{"id":2625,"date":"2008-01-19T19:15:00","date_gmt":"2008-01-19T18:15:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2625"},"modified":"2026-08-15T19:32:40","modified_gmt":"2026-08-15T17:32:40","slug":"memorandum-sanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2008\/memorandum-sanu\/","title":{"rendered":"Memorandum SANU"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U rujnu 1986. dnevne novine <strong>Ve\u010dernje novosti<\/strong> u dva su nastavka, 24. i 25. rujna, objavile dijelove nacrta dokumenta koji je izra\u0111ivala komisija Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Na dokumentu su radili akademici Pavle Ivi\u0107, Antonije Isakovi\u0107, Du\u0161an Kanazir, Mihajlo Markovi\u0107, Milo\u0161 Macura, Dejan Medakovi\u0107, Miroslav Panti\u0107, Nikola Panti\u0107, Ljubi\u0161a Raki\u0107, Radovan Samard\u017ei\u0107, Miomir Vukobratovi\u0107, Vasilije Kresti\u0107, Ivan Maksimovi\u0107, Kosta Mihajlovi\u0107 i Stojan \u010celi\u0107. Dokument, poslije poznat kao <strong>Memorandum SANU-a<\/strong>, nije bio slu\u017ebeno usvojen niti ga je SANU slu\u017ebeno objavio; u javnost je dospio prije dovr\u0161etka.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"130\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/clionaut_preporuke-izvor-1024x130.jpg\" alt=\"Izvor za nastavu\" class=\"wp-image-2323\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/clionaut_preporuke-izvor-1024x130.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/clionaut_preporuke-izvor-300x38.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/clionaut_preporuke-izvor-768x98.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/clionaut_preporuke-izvor.jpg 1180w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prenosimo tekst u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mnoge nevolje koje mu\u010de srpski narod iznikle su u prilikama koje su zajedni\u010dke svim jugoslovenskim narodima. Me\u0111utim, srpski narod pritiskuju i druge neda\u0107e. Dugoro\u010dno zaostajanje razvoja privrede Srbije, neregulisani dr\u017eavno-pravni odnosi sa Jugoslavijom i pokrajinama, kao i genocid na Kosovu, pojavili su se na politi\u010dkoj sceni sa udru\u017eenom snagom koja \u010dini situaciju napetom, ako ne i eksplozivnom. Ova tri mu\u010dna pitanja, koja proizilaze iz dugoro\u010dne politike prema Srbiji, svojom dramatikom ugro\u017eavaju ne samo srpski narod, ve\u0107 i stabilnost \u010ditave Jugoslavije. Zbog toga se ona moraju na\u0107i u sredi\u0161tu pa\u017enje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nije trebalo mnogo znanja i podataka da se utvrdi dugogodi\u0161nje zaostajanje privrede Srbije. Ipak je to zvani\u010dno u\u010dinjeno tek u Planu 1981-1985., u kome je bilo zapisano da \u0107e se u tom razdoblju preduzimati mere za zaustavljanje takve tendencije. Ta je obaveza brzo pala u zaborav. Petogodi\u0161te je pro\u0161lo u novom ispitivanju da li Srbija gubi korak u razvoju. Nalazi su, me\u0111utim, argumentovano potvrdili ono \u0161to se i ranije znalo, da se po relevantnim pokazateljima njena privreda stalno kre\u0107e ispod jugoslovenskog proseka uz sve ve\u0107e zaostajanje. Usporeniji razvoj nije imao dovoljno snage da savlada ekonomsku nerazvijenost na delu njene teritorije na kojoj \u017eivi 1.5 miliona stanovnika sa narodnim dohotkom po stanovniku preko 30% ni\u017eim od odgovaraju\u0107eg dohotka u tri nedovoljno razvijene republike.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ispitivanja nisu ostavila ni trunku sumnje da je relativno zaostajanje Srbije prvenstveno nastalo zbog manjih investicija po stanovniku, a ne zbog slabije efikasnosti investicija. Prema zvani\u010dnim statisti\u010dkim podacima efikasnost investicija je u Srbiji za \u010ditav posleratni period ni\u017ea samo od one u Sloveniji i Vojvodini, a tokom poslednje decenije (period 1976-1983) najvi\u0161a je u Jugoslaviji. Ve\u0107a efikasnost mogla je samo delomi\u010dno nadoknaditi gubitak dru\u0161tvenog proizvoda zbog manjih investicija, ali nije bila u stanju da sprije\u010di formiranje vrednosti osnovnih sredstava po stanovniku na nivou od svega 80,5 % jugoslovenskog proseka, \u0161to je \u010dak ni\u017ee od Crne Gore i Bosne i Hercegovine, dveju republika koje imaju status nerazvijenih.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tokom \u010ditavog posleratnog perioda privreda Srbije je bila izlo\u017eena neekvivalentnoj razmeni. Aktuelan primer takve razmene je niska cena elektri\u010dne energije koja se u velikim koli\u010dinama isporu\u010duje drugim republikama. Instrumenti i mere teku\u0107e ekonomske i kreditno-monetarne politike, a naro\u010dito doprinos fondu federacije za razvoj privredno nedovoljno razvijenih podru\u010dja su u novije vreme najva\u017eniji \u010dinioci njenog relativnog zaostajanja. Doda li se tome da su najrazvijenije republike, zbog oskudice sredstava akumulacije Srbije, sa svojim kapitalom u\u0161le u njenu privredu (poljoprivreda, prehrambena industrija, trgovina i bankarstvo), dobija se slika jedne podre\u0111ene i zapostavljene privrede u okviru jugoslovenskog prostora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dosledna diskriminacija privrede Srbije u posleratnom periodu ne da se potpuno razjasniti bez uva\u017eavanja me\u0111unacionalnih odnosa izme\u0111u dva rata kako ih je videla i ocenivala Komunisti\u010dka partija Jugoslavije. Na te poglede odlu\u010duju\u0107e je uticala autoritativna Kominterna, koja je u naporima da ostvari svoje strate\u0161ke i takti\u010dke zamisli na me\u0111unarodnom planu te\u017eila razbijanju Jugoslavije. Nalaze\u0107i svoje ideolo\u0161ko opravdanje u su\u010deljavanju srpske \u201cugnjeta\u010dke\u201d nacije i ostalih \u201cugnjetenih\u201d naroda, takva politika je drasti\u010dan primer uzmicanja marksisti\u010dkog u\u010denja o klasnoj podeljenosti svake nacije pred politi\u010dkim pragmatizmom, koji je, u nastojanju da koristi me\u0111unacionalna trvenja, potisnuo u pozadinu klasni internacionalizam. To donekle obja\u0161njava za\u0161to se KPJ nije potrudila da sopstvenim istra\u017eivanjima do\u0111e do prave istine o ekonomskoj prirodi me\u0111unacionalnih odnosa. Ocena tih odnosa, koja se svodi na to da je politi\u010dka hegemonija srpske bur\u017eoazije pra\u0107ena i odgovaraju\u0107om ekonomskom dominacijom Srbije, preuzeta je u stvari od separatisti\u010dki orjentisanih gra\u0111anskih partija. Ni pre, ni posle rata KPJ nije bila voljna da neposrednim saznanjima utvrdi pravo stanje, niti da ulazi u bilo kakvu raspravu koja bi mogla dovesti u pitanje davno date ocene i zauzete stavove na kojima je istrajala sve do danas. Doslednost je bila utoliko neobi\u010dnija \u0161to se i bez posebnih studija, elementarnim uvidom u osnovne pokazatelje nivoa razvijenosti u popisnoj 1948. godini moglo ustanoviti da Srbija nije mogla imati ekonomski privilegovan polo\u017eaj izme\u0111u dva rata. Na zaostajanje u industrijalizaciji je jasno ukazivao nagla\u0161eniji agrarni karakter njene privrede. U\u010de\u0161\u0107e poljoprivrede je bilo ve\u0107e, a udeo industrije u formiranju dru\u0161tvenog proizvoda industrije manji nego u jugoslovenskom proseku. KPJ ne samo \u0161to na osnovu svih \u010dinjenica nije revidirala svoju ocenu, ve\u0107 nije poklonila ni najmanju pa\u017enju radovima nau\u010dnih ustanova u kojima je ve\u0107 po\u010detkom pedesetih godina dokumentovano utvr\u0111en bitno druga\u010diji ekonomski polo\u017eaj Srbije izme\u0111u dva rata. Uporno ponavljanje predratne ocene tokom \u010detiri decenije ukazuje na izuzetno veliku politi\u010dku i ekonomsku zainteresovanost da se takva pogre\u0161na ocena odr\u017ei. Njen smisao le\u017ei u tome da se srpskom narodu usadi ose\u0107anje istorijske krivice ne bi li se time osujetio njegov otpor politi\u010dkoj i ekonomskoj podre\u0111enosti kojoj je stalno izlo\u017een.