\u017didovi Gruzije \u010dine jednu od najstarijih \u017eidovskih zajednica na svijetu, s povije\u0161\u0107u starom otprilike 2.600 godina. Gruzijski \u017didovi dijele se u dvije grupe: u gruzijske \u017didove koji na tom podru\u010dju \u017eive ve\u0107 2.600 godina i a\u0161kenaske \u017didove koji su u Gruziju do\u0161li tijekom ruske aneksije u ranom devetnaestom stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
\u017didovi su govorili gruzijski, a kasnije su \u017eidovski trgovci razvili dijalekt zvan qivruli <\/em>(jo\u0161 zvan kivruli<\/em> ili gruzinski<\/em>), odnosno \u017eidovsko-gruzijski<\/em>, koji je uklju\u010divao veliki broj posu\u0111enica iz hebrejskog i aramejskog. Kivruli je jedini \u017eidovsko-kartvelski (ju\u017enokavkaski) dijalekt. Ovaj dijalekt nije dovoljno razli\u010dit od standardnog gruzijskog jezika da ga govornici gruzijskog ne bi mogli razumjeti. \u017didovsko-gruzijski danas ima otprilike 85.000 govornika. Od toga je, prema podacima iz 2000. godine, u Izraelu njime govorilo 59.800 ljudi. Druga najve\u0107a skupina \u017eivi u Gruziji, no jezik ima jo\u0161 otprilike 4.000 govornika u New Yorku te neutvr\u0111eni broj govornika u Rusiji, Belgiji i ostalim dijelovima Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava.<\/em><\/p>\n\n\n\n Podrijetlo gruzijskih \u017didova, koji se tako\u0111er nazivaju Gurjim<\/em> ili kartveli ebraelebi<\/em>, je dvojbeno. Jedna od najprihva\u0107enijih teorija je da su se prvi \u017didovi naselili na jugu Gruzije nakon \u0161to je Nabukodonosor osvojio Jeruzalem godine 568. pr.n.e. i odveo \u017didove u babilonsko ropstvo. Ovu tezu podupire srednjovjekovni gruzijski povjesni\u010dar Leonti Mroveli<\/em>, koji tvrdi:<\/p>\n\n\n\n \u201c Potom je kralj Nabukodonosor pokorio Jeruzalem. \u017didovi koji su tada pobjegli do\u0161li su u Kartli i zatra\u017eili od mamasakhlisia [lokalnog vladara] podru\u010dje zvano Mtskheta u zamjenu za porez po glavi stanovnika. On im je dao [mjesto] i naselio ih na Aragvi, blizu izvora zvanog Zanavi.\u201d<\/p>\n\n\n\n <\/em>Mjesto na kojemu su se naselili u zamjenu za pla\u0107anje poreza danas se zove Kherek.<\/p>\n\n\n\n <\/em>Druga verzija koju Mroveli spominje govori o naseljavanju \u017didova u Gruziji tijekom vladavine rimskog cara Vespazijana. U svakom slu\u010daju, Mroveli ne sumnja da su \u017didovi \u017eivjeli u Gruziji davno prije 1. stolje\u0107a n.e. Prema Mroveliju:<\/p>\n\n\n\n Tijekom njihove [Bartomove i Kartamove] vladavine, Vespazijan, rimski imperator, osvojio je Jeruzalem. \u017didovske izbjeglice do\u0161le su u Mtskhetu i naselile se ondje gdje su \u017eivjeli stari \u017didovi.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Ovi \u017didovi bili su zvani Uria<\/em> ili Huria<\/em>, i ovaj termin pojavljuje se u ranim gruzijskim izvorima kao i u onima iz kasnog Srednjeg Vijeka. U 19. stolje\u0107u ovaj termin je zamijenjen terminom Ebreili<\/em>, a termin Uria<\/em> postao je pogrdan naziv za \u017didove.