Zbog toga sam se vratila nekoliko godina unatrag, u studentske dane, kada smo dobro znali da je ba\u0161 motivacija prvi korak ka dobroj komunikaciji s u\u010denicima i kolegama, kao i najva\u017enija spona prije, tijekom i nakon obrade nastavnog sadr\u017eaja. Ponovno sam prelistala ve\u0107 prezrenu nam Poljakovu Didaktiku<\/em> i vratila se osnovama. Nadam se da \u0107emo se zajedno prisjetiti kako olak\u0161ati u\u010denicima da znanje ste\u010deno u \u0161koli samostalno pro\u0161iruju, produbljuju i primjenjuju kad god to od njih zatra\u017ee \u0161kolski ili \u017eivotni zadaci, a time i sebi samima olak\u0161ati svakodnevni odlazak na posao. Kako uvijek te\u017eiti ne\u010demu novom, jer, rekao je davno jedan pametni Einstein, ludost je ponavljati uvijek nanovo istu stvar i<\/em><\/strong> o\u010dekivati razli\u010dite rezultate.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Formula uspjeha ka\u017ee:\u00a0U=(S + Z) x M<\/em>, pri \u010demu\u00a0U<\/em>\u00a0ozna\u010dava uspjeh,\u00a0S<\/em>\u00a0je sposobnost (ono \u0161to mogu),\u00a0Z<\/em>\u00a0je predznanje (ono \u0161to znam), a\u00a0M<\/em>\u00a0je motivacija (ono \u0161to ho\u0107u)[1]. Ako se prisjetimo osnova matematike vrlo je jasno da upravo razina motivacije odre\u0111uje na\u0161 uspjeh. Uspjeha mo\u017ee biti i uz smanjenu sposobnost i predznanje, ali ako je motivacija nula i uspjeh je nula!. \u201eMotivacija je sve ono \u0161to poti\u010de aktivnost, \u0161to tu aktivnost usmjeruje i \u0161to joj odre\u0111uje intezitet i trajanje\u201c[2].\u00a0<\/em><\/strong>Me\u0111u nebrojenim psiholo\u0161kim i didakti\u010dkim teorijama, ono \u0161to je najva\u017enije jest osvijestiti dvije vrste motivacije:\u00a0ekstrinzi\u010dnu\u00a0<\/em>(\u010dija je te\u017enja da se aktivno\u0161\u0107u postigne neka nagrada izvana) i\u00a0intrinzi\u010dnu\u00a0<\/em>(\u010dija je te\u017enja da se zadovoljenje na\u0111e u samoj aktivnost)[3]. Ekstrinzi\u010dna je motivacija br\u017ea, jednostavnija, kratkotrajnija, a ispunjenje cilja pru\u017ea tek trenutno zadovoljstvo. Lai\u010dki re\u010deno, tip motivacije kod u\u010denika uvjetovan ocjenom, utjecajem roditelja ili okoline, odnosno motivima zbog kojih se zadovoljavaju slabijim rezultatima dostatnim za postizanje odre\u0111ene nagrade, pa i ne te\u017ee vlastitom napretku i radu ako ne iznad, onda bar do granica najbolje mogu\u0107eg. Pa za\u0161to da u\u010de vi\u0161e od \u201epotrebnog\u201c, kad im je dovoljno nau\u010diti za ocjenu koja \u0107e zadovoljiti roditelja ili nastavnika? I mi sami ponekad poti\u010demo u\u010denike prijetnjama, nagradama ili kaznama i to prema onoj staroj teoriji \u201eB.F.Skinnera koja sjajno funkcionira sa \u0161takorima\u201c[4]. S druge strane, intrinzi\u010dnu je motivaciju te\u017ee posti\u0107i, ali je nakon ispunjenja cilja zadovoljstvo puno ve\u0107e, dugotrajnije i s ve\u0107im utjecajem na samu osobnost.<\/p>\n\n\n\n Svaki mladi nastavnik pripravnik dolaskom na svoje prvo radno mjesto brzo postane svjestan nepovoljnog i zastarjelog sustava ocjenjivanja, monotone frontalne nastave i metoda koje djeluju isklju\u010divo ekstrinzi\u010dno. \u0160to on zapravo mo\u017ee promijeniti u tom ve\u0107 desetlje\u0107ima \u201edobro\u201c uhodanom sustavu? Koliko \u0107e vremena prote\u0107i prije nego i sam posustane i prihvati metode rada svojih iskusnijih kolega? S kakvim se reakcijama naj\u010de\u0161\u0107e susre\u0107e kod u\u010denika, ali i kolega, pri samom poku\u0161aju uvo\u0111enja novih zadataka i istra\u017eivanja iz kojih nu\u017eno ne mora proiza\u0107i dobra ocjena? Ne obasipaju li ga sa svih strana pitanja i komentari poput: \u201eA za\u0161to mi to moramo ako ne\u0107emo dobiti ocjenu?