{"id":2564,"date":"2016-06-09T18:34:00","date_gmt":"2016-06-09T16:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2564"},"modified":"2026-08-15T18:37:29","modified_gmt":"2026-08-15T16:37:29","slug":"odgovor-srs-za-povijest-na-ocitovanje-odjela-za-povijest-sveucilista-u-zadru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2016\/odgovor-srs-za-povijest-na-ocitovanje-odjela-za-povijest-sveucilista-u-zadru\/","title":{"rendered":"Odgovor SRS za Povijest na O\u010ditovanje Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru"},"content":{"rendered":"\n

Odgovor na O\u010ditovanje Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, objavljeno prvo na portalu Narod.hr<\/a> (10.5.2016.), a potom i na slu\u017ebenoj stranici Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru<\/a> (6.6.2016.), indirektno upu\u0107eno Stru\u010dnoj radnoj skupini za izradu Prijedloga predmetnog kurikuluma Povijest (dalje: Prijedlog).<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

U svojem O\u010ditovanju zadarski odjel za povijest pi\u0161e o \u201eogromnoj ve\u0107ini akademske zajednice\u201c koje se usprotivila Prijedlogu kurikuluma Povijesti. Ne znamo na \u010demu se temelji ta tvrdnja. U diskusiji na Hrvatskom institutu za povijest (HIP-u), odr\u017eanoj 22. travnja, sudjelovalo je svega nekoliko znanstvenika, a svoje negativne stavove o prijedlogu iznijelo je \u2013 ako se ne varamo \u2013 njih \u010detiri. Ravnateljica je na kraju pro\u010ditala ve\u0107 pripremljene zaklju\u010dke, \u0161to govori o karakteru diskusije. Osim zadarskog odjela, ne sje\u0107am se da je ijedan drugi odsjek ili odjel iznio primjedbe o neprihvatljivosti Prijedloga. Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu ga je podr\u017eao. Ne sje\u0107am se niti da je ijedan od Akademijinih zavoda iznio mi\u0161ljenje o neprihvatljovsti prijedloga, pa tako ni Razred za dru\u0161tvene znanosti HAZU. Koja je to onda \u201cogromna ve\u0107ina\u201d o kojoj govorimo?<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, ogromna ve\u0107ina \u017eupanijskih aktiva nastavnika povijesti dala je Prijedlogu podr\u0161ku uz izre\u010dene sugestije za njegovo pobolj\u0161anje.<\/p>\n\n\n\n

U diskusiji u HIP-u bili smo kritizirani i s ideolo\u0161kih pozicija (Prijedlog je navodno \u201cjugoslavenski\u201d, ideolo\u0161ki obojen, insinuirano je da smo radili pod utjecajem nekih inozemnih krugova), a nitko od kolega znanstvenika nije ustao u na\u0161u obranu. Primjedba da je prijedlog \u201cjugoslavenski\u201d ponovljena je i na Hrvatskoj televiziji i u Hrvatskom saboru. Jeste li javno nastupili i rekli da takva razina rasprave nije primjerena stru\u010dnoj raspravi, a niti javnoj? Ili Odjel za povijest u Zadru dijeli mi\u0161ljenje o \u201cjugoslavenskom\u201d karatkteru Prijedloga? Ako da, voljeli bismo \u010duti neke bolje argumente od brojanja spomena Jugoslavije u na\u0161em tekstu (koji je, usput budi re\u010deno, u novoj ina\u010dici promijenjen). Zanimljivo je da se u sada\u0161njim Nastavnim programima iz 1995., 1997. i 2006. Jugoslavija spominje znatno \u010de\u0161\u0107e nego u Prijedlogu, pa to do sada nije nikome smetalo niti se isticalo.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na to da tvrdite kako je nezamislivo da oni koji su radili na dokumentu odlu\u010duju o tome \u0161to \u0107e od primjedbi pristiglih stru\u010dnom raspravom uvrstiti u kona\u010dni tekst prijedloga, voljeli bismo da nam navedete i jedan jedini primjer javne rasprave o nekom dokumentu, bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu, nakon koje je netko drugi, a ne sastavlja\u010di dokumenta, unosio korekcije i nadopune u vlastiti tekst. Kurikulum nije znanstveni rad, ali kada bi i bio znanstveni rad, opet bi autori unosili ispravke na temelju pristiglih recenzija. Ili u Zadru vladaju neki druga\u010diji znanstveni uzusi, pa u va\u0161e radove izravno interveniraju recenzenti? Tko onda potpisuje radove kao autor? Vi ili va\u0161i recenzenti?<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to dovr\u0161imo rad na dokumentu, nakon javne rasprave, netko drugi, a ne mi, donijet \u0107e odluku o tome prihva\u0107a li na\u0161 Prijedlog ili ne. Ono za \u0161to se Vi zala\u017eete nije recenziranje, nego cenzuriranje.<\/p>\n\n\n\n

