{"id":2709,"date":"2015-05-17T21:59:00","date_gmt":"2015-05-17T19:59:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2709"},"modified":"2026-08-15T22:05:15","modified_gmt":"2026-08-15T20:05:15","slug":"aurora-mardiganian-armenska-ivana-orleanska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/aurora-mardiganian-armenska-ivana-orleanska\/","title":{"rendered":"Aurora Mardiganian: armenska Ivana Orleanska"},"content":{"rendered":"\n

Arshaluys Mardikian<\/strong> ro\u0111ena je 1901. godine kao tre\u0107e od osmero djece bogatog zemljoposjednika i proizvo\u0111a\u010da svile u gradu Chmshkadzaga u Otomanskom carstvu, kojega su naseljavali prete\u017eno Armenci. Grad je dobio ime po poznatom bizantskom caru Ivanu I Cimisku. Arshaluys je bila odli\u010dna u\u010denica i talentirana violinistica. Njezina sestra bila je pred udajom, a jedan od njezine bra\u0107e je ve\u0107 bio \u017eivio u Americi kada su se po\u010dela doga\u0111ati stra\u0161na zbivanja 1915. godine. Vidjela je kako joj ubijaju oca i brata, i bila je prisilno odvedena, zajedno sa svojom majkom, sestrama i ostalim armenkama u sirijsku pustinju. Pre\u017eivjela je armenski genocid i svjedo\u010dila o grozotama koje je do\u017eivjela. Unato\u010d fizi\u010dkim i emotivnim o\u017eiljcima, skupila je hrabrosti i snage da pre\u017eivi usprkos svim okolnostima.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Promjeniv\u0161i ime u Aurora Mardiganian <\/strong>kako bi sakrila svoj pravi identitet i izbjegla potencijalni turski progon, kasnije je svoju pri\u010du ispri\u010dala svijetu i dala je brojne intervjue. Ameri\u010dke novine pisale su o njezinoj bolnoj odiseji. Za razliku od mnogih drugih koji su pre\u017eivjeli armenski genocid i koji su potisnuli sje\u0107anja na njega, Aurora je bila me\u0111u prvima koja je ispri\u010dala svoju pri\u010du. Knjiga Silovana Armenija: kr\u0161\u0107anska djevojka koja je pre\u017eivjela velike masakre, <\/em>objavljena je 1918. godine. Knjiga je poslu\u017eila kao scenario za film Dra\u017eba du\u0161a <\/em>koji je produciran 1919. godine i premijerno prikazan u New Yorku. Osim \u0161to je podijelila svoju pri\u010du sa svijetom, Aurora je hrabro preuzela na sebe ulogu u filmu, te se \u010dak slo\u017eila s time da promovira film, pod cijenu ponovnog pro\u017eivljavanja grozota genocida.<\/p>\n\n\n\n

U knjizi\u00a0Silovana Armenija<\/em>, daje detaljno svjedo\u010danstvo u\u017easnih iskustava pretrpljenih za vrijeme genocida. U dobi od \u010detrnaest godina Arshaluys je bila \u017ertvom mu\u010denja i mla\u0107enja u haremima turskih oficira i pripadnika kurdskih plemena. Najve\u0107u bol izazvala je \u010dinjenica da je izgubila svoje roditelje, sestre i bra\u0107u koji su bili brutalno ubijeni pred njezinim o\u010dima. Nakon dvije godine ovih strahota, Arshaluys Mardiganian, ili armenska Ivana Orelanska, kako su ju nazvali u Americi, koja se uspjela oduprijeti vjerskoj konverzjii, pobjegla je iz harema Kemala Efendija, svog turskog gospodara kojemu je bila prodana za 85 ameri\u010dkih centi. Po\u010detkom svibnja 1917. godine, nakon dugotrajnog lutanja, do\u0161la je do Erzruma, koji je ve\u0107 bio pod okupacijom ruskih snaga. Ondje su Arshaluys dali uto\u010di\u0161te ameri\u010dki misionari. Kasnije se uz pomo\u0107 Armenske nacionalne unije[1]\u00a0i Ameri\u010dkog povjerenstva za pomo\u0107 Armencima i Sirijcima[2]\u00a0domogla ruskog Petrograda, a potom je do\u0161la u New York gdje se i nastanila.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d svim patnjama, Aurora nije se slomila. Zadala si je cilj ispri\u010dati svijetu o zlo\u010dinima koji su po\u010dinjeni nad Armencima u Turskoj.<\/p>\n\n\n\n

