{"id":2692,"date":"2015-12-06T21:38:00","date_gmt":"2015-12-06T20:38:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2692"},"modified":"2026-08-15T21:46:26","modified_gmt":"2026-08-15T19:46:26","slug":"arhiv-oyneg-shabbes-i-emanuel-ringelblum","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/arhiv-oyneg-shabbes-i-emanuel-ringelblum\/","title":{"rendered":"Arhiv Oyneg Shabbes i Emanuel Ringelblum"},"content":{"rendered":"\n

Arhiv Oyneg Shabbes otkriven je u iskopinama ispod Var\u0161avskog geta. Arhiv je bio potajno vo\u0111en izme\u0111u 1940. i 1943. godine pod vodstvom povjesni\u010dara Emanuela Ringelbuma<\/strong>. \u010clanovi tajne organizacije Oyneg Shabbes prikupili su tisu\u0107e svjedo\u010danstava od \u017eidovskih \u017eitelja Var\u0161ave i izbjeglica iz okolnih mjesta, te su tako stvorili dokumentarni zapis o ratnoj sudbini poljskog \u017eidovstva. Arhiv se danas nalazi u \u017didovskom povijesnom muzeju u Var\u0161avi i sastoji se od oko 35 000 stranica, dokumenata i materijala koje je tiskao pokret otpora, fotografija, memoara i beletristike.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

