sljede\u0107ih zabrana tog zakona uklju\u010divale su i zabranu na prikupljanje nov\u010danih sredstava i prista\u0161a, no\u0161enje uniformi ili amblema zabranjenih stranaka te bilo kakvo okupljanje \u010dlanova tih stranaka, pod bilo kakvim opravdanjem. Tako\u0111er, \u010dlanovima zabranjenih stranaka bilo je oduzeto pravo na privatnost korespondencije te ih se moglo zadr\u017eavati na neodre\u0111eno vrijeme unutar nekih lokacija ili im se moglo zabraniti boravljenje na odre\u0111enim lokacijama.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Podru\u010dje Sudeta, tj. Sudetske oblasti, ulazi u sastav \u010cehoslova\u010dke nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Oblast je imala kako privredni tako i strate\u0161ki zna\u010daj; dosta razvijenu industriju, a posebice \u0161umarstvo. Iako je nacionalno kompaktna, politi\u010dki je izrazito nejedinstvena. Na tome podru\u010dju od 1935. djeluje Njema\u010dka sudetska partija (SdP, prema&nbsp;<em>Sudetendeutsche Partei<\/em>) na \u010delu s Konradom Henleinom. Netom nakon osnutka, stranka nije \u0161tetila vlasti \u010cehoslova\u010dke jer nije tra\u017eila radikalne promjene, ali je isticala neravnomjerni polo\u017eaj vlasti prema sudetskim Nijemcima.&nbsp;<em>Nota bene<\/em>, sudetska partija je bila marionetska i satelitska stranka Nacionalsocijalisti\u010dkoj njema\u010dkoj radni\u010dkoj partiji (NSDAP, prema&nbsp;<em>Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei<\/em>).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010cehoslova\u010dka je tada bila u nezgodnom polo\u017eaju prema rastu\u0107im njema\u010dkim politi\u010dkim i vojnim silnicama. Iako je bila potpisnica Locarno pakta (1925.)&nbsp; te saveznica sa SSSR-om i Francuskom, Anschluss ju je jako uznemirio. Herman G\u00f6ering, predsjednik Reichstaga, je, primjerice, kako bi objasnio postupak istoga te usputno zastra\u0161io \u010cehoslova\u010dku rekao da je ulazak Nijemaca u Austriju \u010dista obiteljska stvar. Nedugo zatim, njema\u010dki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop. Nedugo nakon te G\u00f6eringove izjave SdP iz Berlina dobiva nalog za akciju u cilju priklju\u010denja Sudeta Njema\u010dkoj. Henleinov pomo\u0107nik Ernest Kunt, poslanik Narodne skup\u0161tine \u010cehoslova\u010dke, 29. o\u017eujka 1938. je tra\u017eio pred \u010dehoslova\u010dkim parlamentom da se Sudetskoj oblasti dade politi\u010dka autonomija. Od te izjave zapo\u010dinju protesti sudetskih Nijemaca na tome podru\u010dju. Ovim je doga\u0111ajem otvorena tzv. Sudetska kriza.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U travnju 1938. na kongresu \u010delnika SdP-a i NSDAP-a u Karlovim Varima&nbsp; donesen je tzv. Karlsbadski program, koji je sadr\u017eavao sljede\u0107e to\u010dke:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Potpuno izjedna\u010davanje njema\u010dke nacionalne grupe s \u010de\u0161kim narodom,<\/li>\n\n\n\n<li>uspostavljanje autonomne oblasti,<\/li>\n\n\n\n<li>pravo zakonodavnog organa,<\/li>\n\n\n\n<li>pravo na nacisti\u010dku propagandu,<\/li>\n\n\n\n<li>davanje administrativnih prava Nijemcima,<\/li>\n\n\n\n<li>ravnopravna upotreba njema\u010dkoga jezika te<\/li>\n\n\n\n<li>proporcionalna zastupljenost (njema\u010dkih i \u010dehosl. zastupnika u \u010dehosl. Parlamentu, op.a.) u dr\u017eavnim organima.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovaj je program direktno utjecao na ustav i suverenost \u010cehoslova\u010dke, a time je direktno uperen protiv opstanka dr\u017eave. Nadalje, politika Njema\u010dke prema \u010cehoslova\u010dkoj utemeljena 21. travnja 1938. naziva&nbsp;<em>Green<\/em>, provodila je anti\u010dehoslova\u010dku politi\u010dku kampanju, diplomatsku izolaciju te u kona\u010dnici vojni udar na zemlju. Karlsbadski program je dakako bio prvi korak u ostvarenju plana&nbsp;<em>Green<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U razdoblju od sljede\u0107ih tjedan dana, Britanci i Francuzi vr\u0161e pritisak na \u010dehoslova\u010dku vladu kako bi ona prihvatila Henleinove zahtjeve u interesu o\u010duvanja mira u Europi. Umjesto prihva\u0107anja britansko-francuskog prijedloga, Edvard Bene\u0161, djeluju\u0107i na krivim \u010dehoslova\u010dkim obavje\u0161tajnim podacima koji su tvrdili da je njema\u010dka invazija neizbje\u017ena, 21. svibnja, nare\u0111uje djelomi\u010dnu mobilizaciju \u010dehoslova\u010dke vojske, time pribli\u017eavaju\u0107i Europu korak do rata. Takozvana&nbsp;<em>Svibanjska kriza&nbsp;<\/em>1938. za koju je \u010cehoslova\u010dka smatrana odgovornom zbog neopravdane vojne provokacije razbjesnila je \u010delnike svih europskih velesila: Francuske, koja je upozorila Prag da se ne\u0107e priklju\u010diti ratu ako ga zapo\u010dne \u010cehoslova\u010dka, Veliku Britaniju, koja je u zadnje vrijeme pokazivala pove\u0107anu simpatiju prema sudetskim Nijemcima i Njema\u010dku, koja je Bene\u0161ovu odluku o djelomi\u010dnoj mobilizaciji \u010dehoslova\u010dke vojske smatrala provokacijom i poku\u0161avala Bene\u0161a prikazati kao osobu sklonu izazivanju rata.