Izbornost i autonomija \u0161kola i u\u010ditelja, \u010demu se vi protivite, tvrde\u0107i da u kurikulumu moraju biti propisane teme i za srednjo\u0161kolsko obrazovanje, odre\u0111eni su Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, prihva\u0107enom u Hrvatskom saboru u listopadu 2014. Princip autonomije nagla\u0161en je u Strategiji zato jer je hrvatski obrazovni sustav me\u0111u najpreskriptivnijima u Europi i svijetu te u\u010diteljima ne omogu\u0107ava kreativnost i inicijativnost. Za razliku od njega, najuspje\u0161niji obrazovni sustavi su fleksibilni, gra\u0111eni na povjerenju prema u\u010diteljima. Primjerice, kurikulumi Novog Zelanda ili Engleske (za uzrast od 14 do 16 godina) uop\u0107e ne propisuju teme, dok ih \u0161vicarski kurikulum propisuje vrlo \u0161iroko (svi ti obrazovni sustavi posti\u017eu znatno bolje rezultate od hrvatskog). Osim toga, kurikulum i nastavni program dva su neusporediva dokumenta, dapa\u010de isklju\u010duju\u0107a. Dosad smo imali nastavne programe, a sada ih mijenjamo kurikulumima.<\/p>\n\n\n\n

Povrh toga, izbornost tema postoji u Prijedlogu samo u srednjoj \u0161koli, dok su u osnovnoj \u0161koli teme jasno propisane. Takav osnovno\u0161kolski kurikulum temelj je za sve \u0161to \u0107e u\u010denici potom raditi u srednjoj \u0161koli. Me\u0111utim, nastavnici ni u srednjoj \u0161koli nemaju potpunu slobodu u oblikovanju tema. Definirana su i opisana tematska podru\u010dja za razdoblje predmoderne povijesti i za razdoblje moderne i suvremene povijesti. Upravo opisi tematskih podru\u010dja, kao i ishodi, usmjeravaju i ujedno ograni\u010davaju u\u010ditelja u oblikovanju teme.<\/p>\n\n\n\n

Predbacujete prijedlogu da onemogu\u0107ava izradu jedinstvenih ud\u017ebenika, a time i njihovo recenziranje i odobravanje. Niti danas ne postoje jedinstveni nastavni materijali, jer se ud\u017ebenici me\u0111usobno razlikuju. Recenzentski postupak ne ovisi o tome je li sadr\u017eaj svih ud\u017ebenika (i ostalih materijala) jedinstven, nego o tome je li kvalitetan i metodi\u010dki primjereno razra\u0111en. Osim toga, kvaliteta predmetnog kurikuluma ne mo\u017ee ovisiti o ud\u017ebenicima, nego se oni, kao i ostali nastavni materijali, moraju prilagoditi kurikulumu. U sredi\u0161tu obrazovnog sustava trebaju biti u\u010denici, a ne problemi izrade ud\u017ebenika. U O\u010ditovanju se ne spominje \u010dinjenica da se suvremena nastava treba odvijati uz pomo\u0107 niza nastavnih pomagala, od kojih je ud\u017ebenik samo jedno. Suvremena nastava nije mogu\u0107a bez audio- i vizualnih materijala, \u0161to ud\u017ebenik ne mo\u017ee osigurati. U razvijenim, poglavito zapadnoeuropskim zemljama ud\u017ebenici su tek jedno, a ne jedino, pa \u010dak ni glavno, nastavno sredstvo.<\/p>\n\n\n\n