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na predratnoj oceni zasnovana je i posleratna politika prema privredi Srbije, koja je dovoljno jasno deklarisana u ekspozeu o Prvom petogodi\u0161njem planu. Srbiji je u tom planu neosnovano odre\u0111en, posle Slovenije, najsporiji tempo industrijalizacije. U praksi je ta politika zapo\u010dela preseljavanjem u druge republike industrijskih pogona za proizvodnju aviona, kamiona i oru\u017eja, da bi se nastavila obaveznim otkupom, makazama cena na teret sirovina i poljoprivrednih proizvoda, ni\u017eim investicijama po stanovniku od jugoslovenskog proseka i doprinosom za razvoj nerazvijenih podru\u010dja. No ni\u0161ta tako ubedljivo ne pokazuje podre\u0111en polo\u017eaj Srbije kao \u010dinjenicu da ni u jednom klju\u010dnom pitanju politi\u010dkog i privrednog sistema ona nije imala inicijativu. Stoga, polo\u017eaj Srbije valja posmatrati u sklopu politi\u010dke i ekonomske dominacije Slovenije i Hrvatske, koje su bile predlaga\u010di promena u svim dosada\u0161njim sistemima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Slovenija i Hrvatska startovale su sa najvi\u0161eg nivoa razvijenosti, a ostvarile su i najbr\u017ei razvoj. S pobolj\u0161anjem njihovog relativnog polo\u017eaja jaz izme\u0111u njih i ostalog dela Jugoslavije jako se produbio. Takav tok doga\u0111aja, koji odstupa od proklamovane politike ravnomernog razvoja, ne bi bio mogu\u0107 da privredni sistem nije bio pristrasan, da te dvije republike nisu bile u polo\u017eaju da nemetnu re\u0161enja koja odgovaraju njihovim ekonomskim interesima. Prire\u0111iva\u010dke delatnosti, koje relativno vi\u0161e u\u010destvuju u njihovoj privrednoj strukturi, u\u017eivale su tokom \u010ditavog posleratnog perioda povoljnije uslove privre\u0111ivanja, na koje su sna\u017eno uticali paritet i re\u017eim cena, kao i carinska za\u0161tita. Ve\u0107i prostor dat tr\u017ei\u0161tu u \u0161ezdesetim godinama pogodovao je vi\u0161e razvijenim podru\u010djima. Suspenziju Petogodi\u0161njeg plana 1961-1965. godine, koji je te\u017ei\u0161te stavio na razvoj proizvodnje sirovina i energije, valja tuma\u010diti kao izbegavanje republika da ula\u017eu u nerazvijena podru\u010dja koja su relativno bogata prirodnim izvorima. Razvoj Jugoslavije iz tog vremena zasnivao se na sastavu \u010dinilaca proizvodnje dveju razvijenih republika nego ostalog dela zemlje. Zbog toga radna snaga nije dobila adekvatno mesto u razvojnoj orijentaciji, \u010dime su bili pogo\u0111eni Srbija i nerazvijena podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ekonomska podre\u0111enost Srbije ne da se u potpunosti shvatiti bez njenog politi\u010dki inferiornog polo\u017eaja koji je odredio i sve odnose. Za KPJ ekonomska hegemonija srpskog naroda izme\u0111u dva rata nije bila sporna, nezavisno od toga \u0161to je industrijalizacija Srbije bila sporija od jugoslovenskog pro\u0161eka. Na toj ideolo\u0161koj platformi formirala su se mi\u0161ljenja i pona\u0161anja, \u0161to je presudno uticalo na kasnija politi\u010dka zbivanja i me\u0111unacionalne odnose. Slovenci i Hrvati su pre rata stvorili svoje nacionalne komunisti\u010dke partije, a zadobili su i odlu\u010duju\u0107i uticaj na CK KPJ. Njihovi politi\u010dki lideri postali su arbitri u svim politi\u010dkim pitanjima tokom i posle rata. Ove dve susedne republike delile su sli\u010dnu istorijsku sudbinu, imale su istu religiju i te\u017enju za \u0161to ve\u0107om samostalno\u0161\u0107u, a kao najrazvijenije, i zajedni\u010dke ekonomske interese, \u0161to su bili dovoljni razlozi za trajnu koaliciju u nastojanju da ostvare politi\u010dku dominaciju. Tu koaliciju je u\u010dvrstila dugogodi\u0161nja saradnja Tita i Kardelja, dve najistaknutije politi\u010dke li\u010dnosti posleratne Jugoslavije, koje su u\u017eivale neprikosnoven autoritet u centrima mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kadrovski monopol im je dopu\u0161tao da bitno uti\u010du na sastav politi\u010dkog vrha Jugoslavije i svih republika i pokrajina. Svima je poznat izuzetno veliki doprinos Edvarda Kardelja u pripremanju i dono\u0161enju odluka AVNOJ-a i svih posleratnih ustava. On je bio u polo\u017eaju da u tremelje dru\u0161tvenog ure\u0111enja ugra\u0111uje i li\u010dne stavove, koji realno nisu mogli biti predmet osporavanja. Odlu\u010dnost kojom se Slovenija i Hrvatska danas suprostavljaju svakoj ustavnoj promeni pokazuje koliko im Ustav od 1974. godine odgovara. Pogledi na dru\u0161tveno ure\u0111enje nisu imali nikakvih izgleda da budu prihva\u0107eni ukoliko su bili druga\u010diji od shvatanja dvaju politi\u010dkih autorireta, a nije se moglo u\u010diniti ni\u0161ta ni posle njihove smrti, budu\u0107i da je ustav mogu\u0107no\u0161\u0107u veta osiguran od bilo kakvih promena. Imaju\u0107i sve to u vidu, ne mo\u017ee biti sporno da su Slovenija i Hrvatska utemeljile politi\u010dku i ekonomsku dominaciju, kojom ostvaruju svoje nacionalne programe i ekonomske aspiracije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U takvim uslovima a pod stalnim optu\u017ebama da je \u201cugnjeta\u010dki\u201d, \u201cunitaristi\u010dki\u201d, \u201ccentralisti\u010dki\u201d, \u201cpandurski\u201d, srpski narod nije mogao posti\u0107i ravnopravnost u Jugoslaviji, za \u010dije je stvaranje podneo najve\u0107e \u017ertve. Revan\u0161isti\u010dka politika prema Srbima zapo\u010dela je pre rata time \u0161to se smatralo da Komunisti\u010dka partija i nije potrebna \u201cugnjeta\u010dkoj\u201d naciji. U CK KPJ Srbi su bili relativno malo zastupljeni, a neki od njih su se, valjda zato da bi se odr\u017eali, deklarisali kao pripadnici drugih nacija. Srbija tokom rata nije bila u polo\u017eaju da ravnopravno u\u010destvuje u dono\u0161enju odluka koje su prejudicirale budu\u0107e me\u0111unacionalne odnose i dru\u0161tveno ure\u0111enje Jugoslavije. Antifa\u0161isti\u010dko ve\u0107e Srbije osnovano je u drugoj polovini 1944. godine, kasnije nego u drugim republikama, a Komunisti\u010dka partija Srbije tek po zavr\u0161etku rata. Za drugo zasedanje AVNOJ-a ve\u0107nici su birani iz srpskih vojnih jedinica i \u010dlanova Vrhovnog \u0161taba koji su se zatekli na teritoriji Bosne i Hercegovine, za razliku od ve\u0107nika nekih drugih republika, koji su do\u0161li na zasedanje sa svoje teritorije i koji su iza sebe imali nacionalne politi\u010dke organizacije sa izgra\u0111enim stavovima i programima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ove istorijske \u010dinjenice ukazuju da tokom rata Srbija nije bila formalno, pogotovu ne su\u0161tinski u ravnopravnom polo\u017eaju kada su dono\u0161ene odluke od dalekose\u017enog zna\u010daja za budu\u0107e dr\u017eavno ure\u0111enje. To ne zna\u010di da se Srbi ne bi dobrovoljno odlu\u010dili za federalizam kao najpogodnije ure\u0111enje za vi\u0161enacionalnu zajednicu, ve\u0107 se ima u vidu da su se oni bez prethodnih priprema i podr\u0161ke svojih politi\u010dkih organizacija na\u0161li u polo\u017eaju da u ratnim uslovima prihvate re\u0161enja koja su otvarala \u0161iroke mogu\u0107nosti za njihovo razbijanje. Polo\u017eaj Srba morao je biti blagovremeno razmotren i regulisan sa stanovi\u0161ta njihovog nacionalnog integriteta i nesmetanog kulturnog razvoja, a ne da to izuzetno pitanje ostane otvoreno za re\u0161enja koja poga\u0111aju vitalne interese srpskog naroda.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ozbiljnost dru\u0161tvenih i ekonomskih posledica koje u posleratnom periodu iz ovakvih odnosa proizlaze zahteva da se bez odlaganja prestane sa zloupotrebom teze o ugnjeta\u010dkoj i ugnjetenim nacijama koja je Srbiju dovela u nezavidan ekonomski polo\u017eaj. Oslobo\u0111enje Srbije od doprinosa Fondu federacije, ne bi li time oja\u010dala akumulativnu sposobnost i ubrzala privredni razvoj, bilo je prilika da se nagovesti kraj takve politike. O\u010dekivalo se da \u0107e politi\u010dki predstavnici Srbije iza\u0107i sa ovim logi\u010dnim i opravdanim zahtevom i da \u0107e na njegovom prihvatanju do kraja ustrajati. Utoliko je bilo ve\u0107e iznena\u0111enje kad su oni pristali na pla\u0107anje pune stope uz prihvatanje ute\u0161nog i potpuno neizvesnog obe\u0107anja da \u0107e doprinos biti materijalno kompenziran na drugoj strani.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovaj ishod je u suprotnosti sa nalazima o ekonomskom zaostajanju Srbije, a istovremeno je istorijski neodgovoran \u010din prema sopstvenom narodu. Kapitulacija politi\u010dkih predstavnika Srbije navodi na mnoga razmi\u0161ljanja, pre svega o njihovom pravu da takav korak u\u010dine. Postavlja se pitanje ko je ovla\u0161\u0107en da prihvati odluku kojom se privredi Srbije izri\u010de presuda o dugoro\u010dnom zaostajanju u budu\u0107nosti sa neizbe\u017enim politi\u010dkim posledicama. Re\u010d je o ogromnim sredstvima neophodnim za pokretanje privrednog razvoja Srbije i re\u0161avanje egzistencijalnog pitanja velikog broja mladih ljudi bez posla, ve\u0107eg nego u bilo kojoj drugoj republici. Bez referenduma uzurpirati pravo da se iza zatvorenih vrata dogovara, odlu\u010duje i pristaje da ekonomskom razvoju tog naroda postavlja ozbiljna ograni\u010denja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Srbija je mirne savesti i sa ose\u0107anjem da je uveliko ispunila svoj dug solidarnosti mogla postaviti zahtev da se oslobodi doprinosa fondu. Istinske \u017ertve za razvoj tri nerazvijene republike i SAP Kosovo podnela je samo ona, pla\u0107aju\u0107i pomo\u0107 drugima sopstvenim zaostajanjem. Sa tri razvijena podru\u010dja to nije bio slu\u010daj. Primena stope doprinosa proporcionalno dru\u0161tvenom proizvodu nije se dr\u017eala osnovnog pravila da se obaveze odmeravaju prema ekonomskoj snazi obveznika. Proporcionalna stopa po\u0161tedela je Sloveniju, Hrvatsku i Vojvodinu progresivnog doprinosa, \u0161to im je omogu\u0107ilo ne samo da se normalno razvijaju, ve\u0107 i da pobolj\u0161aju svoj relativni polo\u017eaj prema jugoslovenskom proseku. Za Srbiju su, me\u0111utim, takve stope predstavljale ogromno optere\u0107enje. Njena privreda je izdavala polovinu neto akumulacije za nerazvijena podru\u010dja, zbog \u010dega se sasvim pribli\u017eila privredama nerazvijenih republika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">I pored toga \u0161to je svojim doprinosom pomogla razvoj nerazvijenih podru\u010dja i olak\u0161ala teret razvijenima, Srbija za svoje zaostajanje ne nailazi na razumevanje ni jednih ni drugih. Obostrani interes upu\u0107uje dva tipa podru\u010dja na koaliciju radi odr\u017eanja postoje\u0107eg stanja u kome zadovoljava svoje interese na ra\u010dun Srbije. Antisrpska koalicija nastupila je u slu\u010daju stope doprinosa otvorenije i sa manje politi\u010dkog takta nego bilo kada ranije. S neprikrivenim pritiskom Srbiji je nametnuto da prihvati stopu doprinosa u celini. Ovaj pritisak va\u017ean je i kao znak da ve\u0107 tradicionalna diskriminacija Srbije nije oslabila, ako se \u010dak nije pove\u0107ala.