{"id":2293,"date":"2008-10-06T14:42:00","date_gmt":"2008-10-06T12:42:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=2293"},"modified":"2026-08-14T15:15:13","modified_gmt":"2026-08-14T13:15:13","slug":"besmrtni-bonaparte-kako-je-napoleon-koristio-promidzbu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2008\/besmrtni-bonaparte-kako-je-napoleon-koristio-promidzbu\/","title":{"rendered":"Besmrtni Bonaparte \u2013 kako je Napoleon koristio promid\u017ebu?"},"content":{"rendered":"\n

Napoleon Bonaparte<\/strong>\u00a0jedna je od li\u010dnosti koje su obilje\u017eile povijest \u010dovje\u010danstva, te predmet brojnih rasprava. Zahvaljuju\u0107i promid\u017ebi u svoju korist, svojedobno je postao jako popularan me\u0111u svojim vojnicima i \u0161irokim masama. Memoari \u201eBesmrtnog Bonapartea\u201c(2), kako su ga nazivale tada\u0161nje novine, nastali kasnije na Svetoj Heleni znatno su pridonijeli daljnjem razvoju mita o Napoleonu, koji \u0107e kasnije postati inspiracija brojnim autorima, od starijih knji\u017eevnika poput Tolstoja, Stendhala ili Balzaca do suvremenih autora \u010dija su djela u novije vrijeme mnogo puta prilago\u0111ena za velike i male ekrane.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Popularnost generala u usponu<\/h2>\n\n\n\n

Bonaparteova popularnost dok je bio general koji se uspinjao ljestvama svoje vojni\u010dke karijere, rasla je zahvaljuju\u0107i razli\u010ditim sredstvima promid\u017ebe kojima je upravljao i koja su dokaz njegove diktatorske vlasti. U ta sredstva mo\u017eemo ubrojiti razli\u010dite \u010dasopise, novine, izvje\u0161taje, umjetnost, \u201cpasivnu promid\u017ebu\u201d, ali i cenzuru kojom se ograni\u010davala dostupnost informacija javnosti.(3)<\/p>\n\n\n\n

\u010casopisi i novine<\/h3>\n\n\n\n

Napoleonova slava najvi\u0161e je rasla za vrijeme pohoda na Italiju.\u00a0Messager du Soir<\/em>\u00a0je u o\u017eujku 1796., prije nego \u0161to je pohod po\u010deo, objavio \u010dlanak o\u00a0ambicioznom generalu<\/em>.(4) Desno orijentirane novine poput\u00a0La Censure<\/em>\u00a0optu\u017eivale su ga da se postavlja iznad Direktorija.<\/p>\n\n\n\n

Rojalisti\u010dki\u00a0L\u2019Invariable<\/em>\u00a0pisao je o njemu kao o\u00a0diktatoru koji zloupotrebljava svoj polo\u017eaj<\/em>, dok su urednici \u010dasopisa\u00a0L\u2019Historien<\/em>\u00a0postavljali pitanje: \u201cBonaparte, je li on general Republike ili novi Omar?<\/em>\u201c(5)<\/p>\n\n\n\n

Nakon dr\u017eavnog udara Napoleon je takve novine zabranio, onemogu\u0107avaju\u0107i im bilo kakav oblik podr\u0161ke i pomo\u0107i. Nakon toga, osnovao je vi\u0161e novina i \u010dasopisa kojima je on upravljao. Journal de g\u00e9n\u00e9ral Bonaparte et des hommes vertueux, Courrier de l\u2019Arm\u00e9e d\u2019Italie,\u00a0 La France vue de l\u2019Arm\u00e9e d\u2019Italie, Journal de Malte, Courier de l\u2019\u00c9gypte<\/em>\u00a0bili su \u010dasopisi i novine koji su hvalili njegove vojni\u010dke uspjehe, pisali o njemu kao\u00a0besmrtnom Bonaparteu, velikom, novom Hanibalu, mladom heroju Republike, talijanskom osvaja\u010du, nepobjedivom, sretniku Bonaparteu.<\/em>(6)<\/p>\n\n\n\n