<\/p>\n\n\n\n Drevni gruzijski povijesni ljetopis Konverzija Kartlija<\/em> (Kartlis Tskhovreba<\/em>) je najstariji i jedini gruzijski historiografski izvor o povijesti \u017eidovske zajednice u Gruziji. Ljetopis tako\u0111er opisuje sli\u010dnu verziju predaje koju je stolje\u0107ima kasnije ponudio Leonti Mroveli, no ovoga puta umjesto Nabukodonosoru, razdoblje \u017eidovskog doseljavanja u Gruziju pripisuje se Aleksandru Velikom:<\/p>\n\n\n\n \u2026 ratno sjeme,\u00a0 Honni\u0107ani [\u017didovi], istjerani od strane Kaldejaca, [do\u0161li su u Kartliju] \u00a0i zatra\u017eili u zamjenu za porez od gospodara Bun T\u2019urkas [predgra\u0111a Mtskhete]. I oni [\u017didovi] su se naselili u Zanavi. I oni su ju posjedovali\u2026 .<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Kartlis Tskhovreba<\/em> ure\u0111en je tek u 11. stolje\u0107u, tako da mu treba pristupati s oprezom \u010dak i kada su navodi temeljeni na ranim izvorima. Mogu\u0107e je da se ovi opisi pojavljuju kao poku\u0161aj da bi se povezalo dolazak \u017didova u Gruziju sa poznatim povijesnim doga\u0111ajima. Unato\u010d tomu, pretpostavlja se da su \u017didovi \u017eivjeli u Gruziji prije kr\u0161\u0107anske ere. Gruzija se nalazila na razme\u0111i utjecaja velikih imperija drevnoga svijeta \u2013 Asirije, Babilonije i Perzije, te je odr\u017eavala trgova\u010dke i kulturne veze s njima. \u017didovi su vrlo vjerojatno do\u0161li u Gruziju kao trgovci, doseljenici ili izbjeglice iz raznih krajeva svoje dijaspore, osobito tijekom razdoblja kada je Gruzija bila dijelom Perzijskog carstva. Vrijedno je spomena da su u susjednoj Armeniji postojale velike \u017eidovske zajednice u razdoblju izme\u0111u 1. i 4. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Iz jednog odlomka u Kartlis Tskhovreba<\/em> saznajemo da je tradicija ra\u010dunanja \u017didova kao gra\u0111ana Gruzije bila prihva\u0107ena u vrlo rano doba. Ovaj zapis navodi kako je hebrejski bio me\u0111u jezicima govorenima u Gruziji.<\/p>\n\n\n\n Najraniji arheolo\u0161ki dokazi o \u017eidovskom prisustvu u Gruziji nalaze se na nadgrobnim spomenicima u blizini drevne gruzijske prijestolnice Mtskhete<\/em>. Ovi spomenici, za koje se smatra da potje\u010du iz razdoblja izme\u0111u 3. i 5. stolje\u0107a, imaju natpise ugravirane na aramejskom i hebrejskom. Utjecaj gruzijskog jezika vidi se u na\u010dinu pisanja. Gruzijsko ime Gork<\/em>, koje potje\u010de iz perzijskog jezika, pojavljuje se na nadgrobnim spomenicima, pa tako i\u0161\u010ditavamo natpis \u201dJehuda, zvani Gork\u201d.<\/p>\n\n\n\n Izvori iz Mtskhete<\/em>, gdje su \u017didovi \u017eivjeli tisu\u0107ama godina tako\u0111er navode dolaske prvih \u017didova u Zapadnu Gruziju iz Bizantskog Carstva tijekom 6. stolje\u0107a. Otprilike 3.000 \u017didova pobjeglo je u Isto\u010dnu Gruziju koja je tada bila pod kontrolom Perzijanaca, kako bi se spasili od stra\u0161nih bizantskih progona. Postojanje \u017didova u ovim podru\u010djima tijekom navedenog razdoblja podupiru arheolo\u0161ki izovri koji svjedo\u010de da su \u017didovi \u017eivjeli u Mtskheti, pradavnoj prijestolnici isto\u010dnogruzijske dr\u017eave Iberije-Kartlije.