{"id":2597,"date":"2017-05-15T18:55:00","date_gmt":"2017-05-15T16:55:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2597"},"modified":"2026-08-15T19:06:32","modified_gmt":"2026-08-15T17:06:32","slug":"zavrsne-operacije-oslobodenja-jugoslavije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2017\/zavrsne-operacije-oslobodenja-jugoslavije\/","title":{"rendered":"Zavr\u0161ne operacije oslobo\u0111enja Jugoslavije"},"content":{"rendered":"\n

Velike pobjede koje su Narodnooslobodila\u010dka vojska i partizanski odredi Jugoslavije (dalje NOVJ) izvojevali u drugoj polovini 1944. godine (oslobo\u0111enje Srbije, Makedonije i Crne Gore, Dalmacije, te Hercegovine u velja\u010di \u201945.), iznijele su ju na pozicije s kojih \u0107e u prolje\u0107e 1945. zapo\u010deti zavr\u0161ne operacije za oslobo\u0111enje zemlje. Bio je to polo\u017eaj na kojem je Jugoslavenska armija<\/strong>[1]\u00a0(dalje JA) samostalno zatvarala strategijsko okru\u017eenje III. Reicha na jugoisto\u010dnom odsjeku rati\u0161ta, povezuju\u0107i se na rijeci Dravi u blizini Miholjca sa ju\u017enim krilom Crvene armije, odnosno povezuju\u0107i sovjetsku s anglo-ameri\u010dkom frontom u Italiji preko Jadranskog mora.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Njema\u010dka fronta grupe armija \u201eE\u201c u Jugoslaviji je u prolje\u0107e 1945. lijevim krilom bila oslonjena na rijeku Dravu, nastavljaju\u0107i se na desno krilo grupe armija \u201eJug\u201c u Ma\u0111arskoj; desnim krilom se u\u0161an\u010dila na razme\u0111i Dalmacije i Like; dok je centar bio isturen, obuhva\u0107aju\u0107i od JA poluokru\u017eeno Sarajevo. Takav je, u biti nepovoljan, polo\u017eaj u Bosni slu\u017eio za zatvaranje pristupa ju\u017enom boku Srijemskog fronta, ali je ujedno ovisio o dr\u017eanju tog polo\u017eaja, kao i o dr\u017eanju desnog krila na granicama Dalmacije, gdje se 4. armija JA nalazila duboko na njema\u010dkom desnom krilu i pozadini. U takvoj je situaciji bilo logi\u010dno skratiti frontu u Bosni i izvu\u0107i se iz potencijalno opasne situacije. Prijedlog za pravovremenu evakuaciju sarajevske izbo\u010dine Hitler je odbacio iz \u201epoliti\u010dkih razloga\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom 1945. godine NOVJ prolazi strukturnu reorganizaciju. Ukidaju se nacionalno-republi\u010dke sastavnice NOV, te se uvezuju u \u010detiri operativne armije: 1. armija nasuprot Nijemcima u Srijemu, s jezgrom od divizija dotada\u0161njeg  I. proleterskog korpusa; 2. armija oformljena je u isto\u010dnoj Bosni od Ju\u017ene operativne grupe divizija; 3. armija utemeljena je na Dravi i dijelu fronte u Baranji, od jedinica Glavnog \u0161taba Vojvodine i XII. korpusa; dok je 4. armija formirana 2. o\u017eujka od divizija VIII. i XI. korpusa, te 1. tenkovske, Artiljerijske i Dopunske brigade, u Dalmaciji, Lici i Primorju, a operativno su joj bile podre\u0111ene i jedinice VII. i IX. [slovenskog] korpusa. Uo\u010di pokretanja finalne ofenzive JA je raspolagala sa 765 tisu\u0107a vojnika, \u0161to je impozantna snaga, no ipak na granici dovoljne uzme li se u obzir ogroman vojno-politi\u010dki zadatak koji je imala izvr\u0161iti na fronti,odnosno osiguranje i \u201e\u010di\u0161\u0107enje\u201c oslobo\u0111enih podru\u010dja. Trebalo je ne samo uni\u0161titi de\u0161peratne naciste i kolaboracioniste, ve\u0107 i okupirati Istru i Slovensko primorje prije zapadnih Saveznika, kako bi ih se otelo Italiji i stavilo pod jugoslavensku (slovensku, odnosno hrvatsku) teritorijalno-administrativnu nadle\u017enost, gdje etni\u010dki i pripadaju. Upravo stoga je ofenziva 4. armije zapo\u010dela 20. o\u017eujka, deset dana prije datuma dogovorenog na sastanku Tito-Alexander u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><\/figure>\n\n\n\n