Kada je knjiga Silovana Armenija<\/em> bila dovr\u0161ena, Ameri\u010dko povjerenstvo za pomo\u0107 Armencima i Sirijcima predlo\u017eilo je snimanje filma temeljenog na scenariju knjige. Dogovoreno je da \u0107e sva dobit od prikazivanja filma, koja je dosegla 30 milijuna dolara, poslu\u017eiti kako bi se pomoglo 60.000 armenske siro\u010dadi na Bliskom Istoku.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1918.  Oscar Apfel, redatelj Metro Goldwin Mayer ku\u0107e,  snimio je nijemi film Dra\u017eba du\u0161a<\/em> koji je ujedno i bio prvi film genocidu koji je ikada snimljen.  Vi\u0161e od 10.000 Armenaca koji su \u017eivjeli u ju\u017enoj Kaliforniji, uklju\u010duju\u0107i 200 deportirane djece, sudjelovalo je u scenama. Scenario za film imao je 3 verzije. Prva se sastojala od 675 okvira, a zadnja od 531. Okvire su pregledavali James Bryce, predsjednik Ameri\u010dkog povjerenstva za pomo\u0107 Armencima i Sirijcima, biv\u0161i ameri\u010dki ambasador Velike Britanije u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama i Henry Morgenthau, ameri\u010dki ambasador u Turskoj od 1913. do 1916. godine.<\/p>\n\n\n\n

Zapanjuju\u0107a je \u010dinjenica da je Arshaluys Mardiganian bila autorica scenarija i da je k tomu igrala i glavnu ulogu. Njezini savjeti u vezi autenti\u010dnosti kostima, likova i pozadina bili su nevjerojatni. Redatelj filma, Oscar Apfel, uzeo je u obzir politi\u010dku va\u017enost filma i odabrao Mardiganian za glavnu ulogu. Apfel je bio uvjeren da \u0107e njezino sudjelovanje ostaviti dojam koji \u0107e se duboko utisnuti u svijest cjelokupnog \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Premijera filma Dra\u017eba du\u0161a odr\u017eana je u hotelu Plaza u New Yorku, dana 16. velja\u010de 1919. godine, pod pokroviteljstvom Olivera Harrimana i Georgea Vanderbilta, \u010dlanova Ameri\u010dkog povjerenstva za pomo\u0107 Armencima i Sirijcima.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Apfel je odr\u017eavao odnose s javno\u0161\u0107u i govorio kako je \u201dDra\u017eba du\u0161a\u201d svjedo\u010danstvo Armenaca ameri\u010dkom narodu, i svaki javni istup pa\u017eljivo je planirao. Tako\u0111er je priznao da je nekoliko scena eliminirano iz filma zbog brutalnosti kojima su obilovale.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Film je bio prikazan u velikim gradovima u 13 ameri\u010dkih saveznih dr\u017eava, te u nekoliko dr\u017eava Latinske Amerike. Posvuda je po\u017enjeo uspjeh i bio je ocijenjen \u201depohalnim filmom\u201d.  Izdanje londonskog Bayoschop<\/em> lista je u broju iz 1919-1920 godine,  pisalo o velikoj va\u017enosti filma Dra\u017eba du\u0161a<\/em>. Popularne novine poput  The Illustrated London News<\/em> i The Morning Telegraph<\/em>,  navodile su kako bi svatko trebao pogledati taj film.<\/p>\n\n\n\n