Uspore\u0111ivali su ga s anti\u010dkim junacima, \u010dak ga stavljaju\u0107i i iznad njih. Preko svojih novina on se obra\u010dunavao sa svojim politi\u010dkim protivnicima, davao javnosti informacije koje su mu odgovarale i op\u0107enito, promovirao sebe kao li\u010dnost.\u00a0Courrier de l\u2019Arm\u00e9e d\u2019Italie<\/em>\u00a0slu\u017eio je i za podizanje morala njegovim vojnicima. Poznatije novine, poput\u00a0Le Moniteur universel<\/em>\u00a0ili\u00a0La D\u00e9cade Philosophique<\/em>\u00a0tako\u0111er su izvje\u0161tavali o njegovim djelima. Svaki Bonaparteov korak bila je vijest.<\/p>\n\n\n\n

Izvje\u0161taji, proglasi, korespondencija<\/h3>\n\n\n\n

Svoja postignu\u0107a Napoleon je preuveli\u010davao, pa \u010dak i kad je bila rije\u010d o nekim manjim uspjesima. Njegovi\u00a0blistavi\u00a0<\/em>izvje\u0161taji probudili su sumnju \u010dlanova Direktorija, ali on je riskirao \u010dak i svoj odlazak s vlasti kako bi stvorio mit o sebi i nepobjedivosti svoje vojske. Njegova samopromid\u017eba bili su njegovi izvje\u0161taji proglasi i korespondencija koji su bili va\u017eni \u010dimbenici za njegovu daljnju karijeru.<\/p>\n\n\n\n

Stil koji je on rabio u svojim izvje\u0161\u0107ima bio je vi\u0161e literaran, nego slu\u017eben. Njegova jednostavnost, snaga i dramati\u010dnost privukle su pa\u017enju francuske javnosti. Dobar primjer za to je i izvje\u0161taj iz 14. travnja 1796. u kojem stoji \u201cGeneral Mass\u00e9na se pojavio i posijao smrt i uni\u0161tenje.<\/em>\u201c(7)<\/p>\n\n\n\n

\u010cak i kad sve nije i\u0161lo glatko, kao primjerice, kod Mantove, Napoleon je u izvje\u0161tajima skretao pozornost na op\u0107enitu situaciju ili na neke manje uspjehe. Istina, njegova vojska je postizala uspjehe, ali izvje\u0161tavaju\u0107i, uvijek je koristio osobnu zamjenicu\u00a0ja<\/em><\/strong>, tj. izvje\u0161taje je uvijek pisao u prvom licu \u0161to je stvaralo sliku da je bio posvuda i da njemu pripadaju najve\u0107e zasluge za uspjehe njegove vojske.<\/p>\n\n\n\n

Umjetnost<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

Jedan od oblika promid\u017ebe lika i djela Napoleona bila je i umjetnost, posebno slikarstvo. Najpoznatiji umjetnik toga vremena bio je Jacques Louis David koji se s Napoleonom prvi put susreo na slu\u017ebenom primanju 1797. i kojega je Napoleon pozvao u Egipatski pohod. David je taj poziv odbio.<\/p>\n\n\n\n

Poslije toga naslikao je Napoleonovu pobjedu na Rivoliju. Njegov portret nije dovr\u0161io jer Bonaparte nije imao strpljenja ni vremena dolaziti na sesije gdje je trebao sjediti dva do tri sata. Jedno od njegovih najpoznatijih djela je Napoleonov prijelaz preko St. Bernarda<\/em>. U doba Carstva, Napoleon ga je imenovao Prvim slikarom Carstva.<\/p>\n\n\n\n