\u201dTko \u0107e pisati na\u0161u povijest?\u201d<\/h3>\n\n\n\n

U prolje\u0107e 1943. godine, u koncentracijskom logoru Majdanek, Isaac Schiper rekao je jednom drugom logora\u0161u kako sve ovisi o tome tko \u0107e prenijeti svjedo\u010danstvo \u017eidovske povijesti budu\u0107im generacijama i o tome tko \u0107e pisati povijest toga razdoblja. Povijest obi\u010dno pi\u0161u pobjednici. Ono \u0161to znamo o \u017ertvama je ono \u0161to njihove ubojice ka\u017eu o njima. Ukoliko na\u0161e ubojice trijumfiraju, oni \u0107e pisati povijest ovoga rata, a na\u0161e uni\u0161tenje bit \u0107e predstavljeno kao jedna od najljep\u0161ih stranica u povijesti svijeta, a budu\u0107e generacije odavat \u0107e im priznanje. Svaka njihova rije\u010d uzimat \u0107e se kao evan\u0111elje. Ili \u0107e nas mo\u017eda izbrisati iz sje\u0107anja zauvijek, kao da nismo nikada ni postojali, kao da nikada nije bilo poljskog \u017eidovstva, geta u Var\u0161avi, Majdaneka. Ne\u0107e biti niti psa koji bi zavijao za nama. No, ako mi zapi\u0161emo ovo razdoblje krvi i suza, a ja sam \u010dvrsto uvjeren da ho\u0107emo, tko \u0107e nam vjerovati? Nitko nam ne\u0107e htjeti vjerovati jer na\u0161a katastrofa je katastrofa civiliziranog svijeta, a na nama je nezahvalan zadatak da doka\u017eemo svijetu koji \u0107e nam oklijevati vjerovati da smo mi Abel, umoreni brat.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Ljeta iste godine, \u017eidovski povjesni\u010dar Emanuel Ringelblum uspio je pobje\u0107i iz logora Trawniki, koji se nalazio u blizini logora Majdanek  i vratiti se u Var\u0161avu. U Var\u0161avi se priklju\u010dio tridesetsedmorici drugih \u017didova koji su se skrivali u podzemnom skrovi\u0161tu u ju\u017enom dijelu Var\u0161ave. Ondje je nastavio svoju misiju kojoj se posvetio od po\u010detka rata: dokumentirati \u017eivot i borbu poljskih \u017didova tijekom njema\u010dke okupacije. U studenom 1940. godine, Ringelblum je organizirao podzemni arhiv u Var\u0161avskom getu. Kako bi projekt ostao tajan, Ringelblum mu je nadjenuo kodno ime Oyneg Shabbes (radost \u0160abata), najvjerojatnije zbog toga \u0161to se arhivsko osoblje sastajalo subotom poslijepodne. Arhiv je bio prili\u010dno dobro organiziran. Postojao je izvr\u0161ni odbor koji je prikupljao novac i donosio op\u0107e odredbe, dva izvr\u0161na tajnika, Hersh Wasser i Eliyahu Gutkowski, pomagli su Ringelblumu u dnevnim zadacima oko vo\u0111enja arhiva, arhiv je imao pisce i osobe koje su provodile intervjue, osobe zadu\u017eene za umno\u017eavanje materijala, a postojala i \u201dtehni\u010dka grupa\u201d koju je vodio u\u010ditelj Israel Lichtenstein i koja je bila u fizi\u010dkom posjedu materijala koji je arhiv prikupljao.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Emanuel Ringelblum<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Od 60 pripadnika Oyneg Shabbes arhiva, samo ih je troje pre\u017eivjelo: Hersh Wasser, njegova supruga Bluma, te novinarka i spisateljica Rachel Auerbach. Svi ostali bili su ubijeni.  Ringelblum, njegova supruga Judyta i sin Uri ubijeni su kada su Nijemci otkrili njihovo skrovi\u0161te u o\u017eujku 1944. godine. Nakon rata, Wasser i Auerbach, molili su \u017eidovsko vodstvo da odu u Poljsku i po\u010dnu tragati za zakopanim arhivom. Znali su da je arhiv zakopan ispod biv\u0161e Borochov \u0161kole u ulici Nowolipki, na ku\u0107nom broju 68. No, tamo nije bilo ni\u010dega, ni preostalih \u017didova, ni geta, samo gomile ostataka od sru\u0161enih gra\u0111evina. Uzev\u0161i ostatak konstrukcije vrha crkvenog tornja kao orijentir, geometri i in\u017einjeri usmjerili su traga\u010de prema mjestu na kojemu je u rujnu 1946. godine, tim iz \u017didovskog povijesnog muzeja prona\u0161ao prvi dio arhiva u kojemu su bile tisu\u0107e dokumenata zapakiranih u deset metalnih kutija. Obitelj Wasser i Rachel Auerbach bili su istodobno ushi\u0107eni i razo\u010darani. Deset metalnih kutija nije bilo hermeti\u010dki zatvoreno i voda koja je u\u0161la u kutije uni\u0161tila je mnogo dokumenata i fotografija. Tako\u0111er su bili sigurni da je deset kutija predstavljalo samo mali dio arhiva. Iskopavanja su se nastavila, no traga\u010di nisu na\u0161li ni\u0161ta drugo. U prosincu 1950. godine, poljski gra\u0111evinski radnici koji su radili na istoj lokaciji, prona\u0161li su drugi dio skrivene dokumentacije zakopane u dvije kante za mlijeko. Ovi dokumenti koji su pokrivali razdoblje od kolovoza 1942. do kasnog sije\u010dnja 1943. godine, bili su u mnogo boljem stanju. Postojao je i tre\u0107i spremnik u kojemu su bili va\u017eni materijali o \u017eidovskim obrambenim organizacijama. Taj spremnik bio je zakopan na adresi Swietojerska 34, na kojemu se danas nalazi kineska ambasada u Var\u0161avi. Taj spremnik nije nikada prona\u0111en. Sve u svemu, svjetlo dana ugledalo je oko 25.000 dokumenata. Pretpostavlja se da je barem jo\u0161 toliko toga izgubljeno. Unato\u010d tomu, kako je rekla Rachel Auerbach, Oyneg Shabbes imao je vi\u0161e sre\u0107e u spa\u0161avanju dokumenata nego u spa\u0161avanju svojih vlastitih ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je izme\u0111u 1946. i 1950. godine prona\u0111eno u kanisterima za mlijeko i metalnim kutijama, bio je zapis o izuzetnom kulturolo\u0161kom otporu i po\u017ertvovnosti. Tri godine je mala grupa, po\u017ertvovno bratstvo, kako je Ringelblum nazivao ovu skupinu mu\u0161araca i \u017eena, rabina i marksista, prominentnih vo\u0111a i obskurnih volontera, sustavno dokumentirala uz pomo\u0107 upitnika, intervjua i natje\u010daja za pisanje eseja, cjelokupnu dru\u0161tvenu povijest Var\u0161avskog geta. Ringelblumov plan bio je ambiciozan: prikupljani su artefakti i dokumenti, istra\u017eivanja o \u017eidovskom dru\u0161tvu, pojedina\u010dna svjedo\u010danstva, zapisi o njema\u010dkim zlo\u010dinima, i alarmiranje vanjskog svijeta o masovnim ubojstvima koja su Nijemci \u010dinili. Ovi ciljevi nisu bili uzajamno isklju\u010divi i arhiv je na njima radio istodobno.<\/p>\n\n\n\n