OPERACIJE \u010cETVRTE ARMIJE<\/h3>\n\n\n\n

\u010cetvrta armija je, prema planu, imala poraziti oko 140 000 njema\u010dkih vojnika iz sastava XV. brdskog i XCVII. korpusa (preba\u010denog iz grupe armija \u201eC\u201c u \u201eE\u201c, kako bi izbjegao kapitulaciju s ostatkom njema\u010dkih snaga u Italiji), osloboditi Liku, Primorje, Gorski kotar i Rijeku, a potom nastaviti prema rijeci So\u010di na koju je morala izbiti do 15. svibnja. U prvih 27 dana ofenzive, 4. armija je oslobodila sve spomenute hrvatske krajeve, kao i Biha\u0107 (koji nije bilo predvi\u0111en planom operacija), prodrla dvjestotinjak kilometara u dubinu njema\u010dke obrane i posve uni\u0161tila njema\u010dki XV. brdski korpus, te stvorila uvjete za nastavak ofenzive u Istri i Slovenskom primorju. Sad se 4. armija morala sukobiti sa svje\u017eim i dobro opremljenim XCVII. korpusom, odlu\u010dnim ne dopustiti partizanski prodor zapadno od Rijeke. Napadi na njema\u010dke polo\u017eaje izme\u0111u Rijeke i Snje\u017enika bili su ugu\u0161eni u krvi, ali se na oba boka u me\u0111uvremenu stvorilo uvjete za obuhvatne manevre. Dvadeset\u010detvrti travnja izvr\u0161ene su amfibijske operacije na isto\u010dnoj obali Istre, otkud se krenulo u osiguravanje \u010ditavog poluotoka, dok je do 27. travnja otvoren i sjeverni krak klije\u0161ta oko XCVII. korpusa uspje\u0161nim zaposjedanjem prometnice Rijeka-Ljubljana.<\/p>\n\n\n\n

Do kraja travnja bili su stvoreni uvjeti za napad na Trst, koji je otpo\u010deo 1. svibnja. Do ve\u010deri idu\u0107eg dana je otpor u Trstu bio slomljen, uz pomo\u0107 savezni\u010dkih tenkova koji su se tog popodneva uklju\u010dili u borbu. Tre\u0107i svibnja formiran je Motorizirani odred 4. armije, te upu\u0107en na sjever kako bi se preko Gorice, Tolmina i Bovca prebacio u Celovec, gdje se spojio s trupama 3. armije i zatvorio granicu. Ve\u0107ina ostalih jedinica je od Trsta upu\u0107ena prema Ilirskoj Bistrici, prema kojoj se o\u010dajni\u010dkom hrabro\u0161\u0107u probijao ostatak XCVII. korpusa sa oko 20,000 vojnika, ra\u010dunaju\u0107i na ispad 7. SS brdske divizije iz Ljubljane prema njima, koji se nikad nije dogodio zbog brzog nadiranja JA. Ta je grupacija uskoro bila potpuno okru\u017eena i te\u0161ko tu\u010dena, te se 7. svibnja oko 16 000 pre\u017eivjelih predalo zajedno sa zapovjednikom korpusa, generalom K\u00fcblerom. Time su operacije 4. armije bile zavr\u0161ene. Tijekom neprekidnih pedesetodnevnih djelovanja, 4. armija je porazila dva njema\u010dka korpusa sa osam divizija i nekoliko samostalnih brigada\/pukova, zarobila 30 tenkova, oko 840 topova, oko 530 minobaca\u010da, oko 1680 strojnica, oko 800 motornih vozila i svakovrsni drugi plijen, te stavila Slovensko primorje i Istru pod teritorijalnu kontrolu Jugoslavije (Slovenije, odnosno Hrvatske). Kako je ta armija bila sastavljena od divizija negda\u0161nje NOV Hrvatske i Slovenije, mo\u017eemo zaklju\u010diti kako su Hrvatsku ju\u017eno od Save, te slovenski dio Istre i Primorje, oslobodili isklju\u010divo hrvatski i slovenski partizani, dok se 4. armija kvantitativno i kvalitativno mo\u017ee smatrati hrvatskim ostvarenjem.<\/p>\n\n\n\n

