{"id":2366,"date":"2012-02-05T20:18:00","date_gmt":"2012-02-05T19:18:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2366"},"modified":"2026-08-14T20:23:57","modified_gmt":"2026-08-14T18:23:57","slug":"adolf-hitler-djetinjstvo-i-mladost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2012\/adolf-hitler-djetinjstvo-i-mladost\/","title":{"rendered":"Adolf Hitler \u2013 djetinjstvo i mladost"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Adolf Hitler (1889. \u2013 1945.) odrastao je u obitelji dominantnog oca i religiozne majke, kao \u010detvrto od \u0161estero djece. U djetinjstvu je ostao upam\u0107en kao samotnjak, bio je povu\u010den i bez prijatelja. U srednjo\u0161kolskoj dobi do\u0161ao je u sukob s konzervativnim ocem Aloisem, koji nije mogao tolerirati umjetni\u010dke ambicije svog sina. Poslije smrti majke Klare, mladi se Hitler zaputio u Be\u010d kako bi se upisao na Umjetni\u010dku akademiju, \u0161to mu nije po\u0161lo za rukom. Gotovo \u0161est godina Hitler je proveo u Be\u010du na samim marginama dru\u0161tva; pre\u017eivljavao je crtaju\u0107i razglednice i povremeno obavljaju\u0107i fizi\u010dke poslove. U to vrijeme, pod razli\u010ditim ideolo\u0161kim utjecajima, po\u010dinje formirati nacionalsocijalisti\u010dke zamisli o germanskoj rasnoj i politi\u010dkoj nadmo\u0107i. Tijekom Prvog svjetskog rata slu\u017ei u njema\u010dkoj vojsci, gdje je ranjen i odlikovan za zasluge na boji\u0161tu. Nakon 1918. zapo\u010dinje Hitlerov politi\u010dki uspon koji \u0107e ga 1933. godine dovesti na \u010delo Njema\u010dke.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Djetinjstvo Adolfa Hitlera<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Adolf Hitler<\/strong> ro\u0111en je u austrijskom gradi\u0107u <strong>Braunau am Inn<\/strong> 20. travnja 1889. godine, kao \u010detvrto od ukupno \u0161estero djece carinskog \u010dinovnika <strong>Aloisa Hiltera<\/strong> (1) i njegove \u017eene <strong>Klare <\/strong>(ro\u0111ene P\u00f6lzl). Obitelj mu je pripadala malogra\u0111anskom sloju a mladi je Hitler poha\u0111ao mjesnu \u0161kolu gdje je pokazao odre\u0111enu nadarenost. (Overy, 2005: 14) Poznato je kako je u djetinjstvu Hitler obo\u017eavao \u010ditati knjige njema\u010dkog pisca Karla Mayja; uzbudljive pri\u010de o sukobima Indijanaca i kauboja predstavljale su magi\u010dni bijeg za mnogu djecu iz konzervativnih sredina srednje Europe s po\u010detka 20. stolje\u0107a. (Bradley, 1967: 66) Pretpostavlja se da je Alois tukao Hitlera dok je ovaj bio dijete; nagla\u0161avanje tog podatka prilikom pisanja Hitlerove biografije danas nerijetko izaziva negodovanje, zbog naizgled vi\u0161e ili manje opravdane \u017eelje da se izazove suosje\u0107anje s mladim Adolfom. (2) Alois Hitler navodno je zlostavljao i svoju dvadeset tri godine mla\u0111u \u017eenu Klaru. (Victor, 1988: 28-29)<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"784\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Klara-i-Alois-1024x784.jpg\" alt=\"Adolfovi roditelji \u2013 Klara i Alois\n\" class=\"wp-image-2379\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Klara-i-Alois-1024x784.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Klara-i-Alois-300x230.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Klara-i-Alois-768x588.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Klara-i-Alois.jpg 1500w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Adolfovi roditelji \u2013 Klara i Alois<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U srednjoj \u0161koli u Linzu Hitler je izgubio volju za u\u010denjem. Godine 1900., neposredno nakon smrti brata Edmunda, trebao je donijeti odluku o svom daljnjem \u0161kolovanju. Izbor se sveo na prestanak \u0161kolovanja, poha\u0111anje tzv. Realschule, koja je naglasak stavljala na tehni\u010dke i znanstvene predmete, ili upis u Gimnaziju. Budu\u0107i da je sve va\u017ene odluke u obitelji donosio konzervativni Alois, koji je humanisti\u010dke studije smatrao neva\u017enima i neprakti\u010dnima, Adolf je upisao Realschule koju je poha\u0111ao do 1905. godine. Slu\u017eba dr\u017eavnog \u010dinovnika bila je