\u201c ili \u201eMi to tako nikada nismo radili, to je prete\u0161ko.\u201c ili \u201eMa pusti njega\/nju, jo\u0161 je mlad\/a, pro\u0107i \u0107e je!\u201c Ako se prisjetim vlastitoga \u0161kolovanja, \u201enaporan\u201c rad poput promi\u0161ljanja, istra\u017eivanja ili, te\u0161ko je i zamisliti, izno\u0161enja vlastitog mi\u0161ljenja, jo\u0161 od vrti\u0107a nam je nepoznat i previ\u0161e kompliciran. Sustav nagrada i kazni sam je sebi postao svrhom. \u201eIstra\u017eivanja pokazuju da ekstrinzi\u010dna motivacija sputava intrizi\u010dnu\u201c[5], \u0161to zna\u010di da ispunjenjem jednostavnog zadatka i dobitka nagrade prestaje svaka daljnja aktivnost. Radim\u00a0za n<\/em>e\u0161to isklju\u010divo\u00a0zbog\u00a0<\/em>nagrade \u2013 nakon toga ruke su nam vezane. Nemogu\u0107e je potaknuti kreativnost, nema rada\u00a0samo<\/em>\u00a0zbog rada, nema u\u010denja\u00a0samo<\/em>\u00a0zbog u\u010denja, nema znati\u017eelje! Ve\u0107ina u\u010denika u\u010di zato \u0161to se to\u00a0mora!<\/em>\u00a0Logi\u010dno je onda da im i nagrade s vremenom gube na va\u017enosti, pove\u0107avaju stres i osje\u0107aj podmi\u0107ivanja, njihove se aktivnosti jo\u0161 vi\u0161e smanjuju, sam u\u010dinak opada te podlije\u017eu odabiru sve lak\u0161ih ciljeva i zadataka. I zato MI moramo neprestano tra\u017eiti me\u0111uprostore djelovanja, nagla\u0161avati i primjerom im pokazivati prednosti i korisnosti nau\u010denih \u010dinjenica i situacija. Nije to uop\u0107e lako!<\/p>\n\n\n\n Mislim da je jasno da motivacija kojoj te\u017eimo u radu s djecom jest ona intrinzi\u010dna. Kvalitetnija i dugoro\u010dnija, ona poti\u010de u\u010denje vi\u0161ega reda (one famozne visoke stupnjeve Bloomove, odnosno revidirane Bloomove taksonomije). Pa kako onda intrinzi\u010dno motivirati? E. Jensen ka\u017ee da \u201enema nemotiviranog u\u010denika; me\u0111utim postoje privremena nemotivirana stanja koja mogu izazvati \u0161kole, nastavnici ili u\u010denici\u201c[6]. Koliko god to mo\u017eda na prvu zvu\u010dalo romanti\u010dno, etiketiranjem pojedinog u\u010denika, ili cijeloga razreda,\u00a0 kao nemotiviranog ili nezainteresiranog za nastavu, zapravo di\u017eemo ruke od njega i pokazujemo svoje nedostatke i nedomi\u0161ljatost. Svaki je u\u010denik ve\u0107 samim dolaskom u \u0161kolu pokazao odre\u0111eni stupanj motivacije, pozitivne ili negativne, vanjske ili unutra\u0161nje. No dolazak u tmurnu okolinu \u0161kole i u\u010dionice, boravak u dru\u0161tvu manje ili vi\u0161e dragih \u0161kolskih kolega te slu\u0161anje, budimo iskreni prema sebi, ponekad potpuno neva\u017enih predavanja nastavnika, iz sata u sat, na istome mjestu i u istim okolnostima, uistinu mo\u017ee biti i vi\u0161e nego demotiviraju\u0107e. Ponovno je na nama da poku\u0161amo tridesetak potpuno razli\u010ditih individualaca, s potpuno razli\u010ditim osobnim pri\u010dama i problemima, razli\u010ditim odgojem i interesima, dva puta tjedno po \u010detrdeset i pet minuta pou\u010diti da\u00a0Historia\u00a0<\/em>uistinu jest\u00a0magistra vitae.\u00a0<\/em>Ponovno, nije to nimalo lako, \u010dak je i zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Dobro znamo da su teorije jedno, a realnost i praksa ne\u0161to sasvim drugo. Ipak, postoje neke metode[7]\u00a0kojima intrinzi\u010dnu motivaciju mo\u017eemo pove\u0107ati:<\/p>\n\n\n\n Aktivnim sudjelovanjem u izradi i provedbi nastavnoga sadr\u017eaja, izborom kriterija ocjenjivanja, uz nastavnikove smjernice u\u010denici dobivaju mogu\u0107nost kreativnog izraza, samostalnosti i osje\u0107aj va\u017enosti, \u0161to im direktno smanjuje stres i pove\u0107ava motivaciju. Uz dobru organizaciju, vjerujem da u praksi