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sastankom u Londonu 28. i 29. travnja 1938. SdP odlu\u010duje da se \u010cehoslova\u010dka nikako ne smije ohrabrivati na otpor Njema\u010dkoj, nego ve\u0107&nbsp; mora poticati pregovore te davati&nbsp;<em>maksimum ustupaka<\/em>. Kao reakcija na ovaj sastanak 7. svibnja dolazi do anglo-francuskoga demar\u0161a u Pragu kojim \u010dehoslova\u010dka vlada upu\u0107uje na direktne pregovore sa Henleinom. Dva tjedna kasnije u \u010cehoslova\u010dkoj se odr\u017eavaju parlamentarni izbori, a za to vrijeme dolazi do la\u017ene dojave kako se njema\u010dke trupe koncentriraju na \u010dehoslova\u010dko-njema\u010dkoj granici. \u0160tovi\u0161e, pu\u0161tena je i vijest da je \u010dehoslova\u010dka vlada izvr\u0161ila mobilizaciju po nalogu SSSR-a i Francuske, dakako od njema\u010dke strane, kako bi se prona\u0161ao opravdan razlog na invaziju. Svi ti doga\u0111aji kulminiraju zao\u0161travanje&nbsp;<em>Sudetske krize<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zbog toga slijedi 28. svibnja tajni sastanak nacisti\u010dkoga vrha (G\u00f6ering, Ribbentrop, Neureit, Beck, Keitel, Brauhi\u010d, Reder) da bi dva dana kasnije donijeli odluku kako se&nbsp;<em>u skoroj budu\u0107nosti<\/em>&nbsp;mora izvr\u0161iti vojna intervencija na \u010cehoslova\u010dku te da o po\u010detku akcije odlu\u010di vojni vrh&nbsp;<em>Wermachta.<\/em>&nbsp;Me\u0111utim, u isto vrijeme nastaje i tzv. Beckov krug \u2013 grupa oko jednog Hitlerova generala koji ne podr\u017eavaju plan napada na \u010cehoslova\u010dku. Smatraju da Francuska i Velika Britanija ne\u0107e biti pasivne (nasuprot Hitlerovu mi\u0161ljenju) te da Njema\u010dka jo\u0161 nije spremna za rat. Na kraju dolazi do kontroverzne ostavke generala Becka. Zbog iste grupe Hitler odga\u0111a invaziju sa 28. rujna na 30. rujna, upravo tada kada se grupa pobunila. Uz to, na samom sastanku Hitler inzistira i na ve\u0107oj uklju\u010denosti Nijemaca u radu na Siegfriedovoj liniji. Nedugo nakon toga Velika Britanija, SSSR i Francuska se poku\u0161avaju uklju\u010diti na strani \u010cehoslova\u010dke, kako za ratnu spremu tako i za pregovaranja zara\u0107enih strana, ali bezuspje\u0161no. SAD reagira deklaracijom predsjednika Roosevelta (9. rujna 1939.) gdje se tuma\u010di mogu\u0107a intervencija u eventualnom europskom ratu. Ubrzo dolazi do reakcije \u010dehoslova\u010dke vlade koja 5. rujna prihva\u0107a sedam od osam to\u010daka Karlsbadskoga programa. Od tada se zapo\u010dinju sakupljati njema\u010dke trupe na pograni\u010dnim podru\u010djima. Hitler je 12. rujna 1938. odr\u017eao govor u N\u00fcrnbergu u kojemu je rekao: \u201ePra\u0161ka vlada u Sudetskoj oblasti vi\u0161e nije gospodar situacije. (\u2026) Gospodin Bene\u0161 drsko izaziva Nijemce po sistemu \u017deneve, vjeruju\u0107i da oni ne\u0107e smjeti ustati u obranu svoje napa\u0107ene bra\u0107e u \u010cehoslova\u010dkoj.\u201c<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Sramotni potez silnika i Hitlerov&nbsp;<em>Fuchsgehirn?<\/em><\/strong><\/h3>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"540\" height=\"360\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Vor-Sitzung-zw.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2778\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Vor-Sitzung-zw.jpg 540w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Vor-Sitzung-zw-300x200.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 540px) 100vw, 540px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dana 22. rujna 1938. po\u010dinje kulminirati politika popu\u0161tanja koju su britanska i francuska vlada provodile proteklih mjeseci. Toga su se dana u Bad Godesbergu sastali Hitler i britanski premijer Neville Chamberlain. Uvidjev\u0161i da su Britanci spremni na znatne ustupke, Hitler pove\u0107ava svoje zahtjeve po pitanju \u010cehoslova\u010dke. Za razliku od proteklih mjeseci, kada je tra\u017eio da se Sudetska kriza rije\u0161i demokratskim metodama, poput plebiscita na spornim podru\u010djima, Hitler sada pove\u0107ava svoje zahtjeve te tra\u017ei hitnu evakuaciju Sudeta s po\u010detkom 26. rujna 1938., a zahtjeva i izmjenu \u010dehoslova\u010dkih granica u korist Ma\u0111arske i Poljske. Na kraju razgovora ipak pravi ustupak pa predla\u017ee da se \u010dehoslova\u010dkoj vladi dade vremena do 28. rujna kako mo\u017ee odgovoriti na ultimatum te da s povla\u010denjem iz Sudeta zapo\u010dne 1. listopada. Budu\u0107i da Chamberlain na takve uvjete nije mogao pristati bez Francuske suglasnosti, sastanak je zavr\u0161io bez kona\u010dnog dogovora. Britanci i Francuzi, nastoje\u0107i da izbjegnu rat pod svaku cijenu, brzo su se slo\u017eili u pogledu ustupaka koje \u0107e u\u010diniti na ra\u010dun \u010cehoslova\u010dke. Slo\u017eili su se da svi teritoriji na kojima \u017eivi vi\u0161e od 50% Nijemaca moraju biti ustupljeni Njema\u010dkoj. Vrlo brzo su dobili priliku svoj naum i