Arhiv Oyneg Shabbes  prikupio je ogromnu koli\u010dinu materijala: tisak pokreta otpora, dokumente, crte\u017ee, omote slatki\u0161a, tramvajske karte, kupone za sljedovanja hrane i kazali\u0161ne plakate. Arhiv je pohranio pozivnice za koncerte i predavanja, te napravio kopije \u0161ifri za zvonca na ulaznim vratima u stanovima u kojima su se nalazile desetine stanara. Prona\u0111eni su i jelovnici iz restorana koji su nudili pe\u010denu gusku i fina vina, ali i zapisi o majci koja je od izgladnjelosti pojela svoje mrtvo dijete. Pa\u017eljivo su pohranjene stotine razglednica koja su poslali \u017didovi iz provincija, pojedinci koji su deportirani na \u201dneznana odredi\u0161ta\u201d. Sa\u010duvan je cjelokupni scenario popularne komedije iz geta zvane \u201dLjubav tra\u017ei stan\u201d i dugi eseji o kazali\u0161tima i kavanama u getu. Prvoprona\u0111eni dio arhiva sadr\u017eavao je i mnogo fotografija od kojih je u relativno dobrom stanju sa\u010duvano sedamdest i \u0161est.<\/p>\n\n\n\n

Oyneg Shabbes je sa\u010duvao i \u010ditanke koje su umno\u017eavane na matrici i koje su se koristile u \u0161kolama u getu, kao i izvje\u0161taje koje su medicinske sestre pisale o siroti\u0161tima u getu. Nakon srpnja 1942. godine, arhiv je prikupio njema\u010dke postere koji su najavljivali Veliku Deportaciju i one koje su obe\u0107avali svima koji se dobrovoljno prijave za deportaciju tri kilograma kruha i kilogram marmelade. U kanisterima za mlijeko nalazile su se bilje\u0161ke pisane olovkom \u010diji je drhtavi rukopis odavao o\u010daj njihovih autora. Ovi komadi\u0107i papira, prokrijum\u010dareni s Umschlagplatza, bili su franti\u010dni pozivi u pomo\u0107 i izbavljenje od vlakova smrti koji su ve\u0107 \u010dekali. Jedan od takvih apela napisao je pjesnik Joseph Kirman. Jedni od posljednjih dokumenata bili su plakati koji su pozivali na oru\u017eani otpor.<\/p>\n\n\n\n

Predanost Oyneg Shabbesa sveobuhvatnom dokumentiranju i\u0161la je ruku pod ruku s drugim va\u017enim odre\u0111enjem: poslijeratnoj pravdi. Bio je to pothvat za prikupljanjem dokaza koji obja\u0161njava za\u0161to je arhiv prikupio ogromne koli\u010dine materijala o zbivanjima na velikom broju razli\u010ditih lokacija. Na prvi pogled izgleda da se veliki broj materijala ponavlja. No, putem ovih materijala rekonstruirano je \u0161to su Nijemci napravili u svakom pojedinom gradu i selu, kada su to uradili, tko je izdao zapovijedi, tko im je pomogao. Da Oyneg Shabbes nije prikupio ove podatke, oni ne bi postojali. Kako je vrijeme odmicalo, Oyneg Shabbes je za razliku od drugih arhiva, tako\u0111er preuzeo novu ulogu centra za \u201dcivilni otpor\u201d. Kada je njema\u010dki plan za istrebljenjem \u017didova postao jasan, Oyneg Shabbes po\u010deo je izdavati svoj vlastiti bilten i usko je sura\u0111ivao sa \u017didovskom obrambenom organizacijom iz Var\u0161avskog geta.<\/p>\n\n\n\n