OPERACIJE PRVE, DRUGE I TRE\u0106E ARMIJE<\/h3>\n\n\n\n

Operacija 2. armije za oslobo\u0111enje Sarajeva, zapo\u010dela je 28. o\u017eujka. Kako je Hitler napokon odobrio evakuaciju sarajevske izbo\u010dine 20. o\u017eujka, ve\u0107ina jedinica njema\u010dkog XXI. korpusa izvukla se do 5. travnja, kad je zapo\u010deo napad JA na sam grad, oslobo\u0111en dan kasnije. Oslobo\u0111enjem Zenice zavr\u0161ena je Sarajevska operacija, likvidirana velika izbo\u010dina u fronti i stvoreni su uvjeti za daljnje napredovanje 2. armije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
\u0160tab II Jugoslavenske armije, travanj 1945. \u2013 pripreme za oslobo\u0111enje Zagreba<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Uvodne borbe 1. i 3. armije za proboj Srijemskog fronta zapo\u010dele su 2. travnja 1945. Osnovna ideja bila je saviti neprijateljeva krila napadima 1. armije sa r. Save, odnosno Tre\u0107e sa r. Drave, a potom ga uni\u0161titi u koncentri\u010dnom napadu. Nositelj njema\u010dke obrane tog dijela rati\u0161ta bio je XXXIV. korpus podr\u017ean dvama usta\u0161kim divizijama. Glavne borbe na Srijemskom frontu zapo\u010dele su 12. travnja, da bi nakon te\u0161kih trodnevnih okr\u0161aja bio oslobo\u0111en trokut Osijek-Na\u0161ice-Miholjac, \u010dime su partizani sa sjevera ugrozili njema\u010dke polo\u017eaje oko \u0110akova, odnosno stvorili uvjete za nastavak napredovanja Podravinom, prema Vara\u017edinu. Poku\u0161aj da se jedinice njema\u010dkog XXI. korpusa, koje se jo\u0161 nisu stigle povu\u0107i na lijevu obalu Save, odsije\u010de osvajanjem Pleternice, zavr\u0161io je u petodnevnim krvavim okr\u0161ajima. Nijemci su Pleternicu nakon petodnevne vje\u0161te obrane napustili tek 20. travnja, po uspje\u0161nom izvla\u010denju posljednjih trupa iz Bosne.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Borci 28. Slavonske udarne brigade na Savskom mostu, 8. svibnja 1945.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kako bi ostvario strategijsko okru\u017eenje neprijateljskih snaga unutar jugoslavenskih granica, General\u0161tab JA je 20. travnja izdao direktivu za nastavak kampanje, prema kojoj je 1. armija imala \u0161to prije izbiti u podru\u010dje Zagreba; 2. armija je morala nastaviti napad u pravcu Karlovca i dalje prema Novom Mestu; dok je 3. armija u zadatak dobila gonjenje neprijatelja kroz Podravinu. Nove su operacije svih triju armija zapo\u010dele zadnjih dana travnja, a sve ih je karakterizirao uporan o\u010dajni\u010dki otpor njema\u010dko-usta\u0161kih jedinica, kao i pogre\u0161ke nekih partizanskih zapovjednika, jo\u0161 nenaviklih na konvencionalno ratovanje. Prva armija je frontalno potiskivala neprijatelja na zapad do rijeke Ilove \u2013 gdje je pre\u0161la u trodnevnu takti\u010dku defenzivu nakon \u017eestokog protunapada 7. SS brdske divizije, \u0161to je Nijemcima dalo vremena za uredno povla\u010denje \u2013 i napreduju\u0107i relativno sporo protiv njema\u010dkih za\u0161titnica, tek 7. svibnja do\u0161la do Sv. Ivan Zeline; 3. armija je tek po\u010detkom svibnja slomila ogor\u010denu obranu dijelova njema\u010dkog XCI. i XV. koza\u010dkog korpusa i krenula prema Vara\u017edinu gone\u0107i pred sobom XV. koza\u010dki korpus; dok je 2. armija od 26. travnja pa sve do 7. svibnja vodila ogor\u010denu bitku za osloba\u0111anje podru\u010dja sjeverozapadne Bosne, te Slunja, Petrinje, Siska i Karlovca \u2013 prekinuv\u0161i usput prometnicu Zagreb-Karlovac i li\u0161avaju\u0107i neprijatelja mogu\u0107nosti lateralnog manevriranja izme\u0111u ta dva va\u017ena garnizona. <\/p>\n\n\n\n