ostvariti te pristati na sve one zahtjeve koje je Hitler istaknuo na sastanku u Bad Godesbergu. Naime, tih je dana usugla\u0161eno da se 29. rujna 1938. odr\u017ei konferencija u M\u00fcnchenu na kojoj \u0107e sudjelovati Chamberlain, Mussolini, Hitler i francuski premijer Eduard Daladier i na kojoj \u0107e se kona\u010dno rije\u0161iti \u010dehoslova\u010dko pitanje. Prijedlog za raspravu na konferenciji se gotovo u potpunosti poklapao s Hitlerovim zahtjevima iz Bad Godesberga, a formalno ga je predlo\u017eio Mussolini. Kasnija su istra\u017eivanja pokazala da je prijedlog smi\u0161ljen i razra\u0111en u njema\u010dkom ministarstvu vanjskih poslova, navodno bez Hitlerovog znanja, te da je samo proslije\u0111en Mussoliniju da ga predlo\u017ei ostalim sudionicima konferencije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U prijepodnevnim satima 29. rujna 1938. u M\u00fcnchenu su se okupili \u0161efovi \u010detiriju vlada sa ciljem da pregovaraju sa Hitlerom u cilju da privedu kraju novonastalu krizu i osiguraju trajan mir Europi, ali i svijetu. U Mussolinijevoj pratnji je bio talijanski ministar vanjskih poslova Ciano, u Daladierevoj generalni sekretar Ced\u2019Orsielles Legie i francuski veleposlanik Francis-Ponse, Chamberlaina su pratili Wilson i Strang, dok su uz Hitlera bili G\u00f6ering, Ribbentrop i dr\u017eavni tajnik Weizsaecker. Na sastanku nisu sudjelovali predstavnici SSSR-a jer je Chamberlain smatrao da bi oni stali na stranu \u010cehoslova\u010dke te tako ugrozili ve\u0107 o\u010ditu podjelu te zemlje. Uslijedila su hladna rukovanja i brz prelazak na stvar.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010cehoslova\u010dki ambasador u Njema\u010dkoj, Vojtech Mastny i Hubert Masarik, \u010dlan \u010dehoslova\u010dke novinske agencije, sudjelovali su su na konferenciji, ali ne kao sudionici ve\u0107 kao promatra\u010di.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Neposredno prije sastanka Hitler je rekao Mussoliniju da \u0107e do\u0107i vrijeme kada \u0107e se rame uz rame boriti protiv Engleske i Francuske te mu je tom prilikom pokazivao na kartama kako planira maknuti \u010cehoslova\u010dku s povijesne pozornice.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sastanak je po\u010deo u 12:45 u takozvanoj F\u00fchrerhaus u K\u00f6ningsplatzu, no bez sve\u010danog protokola i niza drugih pojedinosti koje prili\u010de takvome skupu. Ondje su bili \u0161efovi dr\u017eava bez svojih ambasadora. Hitler nije znao niti jedan od jezika svojih gostiju, dok oni nisu znali njema\u010dki; jedino je Mussolini znao njema\u010dki te na taj na\u010din pomagao Hitleru. Budu\u0107i da je je svatko govorio svojim jezikom, puno je vremena trebalo za prevo\u0111enje. Sastanak je zapo\u010deo Adolf Hitler \u017eestokim verbalnim napadom na \u010cehoslova\u010dku, pa ga je Daladier zamolio da se izjasni o svojim zahtjevima \u2013 \u017eeli li samo Sudete ili u potpunosti pregaziti \u010cehoslova\u010dku. Ukoliko Njema\u010dka \u017eeli samo Sudete, Francuska je otvorena za pregovore. Na to je Mussolini ustanovio da su namjere Italije sli\u010dne, te da je pripremljen memorandum sa zahtjevima koji bi trebali poslu\u017eiti kao osnova za raspravu \u2013 memorandum su sastavili Nijemci, te su ga preko Atolicca, talijanskog veleposlanika, poslali Mussoliniju, naravno uz Hitlerov blagoslov.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U tome memorandumu nalazili su se svi Hitlerovi zahtjevi iz Godezberga, koji su u ovom slu\u010daju bili predstavljeni kao Talijanski zahtjevi. Engleski premijer, ali i svi ostali, pozdravili su njihove zahtjeve te time pokazali \u017eelju za \u0161to br\u017ee rje\u0161enje svih problema. Konferencija je nastavljena nakon stanke u 15:00, no ovaj put su bili prisutni veleposlanici i diplomati \u010detiriju dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"727\" height=\"482\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/stalin-stolica.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2777\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/stalin-stolica.jpg 727w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/stalin-stolica-300x199.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 727px) 100vw, 727px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Za Staljina nije bila predvi\u0111ena \u201estolica\u201c<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Do problema u pregovorima je do\u0161lo kada se po\u010dela razmatrati evakuacija \u010ceha iz Sudeta; Chamberlaina je brinula \u010dinjenica da bi \u010cesi morali napustiti svoje farme i domove bez mogu\u0107nosti da sa sobom povedu stoku i osobne stvari. Na to je Hitler bijesno odvratio da je Nijemcima vrijeme previ\u0161e dragocjeno za takve trivijalnosti. Tada je britanski premijer odustao od toga pitanja. Drugi problem je bio prisutnost \u010dehoslova\u010dkih predstavnika na sastanku i sklapanju samoga sporazuma. Iako je Hitler odlu\u010dno stajao do toga da \u010dehoslova\u010dki predstavnici nemaju pravo biti na sastanku, Francuzi su smatrali da bi to mogla biti samo prednost te da bi tako do\u0161lo do lak\u0161eg dogovora o evakuaciji \u010ceha iz Sudeta. No Hitler je bio odlu\u010dan; nije htio \u010cehe u svojoj prisutnosti. Daladier je popustio njema\u010dkom diktatoru, dok je Chamberlain uspio ishodovati da \u010cesi budu u susjednoj prostoriji. Kao predstavnici u F\u00fchrerhaus su pozvani dr. Vojtech Mastny i dr. Hubert Masarik kojima je jedina zada\u0107a bila \u010dekati na rezultate sastanka koji je bio zavr\u0161en rano ujutro 30. rujna 1938.