Oyneg Shabbes nije zapostavio ni svoje pisce ni pjesnike, poput vatrenog Yitzhaka Katzenelson, ili Josepha Kirmana, barda predratnih var\u0161avskih otrcanih kvartova,  Kalmana Lisa, \u010diji su lirski opisi \u017eidovskog seoskog \u017eivota u Volynhiji zadobivali pa\u017enju predratne publike.<\/p>\n\n\n\n

U svojim memoarima o Var\u0161avskom getu, Rachel Auerbach naglasila je koliko je va\u017eno \u0161to je Oyneg Shabbes poticao pisce i pjesnike da nastave pisati. Ringelblum i njegovi suradnici radili su to na nekoliko na\u010dina. Ponekada bi arhiv izravno pristupio predratnom piscu i zamolio ga za doprinos arhivu tako \u0161to bi mu dodijelio odre\u0111enu temu ili tako \u0161to bi ga zamolio da preda svoj vlastiti rad.<\/p>\n\n\n\n

Peretz Opoczynski je osim svojih proznih i pjesni\u010dkih doprinosa, postao najplodniji reporter iz geta. Arhiv je zamolio Gustawa Jarecka koji je pisao na poljskom i jidi\u0161kog pisca Shie Perlea da opi\u0161u svoje dojmove Velike Deportacije \u2013 masovnog ubojstva var\u0161avskog \u017eidovstva koje je zapo\u010delo 22. srpnja 1942. Ringelblum je zamolio Auerbach da i sama napi\u0161e duga\u010dak esej o knji\u017eevnosti u getu.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da je tajnovitost bila od presudne va\u017enosti, Oyneg Shabbes je bio iznimno oprezan komu pristupiti izravno. \u010cak se i osobama s besprijekornom reputacijom, kao \u0161to je to bio povjesni\u010dar Yitzhak Schiper ili veliki pjesnik Yitzhak Katzenelson, koji je pisao na hebrejskom i na jidi\u0161u, pristupalo s oprezom, \u010dak i kada su samo usputno bili povezane s osobama koje je Oyneg Shabbes gledao sumnji\u010davo. U takvim slu\u010dajevima pribjegavalo se drugim metodama prikupljanja fikcije i poezije. Jedan od na\u010dina bio je da \u010dlanovi Oyneg Shabbesa nabave materijal tako da se ne primjeti da ga planiraju arhivirati. U slu\u010daju Yitzhaka Katzenelsona vrlo je vjerojatno da je arhiv pribavio mnoge od njegovih va\u017enih pjesama putem Eliyahua Gutkowskog, koji je bio  Katzenelsonov prijatelj. Drugi na\u010din prikupljanja materijala bili su natje\u010daji za pisce, naravno pod nekim drugim imenom.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od razloga zbog kojih je Oyneg Shabbes bio uspje\u0161an u prikupljanju materijala, bio je zbog toga \u0161to su vode\u0107i \u010dlanovi bili aktivni u klju\u010dnoj instituciji \u017eivota u getu zvanoj Aleynhilf (\u2018Samopomo\u0107\u2019). Temeljen na stotinama ku\u0107nih komiteta, Aleynhilf je postao najve\u0107a \u017eidovska organizacija za samopomo\u0107 u okupiranoj Europi. Imala je razgranatu mre\u017eu javnih kuhinja, dje\u010djih vrti\u0107a i izbjegli\u010dkih punktova. Isti ljudi koji su vodili Oyneg Shabbes vodili su i Aleynhilf, tako da je arhiv tim putem mogao do\u0107i do \u017eidovskih masa u getu. Dok Amerika nije u\u0161la u rat u prosincu 1941. godine, Nijemci su donekle dozvoljavali djelatnost JDC-a (Joint Distribution Committee). Vode\u0107i ljudi JDC-a u Var\u0161avskom getu bili su tako\u0111er u izvr\u0161nom odboru Oyneg Shabbesa. Ovo je zna\u010dilo da se izvr\u0161ni odbor Oyneg Shabbesa na\u0161ao u poziciji relativne \u201dmo\u0107i\u201d koja je zna\u010dila da su mogli zapo\u0161ljavati ljude, distribuirati kupone za hranu, izdavati bonove za javnu kuhinju. U svojim zapisima iz rata, Ringelblum je otvoreno priznao da su Oyneg Shabbes i Aleynhilf radili zajedni\u010dki na pomaganju \u017eidovskoj inteligenciji u getu: piscima, pjesnicima i u\u010diteljima. Pomo\u0107i, naravno, nikada nije bilo dovoljno.<\/p>\n\n\n\n