svi mo\u017eemo krenuti u tome smjeru. \u201eNastavnici kvalitetne \u0161kole vode, nikada ne \u0161efuju\u201c[8]. Ako je u tvornicama i tvrtkama kod lo\u0161eg poslovanja odgovoran \u0161ef, a ne radnici, tako i u \u0161koli za lo\u0161e rezultate ili izbjegavanje nastave nisu krivi samo u\u010denici. U\u010denike treba voditi, a ne ih pou\u010davati za \u201enjihovo dobro\u201c ili zato jer \u0107e im \u201ejednom u \u017eivotu trebati\u201c. Vjerojatnost je da nikada ne\u0107e! Glasserow model je jedina tablica koju svake godine bez razmi\u0161ljanja kopiram. Mo\u017eda pomogne i vama.<\/p>\n\n\n\n Tablica 1: Glasserow model kvalitetne \u0161kole<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Nastavni kurikulum, a posebno nastavne metode i ciljevi MORAJU se razlikovati, ovisno o uzrastu u\u010denika, ali i generacijama. Sje\u0107ate li se onoga na samome po\u010detku? Za\u0161to je va\u017eno mijenjati programe? Upravo iz razloga \u0161to se svaki razred, svake godine, ne sastoji od trideset istih u\u010denika unutar iste generacije. \u010cesto i sami komentiramo da je jedan razred bolji od drugog, a radimo potpuno isto sa svima. Za\u0161to to \u010dinimo? Do velikih razlika unutar iste generacije dolazi upravo zato \u0161to se ne zadovoljavaju potrebe i \u017eelje svakoga razrednog odjela. Nemogu\u0107e je prilagoditi se svakome unutar razreda i sa svakim razredom uspostaviti najbolju komunikaciju, ali bi trebalo \u0161to vi\u0161e individualizirati pristup po razrednim odjeljenjima, unutar iste generacije. Nije sporno da nastavni program napravljen prije deset godina ne\u0107e odgovarati sada\u0161njoj generaciji, ali ni pro\u0161logodi\u0161nji ne\u0107e u potpunosti.<\/p>\n\n\n\n Osim ocjena, postoje i drugi na\u010dini kako u\u010denika obavijestiti o napretku, pozitivnom ili negativnom, a da ono nije vrednovano skalom subjektivne (manje ili vi\u0161e, ali ipak) procjene. Privremeno \u0107u zanemariti pozitivne i negativne u\u010dinke samoga ocjenjivanja na nastavi, koje je, bar zasada, nemogu\u0107e iskorijeniti iz sustava. Uz postavljanje to\u010dnih i jasnih kriterija ocjenjivanja, \u010dini mi se da je jo\u0161 va\u017enije poku\u0161ati pokazati i veliku dozu razumijevanja i ljudskosti u svakome trenutku. Ocjene jesu tu da uka\u017eu na napredak, rad i zalaganje, ali nisu jednozna\u010dne. Rije\u010di upozorenja samom u\u010deniku imaju u\u010dinka tijekom rada i neposredno prije, ali nikako neposredno nakon samog ocjenjivanja. Zato bismo trebali motivirati u\u010denika nakon \u201elo\u0161e\u201c ocjene, pokazati veselje prilikom dobrog uspjeha i potaknuti na jo\u0161 bolji, dopustiti u\u010denicima da sami procjenjuju svoj i rad \u0161kolskih kolega, da izraze svoje mi\u0161ljenje i neprestano im davati do znanja da se njihov rad\/nerad itekako primje\u0107uje.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je aktualno, u tijeku s vremenom, novo, neistra\u017eeno, druga\u010dije i na prvi pogled te\u017ee, sigurno je zanimljivije. Svaki dio nastavnog sadr\u017eaja prikazan na koristan i upotrebljiv na\u010din, primjenjiv u svakodnevici, djeluje motiviraju\u0107e ili bar spoznajno vrednije. Ne mislim pri tome na uvijek drasti\u010dne promjene u izvo\u0111enju nastave; ve\u0107 kratka pri\u010da, anegdota, prisje\u0107anje na film i situaciju koji su vama samima olak\u0161ali razumijevanje odre\u0111ene problematike, u\u010denicima cijelu stvar mo\u017ee u\u010diniti bli\u017eom. Slu\u017ee\u0107i se nepoznatim stvarima o poznatome, isticanjem njima bliskih primjera i povezivanjem istih s nastavnim gradivom, u\u010denik stje\u010de dojam da u\u010di korisno, a \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, po\u017eeljet \u0107e samostalno te podatke provjeriti i nadopuniti. Ako u sve to uklopimo i poneki skupinski rad, izradu projekta, potaknemo u\u010denike da NAS nau\u010de ne\u0161to novo i obrazlo\u017ee svoje vi\u0111enje odre\u0111enog problema, uspjeh je garantiran. Ne \u010dini se vi\u0161e toliko te\u0161ko, zar ne?