Nejasno je i na kakvu se recenziju odabranih tema za srednju \u0161kolu u O\u010ditovanju misli i tko bi tu recenziju trebao provesti. \u010cini se da se pretpostavlja da su u\u010ditelji nesposobni odabrati prikladne teme, odnosno da postoji opasnost namjerne zloporabe predvi\u0111ene autonomije. U prvom slu\u010daju to zna\u010di i nepovjerenje u sustav inicijalnog obrazovanja u\u010ditelja, odnosno u vlastiti rad autora O\u010ditovanja koji su odgovorni za kvalitetu diplomiranih nastavnika povijesti. Zloporabu u\u010diteljskog polo\u017eaja ne mo\u017eemo sprije\u010diti niti danas, jer nitko ne kontrolira, osim rijetko, \u0161to pojedini u\u010ditelji govore na satima povijesti, bez obzira na to \u0161to su teme sada\u0161njim programom strogo propisane. Takve zloporabe mo\u017ee sprije\u010diti samo razvijena slu\u017eba nadzora, ali to ne ovisi o kurikulumu. Ne tako davno bili smo svjedoci o\u0161trih prigovora manjinskih, vjerskih i drugih zajednica na tuma\u010denje Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Jugoslaviji, iako je sve u svezi s tom temom bilo propisano, a postojali su i recenzirani ud\u017ebenici, ali je u njima povijest Drugog svjetskog rata na ovim prostorima bila djelomi\u010dno neprihvatljivo interpretirana.<\/p>\n\n\n\n

Postoje europske zemlje u kojima nema postupka odobravanja nastavnih materijala \u2013 primjerice Velika Britanija i Italija. Umjesto toga, u tim se zemljama zna \u0161to je \u010dija odgovornost \u2013 odgovornost je autora i izdava\u010dke ku\u0107e da pripremi \u0161to bolje nastavne materijale (ud\u017ebenike, priru\u010dnike), a odgovornost je u\u010ditelja da odabere materijale koje smatra najprimjerenijima za svoje u\u010denike. Autonomija ide ruku pod ruku s odgovorno\u0161\u0107u, kao \u0161to je u Strategiji i istaknuto. Mogu\u0107e zloporabe treba sprije\u010diti \u0161to bolje inicijalno osposobljavanje u\u010ditelja, kao i razvijanje profesionalne odgovornosti za svoj posao. Za to su odgovorne visoko\u0161kolske institucije, a moglo bi se raspravljati o tome koliko one savjesno i odgovorno danas obavljaju taj posao. Tako\u0111er, objavljivanje kriti\u010dki obra\u0111enih izvora posao je historiografije, pa je pitanje za\u0161to hrvatski povjesni\u010dari ne rade ili ne rade u dovoljnoj mjeri ono \u0161to im je zada\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Nije nam poznato koji stru\u010dnjaci za vrednovanje uspjeha u\u010denika rade na Odjelu za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru i na temelju \u010dega su utvrdili da je nemogu\u0107e provesti jedinstveno vrednovanje uspjeha u\u010denika, ali \u010dlanovi Stru\u010dne radne skupine za izradu prijedloga Okvira za vrednovanje procesa i ishoda u\u010denja u osnovno\u0161kolskome i srednjo\u0161kolskome odgoju i obrazovanju izradili su dokument iz kojeg je vidljivo da je vrednovanje vrlo slo\u017een postupak koji ne ovisi u prvom redu o nastavnim sadr\u017eajima, a u Prijedlogu kurikuluma Povijesti postoje ishodi koji trebaju usmjeravati vrednovanje. Zbog kompleksnosti tematike upu\u0107ujemo na dokument objavljen na stranici kurikulum.hr<\/em>. U svakom slu\u010daju, mogu\u0107e je provesti jedinstveno vrednovanje rada u\u010denika \u010dak i kada su nastavni sadr\u017eaji razli\u010diti.<\/p>\n\n\n\n