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Malo iza 01:00 ujutro Hitler, Chamberlain, Mussolini i Daladier, tim redoslijedom, potpisali su novosastavljeni m\u00fcnchenski sporazum u kojem je odlu\u010deno da \u0107e se Njema\u010dkoj ustupiti Sudeti te da \u0107e se izvr\u0161iti njema\u010dka okupacija u \u010detiri faze, od 1. listopada do 7. listopada. Preostali teritorij bit \u0107e okupiran nakon \u0161to \u0107e ga odrediti Me\u0111unarodna komisija, do 10. listopada. Me\u0111unarodna komisija trebala bi se sastojati od predstavnika \u010detiriju dr\u017eava: \u010cehoslova\u010dke, Francuske, Velike Britanije te Italije. Tako\u0111er je zaklju\u010deno da se dijelovi \u010cehoslova\u010dke u kojima \u017eive Ma\u0111ari i Poljaci moraju pripojiti Ma\u0111arskoj i Poljskoj, koja je bila idu\u0107a Hitlerova meta. \u010cehoslova\u010dkim je predstavnicima lo\u0161e vijesti morao priop\u0107iti Frank Ashton-Gwatkin. Kada su Mastny i Masaryk poku\u0161ali prosvjedovati protiv tek sklopljenog sporazuma, Ashton-Gwatkin im je odgovorio da ne znaju kako je Velikim Silama te\u0161ko u ovome trenutku te da nije bilo lako pregovarati sa Hitlerom. Saveznici su im dali na izbor: \u201cPrihvatite odredbe dogovorene ovim ugovorom, ili \u0107ete se sami morati obra\u010dunati s Tre\u0107im Reichom, no bez potpore Francuske i Engleske\u201d. \u010cehoslova\u010dkim predstavnicima uru\u010dena je karta na kojima su Sudeti pripojeni Njema\u010dkoj, a odre\u0111eni dijelovi Ma\u0111arskoj i Poljskoj.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sporazum o \u010cehoslova\u010dkoj nije jedini dogovor postignut na m\u00fcnchenskoj konferenciji; potpisan je i anglo-njema\u010dki sporazum o nenapadanju. U njemu se isticalo da je taj dogovor od klju\u010dne va\u017enosti za te dvije zemlje, ali i za cijelu Europu. Tim su se ugovorom Velika Britanija i Tre\u0107i Reich obvezali da ne\u0107e pribjegavati sili, ve\u0107 me\u0111usobnim konzultacijama. Sporazum o nenapadanju trebao je trajno osigurati mir Europi, ali i cijelome svijetu. Chamberlain se potom vratio u Londom potpuno zadovoljan: na izlasku iz aviona okupljenom mno\u0161tvu je rekao da vjeruje da je to mir za \u010ditavu epohu te im pokazao papir na kojem je bilo sastavljen ugovor o nenapadanju sa svojim i Hitlerovim potpisom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mediji u Velikoj Britaniji su popratili doga\u0111aj sa velikim ushi\u0107enjem, ali nisu svi na Otoku bili zadovoljni potpisanim dogovorom; Winston Churchill je tom prigodom rekao: \u201cDo\u017eivjeli smo potpuni poraz\u201d. Britanija i Francuska ne samo da su izdali sve sporazume sa \u010cehoslova\u010dkom, ve\u0107 su i podr\u017eali Hitlera da napadne zemlju ukoliko ona ne pristane na sporazum. \u010cehoslova\u010dki predsjednik Bene\u0161 nije imao puno izbora nego pristati na dogovor koji su skovali u M\u00fcnchenu. Njemu nije preostalo ni\u0161ta drugo nego podnijeti ostavku, na kojoj su inzistirali iz Berlina. Na njegovo mjesto 30. studenog do\u0161ao je 66-togodi\u0161nji dr. Emil Hacha koji nije bio u stanju voditi dr\u017eavu, iako je bio pun dobrih namjera. Od tada se naziv \u010ceho-Slova\u010dke slu\u017ebeno slu\u017ebeno pisao sa spojnicom. Poljaci i Ma\u0111ari su zaprijetili bespomo\u0107noj dr\u017eavi vojnim akcijama ukoliko im se ne pripoje dijelovi sa ve\u0107inskim poljskim ili ma\u0111arskim stanovni\u0161tvom. Na kraju je \u010ceho-Slova\u010dka bila prisiljena postaviti pronjema\u010dku vladu koja je te\u017eila fa\u0161isti\u010dkim idejama; bilo je o\u010dito da je \u010dehoslova\u010dki narod ostavljen na milost i nemilost Tre\u0107ega Reicha.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">M\u00fcnchenski je sporazum potpisan vlastoru\u010dno potpisima Hitlera, Chamberlainea, Mussolinija i Dadaliera kasno uve\u010der 29. rujna 1938., sadr\u017eavao je osam to\u010daka o rje\u0161enju takozvanog sudetskog pitanja, a zapravo je zna\u010dio smrtnu presudu izre\u010denu \u010cehoslova\u010dkoj Republici.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ove to\u010dke su sadr\u017eavale slijede\u0107e obveze:<\/p>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Evakuacija teritorija nastanjenih Nijemcima u \u010cehoslova\u010dkoj od strane \u010cehoslovaka morala je otpo\u010deti ve\u0107 1. listopada, a zavr\u0161iti najkasnije za 10 dana, to jest do 10. listopada.