svojevrsni ideal obitelji Hitler te se otac nadao kako \u0107e njegov sin krenuti tim putem. O\u010dekivanja Aloisa Hitlera postala su te\u0161ko breme mladog Adolfa koji je sve \u010de\u0161\u0107e dolazio u sukobe sa svojim ocem jer nije \u017eelio graditi karijeru u birokratskim zanimanjima ve\u0107 je sve vi\u0161e naginjao umjetnosti. Srednjo\u0161kolski dani Adolfa Hitlera bili su ispunjeni zbunjeno\u0161\u0107u, povu\u010deno\u0161\u0107u i gnjevom, \u0161to je uvelike odredilo njegov daljnji \u017eivot. Zabilje\u017eeno kako je tada imao lo\u0161e ocjene iz nekoliko predmeta, te je bio me\u0111u manje uspje\u0161nim u\u010denicima u svom razredu. Tako\u0111er, kao poznata politi\u010dka figura 1920-ih govorio je kako je u srednjo\u0161kolskim danima usvojio ideje njema\u010dke nadmo\u0107i i pangermanizma. Pretpostavlja se da je Hitler, prije odlaska u Be\u010d 1907., znao vrlo malo ili gotovo ni\u0161ta o antisemitskoj ideologiji. (Smith, 1967: 68-88)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U&nbsp;<em>Mein Kampfu&nbsp;<\/em>je napisao kako je posebno volio nastavu povijesti te je iznimno cijenio svog profesora. \u201dMo\u017eda je za moj cjelokupni kasniji \u017eivot bilo odre\u0111uju\u0107e, da mi je jednom sre\u0107a podarila takvog nastavnika, koji je kao jedan od rijetkih znao shvatiti, da za nastavu i ispit u\u010dini presudnim stajali\u0161ta. U mojem tada\u0161njem profesoru dr. Leopoldu Potschu, na realnoj \u0161koli u Linzu ovaj je zahtjev bio utjelovljen na stvarno idealan na\u010din. Stari je gospodin, istovremeno dobro\u0107udnog ali i suzdr\u017eanog nastupa, bio u stanju naro\u010dito briljantnom rje\u010dito\u0161\u0107u ne samo prikovati na\u0161u pozornost, ve\u0107 nas stvarno i zanijeti. Jo\u0161 i danas se s blagom ganuto\u0161\u0107u prisje\u0107am tog sijedog \u010dovjeka koji je u \u017earu svojih izlaganja pridonosio da ponekad zaboravimo sada\u0161njost, prenose\u0107i nas kao za\u010darane iz prohujalih vremena te maglene koprene tisu\u0107godi\u0161njeg, ina\u010de suhoparnog, povijesnog sje\u0107anja, u \u017eivu stvarnost. Mi bismo tada sjedili, \u010desto puta dovedeni do vatrenog odu\u0161evljenja, nekad \u010dak ganuti do suza.\u201d (Hitler, 199-: 19) Godine 1905., dvije godine nakon smrti oca Aloisa, Hitler je odustao od \u0161kolovanja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U djetinjstvu Adolf Hitler nije imao pravih prijatelja, a u \u0161koli su ga smatrali svojeglavim i svadljivim. I\u0161ao je na misu u maj\u010dinu crkvu, gdje je pjevao u zboru, \u0161to je ostavilo neizbrisiv dojam \u2013 ne toliko zbog sadr\u017eaja koliko zbog \u010darolije samog obreda. Poslije je govorio: \u201dOpijalo me misno blje\u0161tavilo.\u201d Zbog o\u010deva posla obitelj Hitler se vi\u0161e puta selila, a Adolf nije imao srda\u010dan odnos sa svojim ocem. Iako je bio \u017eenskar, Alois Hitler se 1885. vjen\u010dao s Klarom P\u00f6lzl. \u017dive\u0107i s mu\u017eem koji joj nije pokazivao ljubav i tra\u017ee\u0107i utjehu u katoli\u010danstvu, Klara je vodila nesretan \u017eivot, koji je ubla\u017eavala samo duboka ljubav njezina sina. Kad je umrla od raka dojke 1907., \u010detiri godine nakon mu\u017ea, mladi je Adolf do\u017eivio traumu. Hitler je tako ostao samotnjak, bez bliskih odnosa sa \u017eenama, ako ne ra\u010dunamo romanti\u010dnu vezu s ne\u0107akinjom koja se zatim ubila i kasniju vezu s Evom Braun. U pubertetu je zaklju\u010dio da je svijet \u017ealosno i nesnosno mjesto. (Green, 2006: 315-316)<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"683\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/hico-1901-1024x683.jpg\" alt=\"Hitler kao \u0161kolarac 1901. godine\n\" class=\"wp-image-2381\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/hico-1901-1024x683.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/hico-1901-300x200.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/hico-1901-768x512.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/hico-1901.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Hitler kao \u0161kolarac 1901. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jedini zabilje\u017eeni prijatelj iz njegove mladosti bio je August Kubizek, kojeg je upoznao u Linzu. Obojica su sanjali o karijerama umjetnika. Mla\u0111i je Kubizek u Hitleru vidio oli\u010denje snage i odlu\u010dnosti te je s njim dijelio prijezir prema malogra\u0111anskoj srednjoj klasi i caristi\u010dkim \u010dinovnicima. (Smith, 1967: 100-108) Kubizek je napisao kako bi Hitler postao iznimno uzrujan kada bi neka djevojka zapo\u010dela flertovati s njim. Navodno se u Linzu zaljubio u dvije godine stariju Stefanie, djevojku iz srednje klase koja je postala njegova opsesija i nikad uzvra\u0107ena ljubav. Prema Kubizeku, Hitler je zami\u0161ljao razgovore sa Stefanie i \u010dak je ma\u0161tao kako bi ju zaprosio, no nikada nije imao dovoljno hrabrosti da joj se obrati. (Victor, 1988: 37-38) S navr\u0161enih osamnaest godina Hitler je sve podredio svojim nejasnim umjetni\u010dkim snovima, jednom obliku eskapizma od turobne stvarnosti. (Smith, 1967: 100-108)<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Be\u010dki dani<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon smrti majke oti\u0161ao je u Be\u010d kako bi ostvario karijeru slikara ili arhitekta, no to mu nije uspjelo.<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada mi je umrla majka, Sudbina je ve\u0107 u neku ruku donijela svoju odluku. U tim posljednjim mjesecima njene bolesti otputovao sam u Be\u010d radi polaganja prijamnog ispita na Akademiji. Opskrbljen debelim zave\u017eljajem crte\u017ea, po\u0161ao sam tada na put uvjeren da \u0107u ispit polo\u017eiti s lako\u0107om. U realci sam ve\u0107 bio daleko najbolji crta\u010d u svom razredu. Od tada se moja sposobnost izvanredno dalje razvila, tako da me je moje vlastito zadovoljstvo u\u010dinilo ponosnim i sretnim \u2013 nadaju\u0107i se najboljem. Samo bi se ponekad javila jedna sjena: \u010dinilo mi se da je moj slikarski talent mogao biti nadma\u0161en crta\u010dkim, naro\u010dito na skoro svim podru\u010djima arhitekture. Tako je rastao moj interes za arhitekturu, i to sve vi\u0161e i vi\u0161e. To se jo\u0161 ubrzalo, naro\u010dito nakon \u0161to sam s jo\u0161 nepunih \u0161esnaest godina smio na dva tjedna otputovati u posjet Be\u010du. Otputovao sam tamo da bih prou\u010dio galeriju slika u dvorskom muzeju, ali sam se zanimao skoro jedino za muzeje. Danima sam, od rana jutra do kasno u no\u0107, jurio od jedne do druge znamenitosti, ali su to uvijek bile samo gra\u0111evine, koje su me u prvom redu op\u010dinjavale. Tako sam satima mogao stajati pred Operom, satima se diviti Parlamentu; cijela Ringstrasse je na mene djelovala kao \u010darolija iz tisu\u0107u i jedne no\u0107i. Sada sam, po drugi puta, bio u lijepom gradu i s goru\u0107im nestrpljenjem, \u010dak i gordim samopouzdanjem, \u010dekao rezultate svoga prijamnog ispita. Bio sam toliko uvjeren u uspjeh, da me je obavijest o odbijanju pogodila kao iznenadan udar grom iz vedra neba. A ipak je bilo ba\u0161 tako. Kad sam se predstavio rektoru i zamolio ga za obja\u0161njenje razloga zbog kojih nisam primljen u op\u0107u slikarsku \u0161kolu Akademije, taj me je gospodin uporno uvjeravao da se iz mojih donesenih crte\u017ea nedvosmisleno iskazuje moja nepodobnost za slikara, te da je o\u010digledna moja sposobnost za podru\u010dje arhitekture. Za mene, ni u kom slu\u010daju, nije slikarska, ve\u0107 bi u pitanje do\u0161la \u0161kola arhitekture na Akademiji. Neshvatljivo je da do sada nisam poha\u0111ao ni graditeljsku \u0161kolu, a niti nastavu arhitekture. Te\u0161ko potresen, napustio sam hansensko rasko\u0161no zdanje na Schillerplatzu, po prvi puta u svom mladom \u017eivotu u nesuglasju sa samim sobom. Ono \u0161to sam \u010duo o svojoj sposobnosti, odjednom mi se \u010dinilo kao prodoran bljesak otkri\u0107a raskoraka od kojeg sam jo\u0161 odavno patio, a da do sada nisam mogao nikako na\u0107i \u010disti ra\u010dun o tome, za\u0161to i zbog \u010dega. U nekoliko sam dana saznao, eto, i sam, da bih jednom mogao postati graditelj. Dakako, put je bio ne\u010duveno te\u017eak, jer ono \u0161to sam do tada iz prkosa propu\u0161tao u realci, sada mi se trebalo gorko osvetiti. Poha\u0111anje arhitektonske \u0161kole na Akademiji bilo je ovisno o poha\u0111anju gra\u0111evinske tehni\u010dke \u0161kole, a pristup u nju, uvjetovan je prethodno polo\u017eenom srednjo\u0161kolskom maturom. Sve mi je to potpuno nedostajalo. Po ljudskim mjerilima, ispunjenje moga umjetni\u010dkog sna nije vi\u0161e, dakle, bilo mogu\u0107e.