<\/p>\n\n\n\n Nitko ne \u017eeli raditi ne\u0161to za \u0161to vjeruje da \u0107e zavr\u0161iti neuspjehom. Ako je u\u010denik uvjeren da je gradivo prete\u0161ko, da je prekasno po\u010deti ispo\u010detka, ako se osje\u0107a zakinuto ili ve\u0107 samim pogledom na ud\u017ebenik osje\u0107a nezadovoljstvo i neuspjeh, nema te motivacije koja bi ga mogla pokrenuti da se prihvati rje\u0161avanja zadataka. U\u010denici moraju znati da uz odre\u0111eni ulo\u017een trud, uspjeh ne mo\u017ee izostati. Ne postoji skala uspje\u0161nosti \u2013 postoji samo cilj koji si sami zadaju, njegovo izvr\u0161enje pa onda i pomicanje granica. Ocjena nikada nije samo jedna i nepopravljiva, a sigurno nije jedini dokaz njihove uspje\u0161nosti.<\/p>\n\n\n\n Neki su u\u010denici vi\u0161e motivirani postizanju neuspjeha nego uspjeha. Oni biraju ili prete\u0161ke zadatke, jer se tada od njih i ne o\u010dekuje uspjeh, ili prelagane, jer je tada manja vjerojatnost da ne\u0107e uspjeti. Budu\u0107i da je u prirodi \u010dovjeka da zadr\u017ei pozitivnu sliku o sebi, tako oni neuspjeh naj\u010de\u0161\u0107e pripisuju vanjskim \u010dimbenicima (\u201enastavnik je kriv\u201c), dok za uspjeh o\u010dekuju da se pripi\u0161e njihovim sposobnostima, a ne ulo\u017eenom trudu. Zbog natjecateljske atmosfere u razredu takvi se u\u010denici prilikom neuspjeha osje\u0107aju nesposobno, biraju \u201elak\u0161i put\u201c, postavljaju preniske ciljeve, ne ula\u017eu napor, odla\u017eu rad do zadnjega trenutka i jednostavno izbjegavaju \u0161kolu. Kako promijeniti takvu atmosferu? Za po\u010detak, \u0161to vi\u0161e izbjegavati metodu \u201etko prvi, njemu ocjena\u201c. Trebamo ih usmjeriti da se natje\u010du sami sa sobom, da nau\u010de vrednovati vlastiti rad, prilagoditi gradivo i ocjenjivati njihov napredak i ulo\u017een trud (a ne ono nau\u010deno), koristiti suradni\u010dko u\u010denje i pomo\u0107i im podijeliti gradivo na manje cjeline. Tako postavljen sustav ocjenjivanja, i njima i nama, iako naizgled te\u017ei, puno je prihvatljiviji. U tom slu\u010daju \u0107e znati da njihove sposobnosti nisu odraz njihove li\u010dnost i ne definiraju njihovu vrijednost.<\/p>\n\n\n\n U srednjoj \u0161koli, a prije nje osobito u osnovnoj, u\u010denici \u010desto poistovje\u0107uju predmet s predmetnim nastavnikom. Tako \u0107e mo\u017eda vi\u0161e u\u010diti predmet koji bi u protivnom \u201emrzili\u201c, ako im se profesor svi\u0111a, mla\u0111i je ili stariji, podsje\u0107a ih na nekog, simpati\u010dniji je, pristupa\u010dniji, otka\u010deniji ili smireniji. \u201ePoznajemo li bolje neku osobu i svi\u0111a li nam se to \u0161to o njoj znamo, vi\u0161e \u0107emo za nju raditi\u201c[9]. U\u010denici bi trebali osjetiti bliskost i, jo\u0161 va\u017enije, ravnopravnost. Prolaze vremena frontalne nastave, bojazan od profesora, strogost i ozbiljnost. Iskrenost, iskustvo, pa i poneki zanimljiv detalj iz vlastitoga \u0161kolovanja u\u010denicima mo\u017ee pokazati na\u0161u pristupa\u010dnost, dokazati da ni mi nismo nepogre\u0161ivi, da je ve\u0107ina problema koja njih sad mu\u010de, mu\u010dila i nas \u2013 samo ih se trebamo prisjetiti. Time \u0107e u\u010denici ste\u0107i povjerenje u nas, smanjit \u0107e se otpor i pove\u0107ati motivacija. \u010cesto se pi\u0161e o tome da nastavnik MORA svoje probleme ostaviti vani prije ulaska u u\u010dionicu. Ne