Prijedlog, kao i drugi predmetni kurikulumi, zahtijeva druga\u010diju dr\u017eavnu maturu, sa zadacima problemskog tipa, koji ispituju sve kompetencije u\u010denika, a ne samo poznavanje sadr\u017eaja. Sli\u010dno kao i kod ud\u017ebenika, ne mo\u017eemo kurikulum i nastavni process prilago\u0111avati dr\u017eavnoj maturi, nego matura treba biti koncipirana kao oblik neovisnog vanjskog vrednovanja \u0161kola, u\u010ditelja i u\u010denika. Ne vidimo kako bi to moglo utjecati na samoisklju\u010divanje nastave povijesti iz sustava dr\u017eavne mature, a pogotovo nije jasno kako bi to ugrozilo polo\u017eaj nastavnika povijesti i povijest kao znanstvenu discipline u sustavu znanosti. Nejasno je na kakvu se vezu znanosti i dr\u017eavne mature mislilo u o\u010ditovanju. Samo usputna napomena: prijedlog da se u zavr\u0161ne razrede gimnazije uvede modularna izbornost o\u0161tro je napadnut od dijela akademika iz podru\u010dja prirodoslovlja, napose fizike, jer su mi\u0161ljenja da \u0107e svi u\u010denici birati na maturi povijest i druge dru\u0161tvene i humanisti\u010dke predmete, a da \u0107e malo njih htjeti uzeti STEM podru\u010dje. Oni, dakle, misle da \u0107e STEM podru\u010dje do\u0107i u lo\u0161 polo\u017eaj, pa tako i znanstvene discipline tog podru\u010dja. Ne vjerujemo da su obje varijante mogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Nadaju\u0107i se dobronamjernosti primjedbi u kojima se isti\u010de da prijedlog ne pridaje dovoljno prostora i pa\u017enje temama koje trebaju slu\u017eiti u\u010dvr\u0161\u0107ivanju (oblikovanju?) nacionalnog identiteta, isti\u010demo da se kroz osnovnu \u0161kolu u\u010denici upoznaju s cijelom hrvatskom povijesti u mjeri u kojoj to dopu\u0161ta satnica, te dobivaju dovoljno informacija o nacionalnom identitetu hrvatskog naroda. S obzirom da se predvi\u0111a nov na\u010din u\u010denja i pou\u010davanja, treba o\u010dekivati da \u0107e tako usvojena znanja biti trajnija od onih koja se stje\u010du sada\u0161njim na\u010dinom. U srednjoj \u0161koli kroz slo\u017eeniju obradu pojedinih tema ta se znanja samo produbljuju. Kako izbor tema nije potpuno slobodan, nego je odre\u0111en razdobljima, tematskim podru\u010djima i neophodnim udjelom nacionalne povijesti (50%), ne postoji bojazan da u\u010denici ne bi razvili nacionalnu svijest i izgradili patriotske osje\u0107aje prema dr\u017eavi u kojoj \u017eive. Savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje trebali bi svojim savjetima pomagati u\u010diteljima u odabiru tema.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, Hrvatska je u gotovo cijelom 20. stolje\u0107u imala \u0161kolske sustave koji su vrlo agresivno nastojali formirati identitet i osobnost u\u010denika. Nerijetko su to \u010dinili mimo volje i roditelja i u\u010denika. To je pristup u kojem se kolektivno name\u0107e individualnom. Nasuprot tome, u Prijedlogu zada\u0107a \u0161kolstva nije formiranje u\u010deni\u010dke osobnosti, ve\u0107 pru\u017eanje onih znanja i vje\u0161tina koje \u0107e u\u010deniku omogu\u0107iti da oblikuje vlastiti identitet, da razumije \u0161to sve na njega utje\u010de, da shvati koji su odnosi i veze izme\u0111u individualnog i kolektivnog, koja su njegova prava i obveze kao pojedinca i kao \u010dlana zajednice. Nacionalni identitet samo je jedna od sastavnica identiteta \u2013 ljudi nisu samo pripadnici odre\u0111ene etnije ili odre\u0111ene nacije, ve\u0107 su i ne\u010diji sinovi, k\u0107eri, majke, o\u010devi, bra\u0107a, sestre, pripadnici odre\u0111enih profesija, \u010dlanovi vjerskih zajednica, \u010dlanovi odre\u0111enih interesnih skupina i sl. Sve to odre\u0111uje ne\u010diji osobni identitet. Osim \u0161to je pluralna, identitet je i promjenjiva kategorija \u2013 u razli\u010ditim razdobljima svog \u017eivota ljudi mogu imati razli\u010dite prioritete. U dru\u0161tvu koje njeguje pluralnost (a nadamo se da je hrvatsko dru\u0161tvo takvo), ljudima treba dopustiti vlastite prioritete u izgradnji i oblikovanju identiteta.<\/p>\n\n\n\n