Napoleon mu je naru\u010dio ciklus od \u010detiri monumentalne slike vezane uz krunidbene ceremonije, od kojih su dovr\u0161ene dvije. Najpoznatija je Krunidba Napoleona I.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Jacques Louis David (1748.- 1825.), autoportret<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"
Napoleonov prijelaz preko St. Bernarda, djelo Jacques Louis Davida<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Cenzura<\/h3>\n\n\n\n

Cenzura je bila vrlo u\u010dinkovito sredstvo kojim se Napoleon slu\u017eio kako bi ograni\u010dio i sprije\u010dio rojalisti\u010dki utjecaj, podigao moral svojim vojnicima, te u\u010dvrstio svoju mo\u0107. 14. srpnja 1797. naredio je generalu Alexandreu Berthieru da \u201csprije\u010di svako pojavljivanje novina koje bi u vojsku unijele obeshrabruju\u0107e raspolo\u017eenje i koje bi ih natjeralo na dezertiranje.<\/em>\u201c(8)<\/p>\n\n\n\n

On je smatrao da njegovi vojnici trebaju biti informirani, ali da do njih trebaju do\u0107i\u00a0pravi podaci<\/em>. U novinama se mnogo raspravljalo o problemu rojalista, pa su nerijetki bili slu\u010dajevi da se mnoge dr\u017eavne slu\u017ebenike optu\u017eivalo da simpatiziraju Bourbone.<\/p>\n\n\n\n

U\u010dinak Napoleonove promid\u017ebe<\/h3>\n\n\n\n

Promid\u017eba lika Napoleona Bonapartea imala je velikog utjecaja na sve one koji su na bilo koji na\u010din bili dio dru\u0161tvenog \u017eivota. Oni koji nisu ba\u0161 mnogo va\u017enosti pridavali tome, nisu osje\u0107ali njezin veliki utjecaj. Zahvaljuju\u0107i posebno stvorenom politi\u010dkom, kulturnom i gospodarskom ozra\u010dju stvorenom upravo putem takve promi\u017ebe, Napolen je zapo\u010deo svoju karijeru.<\/p>\n\n\n\n

Napoleon u o\u010dima obi\u010dnih ljudi<\/h2>\n\n\n\n

O ra\u0161irenosti napoleonskog mita me\u0111u obi\u010dnim ljudima svjedo\u010di i knji\u017eevnost 19. stolje\u0107a. Honor\u00e9 de Balzac u romanu Seoski lije\u010dnik<\/em> (Le M\u00e9decin de campagne<\/em>, 1833.) kroz izmi\u0161ljeni lik biv\u0161eg Napoleonova vojnika i seoskog po\u0161tara Gougelata prikazuje popularnu predod\u017ebu o Napoleonu koja se razvila nakon njegova pada. Gougelat, pri\u010daju\u0107i skupini francuskih seljaka pri\u010du o Napoleonu, ka\u017ee: \u201eNapoleon vam je, ljudi moji, kao \u0161to znate, ro\u0111en na Korzici. To je francuski otok, grijan talijanskim suncem, vru\u0107 kao da je u vatri. To vam je mjesto, gdje ljudi ubijaju jedni druge i to se prenosi s oca na sina, s koljena na koljeno. Sve se to radi zbog ni\u010dega, to su vam njihovi obi\u010daji!<\/em>\u201c(9)<\/p>\n\n\n\n

Gougelat dalje govori kako je \u201eNapoleon sklopio ugovor s Bogom koji mu je namijenio misiju oca francuske vojske.<\/em>\u201c(10) Svoju tvrdnju dokazuje time \u201e\u0161to su njegovi ljudi Duroc, Bessieres i Lannes bili jaki kao \u010deli\u010dne \u0161ipke<\/em>\u201c, te da je Napoleon bio \u201eBo\u017eje dijete jer nije bio ni poru\u010dnik ni pukovnik nego je odmah postao general i u Toulonu pokazao onima koji nisu znali ni topove dr\u017eati.<\/em>\u201c(11)<\/p>\n\n\n\n