sla\u017eem se u potpunosti: Mo\u017eda kada prestanemo biti ljudi i uistinu postanemo roboti. Ne\u0107emo im govoriti o osobnim problemima, daleko od toga, ali po\u017ealiti se na lo\u0161e vrijeme, \u201epotro\u0161iti\u201c nekoliko minuta na obi\u010dan razgovor, mo\u017eda zapo\u010deti diskusiju zbog \u010dlanka koji smo netom prije pro\u010ditali uz jutarnju kavu, povezati s aktualnim doga\u0111ajem i sve to vje\u0161to uplesti u novu nastavnu jedinicu, nama je kao nastavnicima povijesti vjerujem puno lak\u0161e nego ostalim kolegama. Tako\u0111er, u\u010denici moraju osjetiti ljubav koju gajimo prema vlastitom predmetu, a mi se ne bismo trebali sramiti pokazati da nas neki dio vi\u0161e ili manje zanima, ili vi\u0161e ili manje o njemu znamo. Time \u0107emo posti\u0107i da barem kod jednog u\u010denika u razredu potaknemo misao \u201epa ako je njemu\/njoj to toliko zanimljivo, mo\u017eda \u0107e biti i meni!\u201c A to nam je dovoljno za po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n Prostor u kojem izvodimo nastavu ne ovisi isklju\u010divo o nama. Razliku \u010dini i borave li u\u010denici jednog razreda uvijek u istoj prostoriji. I najmanje promjene, u zajedni\u010dkom dogovoru s u\u010denicima, mogu bitno utjecati na po\u010detak sata. Od samog ure\u0111enja prostorije, va\u017enije je posti\u0107i ugodnu i prijateljsku razrednu klimu. Najvi\u0161e od svih razrednik, ali i svaki predmetni nastavnik, trebao bi uo\u010diti i trenutno djelovati na eventualne razredne trzavice. Ako \u017eelimo, a pretpostavimo da svi \u017eelimo, da nam u\u010denici vjeruju, ako postignemo to povjerenje, onda ga moramo i opravdati osiguravaju\u0107i sigurnost i po\u0161tovanje u svakome trenutku svojega sata. Svi bi se problemi trebali rje\u0161avati unutar samoga razreda, direktno i iskreno. Va\u017eno je uvijek imati na umu da pou\u010davamo svakim svojim postupkom, rije\u010dju i pona\u0161anjem.<\/p>\n\n\n\n Puno je toga napisano o uvjetima i utjecajima motiviranog u\u010denja u \u0161koli. Izveden je velik broj studija na temelju razli\u010ditih teorijskih pristupa. Iako blisko vezana uz u\u010deni\u010dku, motivacija samog nastavnika i njen utjecaj na oblikovanje nastave i pou\u010davanje zanemarena je tema. Budu\u0107i da je ve\u0107 bilo rije\u010di o va\u017enosti i utjecaju nastavnika na cjelokupan odgojni proces, mislim da je od iznimne va\u017enosti da i mi, nastavnici, nau\u010dimo i primijenimo veliki dio motivacijskih tehnika na sebe i prisje\u0107amo ih se kroz cijeli svoj \u201enastavni\u010dki\u201c vijek. A to, ponovno, nije ba\u0161 lako.<\/p>\n\n\n\n Te\u0161ko je prvo kao nastavnik-pripravnik do\u0107i u novu, uhodanu \u0161kolsku sredinu, neiskusan a pun teorijskih znanja i ideja. Svi mi znamo \u0161to nas \u010deka, ali se svakodnevno, izlo\u017eeni novim situacijama, ponekad iznenadimo vlastitim reakcijama. U\u010dili smo kako postupati u odre\u0111enim prilikama, slu\u0161ali smo o disciplinskim problemima i kako ih sprije\u010diti, no iskustvo je jedino koje tu stvarno poma\u017ee. Zatim, kada ve\u0107 savladamo po\u010detni\u010dke pogre\u0161ke, nau\u010dimo se koprcati u papirologiji, javljaju se novi. Nakon inicijacije u zanimanje, ulazimo u fazu pre\u017eivljavanja. Nakon po\u010detni\u010dke faze, razdoblje do \u0161este godine sta\u017ea mo\u017ee se nazvati stabilnim razvojem kada potpuno vladamo pedago\u0161kim metodama. Prema nekim studijama, od 7. do 25. godine sta\u017ea nastavnici su iznimno motivirani za napredak, postaju voditelji aktiva, skupova, projekata i sl.