U O\u010ditovanju nije iznesen niti jedan jedini argument u prilog tvrdnji da je Prijedlog metodi\u010dko-didakti\u010dki neprimjeren, pa se o\u010dito radi o pau\u0161alnoj ocjeni. Tako\u0111er je nejasno za\u0161to bi bio neprovediv, ako postoje zemlje u svijetu koje provode vrlo sli\u010dne kurikulume, a obrazovni su im sustavi uspje\u0161niji i u\u010dinkovitiji od hrvatskog.<\/p>\n\n\n\n

Napokon, stru\u010dna rasprava provodi se zato da se dokument podvrgne kritici, kako bi ga se popravilo. Tek nakon objavljivanja ina\u010dice 2 mo\u017ee se konstatirati \u0161to je od primjedbi usvojeno, a \u0161to nije. Proglasiti ne\u0161to neprihvatljivim, a bez uvida u sam dokument, nije akademski prihvatljivo.<\/p>\n\n\n\n

Nakon stru\u010dne rasprave slijedi javna rasprava poslije koje \u0107e se dokument dodatno dora\u0111ivati. Tek nakon toga mo\u0107i \u0107e se re\u0107i je li kurikulum prihvatljiv ili nije.<\/p>\n\n\n\n

U stru\u010dnoj raspravi mogli su se \u010duti prigovori da se Stru\u010dna radna skupina previ\u0161e ugledala na kurikulume anglofonog podru\u010dja. Zbog toga se u komentaru na ovu primjedbu pozivamo na nama bli\u017ei austrijski kurikulum: njega rade isklju\u010divo u\u010ditelji, bez sudjelovanja znanstvenika. Razlog tome je o\u010dit: znanstvenici nisu u stanju procijeniti \u0161to je prilago\u0111eno kojem dje\u010djem uzrastu, a vrlo \u010desto ne shva\u0107aju obrazovni proces na razini primarnog i sekundarnog obrazovanja te su skloni nametanju prevelike koli\u010dine nastavnih sadr\u017eaja. Nejasno je za\u0161to Austrija, \u010diji je obrazovni sustav tako\u0111er bolji od na\u0161ega, ima povjerenja u svoje u\u010ditelje, a mi nemamo. Kurikulum nije dio znanosti, nego dio obrazovanja. U Hrvatskoj, na\u017ealost, imamo vrlo malo stru\u010dnjaka za obrazovanje u Povijesti i razumljivo je da u izradi kurikuluma glavnu rije\u010d imaju najbolji prakti\u010dari-u\u010ditelji.<\/p>\n\n\n\n

U izradi Prijedloga bili su uklju\u010deni stru\u010dnjaci za metodiku nastave povijesti s Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu te Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, vi\u0161a savjetnica za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje te nastavnici koji imaju status mentora ili savjetnika. O njihovim kompetencijama govore i njihove bibliografije, pa upu\u0107ujemo na bibliografiju u ina\u010dici 2.<\/p>\n\n\n\n

U Nadopuni O\u010ditovanja navodi se da \u201eizbornost gdje nastavnik u pojedinoj \u0161koli odre\u0111uje koje \u0107e se teme obra\u0111ivati razgra\u0111uje i derogira jednu od osnovnih postavki \u0161kolovanja, a to je izgradnja zajedni\u010dkog fundusa znanja, koji stvara zajedni\u010dke simbole i narative jedne nacije. To se zove meta-narativ. Bez zajedni\u010dkih simbola (pa i mitova, ali oni ne spadaju u kurikul) nema nacije, a bez nacije nema moderniteta.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Podsje\u0107amo da su mnogi u drugoj polovici 20. stolje\u0107a dovodili u pitanje takvu poziciju te izra\u017eavali skepticizam prema modernisti\u010dkim paradigmama i metanarativima (primjerice J. F. Lyotard), a osobito onima koji ne dozvoljavaju nikakvu sumnju i nikakvo propitivanje. Roland Barthes je rekao da je \u201esvaka povijest s krajnjim ciljem mit\u201c (odnosno, svaki metanarativ ima u sebi elemente mitolo\u0161kog). Rigidno propisivanje ljudima \u0161to i kako bi trebali misliti o pro\u0161losti jedan je od vidova totalitarizma, a mitolo\u0161kom \u2013 kad je rije\u010d o nacionalnoj povijesti \u2013 doista nema mjesta u kurikulumu.<\/p>\n\n\n\n