Po zavr\u0161etku operacija oko Karlovca i gornjeg toka r. Une, 2. armija je nastavila napredovanje desnom obalom r. Save prema Zagrebu, oslobo\u0111enom 8. svibnja akcijom Turopoljskog partizanskog odreda i 28. slavonske divizije. Na sjeveru je 3. armija do 7. svibnja oslobodila Ludbreg, Vara\u017edin i Vara\u017edinske Toplice. Daljnjim planom operacija bilo je predvi\u0111eno napredovanje 3. armije uz r. Dravu, prema Celovcu; 1. armija je nastupala prema Celju; a Tre\u0107a od Karlovca prema Novom Mestu i Ljubljani; dok je Motorizirani odred 4. armije zatvarao zapadnu granicu Slovenije. Kad su 8. svibnja u 23:01h (CET) za\u0161utjeli topovi u Europi, to, na\u017ealost, nije zna\u010dilo i kraj rata u Jugoslaviji, jer su kolaboracionisti\u010dke i manje njema\u010dke snage odlu\u010dile nastaviti s probojem na zapad, kako bi se predale zapadnim Saveznicima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Borci X. korpusa Zagreba\u010dkog na Ilici, 9. svibnja 1945.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

TJEDAN DOPUNSKE NASTAVE<\/strong><\/h3>\n\n\n\n

Uo\u010di po\u010detka ofenzive 4. armije \u2013 koja ozna\u010dava po\u010detak zavr\u0161ne ofenzive za oslobo\u0111enje Jugoslavije \u2013 neprijatelj je na frontu protiv JA dr\u017eao respektabilne snage: oko 340 000 njema\u010dkih vojnika, od kojih oko 140 000 nasuprot 4. armiji, kao i nekih 150 000 vojnika NDH. Kako je najve\u0107i dio njema\u010dkih jedinica uni\u0161ten, ili zarobljen tijekom slu\u017ebenog ratnog stanja, do 8., odnosno 10. svibnja, u kontekstu rata nakon rata najva\u017enije su tzv. oru\u017eane snage NDH. Po spajanju Hrvatskog domobranstva i Usta\u0161ke vojnice u sije\u010dnju 1945. godine. \u0160esnaest je divizija podijeljeno na tri korpusa. Zahvaljuju\u0107i, za Nijemce i njihove pomaga\u010de, iznimno slo\u017eenoj vojnoj situaciji,\u00a0 podaci o brojnom stanju endehazijskih formacija su nepotpuni, no prili\u010dno dobro rekonstruirani iz sa\u010duvanih endehazijskih i njema\u010dkih, te partizanskih dokumenata: oko 76 000 ljudi pod kontrolom Usta\u0161ke vojnice, te oko 70 000 iz Hrvatskog domobranstva, \u010dinile su snagu od 146 000 vojnika, na papiru, dok ih u samim operativnim postrojbama nije bilo vi\u0161e od devedesetak tisu\u0107a. Kad