<\/li>\n\n\n\n<li>Prilikom evakuacije nije se smjelo iznositi ili uni\u0161tavati pokretnu ili nepokretnu imovinu, ra\u010dunaju\u0107i tu i dobra u privatnom vlasni\u0161tvu.<\/li>\n\n\n\n<li>Oblike i dinamiku evakuacije kao i kontrolu nad evakuacijom dijela \u010dehoslova\u010dkog stanovni\u0161tva iz ovih podru\u010dja trebala je izvr\u0161iti me\u0111unarodna komisija sastavljena od predstavnika Njema\u010dke, Italije, Engleske, Francuske i \u010cehoslova\u010dke.<\/li>\n\n\n\n<li>Teritorij za evakuaciju bio je&nbsp; podijeljen u \u010detiri zone i na karti koju je Hitler ponudio: prva zona je trebala biti predana Nijemcima tijekom 1. i 2. listopada, druga zona u tijeku 2. i 3. listopada, tre\u0107a zona u vremenu od 3. do 5. listopada i posljednja \u010detvrta zona u tijeku 6. i 7. listopada.<\/li>\n\n\n\n<li>Me\u0111unarodna komisija je dobila u zadatak da odredi u kojim \u0107e se regijama odr\u017eati plebiscit, koji je trebao biti zavr\u0161en do kraja studenog 1938.<\/li>\n\n\n\n<li>Ozna\u010davanje novih granica trebalo je izvesti pod nadzorom Me\u0111unarodne komisije.<\/li>\n\n\n\n<li>U roku od \u0161est mjeseci trebalo je zavr\u0161iti sve poslove oko optiranja (odluke za jedno dr\u017eavljanstvo od mogu\u0107a dva) gra\u0111ana na ovim podru\u010djima.<\/li>\n\n\n\n<li>U roku od \u010detiri tjedna morali su biti pu\u0161teni iz vojske, iz raznih slu\u017ebi i organa u \u010cehoslova\u010dkoj svi Nijemci koji to zatra\u017ee, a isto tako i oslobo\u0111eni svi politi\u010dki zatvorenici njema\u010dke narodnosti iz \u010dehoslova\u010dkih zatvora.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osim javnog poni\u017eenja i udara na \u010de\u0161ki nacionalni ponos, ustupanje Sudeta Njema\u010dkoj zna\u010dilo je i kraj \u010dehoslova\u010dke sigurnosti kao neovisne dr\u017eave iz nekoliko razloga. Sudeti su, osim prirodnih obrana poput planina, sadr\u017eavali i liniju obrane izgra\u0111ene u stilu Maginotove linije, izgra\u0111ene u svrhu obrane \u010cehoslova\u010dke od potencijalnog njema\u010dkog napada \u2013 koja je od priklju\u010denja Austrije Njema\u010dkoj bila okru\u017eena sa tri strane. Podru\u010dje Sudeta je tako\u0111er sadr\u017eavalo neke od najva\u017enijih \u010dehoslova\u010dkih tvornica oru\u017eja kao i ostalih tvornica koje su bile va\u017ene za \u010dehoslova\u010dki industrijski razvoj. Tako\u0111er su se pojavile naznake da bi isto\u010dni dio Silezije, podru\u010dje oko Teschena, moglo biti predano Poljskoj, a ju\u017ena Slova\u010dka i\/ili podkarpatijska Ruthenija Ma\u0111arskoj. Postojale se i naznake oko pete zone, da bi se \u010dak i neki unutra\u0161nji diljelovi \u010cehoslova\u010dke u kojima su Nijemci \u010dinili ve\u0107inu, kao \u0161to su gradovi poput Bratislave, Brna i Jihlave prema odluci Me\u0111unarodne komisije u kojoj bi \u010cesi mogli imati jedan glas naspram ostalih \u010detiri, mogli ustupiti Njema\u010dkoj. Kada su Massaryk i Mastny upitali do kada bi \u010dehoslova\u010dka vlada trebala odgovoriti, re\u010deno im je da se njezin odgovor ne o\u010dekuje, zbog toga \u0161to se sporazum smatra dogovorenim. No, zbog dogovaranja oko detalja evakuacije prve zone, koja je trebala zapo\u010deti ve\u0107 sljede\u0107ega dana, 1. listopada, \u010dehoslova\u010dka vlada morala je poslati svog predstavnika u Berlin do 17:00. Bene\u0161u su vijesti predstavljene negdje oko 07:00 putem njegova privatnog tajnika nakon \u010dega je poku\u0161avao stupiti u kontakt sa sovjetskim ministrom u Pragu kako bi ga upitao za stav njegove vlade oko pitanja danje borbe ili kapitulacije, no ne uspijeva ga dobiti. Jutro toga dana, 1. listopada, Bene\u0161 provodi na sastancima sa svojim vladinim kabinetom, raznim vojnim \u010dasnicima i vo\u0111ama ostalih politi\u010dkih stranaka. Klement Gottwald, vo\u0111a Komunisti\u010dke stranke i razne novinske agencije smatrale su da bi \u010cehoslova\u010dka trebala odbiti m\u00fcnchenski sporazum i pripremiti se na rat sa Njema\u010dkom. Vojni vo\u0111e, koji su do\u0161li kako bi dali svoje savjete, uglavnom su tvrdili da je ovakav rezultat sporazuma zapravo dvadesetogodi\u0161nje krivo vo\u0111enje Bene\u0161ove vanjske diplomacije, zbog \u010dega je \u010cehoslova\u010dka u klju\u010dnom trenutku ostala bez potpore svojih saveznika i potpuno nebranjena pred prijetnjom sve izglednijeg njema\u010dkog napada. Jan Syrovy, ministar obrane i premijer \u010cehoslova\u010dke, podsje\u0107a Bene\u0161a da \u010dak i ako Sovjetski Savez odlu\u010di po\u0161tovati sporazum o zajedni\u010dkoj podr\u0161ci da \u010cehoslova\u010dka ne mo\u017ee izdr\u017eati dovoljno dugo da im stigne njihova pomo\u0107. Nadalje, situacija bi bila druga\u010dija kad bi Poljska bila \u010cehoslova\u010dki saveznik. Vojni planovi su se tako\u0111er temeljili na pretpostavci da \u0107e Njema\u010dka napasti \u010cehoslova\u010dku i da \u0107e se zbog toga morati istovremeno boriti protiv Francuske, a vjerojatno i Poljske, da \u0107e se Ma\u0111arska suo\u010diti sa mogu\u0107no\u0161\u0107u napada sva tri pripadnika Little Entente, da ju\u017enu granicu sa Austrijom ne\u0107e morati braniti te da \u0107e Rumunjska i Poljska biti voljne i u mogu\u0107nosti osigurati sovjetskim snagama prelazak njihovim teritorijem.