<\/p>\n<cite>Hitler, 199-: 25-26<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon \u0161to nije uspio upisati Umjetni\u010dku akademiju Hitler je \u010desto odlazio na koncerte i u kazali\u0161te slu\u0161aju\u0107i Wagnerove opere kojima je dirigirao skladatelj Gustav Mahler. (Overy, 2005: 14) Hitler se divio be\u010dkoj monumentalnoj arhitekturi; do\u017eivljavao ju je kao izraz mo\u0107i i veli\u010danstvene povijesti. (Evans, 2003: 163) Kada je uslijed nedostatka novca ostao bez smje\u0161taja, dane je provodio s be\u010dkim besku\u0107nicima tra\u017ee\u0107i privremene poslove. (Overy, 2005: 14) Nije poznato koliko je fizi\u010dkog posla Hitler kao mladi\u0107 obavio u Be\u010du. Ipak, upravo se tamo po prvi put susreo s idejom o sindikatu, kao mjestu radni\u010dkog udru\u017eenja. Tvrdio je kako ga je sabla\u017enjavalo radni\u010dko odbijanje \u201dsvega\u201d. Za njega najiritantnije socijalisti\u010dke pri\u010de koje su kru\u017eile me\u0111u radnicima bile su one o dr\u017eavi kao kapitalisti\u010dkom izumu. Iako je isprva nastojao zadr\u017eati mi\u0161ljenje za sebe, kasnije je do\u0161ao u sukob s kolegama koje je zamrzio zbog njihovih uvjerenja. Kada je \u017eidovstvo doveo u neraskidivu vezu s omra\u017eenim marksizmom, stvorio je pogubnu politi\u010dku mantru koja \u0107e mu omogu\u0107iti streloviti politi\u010dki uspon za ne\u0161to vi\u0161e od dva desetlje\u0107a. (Jenks, 1960: 158-159)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U suradnji sa skitnicom Reinholdom Hanischom, Hitler je oko 1910. godine po\u010deo slikati razglednice i manje crte\u017ee s motivima Be\u010da, kako bi si mogao osigurati nekakav prihod za \u017eivot. \u010cesto je reproducirao jednu te istu sliku, ali znao je biti i originalan te iznimno brz u izradi radova osrednje kvalitete. Kao vo\u0111a Tre\u0107eg Reicha s ogor\u010denjem se prisje\u0107ao vremena kada je svoje radove morao prodavati sramotno ispod cijene. (Smith, 1967: 133-141)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U petogodi\u0161njem mladena\u010dkom razdoblju u Be\u010du nema mnogo znakova koji bi ukazivali na njegovu kasniju politi\u010dku karijeru; zanimala ga je pu\u010dka politika i privla\u010dio pangermanski nacionalizam, no u tom ranom stadiju nije jasno je li njegov nacionalizam bio i izri\u010dito antisemitski. Kako god bilo, nije bio \u010dlan niti jedne etablirane politi\u010dke opcije. No plah, uljudan mladi\u0107, nespretan u dru\u0161tvu, koji je ponekad znao biti i grub i nepopustljiv u svojim nazorima, neiskren, sebi\u010dan i be\u0161\u0107utan prema prijateljima, prepoznatljivo je nagovije\u0161tao podvojenu li\u010dnost iz tridesetih godina. (Overy, 2005: 14) Njegov \u017eivot, a na\u017ealost i \u017eivote milijuna drugih ljudi, jednim dijelom je odredio i osje\u0107aj manje vrijednosti koji je Hitler razvio tijekom svojih be\u010dkih dana.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">William A. Jenks je u svojoj knjizi&nbsp;<em>Vienna and the Young Hitler<\/em>&nbsp;(1960.) nastojao \u0161to vjernije do\u010darati duh grada Be\u010da u kojem je Hitler proveo, kako sam autor ka\u017ee, \u0161est besciljnih ali iznimno va\u017enih godina. Jenks tvrdi kako je razvoj ideje o totalitarnom nacionalizmu u srcu kozmopolitskog europskog grada, koji je predstavljao polazi\u0161nu to\u010dku ideje o zajedni\u0161tvu kr\u0161\u0107anske civilizacije, jedna od najve\u0107ih ironija na\u0161eg vremena. (Jenks, 1960: 1-2)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U drugoj polovici 19. stolje\u0107a, Be\u010d je zahvatila industrijska revolucija s kojom su do\u0161la i odre\u0111ena dru\u0161tveno-politi\u010dka previranja. Liberali, komunisti, njema\u010dki nacionalisti i ostali borili su se za svojih