<\/p>\n\n\n\n <\/em>U drugoj polovici 7. stolje\u0107a, uslijed muslimanskih osvajanja, veliki dijelovi Gruzije do\u0161li su pod vlast arapskog kalifata. Arapski emiri vladali su ve\u0107inskim dijelom regije do 1122 godine. Pod arapskom vla\u0161\u0107u, u kasnom 9. stolje\u0107u, Abu-Imran Musa al-Za\u2019farani<\/em> (kasnije znan kao Abu-Imran al-Tiflisi) utemeljio je \u017eidovsku sektu zvanu Tiflis<\/em> sekta koja je postojala vi\u0161e od 300 godina. Ova sekta odstupala je od halah<\/em>e po pitanjima \u017eenidbenih pravila i ka\u0161ruta.<\/p>\n\n\n\n Tijekom mongolskih proboja u Gruziju godine 1236., mnogi \u017didovi Isto\u010dne i Ju\u017ene Gruzije izbjegli su na zapad koji je zadr\u017eao neovisnost. Osnovali su male, siroma\u0161ne zajednice du\u017e Crnoga Mora, te ih je njihov nezavidan polo\u017eaj gurnuo u kmetstvo. Od po\u010detka 14. stolje\u0107a pa narednih 500 godina, \u017didovi Gruzije pripadali su kmetskoj klasi zvanoj kamani<\/em>, koja je \u017eivjela pod gruzijskom elitom.<\/p>\n\n\n\n Njihova situacija dodatno se pogor\u0161ala tijekom 15. i 16. stolje\u0107a uslijed neprekidnih vojnih sukoba i invazija mongolskog vojskovo\u0111e Timura, Turaka i Perzijanaca. Kraj petnaestog stolje\u0107a Gruzija je do\u010dekla rasjepkana u tri razli\u010dite kraljevine i pet feudalnih podru\u010dja. \u017didovski kmetovi prelazili su iz vlasni\u0161tva u vlasni\u0161tvo u ime otkupa duga ili kao pokloni. \u017didovske zajednice bile su razbijene i \u017eidovski \u017eivot bilo je gotovo nemogu\u0107e odr\u017eati. Izloacija i nedostatak vjerskog i duhovnog sredi\u0161ta doveli su do opadanja razine \u017eidovskog znanja i poznavanja judaizma.<\/p>\n\n\n\n Niz sukoba, ratova i pobuna obilje\u017eio je kasno 18. i rano 19. stolje\u0107e, te opusto\u0161io ove krajeve. \u017didovsko vlasni\u0161tvo \u010desto je bilo zaplijenjeno i \u017didovi su bili prisiljeni tra\u017eiti za\u0161titu od lokalnih feudalaca. Umjesto za\u0161tite, \u010desto su porobljavani. Prema gruzijskom zakonu, \u017eidovski kmetovi bili su podijeljeni u tri kategorije: kraljevi kmetovi, feudalni kmetovi i crkveni kmetovi. U ovom razdoblju do\u0161lo je do velike selidbe \u017didova, bilo dobrovoljne ili prinudne. U 15. i 16. stolje\u0107u veliki broj \u017didova iselio je na Krim. U 17. i 18. stolje\u0107u, desetke tisu\u0107a \u017didova i ne\u017eidova-Gruzijaca perzijski osvaja\u010di prisilno su preselili u Perziju.<\/p>\n\n\n\n Godine 1801., Rusko Carstvo anektiralo je Isto\u010dnu Gruziju. Kraljevi kmetovi postali su kmetovi riznice i bili su obavezni pla\u0107ati namete Caru. Izme\u0111u 1864. i 1971. godine, ruske vlasti ukinule su kmetstvo i biv\u0161i \u017eidovski kmetovi preselili su se u gradove i sela gdje su se slobodni \u017didovi ve\u0107 bili naselili. Naposlijetku, \u017didovi Gruzije po\u010deli su razvijati \u017eidovsku zajednicu. Razli\u010dite grupe preselile su se u odre\u0111ene gradove i utemeljile su svoje sinagoge. Skupine su se obi\u010dno sastojale od odre\u0111enog broja \u010dlanova pro\u0161irene obitelji koja je obuhva\u0107ala tri ili \u010detiri generacije.