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Imaju\u0107i u vidu \u0161ta se sve doga\u0111alo u posleratnom periodu, takav pritisak ne predstavlja ni\u0161ta novo. Nov bi mogao biti odlu\u010dan otpor Srbije tom pritisku. Na \u017ealost, to se nije dogodilo. Otpora je bilo vi\u0161e nego ranije, ali ipak sasvim nedovoljno.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Srpski rukovodioci nisu iskoristili ni sva pravna sredstva kao \u0161to je mogu\u0107nost upotrebe veta, koje im jedino preostaje u situaciji kada se na\u0111u usamljeni sa svojim opravdanim zahtevima, a izgleda nisu ni pomi\u0161ljali na odgovaraju\u0107i odgovor koji podrazumeva i otvaranje politi\u010dke krize ako se druga\u010dije ne mo\u017ee. Politi\u010dari Srbije su se pokazali nespremnim za istorijski zadatak koji im je nametnula izuzetno te\u0161ka konstelacija odnosa u jugoslovenskoj zajednici.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Istorijski trenutak je od njih zahtevao da odlu\u010dno stave do znanja da je do\u0161ao kraj posleratnoj praksi smenivanja politi\u010dara koji su postavljali pitanje ravnopravnosti Srbije, prakse diskriminacije ekonomista, sociologa, filozofa i knji\u017eevnika iz Srbije koji su blagovremeno ukazivali na dru\u0161tveno maligne pojave i upozoravali na posledice pogre\u0161nih re\u0161enja, kao i prakse udaljavanja sposobnih privrednika kojim se razoru\u017eavala privreda Srbije u poja\u010danoj konkurenciji na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">7. Odnos prema ekonomskom zaostajanju Srbije pokazuje da revan\u0161isti\u010dka politika prema njoj s vremenom nije slabila. Naprotiv, hranjena sopstvenim uspehom sve vi\u0161e je ja\u010dala da bi se kona\u010dno izrazila i u genocidu. Politi\u010dki je neodr\u017eiva diskriminacija gra\u0111ana Srbije kojima su zbog paritetne zastupljenosti republika manje nego drugima dostupna mesta saveznih funkcionera i delegata u Saveznoj skup\u0161tini, a glas glasa\u010da iz Srbije vredi manje od onoga iz bilo koje druge republike ili pokrajine. U toj svetlosti Jugoslavija se ne prikazuje kao zajednica ravnopravnih gra\u0111ana ili ravnopravnih naroda i narodnosti, nego kao zajednica osam ravnopravnih teritorija. Ipak ni ova ravnopravnost ne va\u017ei za Srbiju zbog njenog posebnog pravno-politi\u010dkog polo\u017eaja, koji odra\u017eava te\u017enje da se srpski narod dr\u017ei pod stalnom kontrolom. Ideja vodilja takve politike bila je \u201cslaba Srbija, jaka Jugoslavija\u201d, koja je napredovala u uticajno mi\u0161ljenje: ako bi se Srbima kao najbrojnijoj naciji dozvolio brz ekonomski razvoj, to bi predstavljalo opasnost za ostale nacije. Otuda kori\u0161\u0107enje svih mogu\u0107nosti da se njenom privrednom razvoju i politi\u010dkoj konsolidaciji postave \u0161to ve\u0107a ograni\u010denja. Jedno od takvih, veoma aktuelnih ograni\u010denja jeste sada\u0161nji nedefinisan i pun unutra\u0161njih konflikata ustavni polo\u017eaj Srbije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ustavom od 1974. godine Srbija je fakti\u010dki podijeljena na tri dela. Autonomne pokrajine su u svemu izjedna\u010dene sa republikama, sem \u0161to nisu definisane kao dr\u017eava i \u0161to nemaju isti broj predstavnika u pojedinim organima federacije. Ovaj nedostatak one nadokna\u0111uju time \u0161to se preko zajedni\u010dke republi\u010dke skup\u0161tine mogu me\u0161ati u unutra\u0161nje odnose U\u017ee Srbije, dok su njihove skup\u0161tine potpuno autonomne. Politi\u010dko-pravni polo\u017eaj U\u017ee Srbije je sasvim neodre\u0111en, to nije ni republika ni pokrajina. Odnosi u republici Srbiji su konfuzni. Izvr\u0161no ve\u0107e koje je organ republi\u010dke Skup\u0161tine u stvari je Izvr\u0161no ve\u0107e U\u017ee Srbije. To nije jedina nelogi\u010dnost u razgrani\u010davanju nadle\u017enosti. Pre\u0161iroka i insitucionalno \u010dvrsto utemeljena autonomna pokrajina stvara dve nove raseline u srpskom narodu. Istina je da su autonoma\u0161ke i separatisti\u010dke snage insistirale na pro\u0161irenju autonomije, ali bi to te\u0161ko ostvarile da nisu dobile moralnu i politi\u010dku podr\u0161ku od republika u kojima separatisti\u010dke tendencije nisu i\u0161\u010dezle.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pro\u0161irenje autonomije obrazlagano je uveravanjem da \u0107e se posti\u0107i ve\u0107a ravnopravnost izme\u0111u nacija i bolje obavljanje javnih poslova. Doga\u0111aji na Kosovu krajem \u0161ezdesetih godina bili su opomena \u0161ta se sve mo\u017ee dogoditi ukoliko se autonomija pove\u0107a. Razloga za ve\u0107u autonomiju Vojvodine pogotovu nije bilo. To pro\u0161irenje dalo je silnog podstreka birokratskom autonoma\u0161tvu, ozbiljnim pojavama separatizma koga ranije nije bilo, zatvaranje privrede, politi\u010dkom voluntarizmu. Porastao je uticaj onih van pokrajina i u Vojvodini koji \u0161irenjem dezinformacija nastoje da srpski narod podele na \u201cSrbijance\u201d i \u201cpre\u010danske Srbe\u201d. Pokrajine su uz svesrdnu pomo\u0107 drugih postale \u201ckonstitutivni elemenat federacije\u201d, \u0161to im je dalo povoda da se ose\u0107aju i pona\u0161aju kao federalne jedinice, zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da su sastavni deo republike Srbije. I ovom prilikom ravnote\u017ea u dualizmu ovakve vrste nije se mogla odr\u017eati. Sada\u0161nje pona\u0161anje pokrajina pokazuje da su u praksi potpuno nadvladale separatisti\u010dko-autonoma\u0161ke snage. Republici Srbiji je onemogu\u0107eno da u vitalnim pitanjima nastupaju jedinstveno u interesu naroda kome pripadaju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Splet nere\u0161enih odnosa u republici Srbiji logi\u010dno proizlazi iz njenog ustavnog polo\u017eaja i izbora separatisti\u010dkih i autonoma\u0161kih kadrova, koji su upravo zbog takve orijentacije u\u017eivali blagonaklonost onih koji su dr\u017eali kadrovski monopol u Jugoslaviji. Bez odgovaraju\u0107e protivte\u017ee u koordinaciji, regionalizacija se po pravilu pretvara u provincijalnu uskogrudnost i slepilo za \u0161ire nacionalne interese.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Oni koji su svesrdno pomogli da se klice unutra\u0161njih sukoba usade u ustave danas se javljaju kao arbitri \u2013 izmiritelji koji po dobro poznatoj simetriji jednakih krivica dele lekcije i u\u017eoj Srbiji i pokrajinama, sugeri\u0161u\u0107i da se re\u0161enja tra\u017ee u doslednoj primeni tih istih ustava. Na taj na\u010din jednom zamr\u0161ena situacija osta\u0107e kakva je bila, a Srbija \u0107e i dalje tro\u0161iti svoju dru\u0161tvenu energiju u prevazila\u017eenju konflikata bez izgleda da u tome potpuno uspe. To se valjda i htelo sa pro\u0161irenjem autonomija pokrajina, pogotovu \u0161to odr\u017eavanje konfliktnih situacija u Srbiji daje mogu\u0107nost drugima da se me\u0161aju u njene unutra\u0161nje odnose i na taj na\u010din produ\u017ee dominaciju nad njom. Posle izvr\u0161ene federalizacije SKJ takvo me\u0161anje u unutra\u0161nje odnose jedne republike mogu\u0107e je jedino u Srbiji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odnosi izme\u0111u Srbije i pokrajina ne mogu se svesti jedino, a ni prete\u017eno na formalno-pravna tuma\u010denja dva ustava. Re\u010d je prvenstveno o srpskom narodu i njegovoj dr\u017eavi. Nacija koja je posle duge i krvave borbe ponovo do\u0161la do svoje dr\u017eave, koja se sama izborila i za gra\u0111ansku demokratiju, i koja je u poslednja dva rata izgubila 2,5 miliona sunarodnika do\u017eivela je da joj jedna aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da posle \u010detiri decenije u novoj Jugoslaviji jedino ona nema svoju dr\u017eavu. Gori istorijski poraz u miru ne da se zamisliti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izgon srpskog naroda sa Kosova je spektakularno svedo\u010danstvo njegovog istorijskog poraza. Srpskom narodu je u prole\u0107e 1981. godine objavljen jedan odista specijalan, ali otvoren i totalan rat pripreman u raznim razdobljima administrativnih, politi\u010dkih i dr\u017eavnopravnih promena. Voden ve\u0161tom primenom raznih metoda i taktika, s podeljenim ulogama, uz aktivnu, a ne samo pasivnu i ne mnogo prikrivanu podr\u0161ku pojedinih politi\u010dkih centara u zemlji \u2013 pogubniji i od one koja je dolazila iz susedstva \u2013 taj otvoreni rat, kome se jo\u0161 uvek gleda pravo u o\u010di i koji se ne naziva svojim pravim imenom, odvija se skoro pet godina. On, dakle, traje mnogo du\u017ee nego \u010ditav oslobodila\u010dki rat u ovoj zemlji, od aprila 1941. do 9. maja 1945. godine. Balisti\u010dka pobuna na Kosovu i Metohiji pred sam kraj rata, dignuta uz sadejstvo nacisti\u010dkih jedinica, bila je 1944-45. vojni\u010dki razbijena, ali pokazuje se, ne i politi\u010dki pobe\u0111ena. Njen sada\u0161nji vid, preru\u0161en u nov sadr\u017eaj, uspe\u0161nije se razvija i pribli\u017eava pobedni\u010dkom ishodu. Pravi obra\u010dun sa neofa\u0161isti\u010dkom agresijom je izostao; sve do sada preduzimane mere samo su uklonile s ulica ispoljavanje te agresije, a u stvari su ja\u010dale njene rasisiti\u010dke pobu\u0111ene, neopozive ciljeve, koje treba posti\u0107i po svaku cenu i svim sredstvima. \u010cak i smi\u0161ljeno drasti\u010dne kazne mladim prestupnicima izricane su da izazivaju i produbljuju me\u0111unacionalne mr\u017enje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pet godina dugog albanskog rata na Kosovu uverile su njegove predvodnike i pobornike da su ja\u010di nego \u0161to su i mislili, da u\u017eivaju podr\u0161ku po raznim centrima mo\u0107i u samoj zemlji neuporedivo ve\u0107u nego kosovski Srbi od Republike Srbije, ili ova Republika od ostalih u Jugoslaviji. Agresija je u toj meri ohrabrena da se i najzvani\u010dniji predstavnici Pokrajine, kao i njeni nau\u010dnici pona\u0161aju ne samo arogantno, ve\u0107 i cini\u010dno, progla\u0161avaju\u0107i istine za klevete, a u\u010dene za svoja zakinuta prava.