pet minuta na politi\u010dkoj sceni habsbur<em>\u0161<\/em>ke prijestolnice. Kako god bilo, i druge su europske metropole imale sli\u010dne probleme; Pariz, London, Berlin i Rim tako\u0111er su bili prenapu\u010deni i rastrgani politi\u010dkim borbama. Europske nacije na rubu svjetskog sukoba tra\u017eile su nova podru\u010dja za gospodarsku eksploataciju i dominaciju. Prema Jenksu, deseci velikih gradova mogli su stvoriti pedesetak ljudi Hitlerovog profila. Postavlja se pitanje, kakav je utjecaj Be\u010d imao na mladi\u0107a iz Braunaua? Vrlo vjerojatno, niti jednog zna\u010dajnijeg politi\u010dara iz prve polovice 20. stolje\u0107a nije tako jako odredila jedna urbana sredina u kojoj je ovaj proveo \u017eivot, kao \u0161to je Hitlerovu osobnost oblikovao Be\u010d. Ogromni grad gdje je \u017eivjelo mno\u0161tvo otu\u0111enih pojedinaca samo je potencirao razli\u010dite oblike Hitlerovog bijesa koji je postupno prelazio u fatalni fanatizam. U&nbsp;<em>Mein Kampfu<\/em>&nbsp;je kasnije zapisao kako je jedini prijatelj koji ga nikada nije napu\u0161tao tijekom be\u010dkih dana bila glad. Njegove mladena\u010dke snove o umjetni\u010dkoj budu\u0107nosti uni\u0161tili su profesori koji su ga sru\u0161ili na prijemnom ispitu, dok su se socijalisti rugali Hitlerovim uvjerenjima o rasi tako \u0161to su prednost davali bezli\u010dnoj rulji nazvanoj \u201dproletarijat\u201d. Za mladog Hitlera habsbur\u0161ka politika postupnog popu<em>\u0161<\/em>tanja Ma\u0111arima i Slavenima, koji su prema njemu uni\u0161tavali germansku dr<em>\u017e<\/em>avu, bila je jo\u0161 jedno veliko razo\u010daranje. No s gotovo beskrajnim vremenom za prou\u010davanje dnevnih tiskovina i politi\u010dkih ideja, mladi je Hitler stvorio vlastitu hibridnu ideologiju. Od pangermanista je preuzeo zamisli o krvi i rasi, od Habsburga po<em>\u0161<\/em>tovanje prema tradiciji, a od socijalisti\u010dkih krugova originalne i u\u010dinkovite na\u010dine agitiranja i \u0161irenja propagande. Temelji nacionalsocijalizma bili su postavljeni. \u201dBe\u010d je bio i ostao moja najte\u017ea, ali i najva\u017enija, \u017eivotna \u0161kola.\u201d, napisao je kasnije Hitler. (Jenks, 1960: 1-2)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U biografskoj knjizi o \u017eivotu mladog Staljina, britanski povjesni\u010dar Montefiore iznosi podatak kako su po\u010detkom 1913. godine u Be\u010du \u017eivjela dva budu\u0107a titana svjetske politike; Hitler i Staljin. Obojica su s prijezirom gledali na Habsburgovce te su, i Hitler i Staljin, bili opsjednuti rasnim pitanjem. Hitler je razvijao antisemitske poglede, dok je Staljin istra\u017eivao za svoj \u010dlanak o nacionalnostima \u010dije \u0107e zamisli o strogo centraliziranom, nadnacionalnom i totalitarnom dr\u017eavnom aparatu primijeniti u politici Sovjetskog Saveza. \u017didovi su za obojicu bili problem; Hitler je u njima vidio odbojne socijaliste, rasu koja predstavlja prijetnju, dok je Staljin prezirao njihov nomadski duh, misti\u010dnost, i ta\u0161tinu koju je uo\u010dio kod Trockog. Gotovo trideset godina kasnije, ideolo\u0161ke strukture jednog Austrijanca i jednog Gruzijca sukobit \u0107e se u najbrutalnijem ratu u povijesti \u010dovje\u010danstva. (Montefiore, 2007: 274)<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Prvi svjetski rat<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hitler je nastojao izbje\u0107i slu\u017eenje vojnog roka u habsbur\u0161koj vojsci te je 1913. godine pobjegao u M\u00fcnchen. Ipak, austrijske vlasti su ga uhvatile. Nakon medicinskog pregleda progla\u0161en je fizi\u010dki nesposobnim za vojnu slu\u017ebu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vratio se u M\u00fcnchen te je ulaskom Njema\u010dkog Carstva u Prvi svjetski rat odu\u0161evljeno pristupio Bavarskoj vojsci ve\u0107 2. kolovoza 1914. godine. Nakon zavr\u0161ene obuke 29. listopada 1914. poslan je u Belgiju na rati\u0161te. Imao je \u010din kurira, a u studenome je promaknut u \u010din kaplara. U prosincu je dobio \u017deljezni kri\u017e II. klase zbog svojih zasluga na boji\u0161tu (\u201dnajsretniji dan u mom \u017eivotu\u201d pisao je svom minhenskom stanodavcu). Svoje vojne obaveze Hitler je shva\u0107ao vrlo ozbiljno te je bio vrlo po\u017ertvovan vojnik. (Davison, 2005: 336) Ostao je sa\u010duvan njegov izvje\u0161taj s boji\u0161nice, iz kojeg je o\u010dito koliko je u\u017eivao u ratu: \u201dPucnjava traje od pet ujutro do pet popodne. Na\u0161i gubici su relativno te\u0161ki\u2026 Napor je ogroman. Na\u017ealost, Englezi su prestali napadati.