{"id":2732,"date":"2015-07-17T22:14:00","date_gmt":"2015-07-17T20:14:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2732"},"modified":"2026-08-15T22:17:34","modified_gmt":"2026-08-15T20:17:34","slug":"zidovi-i-americki-gradanski-rat","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/zidovi-i-americki-gradanski-rat\/","title":{"rendered":"\u017didovi i Ameri\u010dki gra\u0111anski rat"},"content":{"rendered":"\n

Ameri\u010dki gra\u0111anski rat otvorio je novi prostor ameri\u010dkim \u017didovima te ubrzao asimilaciju i prihvat u ameri\u010dko dru\u0161tvo. Kada je ameri\u010dki kongres godine 1861. objavio rat, istodobno je donio i zakon kojim je dozvolio kapelane \u201dbilo koje kr\u0161\u0107anske vjeroispovijesti\u201d u ameri\u010dkoj vojsci i mornarici. Godinu dana kasnije nakon organiziranih provjeda ameri\u010dke \u017eidovske zajednice, Kongres je donio drugi zakonski akt kojima je i \u017didovima dozvolio da slu\u017ee kao kapelani. Tada je po prvi put, Kongres priznao \u017eidovstvo kao jednu od ameri\u010dkih vjera<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Iako je Gra\u0111anski rat otvorio \u017didovima do tada nezamislive mogu\u0107nosti i ubrzao amerikanizaciju, ovo razdoblje nikada nije bio posebno zabilje\u017eeno u \u017eidovskoj povijesti. U prolje\u0107e 2013. godine Yeshiva University muzej i Centar za \u017eidovsku povijest u New Yorku postavili su putuju\u0107u izlo\u017ebu na temu ameri\u010dkog \u017eidovstva u gra\u0111anskom ratu.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1860. u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama \u017eivjelo je otprilike 150.000 \u017didova, od \u010dega je jedna petina \u017eivjela u ju\u017enim dr\u017eavama. New Orleans je bio sedmi najve\u0107i \u017eidovski grad u Americi. U Charlestonu su postojale tri kongregacije me\u0111u kojima su \u201dIzraeliti zauzimali najistaknutija mjesta\u201d. \u017didovi u Savani organizirali su K.K. Mikve Israel<\/em> 1735. godine. \u017didovske zajednice postojale su u Richmondu i Petersburgu, Vird\u017einiji, Atlanti, Maconu, u Columbusu (u dr\u017eavi Georgia), u Memphisu i Nashvillu (u dr\u017eavi Tennessee), u Galvestonu i Houstonu (u dr\u017eavi Texas) i u mnogim malim gradovima diljem Juga.<\/p>\n\n\n\n

\u017didovi Juga prihvatili su obi\u010daje i institucije Juga, uklju\u010div\u0161i i ropstvo. Oscar Strauss[1]\u00a0je jednom prilikom izjavio: \u201dKao dje\u010dak koji je odrastao na Jugu, nisam nikada preispitivao je li ropstvo ispravno ili nije. Njegovo postojanje smatrao sam zadanom \u010dinjenicom kao i ve\u0107inu drugih obi\u010daja ili zakona.\u201d\u00a0 \u017didovi Juga tako\u0111er su bili prista\u0161e konfederacije.<\/p>\n\n\n\n

\u017didovi Juga su podr\u017eavali ropstvo. Pojedini rabini i na Sjeveru i na Jugu tvrdili su da Tora dozvljava ropstvo. Rabin Morris J. Raphall iz New Yorka kritizirao je abolicioniste i branio ropstvo. Solomon Cohen[2]\u00a0napisao je u pismu svojoj teti Rebecci Gratz: \u201dBog je svojem odabranom narodu dao zakone kako upravljati svojim robovima, no nije im dao zapovijed da ukinu ropstvo.\u201d Ve\u0107ina \u017didova na Jugu bili su trgovci i obrtnici. Oni \u017didovi koji su imali robove koristili su ih kao doma\u0107u poslugu, kao radnike u svojim zanatskim radnjama ili su ih iznajmljivali.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da su \u017didovi prihvatili institucije ju\u017enih dr\u017eava, gra\u0111ani Juga su prihvatili \u017didove. Temeljni ustav dr\u017eave Karoline je 1699. godine jam\u010dio slobodu svim vjerskim skupinama. Osim toga, Ju\u017enjaci su po\u0161tivali \u017eidovsko poznavanje \u201dstarog zavjeta\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Antisemitizam je bio prisutan na Jugu kao i drugdje. \u017didovi su se sukobili s kr\u0161\u0107anskom ve\u0107inom zbog toga \u0161to su trgovali nedjeljom.<\/p>\n\n\n\n