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Organizovane politi\u010dke snage na\u0161e zemlje, koje su izvr\u0161ile revoluciju u gotovo nemogu\u0107im uslovima, pod najmo\u0107nijim neprijateljem u \u010ditavom ovom veku \u2013 odjednom se pokazuju ne samo neefikasnim, neslobodnim, ve\u0107 gotovo i nezainteresovanim da se na otvoreni rat odgovori kako jedino i mora: odlu\u010dnom odbranom svog naroda i svoje teritorije. A kad se agresija porazi, da se politi\u010dki obra\u010duni ne vr\u0161e vi\u0161e hap\u0161enjima, \u201cdiferencijacijama\u201d, la\u017enim lojalnostima, ve\u0107 odistinskom revolucionarnom borbom, otvorenim su\u010deljavanjima, sa pravom slobodnog izra\u017eavanja, pa i demonstriranja suprotnih mi\u0161ljenja. Fizi\u010dki, politi\u010dki, pravni, kulturni genocid nad srpskim stanovni\u0161tvom Kosova i Metohije najte\u017ei je poraz u oslobodila\u010dkim borbama \u0161to ih je vodila Srbija od Ora\u0161ca 1804. do ustanka 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odgovornost za taj poraz pada, prije svega, na jo\u0161 uvek \u017eivo kominterevsko nasle\u0111e u nacionalnoj politici Komunisti\u010dke partije Jugoslavije i sledbeni\u0161tvo srpskih komunista toj politici, na preskupe ideolo\u0161ke i politi\u010dke zablude, neznanja, nedoraslosti, ili ve\u0107 okorele oportunizme generacija srpskih politi\u010dara posle ovog rata, uvek defanzivnih i uvek u ve\u0107oj brizi \u0161ta drugi misle o njima i njihovim boja\u017eljivim \u201cpostavljanjima\u201d polo\u017eaja Srbije, nego o objektivnim \u010dinjenicama koje uslovljavaju budu\u0107nost naroda kojima rukovode.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ravnopravni nacionalni odnosi, za koje su i na Kosovu i Metohiji najvi\u0161e ratovali upravo srpski borci -jednom vrlo odre\u0111enom politikom, \u201crazvojno\u201d sprovo\u0111enom, sa isplaniranim postupcima i jasnim ciljem \u2013 albanski nacionalisti u politi\u010dkom rukovodstvu Kosova po\u010deli su da preokre\u0107u u njihovu suprotnost. Autonomna oblast u pogodnom trenutku dobij a rang autonomne pokrajine, zatim i status \u201ckonstitutivnog dela federacije\u201d- sa ve\u0107im prerogativima od ostatka Republike kojoj samo formalno pripada. Dalji korak \u201ceskalacije\u201d, koji se javio kao i albanizacija Kosova i Metohije pripreman je, dakle, najlegalnije. Isto tako i unifikacija knji\u017eevnog jezika, nacionalnog imena, zastave, ud\u017ebenika \u2013 prema instrukcijama iz Tirane \u2013 bila je sasvim otvorena, kao i sama granica izme\u0111u dve dr\u017eavne teritorije, uostalom. Zavere, koje se obi\u010dno tajno kuju, na Kosovu su se stvarale ne samo o\u010devidno, ve\u0107 i demonstrativno.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mnogima su zato masovni neredi 1981. godine vi\u0161e izgledali kao istr\u010dljivost, nego kao kakva nova pojava, opasna i po \u010ditavu zemlju, kao \u0161to se kasnije svaka istina o progonu Srba na Kosovu smatrala \u201ckopanjem po crijevima Albanaca\u201d, a pisanje \u201cbeogradske \u0161tampe\u201d o zbivanjima na licu mjesta, uzimalo gotovo za ve\u0107u krivicu od po\u010dinjenih paljevina, ubijanja, silovanja, skrnavljenja \u2013 mnogih do danas politi\u010dki i krivi\u010dno neidentifikovanih.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Posebnu te\u017einu ima odnos odgovornih \u010dinilaca i vlasti na Kosovu prema nasilju \u010dija je \u017ertva srpski narod. Pre\u0107utkivanjem i zata\u0161kavanjem zlo\u010dina, izbegavanjem da se odmah ka\u017ee sva istina, zavla\u010denjem istrage i sudskog postupka, ohrabruju se sitni i krupni teror, ujedno se stvara la\u017ena, ulep\u0161ana slika o prilikama na Kosovu. Pored toga, trajna je te\u017enja da se za nasilje nad Srbima na\u0111e politi\u010dki alibi u tobo\u017enjoj uzajamnosti mr\u017enje, netrpeljivosti i revan\u0161izma, a u poslednje vreme sve \u010de\u0161\u0107e i u izmi\u0161ljenom dejstvu \u201cspolja\u0161njeg\u201d neprijatelja \u2013 van pokrajine, srpskog nacionalizma \u201ciz Beograda\u201d. Slu\u010daj Martinovi\u0107 je zna\u010dajan ne samo zbog naro\u010ditog, nevi\u0111enog nasilja, koje podse\u0107a na najmra\u010dnija vremena turskog nabijanja na kolac, nego i zbog upornog odbijanja da se u redovnom sudskom postupku ustanovi i prizna istina. Umesto da bude povod za potvrdu vrhovne vrednosti zakona i ljudskih prava, taj slu\u010daj je na Kosovu shva\u0107en kao prilika da se istakne suverenost pokrajine, koju ona ni po Ustavu nema te da se SR Srbiji nametne princip \u201cneme\u0161anja u unutra\u0161nje poslove\u201d pokrajine, kao da se radi o me\u0111udr\u017eavnom, me\u0111unarodnom odnosu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Srbi na Kosovu i Metohiji imaju ne samo svoju pro\u0161lost, oli\u010denu u dragocenim kulturnoistorijskim spomenicima, ve\u0107 i \u017eivo prisustvo svojih duhovnih, kulturnih, moralnih vrednosti: imaju mati\u010dnu zemlju svog istorijskog postojanja. Nasilja koja su kroz vekove prore\u0111ivala srpsko stanovni\u0161tvo Kosova i Metohije \u2013 u ovom, na\u0161em vremenu, dobijaju svoju neumoljivu zavr\u0161nicu. Iseljavanje Srba sa Kosova i Metohije u Socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji po svome obimu i karakteru prevazilazi sve ranije etape ovog velikog izgona srpskog naroda. Jovan Cviji\u0107 je u svoje vreme procenjivao da je u svim seobama, od one velike pod Arsenijem \u010carnojevi\u0107em 1690. do prvih godina na\u0161eg veka, izgnano preko 500.000 Srba; od toga broja izme\u0111u 1876. i 1912. godine oko 150.000 Srba moralo je napustiti svoja ognji\u0161ta pod surovim terorom lokalnog i povla\u0161\u0107enog albanskog ba\u0161ibozuka.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U toku poslednjeg rata, proterano je preko 60.000 srpskih kolonista i starinaca, ali je posle rata ovaj talas iseljavanja do\u017eiveo pravu plimu: za poslednjih dvadesetak godina Kosovo i Metohiju napustilo je oko 200.000 Srba. Ostatak srpskog naroda ne samo \u0161to stalno i nesmanjenim tempom napu\u0161ta svoju zemlju, nego se, prema svim saznanjima, gonjen zulumom i fizi\u010dkim, moralnim i psiholo\u0161kim terorom, preprema za svoj kona\u010dan egzodus. Za manje od desetak slede\u0107ih godina, ako se stvari bitno ne promene, Srba na Kosovu vi\u0161e ne\u0107e biti, a \u201cetni\u010dko \u010disto\u201d Kosovo, taj nedvosmisleno iskazani cilj velikoalbanskih rasista, utemeljen jo\u0161 u programima i akcijama Prizrenske lige 1878-81., bi\u0107e u potpunosti ostvaren.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Peticija 2016 Srba iz Kosova Polja, podneta Saveznoj skup\u0161tini i drugim organima u zemlji, zakonita je posledica ovog stanja. Nikakvim se forumskim ocenatna ne mo\u017ee srpskom narodu osporiti pravo da se od nasilja i uni\u0161tenja \u0161titi svim zakonskim sredstvima. Ako tu za\u0161titu ne mo\u017ee ostvariti u Pokrajini, narod je mo\u017ee i mora tra\u017eiti u Republici i Federaciji. Izraz je gra\u0111anske svesti o tome pravu i poseta gra\u0111ana Pokrajine Saveznoj skup\u0161tini. Samo se sa jednog automa\u0161ko-separatisti\u010dkog i \u0161ovinisti\u010dkog stanovi\u0161ta ovi koraci gra\u0111ana mogu osu\u0111ivati kao neprihvatljivi i smatrati kao neprijateljski.