\u201d (Victor, 1998: 54-55)<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"800\" height=\"616\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Bundesarchiv_Bild_146-1974-082-44_Adolf_Hitler_im_Ersten_Weltkrieg.jpg\" alt=\"Nakon mobilizacije 1914. godine \u2013 sa lijeva na desno: stoje: Sperl (M\u00fcnchen), Litigraph, Max Mund (M\u00fcnchen), Vergolder, sjede: Georg Wimmer (M\u00fcnchen), Strassenbahner, Josef Inkofer (M\u00fcnchen) Lausamer (Fallen), Hitler, le\u017ee: Balthasar Brandmayer (Bad Aibling)\" class=\"wp-image-2372\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Bundesarchiv_Bild_146-1974-082-44_Adolf_Hitler_im_Ersten_Weltkrieg.jpg 800w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Bundesarchiv_Bild_146-1974-082-44_Adolf_Hitler_im_Ersten_Weltkrieg-300x231.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Bundesarchiv_Bild_146-1974-082-44_Adolf_Hitler_im_Ersten_Weltkrieg-768x591.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Nakon mobilizacije 1914. godine \u2013 sa lijeva na desno: stoje: Sperl (M\u00fcnchen), Litigraph, Max Mund (M\u00fcnchen), Vergolder, sjede: Georg Wimmer (M\u00fcnchen), Strassenbahner, Josef Inkofer (M\u00fcnchen) Lausamer (Fallen), Hitler, le\u017ee: Balthasar Brandmayer (Bad Aibling)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nekriti\u010dki se odnosio prema svojim nadre\u0111enima i nije imao bliskih prijatelja. Vrijeme je uglavnom provodio \u010ditaju\u0107i. Nije pio ni pu\u0161io, niti je posje\u0107ivao bordele. Tvrdio je \u201dda nema vremena za \u017eene\u201d. Suborci su ga smatrali \u010dudakom. Pretpostavlja se da je ovo razdoblje uvelike utjecalo na razvoj Hitlerove li\u010dnosti. Sam je Hitler rekao kako je to najzna\u010dajnije doba njegova zemaljskog \u017eivota. Ipak, do kraja rata vi\u0161e nije napredovao u \u010dinovima; neki povjesni\u010dari pretpostavljaju da je sam Hitler odbijao razgovore o svom promaknu\u0107u jer se nije \u017eelio maknuti od obi\u010dnih vojnika gdje se najbolje osje\u0107ao. Drugi pak smatraju da mu je napredovanje onemogu\u0107eno zbog \u010dinjenice da je bio Austrijanac. U kolovozu 1918. je dobio \u017deljezni kri\u017e I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je do\u010dekao u bolnici gdje se lije\u010dio od kratkoro\u010dnog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. \u0160okiran kapitulacijom carske Njema\u010dke u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njema\u010dka vojska nije bila pora\u017eena u ratu, nego je, navodno, \u201cizdana\u201d od skupine koju su \u010dinili ratni profiteri, \u017didovi, socijalisti, \u0161trajka\u0161i i razni nenjema\u010dki \u201cunutarnji neprijatelji\u201d koji su se uvukli u vladaju\u0107e strukture. Nacionalni je poraz shvatio kao osobno poni\u017eenje i nosio je u sebi nekontroliranu, strasnu \u017eelju za osvetom. (Overy, 2005: 14-15)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada je stigao u Njema\u010dku, Hitler je bio samo jo\u0161 jedan izgubljeni i siroma\u0161ni mladi\u0107 u mo\u0107nom, imperijalisti\u010dki nastrojenom carstvu. Poslije rata karte su se promijenile; Austrijanac je zapo\u010deo svoj uspon u zemlji izmu\u010denoj ratnim stradanjima i siroma\u0161tvom. (3)<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"800\" height=\"539\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/800x800_Hitler_with_other_German_soldiers.jpg\" alt=\"Predah u ratu \u2013 Hitler je sasvim lijevo\n\" class=\"wp-image-2376\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/800x800_Hitler_with_other_German_soldiers.jpg 800w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/800x800_Hitler_with_other_German_soldiers-300x202.