Postojao je jo\u0161 jedan kanal putem kojega je Oyneg Shabbes dolazio do pisaca i pjesnika. Bio je to IKOR \u2013 jidi\u0161ko kulturno dru\u0161tvo u getu. Ve\u0107ina vodstva IKOR-a bila je tako\u0111er aktivna u Oyneg Shabbesu. IKOR je organizirao \u010ditanje literature na jidi\u0161u, sponzorirao kazali\u0161ne predstave u dvori\u0161tima u getu u kojima su se \u017didovi mogli kretati nakon policijskog sata, te su pomagali u organizaciji ve\u010deri za \u017eidovske pisce na kojima su slu\u0161ali o radovima svojih kolega i tom prilikom bi dobili ne\u0161to hrane. Pod vodstvom IKOR-a, mnogi ku\u0107ni komiteti izglasali su da jidi\u0161 bude glavni jezik sastanaka. U suradnji sa CENTOS-om, IKRO je organizirao jidi\u0161 aktivnosti za djecu iz geta \u2013 lutkarske predstave i jutarnja \u010ditanja knji\u017eevnosti pisane na jidi\u0161u. IKOR je tako\u0111er organizirao pu\u010dko u\u010dili\u0161te na jidi\u0161u na kojemu su predavanja dr\u017eali.<\/p>\n\n\n\n

Ringelblum, Isaac Schiper i Yitzhak Giterman. Tiskane su knjige na jidi\u0161u za \u0161kole u getu i institucije u getu su se poticale na isticanje natpisa na kojima je pisalo \u201dGovorimo jidi\u0161\u201d. Ringelblum je zabilje\u017eio u svojem dnevniku dana 15., 17. i 20. prosinca da geto mo\u017eda do\u017eivljava po\u010detke \u201dpovratka jidi\u0161kom pokretu\u201d. Dana 23. o\u017eujka 1941. godine zapisao je: \u201dInteres za jidi\u0161 kulturom raste. Jidi\u0161 je u porastu i postaje jezik kazali\u0161nih predstava u getu\u201d.<\/p>\n\n\n\n