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detkom 19. stolje\u0107a, ruska vlada prisilila je a\u0161kenaske ruske \u017didove na selidbu u Gruziju. A\u0161kenaski \u017didovi i gruzijski \u017didovi po\u010deli su uspostavljati kontakt, no odnosi su bili nategnuti. Gruzijski \u017didovi smatrali su A\u0161kenaze sekularnim bezobo\u017enicima, dok su A\u0161kenazi s visoka gledali na gruzijske \u017didove. Ove dvije skupine ujedinile su se naknadno oko ideje cionizma. A\u0161kenazi su se priklju\u010dili cionisiti\u010dkim organizacijama i po\u010deli \u0161iriti svoje ideje gruzijskim \u017didovima. Godine 1897., utemeljena je prva cionisti\u010dka organizacija u Tbilisiju. Dana 20. kolovoza 1901., odr\u017ean je Prvi kongres kavkaskih cionista u Tbilisiju. Rabin David Baazov vodio je gruzijski cionizam tijekom 19. i ranog 20. stolje\u0107a. Godine 1902. Baazov je nazo\u010dio \u0160estom cionisti\u010dkom kongresu u Baselu. Sve\u017eidovski kongres odr\u017ean je 1918. u Tbilisiju i prisutni su bili predstavnici svih gruzijskih i ruskih \u017eidovskih zajednica u zemlji, osim zajednice u Kutaisiju, koja je bila postala centar anticionisti\u010dke aktivnosti. Vo\u0111e ortodoksnih zajednica, tzv. hakhami, <\/em>tako\u0111er su se borili protiv \u0161irenja cionizma me\u0111u gruzijskim \u017eidovskim zajednicama. Aliyah <\/em>je zapo\u010dela po\u010detkom 1863. godine i tu uglavnom iz vjerskih uvjerenja. Do 1916. godine, 439 gruzijskih \u017didova \u017eivjelo je u Palestini, uglavnom u Jeruzalemu, blizu Vrata Damaska. Vrlo mali broj hakhama <\/em>je imigrirao u Izrael u skladu sa svojim anticionisti\u010dkim stajali\u0161tem. Ve\u0107ina gruzijskih \u017didova u Jeruzalemu \u017eivjela je u siroma\u0161tvu. Uglavnom su radili kao istovara\u010di robe.<\/p>\n\n\n\n Antisemitizam je bio ozbiljan problem u Gruziji, osobito u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Provodili su ga carski du\u017enosnici i ruska pravoslavna crkva, no dodatni problem je bilo ukidanje kmetstva i urbanizacija \u017eidovskog stanovni\u0161tva. Biv\u0161i kmetovi postali su trgovci i time su postali prijetnja gruzijskim radnicima. Antisemitizam je bio prisutan u Rusiji stolje\u0107ima i nakon pripajanja Gruzije po\u010deo se \u0161iriti i me\u0111u ne\u017eidovima Gruzije koji su svoju frustraciju okupacijom carske Rusije iskalili na \u017didovima.<\/p>\n\n\n\n \u0160est optu\u017ebi za ritualna ubojstva dogodilo se u Gruziji 1852., 1878., 1881., 1882., 1883. i 1884. godine. Najgori i najzlogla\u0161eniji slu\u010daj dogodio se u selu Sachkhere, 1878. godine, kada je devet \u017didova optu\u017eeno za sudjelovanje u ritualnom ubojstvu kr\u0161\u0107anskog djeteta s ciljem uporabe njegove krvi za izradu macesa za Pesah. Su\u0111enje je odr\u017eano u Kutaisiju i bilo je nazvano Su\u0111enje iz Kutaisija. Osumnji\u010deni su progla\u0161eni nevinima, ali su se optu\u017ebe nastavile.