[10]\u00a0Prije ili kasnije, prestajemo biti onaj\u00a0mladi, nadobudni nastavnik<\/em>\u00a0koji stalno \u017eeli provesti u djelo svoje zamisli, ve\u0107 suo\u010deni s realno\u0161\u0107u \u0161kola, sredstava, metoda rada i nezainteresiranosti od strane u\u010denika, pa i kolega, postajemo\u00a0dio kolektiva<\/em>. Sve manje tra\u017eimo dozvole za \u0161kolske posjete i izvannastavne sadr\u017eaje, sve manje donosimo zemljovide i prijenosna ra\u010dunala kako bismo unaprijedili sat, ne kopiramo prije svakoga sata nastavne listi\u0107e za ponavljanje ili provjeru, ne donosimo svoje knjige da bismo s u\u010denicima radili na novim materijalima, ne promi\u0161ljamo svaki korak, ne brinemo se o ba\u0161 svakom u\u010deniku, ne pamtimo ba\u0161 svako ime i prezime\u2026 Prilagodimo se i poslu\u0161amo \u010deste dobronamjerne savjete: \u201eNe isplati se, \u010duvaj zdravlje!\u201c, \u201eOni i tako ni\u0161ta ne u\u010de, njih ni\u0161ta ne zanima.\u201c; pa i mi \u017eelimo biti prihva\u0107eni od strane kolega i u\u010denika. Nije lako biti\u00a0onaj\/ona<\/em>\u00a0koji\/koja uvijek ne\u0161to tra\u017ei, izmi\u0161lja i mudruje.<\/p>\n\n\n\n Kako ipak samog sebe motivirati da neprestano unapre\u0111ujemo svoje metode (ba\u0161 onda kad smo se napokon uhodali), svoje znanje i, \u0161to je najva\u017enije, dolazimo li mi prvi u \u0161kolu zadovoljni i s vjerom u sustav? Svi mi imamo dijelove nastavnih sadr\u017eaja za koje smo jo\u0161 na fakultetu te\u0161ko pronalazili motivaciju, a sada su dio redovnoga programa koje moramo pou\u010davati. I to na motiviraju\u0107i na\u010din?<\/p>\n\n\n\n Postoje neki \u010dimbenici[11]\u00a0koji nas mogu potaknuti na \u201ebolji\u201c, odnosno druga\u010diji rad. Prisustvovanjem stru\u010dnim skupovima i ostalim oblicima usavr\u0161avanja stje\u010demo nova znanja i kompetencije, dolazi do razmjene informacije sa kolegama, me\u0111usobnog pomaganja savjetima i iskustvenim primjerima. Ve\u0107 u ugodnom dru\u0161tvu kolega i uvidom da nas se ve\u0107ina susre\u0107e s istim problemima, oni nam postaju lak\u0161i i prihvatljiviji, te ih br\u017ee osvijestimo i na tom tragu reagiramo. Interes prema novom, znanjima i struci, koji \u017eelimo posti\u0107i kod svojih u\u010denika, poti\u010de na\u0161 osobni rast.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to svakako djeluje demotiviraju\u0107e[12]\u00a0su okolnosti na koje ne mo\u017eemo utjecati: na primjer, manjak sredstava u sustavu za usavr\u0161avanje i vlastiti napredak, radna okolina i nerazumijevanje za potrebe stru\u010dnoga rada, sama udaljenost do posla, obiteljske okolnosti i sl. Nemogu\u0107nost dovr\u0161avanja zapo\u010detog, kao i neuva\u017eavanje na\u0161e struke s raznih strana, i vi\u0161e je nego obeshrabruju\u0107e. Zato je va\u017eno poku\u0161ati utvrditi u kojoj se mjeri i u kojim okolnostima smanjila motivacija za rad, kako i kakav \u00a0nas napredak mo\u017ee ohrabriti te kakva bi nam podr\u0161ka olak\u0161ala sam proces usavr\u0161avanja i osiguravanja vlastitoga napretka. Nau\u010diti pomo\u0107i i motivirati svoje kolege jednako je va\u017eno kao i motivirati svoje u\u010denike.<\/p>\n\n\n\n Dobra povratna informacija je jedna od mogu\u0107nosti motivacije. Evo nekih primjera kako provjeriti svoju uspje\u0161nost te na taj na\u010din osigurati vjeru u korisnost vlastitoga rada. Nije nu\u017eno da svi odgovori na pitanja budu pozitivni, bitan je njihov rast. Pitanja se odnose na uspjeh, namjenu i radost[13]:<\/p>\n\n\n\n Uzev\u0161i u obzir sve primjere, najva\u017enije je voljeti svoju struku i svoj posao, stalno raditi na unapre\u0111enju i razvoju vlastitih metoda te VJEROVATI u uspjeh. Ono \u0161to je nama zanimljivo, bit \u0107e i u\u010denicima, ono \u0161to nas motivira, motivirat \u0107e i njih, ono \u0161to mi volimo, voljet \u0107e i oni.