Dra\u017eba du\u0161a<\/em> je do\u0161la do Velike Britanije u prosincu 1919. godine, gdje je film bio cenzuriran. Nakon dugotrajnih pregovora, film je, uz dopu\u0161tenje Scotland Yarda,  prikazan u Royal Albert Hall, gdje je bio na programu tri tjedna. Nakon toga ponovno je cenzuriran, neki naslovi bili su promijenjeni, a \u010detiri scene izba\u010dene, nakon \u010dega se film ponovno nastavio prikazivati. Po\u010detkom 1920-ih, film je cenzuriran i uklonjen iz britanskih i ameri\u010dkih knji\u017enica.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Filmski plakat \u201cRavished Armenia\u201d<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Vi\u0161e od osamdeset godina povjesni\u010dari diljem svijeta tra\u017eili su devet vrpci\u00a0Silovane Armenije<\/em>, ali nisu na\u0161li ni traga. Neki ka\u017eu da su navodno potonule zajedno s brodom na putu prema luci Batoum, drugi ka\u017eu da su ukradene. Dugometra\u017ena verzija filma koja traje 85 minuta, na\u017ealost nije sa\u010duvana. Zahvaljuju\u0107i naporima Eduarda Gozanliana, Armenca iz Argentine, jedan segment filma prona\u0111en je 1994. godine. Jedna kopija \u010duva se u fundusu Muzeja-Instituta genocida nad Armencima[3]. Film ima engleske, francuske i armenske titlove za svaku scenu. Popis originalnih titlova \u010duva se u The Selig Collection u Margaret Herrick Library of the Academy of Motion Picture Arts and Sciences. Tako\u0111er se nalaze u knjizi Anthonyja Slidea\u00a0Silovana Armenija i pri\u010da Aurore Mardiganian<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Razapete armenske djevojke (scena iz filma)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Aurora Mardiganian stupila je u brak po\u010detkom 1920-ih i imala je jednog sina. Nikada nije prona\u0161la brata koji je imigrirao u SAD prije armenskog genocida. Sin ju je napustio. Posljednje godine svojeg \u017eivota provela je u napadima paranoje o turskim vojnicima koji ju progone. Povukla se u osamu i dozvoljavala je samo jednoj \u017eeni da joj dostavi hranu kroz prozor. Kada je preminula u Los Angelesu 6. velja\u010de 1994. godine, nije bilo nikoga da ju pokopa. Sahranjena je u masovnoj grobnici, zaboravljena od sviju i bez nadgrobnog spomenika.<\/p>\n\n\n\n

Izvori<\/h3>\n\n\n\n
    \n
  1. Projekt 100 lives:\u00a0https:\/\/100lives.com\/en\/stories\/detail\/regular\/102\/aurora-mardiganian<\/a><\/li>\n\n\n\n
  2. Armenian Genocide. Armenian National Institute.\u00a0http:\/\/www.armenian-genocide.org\/genocide.html<\/a><\/li>\n\n\n\n
  3. Rethinking the Armenian Genocide. History Today.\u00a0http:\/\/www.historytoday.com\/donald-bloxham\/rethinking-armenian-genocide<\/a><\/li>\n\n\n\n
  4. Remembering the Armenian Genocide. The New York Times.\u00a0http:\/\/www.nytimes.com\/interactive\/2015\/04\/23\/world\/europe\/armenia-readers-stories.html?_r=2<\/a><\/li>\n\n\n\n
  5. Scholar Captures Tragedy, Miracle of Aurora Mardiganian\u2019s Life Story. The Armenian Mirror Spectator.\u00a0http:\/\/www.mirrorspectator.com\/2014\/03\/24\/scholar-captures-tragedy-miracle-of-aurora-mardiganians-life-story\/<\/a><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n

    [1]\u00a0Armenian National Union<\/p>\n\n\n\n

    [2]\u00a0American Committee for Armenian and Syrian Relief<\/p>\n\n\n\n

    [3]\u00a0Armenian Genocide Museum-Institute<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Arshaluys Mardikian ro\u0111ena je 1901. godine kao tre\u0107e od osmero djece bogatog zemljoposjednika i proizvo\u0111a\u010da svile u gradu Chmshkadzaga u Otomanskom carstvu, kojega su naseljavali prete\u017eno Armenci. Grad je dobio ime po poznatom bizantskom caru Ivanu I Cimisku. Arshaluys je bila odli\u010dna u\u010denica i talentirana violinistica. Njezina sestra bila je pred udajom, a jedan od njezine […]<\/p>\n","protected":false},"author":47,"featured_media":2711,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[36],"tags":[218,609],"class_list":["post-2709","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rodna-povijest","tag-armenci","tag-arshaluys-mardikian"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/47"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2709"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2709\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2716,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2709\/revisions\/2716"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}