U Balzacovoj knji\u017eevnoj verziji Napoleonove legende pojavljuje se i naziv Kebir Bonaberdis<\/em>, \u0161to se prevodi kao \u201evatreni sultan\u201c. U Gougelatovoj pripovijesti Napoleon je prikazan kao gotovo nadnaravno bi\u0107e, demon kojega nije mogu\u0107e pobijediti i kojemu ne mo\u017ee nauditi nikakvo oru\u017eje. Takav prikaz dodatno pokazuje do koje je mjere u popularnoj predod\u017ebi prve polovice 19. stolje\u0107a povijesni Napoleon mogao poprimiti obilje\u017eja legendarnog junaka.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedna \u010dinjenica koja govori u prilog Napoleonovoj velikoj popularnosti me\u0111u \u0161irokim masama i njegovom statusu nadnaravnog bi\u0107a njegov nadimak Kebir Bonaberdis \u0161to zna\u010di vatreni sultan. Tako su ga zvali stanovnici krajeva kojima je prolazio, smatraju\u0107i ga tako\u0111er demonom koji je nepobjediv jer je otporan na svako oru\u017eje.<\/p>\n\n\n\n

Constant, njegov biograf nije toliko dramati\u010dan: \u201cU dugim satima rada i meditacije Car je stalno nervozno podizao desno rame. Drugi su to tuma\u010dili kao nervozu kojom je on pokazivao neslaganje. On sam nikad o tome nije razmi\u0161ljao, pa je stalno radio te pokrete, a da ih uop\u0107e nije bio svjestan.\u201d(12)<\/p>\n\n\n\n

Ovo Constantovo zapa\u017eanje pokazuje kako su i njegovi najbli\u017ei suradnici osje\u0107ali prema njemu veliko strahopo\u0161tovanje boje\u0107i ga se \u010dak i upozoriti na takve sitne stvari. Da je njegov Car imao veliku radnu energiju i da je \u010desto sam sebi nametao mnogo posla, Constant je to opisao zapa\u017eaju\u0107i \u010dak i najsitnije detalje: \u201c\u010cesto je grizao nokte \u0161to je bio znak nestrpljivosti i preoptere\u0107enosti.\u201d(13)<\/p>\n\n\n\n

Vrlo va\u017ena karakteristika ovog vremena jest porast pismenosti. Oko 1680. godine slu\u017ebeni su dokumenti bilje\u017eili oko 21% pismenog stanovni\u0161tva, da bi se stotinu godina poslije ta brojka popela na oko 37 %.
Ovo razdoblje tako\u0111er karakterizira i porast broja ljudi koji imaju pristup novinama, ali to ne valja izjedna\u010davati s porastom pismenosti, jer u vrijeme kad je dnevna zarada radnika bila 3 livre, pretplata od oko 42 livre bila je luksuz koji si je samo mogao priu\u0161titi vi\u0161i gra\u0111anski i plemi\u0107ki sloj, pa tako njihova naklada nije prelazila pet tisu\u0107a primjeraka.(14)<\/p>\n\n\n\n