<\/p>\n\n\n\n Motivacijske tehnike posebno va\u017ene na po\u010detku nastavnoga sata, kada privla\u010dimo pozornost na nastavno gradivo, trebaju biti prisutne u svim stadijima nastavnoga procesa kao vrsta me\u0111u-motivacije. Posebno su va\u017ene pri ponavljanju nastavnoga gradiva te prije provjere znanja i ocjenjivanja. Budu\u0107i da je do sada bilo rije\u010di o op\u0107enitim motivacijskim tehnikama (za u\u010denje i uspjeh), sada bih se osvrnula na konkretne tehnike u nastavi povijesti. Odlu\u010dila sam se na sljede\u0107u podjelu motivacijskih tehnika te \u0107u ukratko rastuma\u010diti ulogu svake od ovih tehnika.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je naglasiti da se ve\u0107ina ovih metoda, ovisno o informati\u010dkoj podr\u0161ci, mo\u017ee odvijati u potpunosti putem interneta. Posjet nekom od svjetskih muzeja putem skype-a, razgovor s kustosom, kori\u0161tenje raznih mobilnih aplikacija znanja (npr. QuizUp), pregled i \u010ditanje digitalizirane povijesne gra\u0111e, omogu\u0107uju nam relativno brz, u\u010denicima trenutno najprihvatljiviji, ali ipak pozitivan rezultat i reakciju koju \u017eelimo potaknuti.<\/p>\n\n\n\n Motivacijske tehnike u\u010denicima pru\u017eaju mogu\u0107nost razvijanja istra\u017eiva\u010dkih i komunikacijskih vje\u0161tina, suosje\u0107anja, kreativnosti, sistematizacije, kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, prosu\u0111ivanja, sposobnosti da proberu dokaze, ocjene va\u017enost i konstruiraju pri\u010du. Na prvi pogled djeluju neizvedivo, tra\u017ee preveliki trud i ulo\u017eeno vrijeme, po\u010dev\u0161i ve\u0107 od najjednostavnijih primjera, navikavaju\u0107i i sebe i u\u010denike na \u201edruga\u010diju\u201c nastavu, s vremenom \u0107e nam svima biti potpuno normalno da bar jednom godi\u0161nje pripremimo zajedni\u010dki projekt ili igrokaz, da bar jednom mjese\u010dno ponavljamo gradivo igraju\u0107i kviz, pogledamo dokumentarni film ili bar isje\u010dak, da svakodnevno koristimo povijesne izvore jer, jednostavno, druga\u010diju nastavu ne\u0107emo poznavati. Samom prepiskom programa i priprema, tuma\u010denjem gradiva i provjeravanjem znanja, ne umanjujemo li va\u017enost vlastite struke i pretvaramo u\u010denike u \u201erobote reprodukcije\u201c? Mislim da moramo i sebe stalno podsje\u0107ati da odvajamo bitno od nebitnoga. Nije li va\u017enije da u\u010denik razvije \u017eelju za samostalno istra\u017eivanje, da on tuma\u010di povijesne situacije svojim roditeljima, umjesto oni njemu, i da slu\u010dajnim prolaskom kraj muzeja po\u017eeli samostalno u\u0107i? Motivirati ih za povijest, zna\u010di puno vi\u0161e nego motivirati ih za nastavu povijesti. Kao nastavnici povijesti prisiljeni smo i du\u017eni puno vi\u0161e od svojih kolega primjerima iz struke nau\u010diti ih kvalitetnom prosu\u0111ivanju i tuma\u010denju.<\/p>\n\n\n\n Na ovome mjestu nisam imala namjeru iznositi konkretne primjere iz prakse, ve\u0107 osvijestiti, prvenstveno sebi, a nadam se i drugim kolegama, teoriju, metode i va\u017enost motivacije u nastavi. A da ne ostane sve samo na papiru, te da teoriju prenesem u stvarnost, nadam se da \u0107u ubrzo predstaviti provedene, ali i nove primjere iz prakse, te vlastitim primjerom pokrijepiti misli i teorije iznesene u ovome, nazovimo ga tako, promi\u0161ljanju jedne nastavnice (ne znanstvenice) povijesti.<\/p>\n\n\n\n [1] Prema predavanju K. Peri\u0161i\u0107:\u00a0Kako da u\u010denje ne bude mu\u010denje<\/em>, odr\u017eano u Prirodoslovnoj \u0161koli Vladimira Preloga , 2. listopada 2014. god.<\/p>\n\n\n\n [2]\u00a0Andrilovi\u0107, V.-\u010cudina,M.:\u201cOsnove op\u0107e i razvojne psihologije\u201c, str 69.