U travnju 1862. godine list Jewish Messenger <\/em>koji je izlazio u New Yorku pozvao je ameri\u010dko \u017eidovstvo da kao jedan stanu za Uniju i ustav. \u017didovi Shreveporta odgovorili su da oni stoje uz ju\u017enu konfederaciju svojim \u017eivotima, slobodom i svime do \u010dega im je stalo.<\/p>\n\n\n\n

Gra\u0111anski rat duboko je podijelio \u017eidovsku zajednicu. Otprilike 10.000 \u017eidovskih vojnika borilo se na strani Unije, a 7.000 za Konfederaciju.<\/p>\n\n\n\n

General Grant donosi odluku o izgonu \u017didova<\/h3>\n\n\n\n

Dana 17. prosinca 1862. godine, kada je gra\u0111anski rat u\u0161ao u svoju drugu zimu, General Ulysses S. Grant izdao je najpoznatiju slu\u017ebenu protu\u017eidovsku naredbu u ameri\u010dkoj povijesti \u2013 naredio je izgon \u017didova s podru\u010dja pod njegovom vojnom upravom koja je obuhva\u0107ala dr\u017eave Tennessee, Mississippi i Kentucy.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj odredba poznata kao General Order No.11, <\/em>krivila je \u201d\u017didove kao klasu\u201d za nezakonito trgovanje pamukom. Odreba je \u017didovima dala dvadest i \u010detiri sata za odlazak.<\/p>\n\n\n\n

Manje od 72 sata nakon \u0161to je odredba izdana, 3.500 konfederativnih snaga koje je predvodio vrhovni general Earl Van Dorn potukle su Grantove snage u Holy Springsu u Massachusettsu \u0161to je usporilo prijenos Grantove poruke do vrhovnog sto\u017eera i spasilo mnoge \u017didove.<\/p>\n\n\n\n

Odredba je stigla u Paduach, u Kentuckyju, jedanaest dana nakon izdavanja. \u017didovi su dobili document koji im je nalagao da  napuste grad Paduach u roku od 24 sata. Jedan \u017didov, Cesar Kaskel, poslao je telegram predsjedniku Abrahamu Lincolnu tra\u017ee\u0107i pomo\u0107 za \u017didove. Budu\u0107i da nije bio siguran ho\u0107e li Lincoln primiti telegram, zaputio se u Washington, \u0161ire\u0107i vijesti o generalovoj odredbi na sve strane. Kasel je s delegacijom stigao u Washington 3. sije\u010dnja 1863. godine i uspio dogovoriti sastanak s Lincolnom koji je opozvao generalovu odredbu.<\/p>\n\n\n\n

Grant je 1868. izabran za ameri\u010dkog predsjednika.<\/p>\n\n\n\n

Sukobom razdvojene \u017eidovske obitelji<\/h3>\n\n\n\n

Gra\u0111anski rat razdvojio je mnoge obitelji. Poznat je slu\u010daj obitelji Jonas. \u010cetiri sina borila su se na strani Juga, jedan na strani Sjevera, a jedan za obje strane. Tri k\u0107eri obitelji Jonas na\u0161le su se tako\u0111er na razli\u010ditim stranama. Jedna se udala i \u017eivjela na Jugu, druge dvije su ostale s roditeljima u Illinoisu.<\/p>\n\n\n\n

Roditelji Abraham i Louisa Jonas su bili vrlo pobo\u017eni. Abraham Jonas, trgovac i pravnik, bio je politi\u010dki aktivan i bio je iz zastupnik u skup\u0161tini dr\u017eave Illinos i Kentucy te blizak prijatelj Abrahama Lincolna.<\/p>\n\n\n\n

Kada je po\u010deo rat \u010dlanovi obitelji Jonas podr\u017eavali su Sjever ili Jug, ovisno o tome gdje su \u017eivjeli. U dobi od sedamnaest godina, Edward Jonas, najmla\u0111i sin, prijavio se u vojsku u Illinoisu. Smatra se da se na bojnom polju na\u0161ao dva put nasuprot svoje bra\u0107e koja su se borila za Konfederaciju. Godine 1862. Za vrijeme bitke za Shiloh, Edward je zarobljen i odveden u zatvor u Georgiji od strane vlastitog brata Juliana. U svibnju 1864. godine, poru\u010dnik Edward Jonas borio se u Tennesseeju protiv trojice svoje bra\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Edward Jonas, vojnik Unije i Charles H. Jonas, vojnik Konfederacije<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Iako su bili na razli\u010ditim stranama, obitelj Jonas uspijevala je komunicirati preko neprijateljskih crta. Nakon rata, Louisa Jonas i njezina djeca su se preselili na Jug. Nekoliko njih je postalo poznato. Benjamin Franklin Jonas je ostao tre\u0107i \u017didov izabran u ameri\u010dki senat, a Samuel Alroy Jonas postao je urednik novina u Mississippiju i konfederacijski narodni junak kada je napisao pjesmu Lines on the Back of a Confederate Note<\/em>, u kojoj oplakuje pad Juga. Ve\u0107ina djece obitelji Jonas udaljile su se od judaizma. Jedna od k\u0107eriju se udala za episkopalnog sve\u0107enika 1869. godine. Julian joj je tom prilikom napisao pismo izraziv\u0161i iznena\u0111enje i pridodav\u0161i: \u201dNi\u0161ta me ne bi u\u010dinilo sretnijim nego mogu\u0107nost da svi opet budemo skupa barem na jedan dan.\u201d Obitelj razjedinjena ratom nikada se nije ujedinila.<\/p>\n\n\n\n