Uloga \u017eena<\/h2>\n\n\n\n

Iako nisu imale pravo glasa i iako je stupanj pismenosti me\u0111u \u017eenskom populacijom bio znatno manji nego me\u0111u mu\u0161kom, \u017eene su tako\u0111er imale ulogu u tom dru\u0161tvu s po\u010detka devetnaestog stolje\u0107a. Ta je uloga pripadala uglavnom \u017eenama iz vi\u0161ih dru\u0161tvenih slojeva, u prvom redu suprugama mar\u0161ala, generala i raznih visokih \u010dinovnika. One su imale svoje salone koje su posje\u0107ivali vrlo u\u010deni govornici, umjetnici, znanstvenici, te prekrasne dame koje su pile, plesale i spletkarile<\/em>.(15) Osim \u0161to su bili sredi\u0161ta umjetnosti, na tim mjestima umjetnost u\u017eitka bila je razvijena do savr\u0161enstva, a ono \u0161to je na tim mjestima najvi\u0161e vladalo bili su veli\u010danstveni luksuz i libertinizam. Izme\u0111u tih salona mogu se izdvojiti \u010detiri najva\u017enija, a to su saloni Madame Tallien, Madame de Sta\u00ebl, Madame R\u00e9camier i Josephine Bonaparte. Ti se saloni mogu smatrati jo\u0161 jednim sredstvom Napoleonove promid\u017ebe, kako pozitivne, tako i negativne. On je u njima bio glavna tema svih razgovora i svaki njegov korak se pomno analizirao.<\/p>\n\n\n\n

Josephine Bonaparte<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

U vrijeme Napoleonova prvog uspjeha imala je nepune 33 godine, pa je tako imala iskustvo s kojim se mogla natjecati s ljepotom svojih konkurentica. O njezinom smislu za uljep\u0161avanje, govori sljede\u0107i opis: \u201cJosephine, tamnog tena, koji je posvjetljivala puderom, na mala usta koja su zaokru\u017eivala njezine lo\u0161e zube nanosila je ru\u017e, graziozno se kretala svojom elegantnom figurom, profinjeno se izra\u017eavala nje\u017enim i dostojanstvenim glasom koji ju je \u010dinio neodoljivom.<\/em>\u201d (16) Najcjenjeniji umjetnici, knji\u017eevnici, govornici i glazbenici su se okupljali u njezinom salonu. David, Lebrun i Lesueur bili su samo neki od mnogobrojnih. Obitelj Bonaparte nije ju voljela jer je imala preveliki utjecaj na Napoleona, ali ono \u0161to je njemu pomagalo bila je njezina diplomatska vje\u0161tina. Nikad nije ulazila u sukobe, pa je tako stjecala razli\u010dite prijatelje i osobe od povjerenja. Napoleon je sam izjavio da je ona bila \u201coru\u017eje za neprijatelje, a \u0161arm za prijatelje<\/em>.\u201d (17) Njezina veli\u010dina nije bila u tome \u0161to je bila \u017eena velikog \u010dovjeka, nego \u0161to se znala prilagoditi situaciji u koju je bila uvu\u010dena.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Josephine Bonaparte (1763.- 1814.), djelo Fran\u00e7ois Gerarda<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Madame Tallien<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

Ro\u0111ena u Madridu kao Juana Mar\u00eda Ignazia Teresa Cabarr\u00fas, udala se 1788. za markiza de Fontenaya i predstavljena je na dvoru Luja XVI. Nakon izbijanja Francuske Revolucije zatra\u017eila je razvod. U Bordeauxu je uhi\u0107ena kao supruga aristokrata. Ondje je upoznala Jean Lamberta Talliena za kojega se udala u 21. godini. Kao Th\u00e9r\u00e9se Tallien bila je kraljica ljepote tada\u0161njeg dru\u0161tva, ali i bo\u017eica poroka i vulgarnosti(18), pa je bilo razumljivo da je njezin pomodni\u00a0 salon bio najpoznatiji. Ona i njezin miljenik Paul Barras pripremali su luksuzne ve\u010dere na koje su pozivali svoje odabrane goste. Ti su se gosti, kao i u ostalim salonima zvali\u00a0la bonne compagnie<\/em>\u00a0(19), ali to je bilo daleko od dobrog dru\u0161tva, jer spletke i netolerancija su bili jedino \u0161to su ti ljudi poznavali. Nemoral Madame Tallien bio je pre\u0161ao svaku mjeru tako da ju je Josephine, kad je stvorila svoj dru\u0161tveni krug, iz njega isklju\u010dila.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Gra\u0111anka Tallien u \u0107eliji zatvora La Force, Jean-Louis Laneuville, 1796.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Madame De Sta\u00ebl<\/h3>\n\n\n\n