<\/p>\n\n\n\n Premda je slu\u017ebena vlast bila relativno tolerantna prema \u017didovima, nakon revolucije iz 1905. godine, Rusi su zauzeli stro\u017ei stav. Gruzijski \u017didovi odvojili su se od ruskih \u017didova, nagla\u0161avaju\u0107i time svoju odanost monarhiji i njihovim korijenima u toj regiji. Godine 1913. zamjenik namjesnika u Kutaisiju iznudio je novac od gradskih \u017didova i naredio ubojstvo onih koji ga nisu poslu\u0161ali. Nakon Oktobarske revolucije iz 1917. godine, carska vlast je zba\u010dena i zamijenjena bolj\u0161evi\u010dkom. Gruzija se po\u010dela boriti za neovisnost koju je proglasila 26. svibnja 1918. godine. S neovisno\u0161\u0107u je do\u0161la sloboda govora, tiska i organizacije, \u0161to je unaprijedilo poziciju \u017didova u Gruziji.<\/p>\n\n\n\n Novoste\u010dena sloboda nije dugo trajala. Crvena Armija izvr\u0161ila je napad na Gruziju u velja\u010di 1921. godine, nakon \u010dega je uslijedio masovni zbjeg iz te regije. Gruziju je napustilo izme\u0111u 1.500 \u2013 2.000 \u017didova, od kojih se izme\u0111u 1.000 i 1.200 naselilo u Palestini. Ostali su pobjegli prvenstveno u Istanbul, gdje je gruzijska \u017eidovska zajednica postojala od 1880-ih. U po\u010detku su sovjeti dozvolili \u017didovima prakticiranje vjere, no nakon gruzijske pobune iz 1924. godine, vlasti su odlu\u010dile stati na kraj cionisti\u010dkom aktivizmu, uveli su ekonomska ograni\u010denja i zapo\u010deli s diskriminacijom \u017didova. Nakon poslovnog kraha uslijed novonastalih okolnosti, oko 200 obitelji je bankrotiralo i prijavilo se za izlazne vize. Vize je dobilo samo 18 obitelji. Sredinom 1920-ih godina, sovjeti su se usredoto\u010dili na industrijalizaciju i sekularizaciju gruzijskih \u017didova. \u017didove se prisiljavalo na rad u tvornicama i na priklju\u010denje zadrugama i poljoprivrednim kolektivima.<\/p>\n\n\n\n Izme\u0111u 1927. i 1928. godine, OZET, organizacija za naseljavanje \u017eidovskih radnika na farmama, utemeljila je odre\u0111eni broj \u017eidovskih kolektivnih farmi. Ove male, homogene zajednice postale su izolirane \u017eidovske zajednice na kojima se nastavila izu\u010davati Tora. Kada su komunisti to uvidjeli, rasformirali su ove zajednice 1930-ih i raspr\u0161ili \u017didove po raznim drugim poljoprivrednim dobrima, uni\u0161tiv\u0161i na taj na\u010din \u017eidovske zajednice. U me\u0111uvremenu su se nastavile odmazde na ra\u010dun optu\u017ebi za ritualna ubojstva, od kojih su najzapam\u0107enije one u Sachkhereu 1921. godine, Tbilisiju 1923. godine i u mjestu Akhalzikhe 1926. godine.<\/p>\n\n\n\n Kao odgovor na sovjetske progone i sve lo\u0161iju gospodarstvenu situaciju, cionisti su sve vi\u0161e lobirali za preseljenjem u Izrael. Sovjeti su se odlu\u010dno suprostavljali \u017eidovskom odlasku i tijekom 1930-ih su se okomili na cionisti\u010dke organizacije, te su uhitili i smaknuli mnoge njihove \u010dlanove. Izme\u0111u 1937. i 1938. Godine, vlasti su zabranile sudjelovanje u \u017eidovskim vjerskim slu\u017ebama i kulturnim aktivnostima. U rujnu 1937. godine, devet hakhama, <\/em>od kojih su dvojica bili A\u0161kenazi, uhi\u0107eni su u Tzkhinvaliju, poslani u zatvor bez su\u0111enja i smaknuti.