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/800x800_Hitler_with_other_German_soldiers-768x517.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Predah u ratu \u2013 Hitler je sasvim lijevo<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Vo\u0111a tisu\u0107ljetnog njema\u010dkog carstva<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U mnogo \u010demu Hitler je ostao nezreo \u010dak i djetinjast do kraja \u017eivota. Bolje se slagao s djecom (i \u017eivotinjama) nego s odraslima, u \u010dijoj je nazo\u010dnosti ponekad osje\u0107ao nelagodu. Volio je dje\u010dje stvari, slatki\u0161e i \u010dokoladu (obi\u010davao je stavljati sedam \u017eli\u010dica \u0161e\u0107era u \u010daj), cirkus i kino, gdje je najvi\u0161e volio \u201dSnjeguljicu i sedam patuljaka\u201d i \u201dKing Konga\u201d. Volio je \u010ditati pri\u010de o ameri\u010dkim kaubojima i Indijancima, pogotovo pustolovne pri\u010de Karla Maya, Nijemca koji je pisao o ameri\u010dkoj granici koju nikada nije vidio. I druge navike koje je stekao u dje\u010da\u0161tvu ostale su mu do smrti. Fantazije iz djetinjstva obojile su \u017eivot odraslog \u010dovjeka. (Green, 2006: 319)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010covjek koji je mogao oboriti Versajski sporazum, obnoviti njema\u010dku vojnu mo\u0107, objaviti rat polovici svijeta i uni\u0161titi milijune nerazumljivo se razlikovao od uskogrudnoga, moralizatorskog, malogra\u0111anskog Hitlera \u010diji je omiljeni dnevni obrok bio poslijepodnevni \u010daj. Obi\u010dni Hitler bio je pedantan i izbirljiv, njegovi ukusi u kulturi bili su ograni\u010deni, a re\u017eim privatnog \u017eivota uko\u010den i asketski, osobito tijekom rata. Mrzio je pu\u0161enje, bio je trezvenjak i vegetarijanac. (Overy, 2005: 20-21) Pred kraj rata Hitlerovo se zdravlje iznimno pogor\u0161alo \u0161to je utjecalo na njegovo dono\u0161enje odluka. Pretpostavlja se da je obolio od Parkinsonove bolesti. (Green, 2006: 319)<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"678\" height=\"458\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/hitler-webp.webp\" alt=\"\" class=\"wp-image-2374\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/hitler-webp.webp 678w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/hitler-webp-300x203.webp 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 678px) 100vw, 678px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Unato\u010d mitologizaciji nacisti\u010dke ideologije i Hitlerovog lika, o\u010dito je kako su&nbsp;<em>F\u00fchrerova&nbsp;<\/em>stremljenja jednim dijelom bila uvjetovana i njegovim mladena\u010dkim iskustvima. Pojednostavljeno re\u010deno, u vrtlogu politi\u010dke napetosti poslije Prvog svjetskog rata, jedan je \u010dovjek vidio svoju priliku da svijet uvu\u010de u sukob kako bi mogao poraziti vlastite demone. (4) Unato\u010d \u010dinjenici da su o Hitleru napisane brojne knjige, on je i dalje enigma za povjesni\u010dare. Mnogi dokumenti o njegovoj mladosti su skriveni ili uni\u0161teni, odre\u0111eni ljudi koji su ga ne\u0161to bolje poznavali prije nego \u0161to je postao apsolutni vo\u0111a&nbsp;<em>Reicha<\/em>&nbsp;su ubijeni. Fascinacija Hitlerovom osobno\u0161\u0107u i dalje je prisutna u suvremenoj historiografiji, no prema Davidu Welchu, ona nerijetko vodi u domenu \u017eutila i znanstvenog zastranjenja. (Welch, 2001: 2) Pisati o Hitlerovim danima provedenim u Be\u010du ili njegovim iskustvima iz Prvog svjetskog rata, bez uzimanja u obzir njihovog zna\u010daja za Hitlerov politi\u010dki put i nacionalsocijalisti\u010dku ideologiju, zna\u010di uklopiti se u okvire kojima Welch upu\u0107uje svoju konstruktivnu kritiku.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong>Bilje\u0161ke<\/strong><\/h3>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Poznato je nekoliko kontroverznih teorija o promjeni prezimena Hitlerova oca Aloisa iz Schickelgruber u Hitler. Franz Jetzinger tako\u0111er je nastojao rasvijetliti Fuehrerovo porijeklo; prema njemu Hitlerov djed je bio \u017didov iz Graza, no za to nemamo gotovo nikakvih pouzdanih dokaza.