Nacionalni okvirni kurikulum, donesen 2011., definira odgojno-obrazovne vrijednosti:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. znanje<\/li>\n\n\n\n
  2. solidarnost<\/li>\n\n\n\n
  3. identitet<\/li>\n\n\n\n
  4. odgovornost.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Kao odgojno-obrazovne ciljeve definira:<\/p>\n\n\n\n

      \n
    • osigurati sustavan na\u010din pou\u010davanja u\u010denika, poticati i unapre\u0111ivati njihov intelektualni, emocionalni, tjelesni, estetski, dru\u0161tveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima<\/li>\n\n\n\n
    • razvijati svijest u\u010denika o o\u010duvanju materijalne, prirodne i duhovne povijesno-kulturne ba\u0161tine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta<\/li>\n\n\n\n
    • promicati i razvijati svijest o hrvatskomu jeziku kao klju\u010dnom \u010dimbeniku hrvatskoga identiteta, sustavno njegovati hrvatski standardni (knji\u017eevni) jezik u svim podru\u010djima, ciklusima i na svim razinama odgojno-obrazovnoga sustava<\/li>\n\n\n\n
    • odgajati i obrazovati u\u010denike u skladu s op\u0107im kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za \u017eivljenje u multikulturnom svijetu, za po\u0161tovanje razli\u010ditosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskomu razvoju dru\u0161tva<\/li>\n\n\n\n
    • osigurati u\u010denicima stjecanje temeljnih (op\u0107eobrazovnih) i strukovnih kompetencija, osposobiti ih za \u017eivot i rad u promjenjivu dru\u0161tveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tr\u017ei\u0161noga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, znanstvenih spoznaja i dostignu\u0107a<\/li>\n\n\n\n
    • poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost u\u010denika<\/li>\n\n\n\n
    • osposobiti u\u010denike za cjelo\u017eivotno u\u010denje.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

      Neka od na\u010dela odre\u0111enih NOK-om su:<\/p>\n\n\n\n

      a) Samostalnost odgojno-obrazovne ustanove<\/p>\n\n\n\n

      Stupanj slobode i neovisnosti odgojno-obrazovne ustanove u osmi\u0161ljavanju aktivnosti, programa te projekata za djecu, u\u010denike, roditelje, odgojitelje, u\u010ditelje i ostale odgojno-obrazovne djelatnike kao dio kurikuluma odgojno-obrazovne ustanove i stvaranja identiteta odgojno-obrazovne ustanove; sloboda izbora sadr\u017eaja, primjene metoda i organizacije odgojno-obrazovnoga rada u ostvarivanju nacionalnoga kurikuluma<\/p>\n\n\n\n

      b) Pedago\u0161ki i \u0161kolski pluralizam<\/p>\n\n\n\n

      Stupanj slobode i neovisnosti u stvaranju razli\u010ditosti u pedago\u0161komu i odgojno-obrazovnom radu<\/p>\n\n\n\n

      c) Europska dimenzija obrazovanja<\/p>\n\n\n\n

      Osposobljavanje za su\u017eivot u europskomu kontekstu<\/p>\n\n\n\n

      d) Interkulturalizam<\/p>\n\n\n\n

      Razumijevanje i prihva\u0107anje kulturalnih razlika da bi se smanjili neravnopravnost i predrasude prema pripadnicima drugih kultura.<\/p>\n\n\n\n

      Sve vrijednosti, ciljevi i na\u010dela iz NOK-a preuzeti su u Strategiju i \u010dine temelj cjelovite kurikularne reforme, pa tako i izrade Prijedloga. Za\u0161to se u O\u010ditovanju nagla\u0161ava samo nacionalni identitet, a ne \u2013 recimo \u2013 i samostalnost odgojno-obrazovnih ustanova u kreiranju vlastitog kurikuluma?<\/p>\n\n\n\n