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dana\u0161nja sudbina Kosova nije vi\u0161e \u201cslo\u017eena\u201d, niti se i dalje mo\u017ee svoditi na prazna samoocenjivanja, izuvijane, ne\u010ditljive rezolucije, uop\u0161tene platforme \u2013 ve\u0107 jednostavno, pitanje jugoslovenskih konsekvenci! Izme\u0111u pokrajinske segregacije koja postaje sve isklju\u010divija i saveznih arbitra\u017ea koje samo parali\u0161u svaku pravu, uz to i neodlo\u017enu meru \u2013 splet nere\u0161enih situacija zatvara se u krug nere\u0161ivih. Sudbina Kosova ostaje \u017eivotno pitanje \u010ditavog srpskog naroda. Ako ono ne bude re\u0161eno jednim pravim ishodom nametnutog rata, ako se uspostavi istinska bezbednost i nedvosmislena ravnopravnost za sve narode koji \u017eive na Kosovu i Metohiji, ako se ne stvore objektivni i trajni uslovi za povratak iseljavanja naroda \u2013 taj deo Republike Srbije i Jugoslavije posta\u0107e i evropsko pitanje, sa najte\u017eim, nedoglednim posledicama. Kosovo predstavlja jednu od najva\u017enijih ta\u010daka unutra\u0161njeg Balkana. U skladu je sa etni\u010dkim profilom balkanskog poluostrva etni\u010dka izme\u0161anost sa mnogim balkanskim terenima, i zahtev za etni\u010dki \u010distim Kosovom, koji se sprovodi u delo, ne samo da je direktna i te\u0161ka pretnja narodima koji su se tamo na\u0161li u manjini, nego \u0107e, ako se bude ostvario, zapo\u010deti talas ekspanzije predstavljati realnu i svakodnevnu pretnju svim narodima u Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kosovo nije jedino podru\u010dje u kome je srpski narod pod pritiskom diskriminacije. Apsolutno, a ne samo relativno, opadanje broja Srba u Hrvatskoj dovoljan je dokaz za ovu tvrdnju. Prema popisu iz 1948. u Hrvatskoj je bilo 543.795 Srba, ili 14,48%. Po popisu iz 1981. godine njihov broj se smanjio na 531.502, stoje od ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj iznosilo 11,5%. Za 33 mirnodopske godine broj Srba u Hrvatskoj je opao \u010dak i u odnosu na ono posleratno vreme, kada je izvr\u0161en prvi popis i kada su posledice rata po broj srpskih stanovnika bile dobro poznate.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Lika, Kordun i Banija ostali su najnerazvijenija podru\u010dja u Hrvatskoj, \u0161to je silno podstaklo emigraciju Srba u Srbiju, kao i seobe u druge krajeve Hrvatske, gde su Srbi, kao do\u0161lja\u010dka, manjinska i dru\u0161tveno inferiorna grupa, veoma podlo\u017eni asimilaciji. Uostalom, i ina\u010de je srpski narod u Hrvatskoj izlo\u017een rafiniranoj i delotvornoj asimilacionoj politici. Sastavni deo politike je zabrana svih srpskih udru\u017eenja i kulturnih ustanova u Hrvatskoj, koja su imala bogatu tradiciju iz vremena Austro-Ugarske i me\u0111uratne Jugoslavije, zatim nametanja slu\u017ebenog jezika koji nosi ime drugog naroda (hrvatskog) oli\u010davaju\u0107i time nacionalnu neravnopravnost. Taj je jezik ustavnom odredbom u\u010dinjen obaveznim i za Srbe u Hrvatskoj, a nacionalisti\u010dki nastrojeni hrvaski jezikoslovci sistematskom i odli\u010dno organizovanom akcijom sve ga vi\u0161e udaljavaju od jezika u ostalim republikama srpskohrvatskog jezi\u010dkog podru\u010dja, \u0161to doprinosi slabljenu veza Srba u Hrvatskoj sa ostalim Srbima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovakav u\u010dinak spremno se pla\u0107a kidanjem jezi\u010dkog kontinuiteta kod samih Hrvata i ukljanjanjem me\u0111unarodnih termina dragocenih za komunikaciju sa drugim kulturama; naro\u010dito u oblasti nauke i tehnike. No srpski narod u Hrvatskoj nije samo kulturno odse\u010den od matice, ve\u0107 matica nema mogu\u0107nosti da se o njegovoj sudbini, o ekomskom i kulturnom polo\u017eaju obavesti ni pribli\u017eno onoliko koliko neke nacije u Jugoslaviji imaju veze sa svojim sunarodnicima u drugim zemljama. Integritet srpskog naroda i njegove kulture u \u010ditavoj Jugoslaviji postavlja se kao sudbinsko pitanje njegovog opstanka i razvoja. U op\u0161tu sliku prilika uklapa se i sudbina srpskih ustanova nastalih u ratu i neposredno posle rata. U narodnooslobodila\u010dkoj borbi i neposredno po njenom okon\u010danju nacionalni \u017eivot Srba u Hrvatskoj intenzivno se razvijao u njihovim posebnim politi\u010dkim, kulturnim i obrazovnim institucijama.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tako je na\u010delnom odlukom Izvr\u0161nog odbora ZAVNOH-a od 10. novembra 1943. najpre osnovan, a 12. januara 1944. u oslobo\u0111enom Oto\u010dcu i konstituisan Srpski klub vije\u0107nika ZAVNOH-a kao nacionalno i politi\u010dko vodstvo srpskog naroda u Hrvatskoj. Po okon\u010danju rata, a na inicijativu Srpskog kluba, 30. septembra 1945. u Zagrebu je odr\u017ean Prvi kongres Srba u Hrvatskoj, na kojem je preko 30.000 u\u010desnika obrazovalo Glavni odbor Srba u Hrvatskoj kao \u201c\u0161iroku politi\u010dku organizaciju jedinstvenog srpskog naroda u Hrvatskoj\u201d, u sastavu Narodnog fronta. Uz neposredno anga\u017eovanje ovih politi\u010dkih tela Srbi su potom osnovali svoje kulturne ustanove i po\u010deli raditi na obezbe\u0111ivanju nacionalne prosvete.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tako je 22. oktobra 1944. na ru\u0161evinama glinske crkve, u kojoj su izvr\u0161eni strahoviti usta\u0161ki pokolji, osnovano Srpsko peva\u010dko dru\u0161tvo \u201cObili\u0107\u201d, a nepun mesec kasnije, 18. novembra, ponovo u Glini, obrazovano Srpsko kulturno-prosvetno dru\u0161tvo \u201cProsvjeta\u201d. Uz \u201cProsvjetu\u201d, u \u010dijim okvirima se razvijala i izdava\u010dka delatnost sa sopstvenom \u0161tamparijom, 4. januara 1948. godine osnovani su u Zagrebu Centralna srpska biblioteka i Muzej Srba u Hrvatskoj. Uz sve to, od 10. septembra 1943. pa dalje, NOP se srpskom narodu u Hrvatskoj obra\u0107ao posebnim glasilom, \u0161tampanim \u0107irilicom, koje se zvalo \u201cSrpska rije\u010d\u201d. U posleratnim godinama \u201cSrpska rije\u010d\u201d je promenila naziv i tako postala \u201cProsvjeta\u201d. Ve\u0107 tokom 1944\/45. \u0161kolske godine NOP je srpskoj deci u Hrvatskoj obezbedio \u0107irili\u010dki bukvar, a Predsedni\u0161tvo ZAVNOH-a je svojom odlukom 18. jula 1944. garantovalo \u0107irilici punu ravnopravnost sa latinicom i istovremeno prvenstvo u \u0161kolama sa srpskom ve\u0107inom na podru\u010dju Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sve je ovo za srpski narod u Hrvatskoj imalo ve\u0107i i dublji zna\u010daj od obi\u010dnog priznanja za njegovu odluku u NOB-u. Posebnim proglasom \u201cSrpskom narodu u Hrvatskoj\u201d od 12. januara 1944. godine Srpski klub vije\u0107nika ZAVNOH-a obrazlo\u017eio je sopstvenu pojavu kao \u201cznak ravnopravnosti Srba i Hrvata\u201d i \u201cgaranciju da \u0107e interesi srpskog naroda biti pravilno zastupani u slobodnoj Hrvatskoj\u201d. Glavni odbor Srba u Hrvatskoj prilikom osnivanja ozna\u010den je kao \u201cpoliti\u010dka organizacija jedinstvenog srpskog naroda u Hrvatskoj\u201d, \u010diji je zadatak da omogu\u0107i \u201crazvijanje slobode misli\u201d, i kao \u201cdovoljna garancija da \u0107e Srbi u Hrvatskoj i dalje u\u017eivati blagodeti ravnopravnog naroda\u201d. Sami Srbi su sve svoje krvlju ste\u010dene tekovine ose\u0107ali kao \u201cvidna obilje\u017eja ravnopravnosti srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Takvo je stanje bilo u vreme rata i neposredno posle rata, a potom, sve se izmenilo. Nije poznato da su Srbi bilo kada ocenili da im je neka od ovih ustanova nepotrebna, da je treba ukinuti, ili zameniti nekom druga\u010dijom koja bi vi\u0161e odgovarala duhu vremena. Ipak, sve te ustanove redom su ukidane tokom pedesetih godina odlukama nadle\u017enih republi\u010dkih organa Hrvatske. Poslednje u nizu ukinuto je Srpsko kulturno dru\u0161tvo \u201cProsvjeta\u201d odlukom RSUP-a Hrvatske od 23. maja 1980. godine.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U pravdanju tog svr\u0161enog \u010dina anga\u017eovala se Republi\u010dka konferencija SSRNH. Zaklju\u010dci njenog savetovanja, odr\u017eanog 2. oktobra 1980. godine, govore o radikalnom zaokretu u odnosu na ratno i posleratno vreme. Ti zaklju\u010dci u su\u0161tini ne ostavljaju mesta bilo kakvim zahtevima za osnivanje posebnih ustanova srpskog naroda u Hrvatskoj: \u201cbriga za kompleks pitanja kulture, istorije, \u017eivota i stvarala\u0161tva hrvatske ili srpske nacije u SRH ne mo\u017ee biti prepu\u0161tena nikakvim posebnim nacionalnim dru\u0161tvima ili organizacijama\u201d. Takav stav obrazlo\u017een je slede\u0107im tuma\u010denjem: \u201cDok je opravdano da na\u0161e narodnosti samostalno razvijaju kulturne ustanove i klubove, nije opravdano da takve institucije otvaraju pripadnici naroda i to bilo gde u Jugoslaviji, a posebno ne Srbi u Hrvatskoj ili Hrvati u Hrvatskoj\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na kraju je re\u010deno ovo: \u201cTreba se boriti da Srbi u Hrvatskoj ne budu pre\u0107utkivani kao narod, da ih se kao u nekim ud\u017ebenicima ne naziva maltene do\u0161ljacima. Zajedni\u010dka nam je historija, kultura i jezik, a i specifi\u010dnosti treba uva\u017eavati\u201d. Na savetovanju se \u010dulo i to da treba raditi na tome da se u Hrvatskoj vi\u0161e u\u010di \u0107irilica.