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako se nijedan uvjet nije ostvario, samo je jo\u0161 jedan general zagovarao ideju da bi se \u010cehoslova\u010dka trebala boriti. Prve evakuacije zone 1 (jedan) zapo\u010dinju 1. listopad 1938. Daladier, Chamberlain, Mussolini i Hitler smatrani su najzaslu\u017enijima za o\u010duvanje mira u svojim zemljama. Liga naroda u Genevi predlo\u017eila je \u010dak Edvarda Bene\u0161a za Nobelovu nagradu za mir. Poljski ministar vanjskih poslova zahtjeva od \u010cehoslova\u010dke predaju podru\u010dja oko Teschena i predstavlja \u010dehoslova\u010dkoj vladi ultimatum koji ona vi\u0161e nije u poziciji odbiti. Bene\u0161 poku\u0161ava spasiti \u0161to se spasiti da, poku\u0161avaju\u0107i pridobiti francusku potporu u prijedlogu da se samo \u010dehoslova\u010dka podru\u010dja sa 75% Nijemaca predaju Njema\u010dkoj, umjesto 51% koji su zahtijevali Nijemci. Bene\u0161 je tako\u0111er poku\u0161avao ukloniti mogu\u0107nost ustupanja Brna i Jihlave Njema\u010dkoj, no nema francusku potporu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izme\u0111u 2. i 12. listopada, Poljska vojska postupno okupira podru\u010dje oko Teschena, a do 10. listopada osvajaju dodatna podru\u010dja zapadno. Istovremeno, Ma\u0111arska objavljuje svoje pravo na odre\u0111ena \u010dehoslova\u010dka podru\u010dja du\u017e slova\u010dko-ma\u0111arske granice te na cijelo podru\u010dje Podkarpatijske Ruthenije. Slova\u010dki ministar Mata\u0161 \u010cernak 3. listopada prijeti da \u0107e predati ostavku ukoliko se Slova\u010dkoj ne ustupi autonomija unutar sljede\u0107a 24 sata. Budu\u0107i da Slova\u010dkoj nije dozvoljena autonomija, on nakon isteka roka od 24 sata predaje svoju ostavku time uzrokuju\u0107i pad vlade. Zavr\u0161ni udarac \u010cehoslova\u010dkoj dolazi od strane vo\u0111a Hlinkove slova\u010dke narodne stranke, koji zbog posljedica krize odr\u017eavaju sastanak u \u017dilini, ve\u0107 sljede\u0107eg dana, kako bi objavili javnu deklaraciju o autonomiji Slova\u010dke. Nave\u010der, 5. listopada, kako se \u010cehoslova\u010dkoj zabranilo pregovaranje u M\u00fcnchenu, Njema\u010dka je dobila \u010dak i vi\u0161e podru\u010dja nego je to na po\u010detku tra\u017eila, a Bene\u0161 odstupa s vlasti.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Umjesto zaklju\u010dka<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-995f960e wp-block-columns-is-layout-flex\">\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hitler je m\u00fcnchenskim sporazumom dobio sve \u0161to je bilo odbijeno u Godesbergu, a zahvaljuju\u0107i Me\u0111unarodnoj komisiji dobio je mnogo vi\u0161e. Nakom okupacije njema\u010dkih trupa i izvr\u0161enja svih to\u010daka sporazuma u M\u00fcnchenu, Njema\u010dka je dobila 17 710 km2 teritorija na kojem je \u017eivjelo 2 800 000 sudetskih Nijemaca i 800 000 \u010ceha. Reich je dobio i mno\u0161tvo \u010de\u0161kih utvrda koje je pretvorio u jednu od najja\u010dih obrambenih linija u Europi, od koje jedino bolja bila Maginotova linija u Francuskoj. No to nije bilo sve; Hitleru je pripala \u010ditava mre\u017ea cesta i \u017eeljeznica. \u010cehoslova\u010dka je izgubiv\u0161i Sudete ostala bez najrazvijenijeg dijela dr\u017eave \u2013 preko no\u0107i je podijeljena i dovedena do bankrota.&nbsp; <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\">\n<figure data-wp-context=\"{&quot;imageId&quot;:&quot;6a82a9ed780e9&quot;}\" data-wp-interactive=\"core\/image\" data-wp-key=\"6a82a9ed780e9\" class=\"wp-block-image size-full wp-lightbox-container\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"460\" height=\"276\" data-wp-class--hide=\"state.isContentHidden\" data-wp-class--show=\"state.isContentVisible\" data-wp-init=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--click=\"actions.showLightbox\" data-wp-on--load=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--pointerdown=\"actions.preloadImage\" data-wp-on--pointerenter=\"actions.preloadImageWithDelay\" data-wp-on--pointerleave=\"actions.cancelPreload\" data-wp-on-window--resize=\"callbacks.setButtonStyles\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/peace-in-our-time.jpg\" alt=\"Povijesna fotografija Nevillea Chamberlainea \u2013 nakon dolaska u londonsku zra\u010dnu luku rekao je da m\u00fcnchenski sporazum zna\u010di peace for our time (eng. mir za na\u0161e vrijeme)\n\" class=\"wp-image-2776\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/peace-in-our-time.jpg 460w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/peace-in-our-time-300x180.