uzmemo u obzir osipanje snage kroz gubitke u borbenim djelovanjime, kao i prili\u010dno ra\u0161ireno dezertiranje, endehazijskih je trupa u doba kapitulacije moglo biti maksimalno 100 tisu\u0107a, s time da ih je dio ostao izoliran unutar upori\u0161ta u tad ve\u0107 dalekoj partizanskoj pozadini, odnosno raspr\u0161en po \u0161umama, iz kojih \u0107e uskoro po\u010deti djelovati kao teroristi \u201ckri\u017eari\u201d. Dru\u0161tvo im je pravilo dvanaestak tisu\u0107a slovenskih belogardejaca i drugih slovenskih kolaboracionisti\u010dkih organizacija, sedam-osam tisu\u0107a \u010detnika i pone\u0161to pripadnika manjih kolaboracionisti\u010dkih milicija. Prema nekim objektivnijim procjenama, te je oru\u017eane formacije pratilo i pedeset do sedamdeset tisu\u0107a civila.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom svibnja, slovenski VII. korpus pokrenuo je napad na Ko\u010devje koje je oslobo\u0111eno \u010detvrtoga, a petoga je presje\u010den put prema Ljubljani njema\u010dkim snagama iz Novog Mesta, pa su ove skrenule prema r. Savi.  Potom su se slovenski partizani orijentirali prema Ljubljani, koju su Nijemci napustili tijekom no\u0107i 8\/9. svibnja. Sedmi korpus se tada povezao s nastupaju\u0107om 2. armijom i priklju\u010dio gonjenju neprijatelja prema Celju. Sjeverno od Zagreba gonjenje je preuzimala 1. armija, koja je uni\u0161tila dvije ja\u010de grupe: na Medvednici kod Zagreba i; kod Donjeg Bukovca, dok su \u0161iroj okolici Klanjca zarobljene i razoru\u017eane glavnina njema\u010dke 41. i 181. pje\u0161adijske divizije. Uvidjev\u0161i bezizlaznost situacije general L\u00f6hr, zapovjednik grupe armija \u201eE\u201c, \u0161alje 8. svibnja svog predstavnika partizanima, a idu\u0107i dan potpisuje kapitulaciju. Sve snage pod njegovim zapovjedni\u0161tvom imale su polo\u017eiti oru\u017eje i predati se Jugoslavenskoj armiji 10. svibnja. Najve\u0107i dio Nijemaca je tako i postupio, osim dijelova triju divizija \u010diji su poku\u0161aji proboja brzo bili osuje\u0107eni. Samo se dio 369. legionarske pje\u0161a\u010dke divizije uspio probiti u Koru\u0161ku. Tako su se formacije koje su nastavile ratovati sastojale od kolaboracionista, najvi\u0161e endehazijskih, i njema\u010dke 104. pje\u0161a\u010dke divizije.<\/p>\n\n\n\n