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovakvim stavom Republi\u010dke konferencije SSRNH, protiv kojeg nije ustalo nijedno politi\u010dko telo u Hrvatskoj, a ni van nje, definitivno i javno prestali su da postoje svi vidovi nacionalnog \u017eivota srpskog naroda u Hrvatskoj koji su ste\u010deni tokom duge istorije i u NOB-u. Radikalno su revidirani pogledi na me\u0111unacionalne odnose koje je formulisao NOP, a dovedene su u pitanje i ustavne garancije nacionalnih prava i sloboda, kao i prava gra\u0111ana. Prakti\u010dno zna\u010denje izjava: \u201cmoramo brinuti\u201d, \u201ctreba se boriti\u201d, \u201cvi\u0161e treba u\u010diti \u0107irilicu\u201d itd. mo\u017ee se procenjivati samo u njihovom suo\u010denju sa stvarnom jezi\u010dkom politikom koja se vodi u SRH. Ostra\u0161\u0107ena revnost kojoj je cilj konstituisanje zasebnog hrvatskog jezika \u0161to se izgra\u0111uje u protivstavu prema svakoj ideji o zajedni\u010dkom jeziku Hrvata i Srba ne ostavlja dugoro\u010dno mnogo izgleda srpskom narodu u Hrvatskoj da o\u010duva svoj nacionalni identitet. Izuzimaju\u0107i period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u pro\u0161losti nisu bili toliko ugro\u017eeni koliko su sada. Re\u0161enje njihovog nacionalnog polo\u017eaja name\u0107e se kao prvorazredno politi\u010dko pitanje. Ukoliko se re\u0161enja ne prona\u0111u, posledice mogu biti vi\u0161estruko \u0161tetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj ve\u0107 i po \u010ditavu Jugoslaviju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Bitnu te\u017einu pitanja polo\u017eaja srpskog naroda daje okolnost da izvan Srbije, a pogotovu izvan U\u017ee Srbije, \u017eivi veoma veliki broj Srba, ve\u0107i od ukupnog broja pripadnika pojedinih drugih naroda. Prema popisu iz 1981. godine van teritorije SR Srbije \u017eivi 24%, odnosno 1,958.000 Srba, \u0161to je znatno vi\u0161e nego \u0161to je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca, Makedonaca, uzetih pojedina\u010dno, a skoro isto koliko i Muslimana. Van u\u017eeg podru\u010dja Srbije \u017eivi 3,285.000 Srba ili 40,3% ukupnog njihovog broja. U op\u0161tem dezintegracionom procesu koji je zahvatio Jugoslaviju, najte\u017eom dezintegracijom pogo\u0111eni su Srbi. Sada\u0161nji tok kojim se kre\u0107e na\u0161e dru\u0161tvo u Jugoslaviji potpuno je obrnut od onog kojim se ono decenijama i vekovima kretalo dok nije stvorilo zajedni\u010dku domovinu. Taj proces usmeren je ka potpunom razbijanju nacionalnog jedinstva srpskog naroda. Kao najbolja ilustracija koliko je sve podre\u0111eno takvim ciljevima mo\u017ee da poslu\u017ei dana\u0161nja Vojvodina sa svojom autonomijom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vojvodini je data autonomija izme\u0111u ostalih razloga i zato \u0161to je srpski narod u habzbur\u0161koj monarhiji njoj te\u017eio ve\u0107 od kraja XVII veka. Srbi u Austriji i kasnijoj Austro-Ugarskoj te\u017eili su stvaranju autonomne oblasti (despotovini ili vojvodini koju su, me\u0111utim, nazvali Srbijom) stoga da bi, okru\u017eeni brojnijim i nadmo\u0107nijim Ma\u0111arima i Nemcima, sa\u010duvali svoju nacionalnu individualnost i svoju versko-pravoslavnu pripadnost. Stavaranjem posebne autonomne oblasti u tu\u0111oj dr\u017eavnoj teritoriji Srbi su radili na slabljenju te dr\u017eave, a sve sa ciljem da se u pogodnom momentu \u0161to lak\u0161e izdvoje i ujedine sa svojom sabra\u0107om ju\u017eno od Save i Dunava.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tako je to bilo u pro\u0161losti sa Srpskom Vojvodinom, \u010dije stvaranje su u revoluciji 1848\/49. godine svojom krvlju pomogli i Srbi iz Srbije. Danas je sve obrnuto. Politi\u010dki rukovodioci AP Vojvodine ne rade na zbli\u017eavanju i spajanju, ve\u0107 na \u0161to ve\u0107em osamostaljivanju i izdvajanju iz SR Srbije. Ma koliko taj proces bio neprirodan, suprotan istorijskoj logici, on daje o\u010digledne rezultate, mo\u0107no doprinose\u0107i dezintegraciji srpskog naroda.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nose\u0107i na sebi du\u017ee od pola stole\u0107a pe\u010dat i optere\u0107enje da je bio tamni\u010dar drugim jugoslovenskim narodima, srpski narod nije bio u mogu\u0107nosti da oslonac potra\u017ei u sopstvenoj istoriji. U mnogim svojim vidovima i sama ta istorija bila je dovedena u pitanje. Demokratska gra\u0111anska tradicija, za koju se Srbija borila i izborila u devetnaestom veku zbog uskogrudosti i neobjektivnosti zvani\u010dne istoriografije ostala je sve donedavno potpuno u senci srpskog socijalisti\u010dkog pokreta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Time je istorijska slika pravnih, kulturnih i dr\u017eavni\u010dkih doprinosa Srbije gra\u0111anskog dru\u0161tva toliko osiroma\u0161ena i su\u017eena da tako izobli\u010dena nije nikome mogla da poslu\u017ei kao duhovna i moralna potpora ili kao oslonac za o\u010duvanje i obnovu istorijske samosvesti. \u010cestiti i hrabri oslobodila\u010dki napori bosanskohercegova\u010dkih Srba i \u010ditave jugoslovenske omladine, kojoj je pripadala i Mlada Bosna, do\u017eiveli su sli\u010dnu sudbinu i pred istorijom bili potisnuti u drugi plan doprinosa klasne ideologije \u010diji su nosioci i tvorci bili austromarksisti kao osvedo\u010deni protivnici nacionalnih oslobodila\u010dkih pokreta. Pod dejstvom vladaju\u0107e ideologije kulturne tekovine srpskog naroda otu\u0111uju se, prisvajaju ili obezvre\u0111uju, zanemaruju ili propadaju, jezik se potiskuje, a \u0107irilisko pismo postepeno gubi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Oblast knji\u017eevnosti u tom smislu slu\u017ei kao glavno popri\u0161te samovolje i bezakonja. Nijednom drugom jugoslovenskom narodu nije tako grubo osporen kulturni i duhovni integritet kao srpskom narodu. Nijedno knji\u017eevno i umetni\u010dko nasle\u0111e nije toliko razrovano, ispreturano i poharano kao srpsko nasle\u0111e. Politi\u010dka merila vladaju\u0107e ideologije name\u0107u se srpskoj kulturi kao vrednija i ja\u010da od nau\u010dnih i istorijskih. Dok se slovena\u010dka, hrvatska, makedonska i crnogorska kultura i knji\u017eevnost danas integri\u0161u, srpska je jedina sistematski dezintegri\u0161e. Ideolo\u0161ki je legitimno i samoupravno da se slobodno vr\u0161i podvajanje i rasturanje srpske knji\u017eevnosti na vojvo\u0111anske, crnogorske ili bosansko-hercegova\u010dke pisce. Od srpske knji\u017eevnosti otkidaju se njeni najbolji pisci i najzna\u010dajnija dela da bi se ve\u0161ta\u010dki ustanovile nove regionalne knji\u017eevnosti. Prisvajanje i raspar\u010davanje srpskog kulturnog nasle\u0111a ide tako daleko da se u \u0161kolama u\u010di kako Njego\u0161 nije srpski pisac, da su Laza Kosti\u0107 i Veljko Petrovi\u0107 vojvo\u0111anski, a Petar Ko\u010di\u0107 i Jovan Du\u010di\u0107 bosanskohercegova\u010dki pisci. Koliko ju\u010de Me\u0161i Selimovi\u0107u nije bilo dopu\u0161teno da se izjasni kao srpski pisac, a ni sada se ne po\u0161tuje njegova volja da se vodi u srpskoj knji\u017eevnsti. Srpska kultura ima vi\u0161e nepodobnih, zabranjenih, pre\u0107utanih ili nepo\u017eeljnih pisaca i intelektualnih stvaralaca no ijedna druga jugoslovenska knji\u017eevnost, mnogi su \u0161ta vi\u0161e i sasvim izbrisani iz knji\u017eevnog se\u0107anja.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ugledni srpski knji\u017eevnici jedini su na crnim listama svih jugoslovenskih masovnih medija. U obaveznoj \u0161kolskoj lektiri srpska knji\u017eevnost je te\u0161ko o\u0161te\u0107ena jer je meheni\u010dki podre\u0111ena administrativnom merilu republi\u010dko-pokrajinskog reciprociteta, a na merilu koli\u010dine ili vrednosti. U \u0161kolskim programima nekih republika i pokrajina istorijska pro\u0161lost srpskog naroda je ne samo grubo ideolo\u0161ki redukovana, nego i izlo\u017eena \u0161ovinisti\u010dkim tuma\u010denjima. Na taj na\u010din srpska kulturna i duhovna ba\u0161tina se \u010dini manjom no \u0161to ona jeste, a srpskom narodu se izmi\u010de va\u017ean oslonac moralne i istorijske samosvesti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Impozantan i odista revolucionarnih razmera kulturni polet prvih posleratnih decenija, izra\u017een i u zasnivanju \u0161iroke mre\u017ee prosvetnih ustanova, od osnovnog obrazovanja do visokog \u0161kolstva splasnuo je krajem \u0161ezdesetih godina. Stupilo se u fazu stagnacije i sve izra\u017eenije regresije, pa je danas na\u0161e obrazovanje i vaspitanje sa postoje\u0107im \u0161kolskim i prosvetnim sistemom, vrlo ekstenzivno i primitivno i sa te\u0161ko nadoknadivim zaostajanjem iza potreba i ciljeva savremenog dru\u0161tva i civilizacije u kojoj \u017eivimo. \u0160kolski sistem zasnovan na tzv. usmerenom obrazovanju, sa niskim kvalitetom nastave, do\u017eiveo je potpun krah. Nekoliko generacija su duhovno osaka\u0107ene i osiroma\u0161ene; dobili smo hiperprodukciju primitivnih polustru\u010dnjaka, nesposobnih da se kvalifikovano uklju\u010de u privredu i dru\u0161tvene delatnosti, nepripremljenih za stvarala\u010dki intelektualni razvoj.