<\/p>\n\n\n\n [3]\u00a0Andrilovi\u0107 \u2013 \u010cudina, op.cit., str. 95.<\/p>\n\n\n\n [4]\u00a0E. Jensen: \u201eSuper nastava\u201c, str. 269.<\/p>\n\n\n\n [5]\u00a0ibid.<\/p>\n\n\n\n [6]\u00a0ibid.<\/p>\n\n\n\n [7]\u00a0prema W. Glasser: \u201eNastavnik u kvalitetnoj \u0161koli\u201c i E. Jensen: \u201eSuper nastava\u201c<\/p>\n\n\n\n [8]\u00a0W. Glasser, op.cit., str. 17.<\/p>\n\n\n\n [9]\u00a0W. Glasser, op.cit., str. 43.<\/p>\n\n\n\n [10]\u00a0prema M. Zrn\u010di\u0107: Profesionalni put nastavnika<\/p>\n\n\n\n [11]\u00a0prema T. Dubrovi\u0107: \u201eMotivacija nastavnika za usavr\u0161avanje i profesionalni razvoj\u201c<\/p>\n\n\n\n [12]\u00a0ibid.<\/p>\n\n\n\n [13]\u00a0prema D. Tr\u0161kan: \u201eMotivacijske tehnike u nastavi\u201c<\/p>\n\n\n\n [14]\u00a0R. Stradling: \u201eNastava europske povijesti 20.st.\u201c, str. 213.<\/p>\n\n\n\n Po zavr\u0161etku ljetnih \u201epraznika\u201c, nazovimo ih tako iako, kao i ve\u0107ina mojih kolega, te \u201epraznike\u201c provodim radno, pripremaju\u0107i se za novu \u0161kolsku godinu, primorani smo u relativno kratkome roku ispisati stranice i stranice novih nastavnih programa, \u0161kolskog kurikuluma, tematskih priprema, kriterija ocjenjivanja i sl. Koliko god to poku\u0161avali izbje\u0107i, ve\u0107inu te papirologije prepisujemo, kopiramo ili […]<\/p>\n","protected":false},"author":37,"featured_media":2398,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[26],"tags":[565],"class_list":["post-2390","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-profesionalni-razvoj","tag-motivacija"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2390","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/37"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2390"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2390\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2399,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2390\/revisions\/2399"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2390"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2390"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2390"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}MOTIVACIJSKE TEHNIKE<\/h2>\n\n\n\n
Sustav nagrada i kazni u nastavi<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2014\/11\/nagradivanje.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nPrednosti intrinzi\u010dne motivacije<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
1. Dajte u\u010denicima kontrolu i izbor<\/h3>\n\n\n\n
RAZLIKE<\/strong><\/td> <\/strong>\u0160EF<\/strong><\/td> <\/strong>VODITELJ<\/strong><\/td><\/tr> Tjera na rad<\/td> Vodi<\/td><\/tr> Oslanja se na autoritet<\/td> Oslanja se na suradnju<\/td><\/tr> Govori \u201eJA\u201c<\/td> Govori \u201eMI\u201c<\/td><\/tr> Stvara strah<\/td> Stvara povjerenje<\/td><\/tr> Zna kako<\/td> Pokazuje kako<\/td><\/tr> Izaziva nezadovoljstvo<\/td> Udahnjuje polet<\/td><\/tr> Okrivljuje<\/td> Ispravlja gre\u0161ke<\/td><\/tr> Rad pretvara u tlaku<\/td> Rad pretvara u ne\u0161to zanimljivo<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n 2. Udovoljite potrebama i ciljevima u\u010denika<\/h3>\n\n\n\n
3. \u010cesto dajte povratne informacije<\/h3>\n\n\n\n
4. Ponudite izazove, probleme i novosti<\/h3>\n\n\n\n
5. Ponudite nadu u uspjeh<\/h3>\n\n\n\n
6. Smanjite strah od neuspjeha<\/h3>\n\n\n\n
7. Neka vas u\u010denici upoznaju i vjeruju vam<\/h3>\n\n\n\n
8. Razredna sredina mora biti ugodna i poticajna<\/h3>\n\n\n\n
MOTIVACIJA NASTAVNIKA<\/h2>\n\n\n\n
\n
MOTIVACIJSKE TEHNIKE U NASTAVI POVIJESTI<\/h2>\n\n\n\n
\n
ZAKLJU\u010cAK<\/h2>\n\n\n\n
Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n
BIBLIOGRAFIJA\u00a0<\/h2>\n\n\n\n
\n