<\/p>\n\n\n\n Jedina preostala \u017eidovska organizacija bila Povijesni i etnografski muzej, no i ona je ubrzo zatvorena. Direktor muzeja, Aharon Krikheli, uhi\u0107en je 1948. godine, a muzej je zatvoren nekoliko godina kasnije \u010dime je simboli\u010dno ozna\u010den kraj \u017eidovske kulture u Gruziji. Ipak sovjeti nisu uspjeli u potpunosti iskorijeniti vjersku praksu. Kroz cijelo razdoblje sovjetske vladavine \u017didovi su bili ugnjetavani. Optu\u017ebe o ritualnim ubojstvima nastavile se se i u 1960-ima. Nakon \u0160estodnevnog rata, veliki broj gruzijskih \u017didova tra\u017eio je izlazne vize za Izrael. U kolovozu 1969. godine, sedamnaest obitelji pisalo je Povjerenstvu za ljudska prava UN-a i tra\u017eilo pomo\u0107. Ovo je bio prvi javni apel sovjetskih \u017didova u kojem su tra\u017eili izlazak iz SSSR-a i odlazak u Izrael. U srpnju 1971., skupina gruzijskih \u017didova odlu\u010dila se na \u0161trajk gla\u0111u ispred moskovske po\u0161te. Ovi napori urodili su plodom i tijekom 1970-ih oko 30.000 gruzijskih \u017didova dobilo je izlazne vize. Ukupno je oko 17% sovjetskog \u017eidovskog stanovni\u0161tva uspjelo oti\u0107i u tom razdoblju.<\/p>\n\n\n\n Nakon pada SSSR-a, Gruzija je 1991. godine proglasila neovisnost. Danas u Gruziji postoji oko 30 \u017eidovskih institucija, jedna \u017eidovska \u0161kola i \u010detiri dopunske \u0161kole. Izlaze tri lista, postoji \u017eidovska radio i televizijska postaja. Broj \u017didova u Gruziji kontinuirano opada zbog iseljavanja u Izrael, \u010demu pogoduju nestabilne politi\u010dke i ekonomske prilike. Od 1989. godine je u Izrael iselilo 21 134 \u00a0\u017didova. Zajednica koja je nekada brojala 100 000 \u010dlanova, sada ih ima otprilike 13 000, od \u010dega 11.000 \u017eivi u Tbilisiju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017didovi Gruzije \u010dine jednu od najstarijih \u017eidovskih zajednica na svijetu, s povije\u0161\u0107u starom otprilike 2.600 godina. Gruzijski \u017didovi dijele se u dvije grupe: u gruzijske \u017didove koji na tom podru\u010dju \u017eive ve\u0107 2.600 godina i a\u0161kenaske \u017didove koji su u Gruziju do\u0161li tijekom ruske aneksije u ranom devetnaestom stolje\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"author":47,"featured_media":2702,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[604,136],"class_list":["post-2700","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvena-povijest","tag-gruzija","tag-zidovi"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2700","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/47"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2700"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2700\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2701,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2700\/revisions\/2701"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2702"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2700"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2700"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2700"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Podrijetlo gruzijskih \u017didova<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n
Kmetstvo<\/h3>\n\n\n\n
Ruska aneksija<\/h3>\n\n\n\n
Carska vlast<\/h3>\n\n\n\n
Razdoblje sovjetske vladavine<\/h3>\n\n\n\n
Gruzijski \u017didovi danas<\/h3>\n\n\n\n