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nema zemlje na svetu koja je svoje obrazovanje sredila razgranatijom pravnom regulativom. Ukupno u Jugoslaviji ima stotinu i deset saveznih, republi\u010dkih i pokrajinskih zakona, koji se bave raznim vidovima \u0161kolstva, i od kojih su mnogi vi\u0161ekratno novelirani, tako da je ponekad potreban istra\u017eiva\u010dki rad da bi se do\u0161lo do pre\u010di\u0161\u0107enog teksta nekog zakona. Uprkos tome u Jugoslaviji \u0161kolstvo nikad nije bilo toliko ekstenzivno, ra\u0161\u010dinjeno, niskog kvaliteta kao danas. Zakonodavna praksa zakonito stvara osam prosvetnih sistema koji se sve vi\u0161e udaljuju jedan od drugoga i nikakvo dogovaranje o zajedni\u010dkim jezgrima ne mo\u017ee da zaustavi takav pravac razvoja koji je zakonom utemeljen. Ve\u0107anje i dogovoranje o zajedni\u0161tvu u\u010destalo u poslednje vreme, posle petnaest godina sistematskog razjedinjavanja jugoslovenske zajednice li\u010di na besplatnu utopiju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Potrebno je najpre ukloniti zakone koji dovode do razjedinjavanja da bi se mogla produ\u017eiti ona crta zajedni\u0161tva i jedinstva koja je na ovom prostoru vu\u010dena vi\u0161e od stotinu i pedeset godina. U protivnom, mi \u0107emo stvarati, i stvaramo, generacije koje \u0107e sve manje biti Jugosloveni, a u sve ve\u0107oj meri nezadovoljni nacionalni romantici i samo\u017eivi nacionalisti. Zemlja koja nema jedinstven prosvetni sistem ne mo\u017ee ra\u010dunati na to da \u0107e u budu\u0107nosti biti jedinstvena.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od vremena humanizma, od XV do XVI veka, traje misao o tome da \u0161kola ima da slu\u017ei ostvarivanju pune \u017eivotne mere svakog pojedinca, ostvarivanju svih antropolo\u0161kih mogu\u0107nosti koje \u010dovek donosi svojim ulaskom u \u017eivot. Pogubna je ideja o tome da \u0161kola ima da slu\u017ei samo radu i struci i njima da bude uslovljena. Ona je posledica neprevazi\u0111enih proletkulrovskih sedimenata, koji, u krajnoj crti, vode stvaranju jedne ropske i primitivne svesti. Usmerenje de\u010daka i djevoj\u010dica od njihove 14 godine ka jednom zanimanju tvorenje je fundamentalne neslobode.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ideolo\u0161ka bitka protiv \u201celitizma\u201d urodila je nesre\u0107nim plodom: mi smo najmanje dve decenije, na svim dru\u0161tvenim podru\u010djima i u prosveti, uga\u0111ali prose\u010dnosti. Nijedno dru\u0161tvo se ne bori protiv elite znanja i umenja, nauke i novatorstva. Borbom protiv takve elite, mi smo stvorili elitu dobrostoje\u0107ih pojedinaca koji su kadri da svojoj prose\u010dnoj deci stvore mogu\u0107nosti sticanja ve\u0107ih znanja, koje osnovna i srednja \u0161kola vi\u0161e ne daju. Materijalni polo\u017eaj \u0161kolstva obezvredio je njegov dru\u0161tveni polo\u017eaj, a odrednica \u201cmoralno-politi\u010dke podobnosti\u201d, osobito na Univerzitetu strahovito je podstakla moralni i politi\u010dki konformizam i karijerizam, pa je Univerzitet, a naro\u010dito neki humanisti\u010dki fakulteti, li\u0161eni najboljih intelektualnih kadrova na\u0161e generacije. Ni u jednoj evropskoj zemlji prosveta nije dovedena u ovakav stagnantan materijalni i dru\u0161tveni polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Upravo u vreme kada su se nemilice rasipala sredstva dodatne akumulacije vo\u0111ena je restriktivna politika prema Univerzitetu, koji je dobijao sve manje sredstava. Deceniju i po fakulteti nisu imali mogu\u0107nosti za biranje novih asistenata, tako da najstariji jugoslovenski univerziteti, poglavito beogradski, nikada nisu imali vi\u0161i starosni prosek nastavno-nau\u010dnog kadra. Ono \u0161to je u svim zemljama osnovna poluga razvoja u vremenu tehnolo\u0161ko-kumpjuterske revolucije, univerzitet i nauka, u nas je potpuno zapostavljeno. \u201cReforme\u201d Univerziteta, naj\u010de\u0161\u0107e nametane politi\u010dkom silom, a ne nau\u010dnim razlogom (trostepena nastava, \u201corurizacija\u201d fakulteta i tome sli\u010dno) bile su proma\u0161ene. Naro\u010dito je veliku \u0161tetu nanelo odvajanje nauke od Univerziteta, stvaranje pregrada, sistematskih i administrativnih, izme\u0111u \u201cinstitutske\u201d i \u201cuniverzitetske\u201d nauke: Univerzitet je izgubio laboratorijsku bazu, stvarali su se paralelni programi, nauka se kadrovski razjedinila, onemogu\u0107en je normalan protok nau\u010dnih kadrova sa univerziteta u institute i iz instituta na fakultete.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prema tome: valja menjati \u0161kolski sistem, prosvetne zakone, modernizovati i humanizovati \u0161kolske programe, otvarati specijalizovane \u0161kole, posebno potpomagati darovite u\u010denike, izmeniti u celini nepovoljan materijalni polo\u017eaj \u0161kolstva, obratiti posebnu pa\u017enju na duhovni, a ne samo ideolo\u0161ki profil nastavnika, privu\u0107i na Univerzitet najja\u010de nau\u010dne i intelektualne snage i zakonom ostvariti jedinstvo prosvetnog sistema u SR Srbiji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U ovom te\u0161kom kriznom trenutku moramo ve\u0107 danas po\u010deti razmi\u0161ljati i o sutra\u0161njici, i XXI veku, iako nam dru\u0161tveno-ekonomske okolnosti nisu naklonjene, stvarati viziju sutra\u0161njeg sveta u kome \u0107e civilizacija biti zasnovana na mikro-elektronici, artificijelnoj intelegenciji, robotici, informatici, ve\u0161ta\u010dkom oplo\u0111avanju, manipulaciji genima. Radi svega toga Srpska akademija nauka i umetnosti predla\u017ee da se odmah i bez ikakvih dogmatskih ideolo\u0161kih optere\u0107enja i \u201csamoupravne\u201d inercije pri\u0111e studioznoj i temeljitoj reorganizaciji dru\u0161tvene, institucionalne osnove na\u0161e nauke u pravcu modernizacije i efikasnosti, sa ve\u0107im materijalnim ulaganjima, ve\u0107om brigom za nau\u010dni podmladak, sa \u0161irim slobodama i samostalno\u0161\u0107u stvarala\u010dkih li\u010dnosti u kreiranju nau\u010dnih i istra\u017eiva\u010dkih programa. Jednom re\u010dju, potrebno je \u0161to pre i sa celoklupnim nau\u010dnim potencijalom uklju\u010diti se u savremene tokove svetske nauke.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">10. Posle dramati\u010dnih me\u0111unacionalnih sukoba tokom drugog svetskog rata izgledalo je da je nacionalizam naglo splasnuo, da je bio na putu da potpuno i\u0161\u010dezne. Takav utisak se pokazao varljivim. Nije dugo potrajalo, a nacionalizam je zapo\u010deo svoj uspon, da bi se svakom ustavnom promenom upotpunjavale institucionalne pretpostavke za njegovo bujanje. Nacionalizam je stvaran odozgo, njegovi glavni inicijatori bili su politi\u010dki ljudi. Osnovni uzrok vi\u0161edimenzionalne krize le\u017ei u idejnom porazu koji je nacionalizam naneo socijalizmu. Dezintegracioni procesi svih vrsta, koji su jugoslovensku zajednicu doveli na rub propasti, zajedno sa raspadanjem sistema vrednosti, posledice su tog poraza.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Njegovi koreni su u ideologiji Kominterne i nacionalnoj politici KPJ pre rata. U tu je politiku ugra\u0111en revan\u0161izam prema srpskom narodu ka \u201cugnjeta\u010dkoj\u201d naciji koji je imao dalekose\u017ene posledice na me\u0111unacionalne odnose, dru\u0161tveno ure\u0111enje, privredni sistem, sudbinu moralnih i kulturnih vrednosti posle drugog svetskog rata. Srpskom narodu je nametnuto ose\u0107anje istorijske krivice, a jedino on nije re\u0161io nacionalno pitanje, niti je dobio dr\u017eavu kao ostale nacije. Zbog toga je kao prvo i osnovno potrebno da se skine hipoteka istorijske krivice sa srpskog naroda, da se zvani\u010dno opovrgne tvrdnja da je on imao ekonomski privilegovan polo\u017eaj izme\u0111u dva rata, da se ne pori\u010de njegova oslobodila\u010dka istorija i doprinos u stvaranju Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, neovisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo. Sticanje ravnopravnosti i samostalan razvoj za srpski narod imaju dublji istorijski smisao. Za manje od pedeset godina, u dvema uzastopnim generacijama, dva puta izlo\u017een fizi\u010dkom uni\u0161tenju, prinudnoj asimilaciji, pokr\u0161tavanju, kulturnom genocidu, ideolo\u0161koj indoktrinaciji, obezvre\u0111ivanju i odricanju od sopstvene tradicije pod nametnutim kompleksom krivice, intelektualno i politi\u010dki razoru\u017eavan, srpski narod je bio izlo\u017een prete\u0161kim isku\u0161enjima da to ne bi ostavilo tragove u duhovnom stanju koje se na kraju ovog stolje\u0107a velikih tehnolo\u0161kih uzleta ljudskog uma ne bi smelo zanemariti. Ukoliko ra\u010duna sa svojom budu\u0107no\u0161\u0107u u porodici kulturnih i civilizovanih naroda sveta srpski narod mora dobiti mogu\u0107nost da ponovo na\u0111e sebe i postane istorijski subjekt, da iznova stekne svest o svom istorijskom i duhovnom bi\u0107u, da jasno sagleda svoje ekonomske i kulturne interese, da do\u0111e do savremenog dru\u0161tvenog i nacionalnog programa kojim \u0107e se nadahnjivati sada\u0161nje i budu\u0107e generacije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Postoje\u0107e depresivno stanje srpskog naroda, sa sve \u017ee\u0161\u0107im ispoljavanjima \u0161ovinizma i srbofobije u nekim sredinama, pogoduje o\u017eivljavanju i sve drasti\u010dnijem ispoljavanju nacionalne osetljivosti srpskog naroda i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, pa i opasna. Du\u017enost nam je da nijednog trenutka i ni u jednom slu\u010daju ne previdimo i ne potcenimo te opasnosti. Ali pri tome se, u principijelnoj borbi protiv srpskog nacionalizma, ne mo\u017ee prihvatiti vladaju\u0107a ideolo\u0161ka i politi\u010dka simetrija u istorijskim krivicama. Odbacivanje te simetrije kobne po duh i moral, sa ove\u0161talim nepravdama i neistinama, uslov je za mobilnost i delotvornost demokratske, jugoslovenske, humanisti\u010dke svesti u