<\/li>\n\n\n\n<li>U knjizi\u00a0<em>Hitler\u2019s Millennial Reich: Apocalyptic Belief and the Search for Salvation<\/em>, str. 108., David Redles pi\u0161e kako je Hitler imao sretno djetinjstvo ispunjeno \u201dfantazijom i igrom\u201d.<\/li>\n\n\n\n<li>U knjizi\u00a0<em>Hitler \u2013 The Pathology of Evil<\/em>, str. 6., George Victor navodi \u010detiri klju\u010dna \u010dimbenika koji su utjecali na Hitlerov uspon: 1) Politi\u010dka nestabilnost u Njema\u010dkoj; \u010desti poku\u0161aji prevrata, pojava privatnih vojnih odreda, uli\u010dne borbe itd., 2) Te\u0161ka gospodarska situacija; Francuska kontrolira regiju Ruhr, koja sadr\u017ei gotovo 80% njema\u010dkog ugljena i \u017eeljezne rude, iznimno visoka inflacija, 3) Dru\u0161tvene promjene; aristokracija polako gubi zna\u010daj, srednja klasa sve je siroma\u0161nija, \u017eene tra\u017ee ve\u0107a prava, itd., 4) Strah od komunizma i \u017eelja za osvetom onima koji su potpisali \u201dsramotni poraz\u201d Njema\u010dke u Prvom svjetskom ratu.<\/li>\n\n\n\n<li>Povjesni\u010dar George Victor je napisao kako je Hitler vidio rat kao priliku da rije\u0161i vlastite probleme. Ostala je upam\u0107ena njegova izjava iz 1932. godine: \u201dRat je vje\u010dan, rat je univerzalan. Ne postoji po\u010detak kao \u0161to nema ni mira. Rat je \u017eivot\u2026 Rat je porijeklo svega\u201d. Izvor: Victor, George,\u00a0<em>Hitler<\/em>, str. 53.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n<ol start=\"1\" class=\"wp-block-list\">\n<li>Davison, Michael Worth (urednik),\u00a0<em>Kada, gdje, za\u0161to i kako se dogodilo<\/em>, Mozaik knjiga, Zagreb, 2005.<\/li>\n\n\n\n<li>Evans, Richard J.,\u00a0<em>The Coming of the Third Reich<\/em>, The Penguin Press, New York, 2003.<\/li>\n\n\n\n<li>Green, Vivian H. H.,\u00a0<em>Ludilo kraljeva<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.<\/li>\n\n\n\n<li>Hitler, Adolf,\u00a0<em>Moja borba<\/em>, Kvrga izdava\u0161tvo, 199-<\/li>\n\n\n\n<li>Jenks, William A.,\u00a0<em>Vienna and the Young Hitler<\/em>, Columbia University Press, New York, 1960.<\/li>\n\n\n\n<li>Montefiore, Simon Sebag,\u00a0<em>Young Stalin<\/em>, Phoenix, London, 2007.<\/li>\n\n\n\n<li>Overy, Richard,\u00a0<em>Diktatori \u2013 Hitlerova Njema\u010dka i Staljinova Rusija<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.<\/li>\n\n\n\n<li>Redles, David,\u00a0<em>Hitler\u2019s Millennial Reich: Apocalyptic Belief and the Search for Salvation<\/em>, New York University Press, New York, 2005.<\/li>\n\n\n\n<li>Smith, Bradley F.,\u00a0<em>Adolf Hitler \u2013 His Family, Childhood and Youth<\/em>, Stanford University, California, 1967.<\/li>\n\n\n\n<li>Victor, Geroge,\u00a0<em>Hitler \u2013 The Pathology of Evil<\/em>, Brassey\u2019s, Virginia, 1998.<\/li>\n\n\n\n<li>Welch, David,\u00a0<em>Hitler \u2013 Profile of a Dictator<\/em>, Routeledge, London, 2001.<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Adolf Hitler (1889. \u2013 1945.) odrastao je u obitelji dominantnog oca i religiozne majke, kao \u010detvrto od \u0161estero djece. U djetinjstvu je ostao upam\u0107en kao samotnjak, bio je povu\u010den i bez prijatelja. U srednjo\u0161kolskoj dobi do\u0161ao je u sukob s konzervativnim ocem Aloisem, koji nije mogao tolerirati umjetni\u010dke ambicije svog sina. Poslije smrti majke Klare, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":36,"featured_media":2370,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[301],"class_list":["post-2366","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-adolf-hitler"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2366","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/36"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2366"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2366\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2383,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2366\/revisions\/2383"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2370"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2366"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2366"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2366"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}