Stotinjak tisu\u0107a endehazijskih trupa, uz prate\u0107e \u010detnike i ostale, nastavljanjem borbe prestalo je biti vojska i postalo banda<\/strong>, te se izuzelo od za\u0161tite odredba Haa\u0161ke<\/strong>[2]\u00a0i \u017denevske konvencije<\/strong>[3]\u00a0i nije imalo pravo na status ratnih zarobljenika sa svim pravima i obvezama koje iz tog statusa proizlaze. Za\u0161to? Zato \u0161to postoji zna\u010dajna razlika izme\u0111u predaje i kapitulacije. Predaja je dobrovoljni, individualni \u010din koji izaziva pravne posljedice, dok kod kapitulacije ne postoji element dobrovoljnosti, jer je rije\u010d o ugovoru kojim se precizno odre\u0111uju uvjeti i na\u010din predaje pora\u017eenih snaga, te nije otvoren razli\u010ditim interpretacijama i podjednako je obavezan za sve. Haa\u0161ka konvencija ka\u017ee da se uvjeti kapitulacije, jednom kad su dogovoreni, moraju obostrano skrupulozno po\u0161tovati (\u010cl. 34). U ovom konkretnom slu\u010daju prekr\u0161eno je vi\u0161e odredba \u010dlanka (2.) Ugovora o kapitulaciji Njema\u010dke[4]: operacije nisu prestale 8. svibnja 1945. u 23:01h; odnosne formacije nisu izvr\u0161ile predaju snagama nasuprot kojih su se nalazile; namjerno je uni\u0161tavana vojna oprema i instalacije. Iz svega spomenutog proizlazi opravdanost aktivacije \u010dlanka (5.)[5], prema kojem \u0107e Vrhovni zapovjednik savezni\u010dkih ekspedicijskih snaga, odnosno Stavka \u2013 a u ovom slu\u010daju General\u0161tab JA, kao rukovode\u0107i organ ravnopravne i samostalne savezni\u010dke oru\u017eane sile \u2013 u slu\u010daju nepo\u0161tivanja odredba ugovora o kapitulaciji odrediti kaznene mjere koje smatraju prikladnima<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Zarobljena banda kod Pliberka<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Do 12. svibnja su klju\u010dne to\u010dke granice prema Koru\u0161koj bile \u010dvrsto zatvorene i zaposjednute jedinicama Jugoslavenske armije. Tako se kod Dravograda na\u0161la nasuprot 51. vojvo\u0111anskoj diviziji grupacija sa ne\u0161to vi\u0161e od 20 000 usta\u0161a i \u010detnika, te oko 5000 civila. Nakon \u0161to su opkoljeni kolaboracionisti odbili ultimatum za predaju do 10.00h 13. svibnja, zapo\u010deo je nesmiljeni napad dijelova triju partizanskih divizija, kojima su se sutradan pridru\u017eile trupe daljnjih triju. <\/p>\n\n\n\n

Pretrpjev\u0161i ogromne gubitke i napokon uvidjev\u0161i bezizlaznost polo\u017eaja, neprijateljska grupacija kod Dravograda polo\u017eila je oru\u017eje 14. svibnja. Dan ranije predala se u rajonu Pliberka i njema\u010dka 104. pje\u0161. divizija, te je preostala samo formacija sa ne\u0161to vi\u0161e od 30 000 usta\u0161a i \u010detnika u Me\u017ei\u0161koj dolini, koja se preko Pliberka nastojala probiti ka Celovcu. Nakon ubojitog pritiska koji su na tu grupaciju izvr\u0161ile jedinice 3. armije, kojoj je bila ponu\u0111ena i asistencija nedavno pristiglih britanskih tenkova, usta\u0161ko-\u010detni\u010dke snage su se napokon predale, dok su Britanci, u duhu odredba ugovora o kapitulaciji Njema\u010dke, vratili u Jugoslaviju najve\u0107i dio od oko 25 000 kolaboracionista koji su se uspjeli dokopati Austrije. <\/p>\n\n\n\n

Kao kazna <\/strong>za nepo\u0161tivanje ugovora i nastavljanje rata nakon slu\u017ebene, objavljene kapitulacije III. Reicha i svih snaga pod njegovom komandom \u2013 zbog \u010dega je \u017eivot izgubilo oko 2500 partizana(!) \u2013 i kao \u010din sirove i bezobzirne odmazde<\/strong>, po Sloveniji su izvr\u0161ene tisu\u0107e masovnih likvidacija kolaboracionista, dok ih je dio stradao na mar\u0161evima du\u017e Jugoslavije koji su potom uslijedili. <\/p>\n\n\n\n