savremenoj srpskoj kulturi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to gra\u0111ani i radni\u010dka klasa nisu u Saveznoj skup\u0161tini zastupljeni u odgovaraju\u0107im ve\u0107ima ne mo\u017ee se pripisati samo favorizovanju nacionalnog, ve\u0107 i te\u017enji da se Srbija dovede u neravnopravan polo\u017eaj i na taj na\u010din oslabi njen politi\u010dki uticaj. No najve\u0107u nevolju \u010dini to \u0161to srpski narod nema dr\u017eavu kao \u0161to je imaju svi ostali narodi. Istina, u prvom \u010dlanu Ustav SR Srbije sadr\u017ei odredbu da je Srbija dr\u017eava, ali se neizbe\u017eno postavlja pitanje kakva je to dr\u017eava koja se progla\u0161ava nenadle\u017enom na sopstvenoj teritoriji i koja nema na raspolaganju sredstva da zavede red na jednom delu svog podru\u010dja, da obezbedi li\u010dnu i imovinsku sigurnost svojih gra\u0111ana, da stane na put genocidu na Kosovu i zaustavi preseljenje Srba sa vekovnih ognji\u0161ta. Takav polo\u017eaj pokazuje politi\u010dku diskriminaciju prema Srbiji, pogotovo ako se ima u vidu da joj je ustav SFRJ nametnuo unutra\u0161nju federalizaciju kao trajan izvor konflikata izme\u0111u U\u017ee Srbije i pokrajina. Agresivni albanski nacionalizam na Kosovu ne mo\u017ee se suzbiti ako Srbija ne prestane biti jedina republika \u010dije unutra\u0161nje odnose ure\u0111uju drugi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ustavom SFRJ formalno utvr\u0111ena ravnopravnost svih republika u stvarnosti je obezvre\u0111ena nametanjem Republici Srbiji da se odrekne dela svojih prava i ovla\u0161tenja u korist autonomnih pokrajina, \u010diji je status u najve\u0107oj meri regulisan ustavom federacije. Srbija mora otvoreno re\u0107i da joj je to ure\u0111enjem nametnuto. To se naro\u010dito odnosi na polo\u017eaj pokrajina, realno promovisanih u republike koje se osje\u0107aju neuporedivo vi\u0161e kao konstitutivni elemenat federacije nego kao deo Republike Srbije. Pored toga \u0161to nije vodio ra\u010duna o dr\u017eavi srpskog naroda, ustav SFRJ je stvarao i nesavladive te\u0161ko\u0107e njenom konstituisanju. Radi zadovoljenja legitimnih interesa Srbije, neizbe\u017eno se name\u0107e revizija tog ustava. Autonomne pokrajine bi morale postati pravi sastavni delovi Republike Srbije, tako \u0161to bi im se dao onaj stepen autonomije koji ne naru\u0161ava integritet Republike i obezbe\u0111uje ostvarivanje op\u0161tih interesa \u0161ire zajednice.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nere\u0161eno pitanje dr\u017eavnosti Srbije nije jedini nedostatak koji bi trebalo otkloniti ustavnim promenama. Jugoslavija je sa Ustavom iz 1974. godine postala veoma labava dr\u017eavna zajednica u kojoj se razmi\u0161lja i o drugim alternativama, a ne samo jugoslovenskoj, kao \u0161to pokazuju skora\u0161nje izjave slovena\u010dkih javnih poslanika i raniji stavovi makedonskih politi\u010dara. Ovakva razmi\u0161ljanja i temeljno izvr\u0161ena dezintegracija navode na pomisao da Jugoslaviji preti opasnost od daljeg rasto\u010davanja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Srpski narod ne mo\u017ee spokojno o\u010dekivati budu\u0107nost u takvoj neizvesnosti. Zbog toga se mora otvoriti mogu\u0107nost svim nacijama u Jugoslaviji da se izjasne o svojim te\u017enjama i namerama. Srbija bi se u tom slu\u010daju mogla i sama opredeliti i definisati svoj nacionalni interes. Takav razgovor i dogovor morao bi prethoditi preispitivanju Ustava. Naravno, pri tome Srbija ne bi smela zauzeti pasivan stav, i\u0161\u010dekuju\u0107i samo \u0161ta \u0107e drugi re\u0107i, kao \u0161to je to do sada mnogo puta \u010dinila.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zala\u017eu\u0107i se za avnojevska opredelenja, Srbija mora ra\u010dunati i sa time da to ne zavisi samo od nje, da ostali mogu imati i neke druge alternative. Zbog toga se pred nju postavlja zadatak da jasno sagleda svoje ekonomske i nacionalne interese da ne bi bila iznena\u0111ena doga\u0111ajima. Insistiranjem na federativnom ure\u0111enju, Srbija bi doprinela ne samo ravnopravnosti svih naroda u Jugoslaviji, ve\u0107 i re\u0161avanju politi\u010dke i ekonomske krize.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ravnopravan polo\u017eaj za koji se Srbija mora zalagati podrazumeva i inicijativu u re\u0161avanju klju\u010dnih politi\u010dkih i ekonomskih pitanja u meri koliko takva inicijativa pripada i drugima. \u010cetiri decenije pasivnog polo\u017eaja Srbije pokazale su se lo\u0161im i za \u010ditavu Jugoslaviju, koja se li\u0161ila ideja i kritike jedne sredine sa du\u017eom dr\u017eavni\u010dkom tradicijom, izo\u0161trenim ose\u0107anjem za nacionalnu nezavisnost i bogatim iskustvom u borbi sa doma\u0107im uzurpatorima politi\u010dkih sloboda. Bez ravnopravnog u\u010de\u0161\u0107a srpskog naroda u \u010ditavom procesu dono\u0161enja i realizacije svih vitalnih odluka Jugoslavija ne mo\u017ee biti sna\u017ena; i sam njen opstanak kao demokratske i socijalisti\u010dke zajednice do\u0161ao bi u pitanje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jedna razvojna epoha jugoslovenske zajednice i Srbije o\u010digledno se okon\u010dava sa istorijski istro\u0161enom ideologijom, op\u0161tom stagnacijom i sve izra\u017eenijim regresijama u ekonomskoj, politi\u010dkoj, moralnoj i kulturno-civilizacijskoj sferi. Takvo stanje imperativno nala\u017ee korenite, duboko promi\u0161ljene, nau\u010dno zasnovane i odlu\u010dno sprovo\u0111ene reforme celokupne dr\u017eavne strukture i dru\u0161tvene organizacije jugoslovenske zajednice naroda, a u sferi demokratskog socijalizma i br\u017eeg i plodotvornijeg uklju\u010denja u savremenu civilizaciju. Dru\u0161tvene reforme treba da u najvi\u0161oj meri aktiviraju i ljudske snage \u010ditave zemlje kako bismo postali produktivno, prosve\u0107eno i demokratsko dru\u0161tvo sposobno da \u017eivi od svog rada i stvaranja, mo\u0107no da daje svoj doprinos svetskoj zajednici.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi uslov na\u0161eg preobra\u017eaja i preporoda je demokratska mobilizacija celokupnih umnih i moralnih snaga naroda, ali ne samo za izvr\u0161avanje donesenih odluka politi\u010dkih foruma, nego i za stvaranje programa i projektovanje budu\u0107nosti na demokratski na\u010din, \u010dime bi se prvi put u novojoj istoriji na op\u0161tedru\u0161tvenom zadatku stvarno sjedinjavali znanje i iskustvo, savest i hrabrost, ma\u0161ta i odgovornost na osnovama dugoro\u010dnog programa.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Srpska akademija nauka i umetnosti i ovom prilikom izra\u017eava svoju spremnost da se svesrdno i celokupnim svojim snagama zalo\u017ei na ovim sudbonosnim zadacima i istorijskim nalazima na\u0161e generacije.<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-media-text is-stacked-on-mobile\"><figure class=\"wp-block-media-text__media\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"576\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/iskoristiti-memorandu-sanu-1024x576.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2632 size-full\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/iskoristiti-memorandu-sanu-1024x576.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/iskoristiti-memorandu-sanu-300x169.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/iskoristiti-memorandu-sanu-768x432.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/iskoristiti-memorandu-sanu.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><\/figure><div class=\"wp-block-media-text__content\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako iskoristiti ovaj izvor u nastavi Povijesti u 4. razredu gimnazije? <a href=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2026\/kako-u-nastavi-iskoristiti-memorandum-sanu\/\">Pro\u010ditajte prijedlog<\/a>.<\/p>\n<\/div><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U rujnu 1986. dnevne novine Ve\u010dernje novosti u dva su nastavka, 24. i 25. rujna, objavile dijelove nacrta dokumenta koji je izra\u0111ivala komisija Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Na dokumentu su radili akademici Pavle Ivi\u0107, Antonije Isakovi\u0107, Du\u0161an Kanazir, Mihajlo Markovi\u0107, Milo\u0161 Macura, Dejan Medakovi\u0107, Miroslav Panti\u0107, Nikola Panti\u0107, Ljubi\u0161a Raki\u0107, Radovan Samard\u017ei\u0107, Miomir [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2626,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[21],"tags":[593],"class_list":["post-2625","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povijesni-izvori","tag-memorandum-sanu"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2625","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2625"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2625\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2634,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2625\/revisions\/2634"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2626"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2625"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2625"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2625"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}