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 460px) 100vw, 460px\" \/><button\n\t\t\tclass=\"lightbox-trigger\"\n\t\t\ttype=\"button\"\n\t\t\taria-haspopup=\"dialog\"\n\t\t\tdata-wp-bind--aria-label=\"state.thisImage.triggerButtonAriaLabel\"\n\t\t\tdata-wp-init=\"callbacks.initTriggerButton\"\n\t\t\tdata-wp-on--click=\"actions.showLightbox\"\n\t\t\tdata-wp-style--right=\"state.thisImage.buttonRight\"\n\t\t\tdata-wp-style--top=\"state.thisImage.buttonTop\"\n\t\t>\n\t\t\t<svg xmlns=\"http:\/\/www.w3.org\/2000\/svg\" width=\"12\" height=\"12\" fill=\"none\" viewBox=\"0 0 12 12\">\n\t\t\t\t<path fill=\"#fff\" d=\"M2 0a2 2 0 0 0-2 2v2h1.5V2a.5.5 0 0 1 .5-.5h2V0H2Zm2 10.5H2a.5.5 0 0 1-.5-.5V8H0v2a2 2 0 0 0 2 2h2v-1.5ZM8 12v-1.5h2a.5.5 0 0 0 .5-.5V8H12v2a2 2 0 0 1-2 2H8Zm2-12a2 2 0 0 1 2 2v2h-1.5V2a.5.5 0 0 0-.5-.5H8V0h2Z\" \/>\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><figcaption class=\"wp-element-caption\">Povijesna fotografija Nevillea Chamberlainea \u2013 nakon dolaska u londonsku zra\u010dnu luku rekao je da m\u00fcnchenski sporazum zna\u010di peace for our time (eng. mir za na\u0161e vrijeme)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ponovno se ispostavilo da je Hitler dobio bitku bez ijednog ispaljenog metka. Ponovio se Anschluss. U Njema\u010dkoj je vladalo pobjedni\u010dko ozra\u010dje; Nijemci su slavili jo\u0161 jednu Hitlerovu pobjedu bez ijedne prolivene kapi krvi, a \u0161to je bilo najbolje, nisu slavili samo pobjedu nad \u010cehoslova\u010dkom, ve\u0107 i nad Francuskom i Velikom Britanijom. Njihov F\u00fchrer je u kratkome roku od \u0161est mjeseci uspio bez rata pripojiti Njema\u010dkoj va\u017ene strate\u0161ke i industrijom bogate teritorije na kojima je \u017eivjelo oko 10 000 000 stanovnika. Tim su \u010dinom Reichu otvorena vrata dominacije jugoisto\u010dnom Europom koju je tek trebalo osvojiti. Winston Churchill je to vidio ovako: \u201ePut prema Crnome moru je otvoren\u2026Sve zemlje Srednje Europe i Dunavske doline, jedna po jedna, bit \u0107e poko\u0161ene valom nacisti\u010dke politike\u2026koja zra\u010di iz Berlina\u2026i nemojte misliti da je ovo kraj, ovo je tek po\u010detak.\u201c Nakon rata svi pre\u017eivjeli njema\u010dki generali potvrdili su da bi Hitler napao \u010cehoslova\u010dku i da nije bilo m\u00fcnchenskog sporazuma.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na kraju rata, ali i za vrijeme istog,&nbsp; postavljala su se pitanja je li uop\u0107e bilo potrebno \u017ertvovati \u010cehoslova\u010dku za mir koji na kraju nije niti opstao, ve\u0107 se na taj na\u010din oslobodio put Njema\u010dkoj prema drugim zemljama. Vjerovalo se da je jedan od klju\u010dnih razloga za\u0161to je Chamberlain inzistirao na potpisivanju sporazuma u M\u00fcnchenu zapravo strah da Reich ne bombardira London, ali i Pariz. No tu se opet postavlja pitanje da li je Njema\u010dka tada bila u stanju u\u010diniti tako ne\u0161to;&nbsp; \u010ditav njema\u010dki Luftwaffe, kao i kopnena vojska, bili su usredoto\u010deni na \u010cehoslova\u010dku, stoga bilo kakva akcija tih dviju grana njema\u010dke vojske na zapadu nije dolazila u obzir. \u010cak i da su bombarderi Tre\u0107eg Reicha bili poslani na London i Pariz, malo je vjerojatno da bi dosegli svoj cilj; Nijemci ne bi mogli pru\u017eiti svojim bombarderima avionsku pratnju jer su im zra\u010dne luke predaleko. Prema veleposlanicima Francois-Poncetom i Hendersonu m\u00fcnchenski je sporazum trebao kupiti vrijeme da Britanija i Francuska dostignu Reich u naoru\u017eanju. No \u010dinjenice pobijaju takva naga\u0111anja; sam Winston Churchill tvrdi da je godina dana kupljenog vremena ostavila Veliku Britaniju i Francusku u puno goroj situaciji nego je bila Njema\u010dka za vrijeme potpisivanja ugovora u M\u00fcnchenu.&nbsp; Danas, kada imamo uvid u sve dokumente iz tih predratnih godina, i kada postoje odre\u0111ena svjedo\u010danstva njema\u010dkih generala i ostalih du\u017enosnika,&nbsp; mo\u017eemo zaklju\u010diti da Njema\u010dka ne bi bila u stanju i\u0107i u rat 1. listopada 1938. protiv \u010cehoslova\u010dke, niti Britanije i Francuske, a da ne spominjemo Rusiju. Da se to dogodilo, brzo bi bila pora\u017eena i to bi bio kraj za Hitlera i njegov Tre\u0107i Reich. Chamberlainova tvrdoglavost, fanati\u010dno inzistiranje da udovolji Hitleru, njegova putovanja u Berchtesgaden i Godesberg te zavr\u0161no kobno putovanje u M\u00fcnchen spasile su Hitlera od propasti i oja\u010dale njegov polo\u017eaj u Europi, ali i u Njema\u010dkoj. Razumljivo je da je za Francusku sporazum s Hitlerom bio katastrofalan, njezin je vojni polo\u017eaj u Europi bio uni\u0161ten. Francuska je bila saveznik sa isto\u010dnoeuropskim zemljama \u010cehoslova\u010dkom, Poljskom, Jugoslavijom i Rumunjskom \u2013 kako sada u Var\u0161avi, Bukure\u0161tu i Beogradu&nbsp; nakon M\u00fcnchena vjerovati u francusko savezni\u0161tvo? Rusija je tako\u0111er izgubila povjerenje u svoju saveznicu Francusku, koja je bez ikakvog otpora stala, zajedno sa Velikom Britanijom, uz Njema\u010dku. Njema\u010dki je veleposlanik u Rusiji, tri dana nakon \u0161to je sklopljen sporazum, bio uvjeren da \u0107e do\u0107i do promjene u ruskoj politici prema Europi; bio je uvjeren da \u0107e se Rusija udaljiti od Francuske i postati bli\u017ea s Njema\u010dkom.