      U\u010denici kroz propisane teme u osnovnoj \u0161koli obra\u0111uju sve navedeno, a nema sumnje da \u0107e ta znanja produbiti obra\u0111uju\u0107i teme i u srednjoj \u0161koli. Iz Nadopune O\u010ditovanja nije jasno kakvo se poznavanje ideolo\u0161kih postavki Star\u010devi\u0107a, Strossmayera, Radi\u0107a i hrvatske ljevice o\u010dekuje od u\u010denika na kraju osnovne \u0161kole, a kako bi mogli razumjeti tekstove i izjave dr. sc. Franje Tu\u0111mana, ali mislimo da Prijedlog jam\u010di za to (i ne samo to) dostatna znanja. Ne mo\u017eemo ovom prilikom ne spomenuti da je u raspravi u Hrvatskom institutu za povijest\u00a0dr. sc. Ante Nazor\u00a0predlo\u017eio da se iz kurikuluma izbaci izri\u010dito spominjanje dr. sc. Franje Tu\u0111mana (zu obrazlo\u017eenje da ne vidi za\u0161to bi se isticali neki pojedinci), na \u0161to nismo pristali.<\/p>\n\n\n\n

      \u0160to se ti\u010de Agencije za odgoj i obrazovanje, njezina je zada\u0107a raditi na osposobljavanju u\u010ditelja, a savjetnici bi trebali raditi ono \u0161to im polo\u017eaj predvi\u0111a: savjetovati u\u010ditelje kako da rade bolje. Nisam siguran da tako doista i postupaju, jer se i prema svojim o\u010ditovanjima u spomenutoj diskusiji u Hrvatskom institutu za povijest smatraju prije svega nadzornicima, odnosno inspektorima, a tako ih do\u017eivljava i velik dio u\u010ditelja.<\/p>\n\n\n\n

      Hitlerov Mein Kampf<\/em> upravo je objavljen u Njema\u010dkoj s komentarima koji omogu\u0107u kriti\u010dko \u010ditanje. U Hrvatskoj takvog izdanja nema, ali postoje dva prijevoda koji se slobodno prodaju u hrvatskim knji\u017earama i dostupni su u\u010denicima a da ih nastavnici ni ne moraju na njih upozoriti. Ne sje\u0107am se da je ijedan hrvatski povjesni\u010dar iz bilo koje znanstveno-nastavne ustanove digao svoj glas protiv slobodne distribucije te knjige, pa mi nije jasno za\u0161to se sada javlja strah da \u0107e ba\u0161 novi kurikulum dovesti do toga da \u0107e neki u\u010ditelj tu knjigu koristiti kao povijesni izvor. Uostalom, ona i jest povijesni izvor za razumijevanje nacizma.<\/p>\n\n\n\n

      U prijedlogu kurikuluma povijesti nigdje ne pi\u0161e da bi nastavnik povijesti trebao ponuditi u\u010denicima pristup pojedinoj temi iz svih perspektiva. Takva tvrdnja predstavlja relativizam koji Prijedlog ne zastupa. Umjesto toga, Prijedlog se zala\u017ee za kriti\u010dko procjenjivanje i vrednovanje razli\u010ditih perspektiva.<\/p>\n\n\n\n

      Pitanje je li \u201eprosje\u010dan nastavnik povijesti\u201c osposobljen nositi se s temama poput antisemitizma visoko\u0161kolske ustanove bi prvenstveno trebale postaviti same sebi, budu\u0107i da je inicijalno osposobljavanje nastavnika povijesti njihov posao.<\/p>\n\n\n\n

      Mislimo da je iz svega navedenog razvidno da primjedbe sadr\u017eane u O\u010ditovanju i njegovoj Nadopuni nisu zasnovane na stvarnom poznavanju problematike, njezinom ozbiljnom promi\u0161ljanju i valjanim argumentima.<\/p>\n\n\n\n

      Stru\u010dna radna skupina za Povijest<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Odgovor na O\u010ditovanje Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, objavljeno prvo na portalu Narod.hr (10.5.2016.), a potom i na slu\u017ebenoj stranici Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru (6.6.2016.), indirektno upu\u0107eno Stru\u010dnoj radnoj skupini za izradu Prijedloga predmetnog kurikuluma Povijest (dalje: Prijedlog).<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2565,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[24],"tags":[587,116,73,586],"class_list":["post-2564","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kurikulum-i-vrednovanje","tag-ante-nazor","tag-kurikularna-reforma","tag-kurikulum-povijesti","tag-odjel-za-povijest-sveucilista-u-zadru"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2564","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2564"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2564\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2566,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2564\/revisions\/2566"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2565"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2564"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2564"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2564"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}