Judah Philip Benjamin (1811 \u2013 1884) ro\u0111en je na Karibima. Njegova obitelj se kasnije preselila u Karolinu. Benjamin je diplomirao pravo na Yaleu i 1852. godine\u00a0 izabran je u ameri\u010dki Senat. Imenovan je kao predstavnik Konfederacije. Bio je jedan od rijetkih sefardskih \u017didova na Jugu. Opisivan je kao \u201dmozak Konfederacije\u201d. Bio je najbli\u017ei povjerenik Jeffersona Davisa.[3].\u201d Godine 1865. Preselio se u Veliku Britaniju i bavio se pravom.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Phoebe Yates Levy Pember<\/strong> ro\u0111ena je 1823. godine u Charlestonu u Ju\u017enoj Karolini. Njezin otac je bio uspje\u0161an trgovac, a majka poznata glumica. Za vrijeme gra\u0111anskog rata bila je medicinska sestra i voditelj Chimborazo vojne bolnice u Richmondu. U to vrijeme Chimborazo je bio najve\u0107a vojna bolnica na svijetu koja je skrbila za 76.000 ranjenih i bolesnih vojnika Konfederacije.<\/p>\n\n\n\n

Phoebe Pember je nabavljala i raspodjeljivala lijekove, mijenjala zavoje, asistirala pri operacijama te tje\u0161ila bolesne i umiru\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

U bolnici Chimborazo je ostala do predaje konfederativnih snaga u travnju 1865. godine. Njezini memori objavljeni 1879. godine u knjizi A Southern Woman\u2019s Story: Life in Confederate Richmond<\/em>.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Phoebe Yates Levy Pember \u2013 \u201d\u017eidovska Florence Nightingale\u201d<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Izvori: Heritage, The Magazine of the American Jewish Historical Society, zima 2012<\/em><\/p>\n\n\n\n

[1]\u00a0Oscar Solomon Straus<\/strong>\u00a0(1850 \u20131926) bio je prvi \u017eidovski tajnik u ameri\u010dkom kabinetu. Du\u017enost je obna\u0161ao tijekom mandata predsjednika Theodora Roosevelta izme\u0111u 1906. i 1909. godine.<\/p>\n\n\n\n

[2]\u00a0Solomon Cohen<\/strong>\u00a0bio je sin rabina Mosesa Cohena koji je 1750. godine imigrirao iz Londona u Charlestown u Ju\u017enoj Karolini. Njihova obitelj jedna je od prvih imigrantskih \u017eidovskih obitelji.<\/p>\n\n\n\n

[3]\u00a0Jefferson Finis Davis<\/strong>\u00a0(1808 \u20131889) bio je ameri\u010dki dr\u017eavnik i vo\u0111a Konfederacije tijekom ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata. Bio je predsjednik Konfederalnih ameri\u010dkih dr\u017eava od njihova osnutka do zarobljeni\u0161tva 1865. godine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ameri\u010dki gra\u0111anski rat otvorio je novi prostor ameri\u010dkim \u017didovima te ubrzao asimilaciju i prihvat u ameri\u010dko dru\u0161tvo. Kada je ameri\u010dki kongres godine 1861. objavio rat, istodobno je donio i zakon kojim je dozvolio kapelane \u201dbilo koje kr\u0161\u0107anske vjeroispovijesti\u201d u ameri\u010dkoj vojsci i mornarici. Godinu dana kasnije nakon organiziranih provjeda ameri\u010dke \u017eidovske zajednice, Kongres je donio […]<\/p>\n","protected":false},"author":47,"featured_media":2733,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[615,616,200,136],"class_list":["post-2732","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvena-povijest","tag-americki-gradanski-rat","tag-phoebe-yates-levy-pember","tag-sad","tag-zidovi"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2732","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/47"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2732"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2732\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2736,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2732\/revisions\/2736"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2732"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2732"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2732"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}