\u017didovski intelektualci u getu obilje\u017eavali su godi\u0161njice smrti poznatih jidi\u0161kih pisaca i tom prilikom \u010ditali su poeziju i govorili o knji\u017eenim temama kako bi odr\u017eali vezu sa predratnim vrijednostima i normama. Sje\u0107anje na Peretza, Mendela, Sholem Aleichema, bilo je sje\u0107anje na bolje vrijeme, na vrijeme nade i optimizma, na vrijeme  kada su se \u017didovi radovali \u017eivotu koji bi uklju\u010divao uva\u017eavanje u isto\u010dnoj Europi, na vrijeme kada su cvale nade da jidi\u0161, taj prezreni jezik puka, mo\u017ee po\u010deti u\u017eivati po\u0161tovanje. U rujnu 1941. godine, u govoru kojim se obilje\u017eavala godi\u0161njica smrti jidi\u0161kog pisca I.M. Weissenberga, u\u010ditelj, pisac i djelatnik Abraham Lewin naglasio je da premda \u017eivotom u getu dominiraju smrt i o\u010daj, \u201dmi \u017eelimo \u017eivjeti kao slobodni i kreativni ljudi. Ovo je na\u0161 ispit. Ako ispod debelog sloja pepela na\u0161 \u017eivot ne bude uga\u0161en, to \u0107e dokazati pobjedu ljudskog nad neljudskim i to \u0107e pokazati da je na\u0161a volja za \u017eivotom mo\u0107nija od volje za uni\u0161tenjem; da smo spremni nadvladati sve zle zile koje nas okru\u017euju.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Poezija koja je skrivena u Oyneg Shabbes arhivu sastoji se od dva osnovna tipa pjesama: od onih napisanih prije rata i od onih napisanih u getu. Znamo da je Rachel Auerbach, koja je bila udana za Itzika Mangera prije rata, sa\u010duvala njegove rukopise i predala ih arhivu nakon \u0161to su Mangera poljske vlasti kao rumunjskog dr\u017eavljanina prisilile da napusti zemlju. Znamo i da su \u017eidovski u\u010ditelji prikupljali poeziju kako bi napravili priru\u010dne ud\u017ebenike za \u0161kole u getu. Jedan od tih u\u010ditelja bio je  Israel Lichtenstein, koji je zakopao prvoprona\u0111ene kutije arhiva. Pjesme dvaju pjesnika iz Lod\u017ea, Miriam Ulinover i Simche Bunem Shayevich tako\u0111er se nalaze u ovoj kolekciji, mo\u017eda stoga jer je netko od izbjeglica iz Lod\u017ea donio pjesme sa sobom kad su do\u0161li u Var\u0161avski geto. Posebno su zanimljive pjesme napisane u Var\u0161avskom getu koje govore o boli i patnji u getu, kao i o odlu\u010dnosti da se ljudsko dostojanstvo odr\u017ei netaknutim.<\/p>\n\n\n\n

Cjelokupni Ringelblum arhiv, uklju\u010den u UNESCO-ov popis svjetske ba\u0161tine, dostupan je u digitalnom formatu u arhivima Ameri\u010dkog muzeja sje\u0107anja na Holokaust i u \u017didovskom povijesnom institutu iz Var\u0161ave.<\/p>\n\n\n\n

\n

Ono \u0161to nismo bili u mogu\u0107nosti zavapiti i zaplakati pred svijetom, zakopali smo u zemlju\u2026 Volio bih da mogu vidjeti trenutak kada \u0107e ovo veliko bogatstvo biti iskopano i kada \u0107e vrisnuti istinu svijetu u o\u010di. Tako da svijet zna\u2026 Mi bismo bili o\u010devi, u\u010ditelji i edukatori budu\u0107nosti\u2026 Neka ovo bogatstvo padne u dobre ruke, neka potraje do boljih vremena, neka uzbuni i upozori svijet na to \u0161to se dogodilo\u2026 u dvadesetom stolje\u0107u\u2026 Neka povijest svjedo\u010di u na\u0161e ime.<\/p>\nDawid Graber, 19 godina, dana 2. kolovoza 1942., Var\u0161avski geto<\/cite><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Arhiv Oyneg Shabbes otkriven je u iskopinama ispod Var\u0161avskog geta. Arhiv je bio potajno vo\u0111en izme\u0111u 1940. i 1943. godine pod vodstvom povjesni\u010dara Emanuela Ringelbuma. \u010clanovi tajne organizacije Oyneg Shabbes prikupili su tisu\u0107e svjedo\u010danstava od \u017eidovskih \u017eitelja Var\u0161ave i izbjeglica iz okolnih mjesta, te su tako stvorili dokumentarni zapis o ratnoj sudbini poljskog \u017eidovstva. Arhiv […]<\/p>\n","protected":false},"author":47,"featured_media":2693,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[601,63,600,602,136],"class_list":["post-2692","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-hpp-novosti","tag-dawid-graber","tag-edukacija-o-holokaustu","tag-emanuel-ringelblum","tag-varsavski-geto","tag-zidovi"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/47"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2692"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2692\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2695,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2692\/revisions\/2695"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2693"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}