&nbsp; On je bio uvjeren da \u0107e nove prilike koristiti njema\u010dkoj ekonomskoj suradnji sa SSSR-om. Nakon uspjeha sa sporazumom u M\u00fcnchenu, Tre\u0107i Reich se okrenuo novim ciljevima: okupacija Memela, balti\u010dke luke sa oko tisu\u0107u stanovnika, koju je Njema\u010dka izgubila u Versaillesu te je pripala Litvi. Tako\u0111er je trebalo do kraja uni\u0161titi \u010cehoslova\u010dku; Hitlerov cilj je bio okupirati Bohemiju i Moravsku te odsje\u0107i Slova\u010dku. Slova\u010dka je odmah nakon pripajanja Sudeta Reichu dobila najve\u0107i mogu\u0107i oblik autonomije \u0161to je pogodovali Nijemcima. Ernst Woermann, \u0161ef politi\u010dkog odjela vanjskih poslova, smatrao je da \u0107e nezavisna Slova\u010dka biti vrlo slaba te \u0107e tako biti pogodna za njema\u010dko prodiranje na istok. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; To je prvi put da Njema\u010dka planira zaposjesti teritorije na kojima ne \u017eive Germani. Adolf Hitler je Mein Kampfu govorio da ne \u017eeli Slavene unutar svojega carstva, ali je isto tako govorio da njema\u010dka budu\u0107nost le\u017ei u osvajanju Lebensrauma na istoku, koji su okupirali Slaveni. Nekoliko dana nakon sporazuma, G\u00f6ering je primio u svoj ured slova\u010dke vo\u0111e Ferdinanda Durcanskyja i Macha te Fraza Karmasina, vo\u0111u njema\u010dke manjine u Slova\u010dkoj. Oni su se slo\u017eili da \u017eele \u0161to bli\u017eu suradnju sa Njema\u010dkom. G\u00f6ering se slo\u017eio da treba podr\u017eati Slova\u010dku nezavisnost. Nijemci su uvidjeli da zra\u010dne baze u Slova\u010dkoj mogu biti bitne za operacije protiv istoka, a sama \u010dinjenica da se Slova\u010dka odvoji od \u010ce\u0161ke zna\u010di i dodatno oslabjelu \u010de\u0161ku dr\u017eavu. Adolf Hitler i Hacha sastali su se na tajnom sastanku 15. o\u017eujka 1939. te je na njemu dr. Hacha, pod pritiskom situacije u kojoj se njegova dr\u017eava na\u0161la, stavio \u010cehoslova\u010dku u protektorat Tre\u0107eg Reicha, a Hitler im je jam\u010dio autonomiju i slobodu \u010de\u0161kog naroda unutar Njema\u010dke. Isti dan njema\u010dke su trupe u\u0161le u Moravsku i Bohemiju; nisu nai\u0161li na otpor. Do ve\u010deri njema\u010dka je vojska umar\u0161irala u Prag. Adolf Hitler je prije odlaska iz Berlina objavio veliki proglas: \u201e\u010cehoslova\u010dka je prestala postojati.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Izvori<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Radovan Pavi\u010di\u0107:&nbsp;<em>Hitlerove geopoliti\u010dke koncepcije 1922-1939-1943<\/em>, \u201ePoliti\u010dka misao\u201c, vol. &nbsp;&nbsp; 22, no. 1-2, 1985.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">(ur.) Enrico Cravetto:&nbsp;<em>Povijest, 17. knjiga: Predve\u010derje rata i Drugi svjetski rat 1936. \u2013 1945.<\/em>, &nbsp; Europapress holding, Zagreb, 2008.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mary Heimann:&nbsp;<em>Czechoslovakia \u2013 the state that failed<\/em>, Yale University Press, London, 2009.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Du\u0161an Luka\u010d:&nbsp;<em>Tre\u0107i Reich i zemlje jugoisto\u010dne Europe 1937.-1941. 2. dio<\/em>, Vojnoizdava\u010dki &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; zavod, Beograd 1982.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010cedomir Popov:&nbsp;<em>Od Versaja do Danciga<\/em>, Izdava\u010dko poduze\u0107e Nolit, Beograd, 1976.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Willian L. Shirer:&nbsp;<em>The rise and fall od the Third Reich<\/em>, Simon &amp; Schuster, New York, 1960.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>M\u00fcnchenski sporazum predstavlja prvi lukavi iskorak Adolfa Hitlera s obzirom na tada\u0161nje svjetske mo\u0107nike. U ovome radu opisana je F\u00fchrerova vanjska i unutra\u0161nja politi\u010dka taktika koje su dovele do sporazuma, ali i zbivanja u \u010cehoslova\u010dkoj koja su pogodovala istome. Na kraju rada su zaklju\u010dna razmatranja autora o u\u010dincima sporazuma na danji tijek povijesti i razvoja [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":48,"featured_media":2775,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[301,637,638,164,639,634,633,636,635],"class_list":["post-2774","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-adolf-hitler","tag-cehoslovacka","tag-munchenski-sporazum","tag-nacizam","tag-neville-chamberlaine","tag-njemacka","tag-politika-popustanja","tag-sudetska-oblast","tag-velika-britanija"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/48"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2774"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2774\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2785,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2774\/revisions\/2785"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2775"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}