Procjene broja ubijenih [iz tog, uvjetno nazvanog bleibur\u0161kog korpusa tzv. HOS] u neposrednom pora\u0107u koje se \u010dine najrealnijima, kre\u0107u se izme\u0111u 30 i 50 tisu\u0107a<\/strong>, od kojih su, lako mogu\u0107e, i do 2\/3 bili pripadnici oru\u017eanih snaga tzv. NDH. Za njihovo je stradanje prvenstveno kriva kriminalna vrhu\u0161ka te \u201edr\u017eave\u201c koja je mnoge \u010diji ideal nije bio smrt za Poglavnika upravo na to natjerala. \u0160to se ti\u010de civila koje su usta\u0161ko-\u010detni\u010dke bande povukle za sobom, dio ih je poginuo u unakrsnoj vatri zahvaljuju\u0107i opetovanom odbijanju predaje, dok je najve\u0107i dio pre\u017eivjelih pu\u0161ten ku\u0107ama, izuzev onih za koje je postojala sumnja da su sudjelovali u rabotama Hitlerovog poretka.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Zarobljeni Nijemci, usta\u0161e, \u010detnici i domobrani, Maribor, 1945.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n

[1]\u00a0NOViPOJ je 1. o\u017eujka 1945. preimenovana u Jugoslavensku armiju. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n

[2]\u00a0http:\/\/avalon.law.yale.edu\/20th_century\/hague04.asp<\/a>\u00a0(pristupano 12. svibnja 2017.)<\/p>\n\n\n\n

[3]\u00a0https:\/\/ihl-databases.icrc.org\/ihl\/INTRO\/305?OpenDocument\u00a0<\/a>(pristupano 12. svibnja 2017.)<\/p>\n\n\n\n

[4]\u00a0https:\/\/en.wikisource.org\/wiki\/German_Instrument_of_Surrender_(7_May_1945)<\/a>\u00a0(pristupano 12. svibnja 2017.)<\/p>\n\n\n\n

[5]\u00a0https:\/\/en.wikisource.org\/wiki\/German_Instrument_of_Surrender_(7_May_1945)<\/a>\u00a0(pristupano 12. svibnja 2017.)<\/p>\n\n\n\n

LITERATURA<\/h3>\n\n\n\n

Ani\u0107, Nikola: Antifa\u0161isti\u010dka Hrvatska, Narodnooslobodila\u010dka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Zagreb, 2005.<\/p>\n\n\n\n

Ani\u0107, Nikola, Hitlerov Wehrmacht u Hrvatskoj od travnja 1941. do svibnja 1945., Zagreb, 2009.<\/p>\n\n\n\n

Ani\u0107, Nikola (et al.), Drugi svjetski rat 3, str. 287-306, Zagreb, 1980.<\/p>\n\n\n\n

Dubravica, Branko, Vojska antifa\u0161isti\u010dke Hrvatske (1941-1945), Zagreb, 1996.<\/p>\n\n\n\n

Mora\u010da, Milutin, Peta kraji\u0161ka divizija, Beograd, 1985.<\/p>\n\n\n\n

Vojnoistorijski institut JNA, Zavr\u0161ne operacije za oslobo\u0111enje Jugoslavije 1944-1945, Beograd, 1957.<\/p>\n\n\n\n

\u017derjavi\u0107, Vladimir, Yugoslavia: Manipulations With The Number Of Second World War Victims, http:\/\/www.hic.hr\/books\/manipulations\/index.htm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Velike pobjede koje su Narodnooslobodila\u010dka vojska i partizanski odredi Jugoslavije (dalje NOVJ) izvojevali u drugoj polovini 1944. godine (oslobo\u0111enje Srbije, Makedonije i Crne Gore, Dalmacije, te Hercegovine u velja\u010di \u201945.), iznijele su ju na pozicije s kojih \u0107e u prolje\u0107e 1945. zapo\u010deti zavr\u0161ne operacije za oslobo\u0111enje zemlje. Bio je to polo\u017eaj na kojem je Jugoslavenska […]<\/p>\n","protected":false},"author":29,"featured_media":2598,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[584,591,155,590,40,112],"class_list":["post-2597","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-hrvatska-povijest","tag-jugoslavenska-armija","tag-ndh","tag-nob","tag-partizani","tag-zagreb"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/29"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2597"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2613,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597\/revisions\/2613"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2598"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}