Salon Germaine de Sta\u00ebl bio je politi\u010dki u kojemu su se kovale urote, ali i provodilo razli\u010dite kulturne ve\u010deri sastavljene od glazbenih i knji\u017eevnih izvedbi, te uz \u010daj, limunadu i kekse vodilo razli\u010dite rasprave.
Zbog politi\u010dkih i oosbnih razloga bila je protiv Bonapartea zbog \u010dega je do\u0161la s njim u sukob zbog \u010dega je bila prisiljena oti\u0107i u egzil. Za to vrijeme nastalo je njezino poznato djelo Dix annees d\u2019exil<\/em>. Njezina poznatija djela su Delphine, Corinne<\/em> i De l\u2019Allemagne<\/em> kojima je utjecala na literarni ukus tada\u0161nje publike.<\/p>\n\n\n\n

Madame R\u00e9camier<\/h3>\n\n\n\n

Madame R\u00e9camier, punim imenom  Jeanne Fran\u00e7oise Julie Ad\u00e9la\u00efde R\u00e9camier,  opisana kao \u201cgipka i elegantna \u017eena, sjajnog tena, malih ru\u017ei\u010dastih usana, bisernih zubi, crne kovr\u010dave kose, o\u010diju blagog pogleda, punih ponosa<\/em>\u201d (20) bila je glavna konkurentica Madame Tallien.<\/p>\n\n\n\n

Smisao za dru\u0161tveni \u017eivot i zabavu donio joj je \u0161iroki krug prijatelja i poznanika, ali za razliku od svoje suparnice, nikad nije dopu\u0161tala da je dru\u0161tvo zavede. U dru\u0161tvu se prvi put pojavila u otmjenoj pari\u0161koj crkvi\u00a0Saint- Roche<\/em>\u00a0gdje ju je primijetio Paul Barras koji ju je uskoro po\u010deo pozivati na sve balove i slavlja. Napoleon se stra\u0161no naljutio kad je odbila njegov poziv da bude dvorska dama. Umrla je od kolere u 71. godini.<\/p>\n\n\n\n

Napoleon Bonaparte – stvarnost i mit<\/h2>\n\n\n\n

Napoleon Bonaparte jedna je od li\u010dnosti koje izazivaju mnoge rasprave, pa \u010dak ponekad i kontroverze. Ocjene povjesni\u010dara su \u010desto kontradiktorne, ali ne mo\u017ee se pore\u0107i da je on osoba koja je imala veliki utjecaj na razvoj moderne Europe, gra\u0111anskog dru\u0161tva i civilizacije. Povjesni\u010dari, knji\u017eevnici i umjetnici od njegova vremena pa do danas imaju rali\u010dita mi\u0161ljenja.<\/p>\n\n\n\n

Jedni ga smatraju genijem, novim Karlom Velikim, junakom, nadmo\u0107nim sapasiteljem, dok drugi dr\u017ee da je on neman, tigar, vuk, \u010dudovi\u0161te s Korzike, jaha\u010d Apokalipse te Sotona osobno.(21)<\/p>\n\n\n\n

Uzev\u0161i s rezervom te kritike, u Napoleonu se vide karakteristike i prosvije\u0107enog vladara i diktatora. On je nasljednik Francuske revolucije, ali i onaj koji ju je ugu\u0161io svojim djelima. Pokorio je Europu, ali nagla pojava nacionalne svijesti uzrokovana time bila je jako oru\u017eje protiv ancien r\u00e9gimea<\/em>.
Iako su novine, \u010dasopisi i razli\u010dita druga sredstva obavje\u0161tavanja imala zna\u010dajnu ulogu u stvaranju odre\u0111ene slike o njemu, najve\u0107u je ipak imao on koji je svim tim upravljao. Svojim memoarima, u kojima uzdi\u017ee i veli\u010da sve ono \u0161to je napravio i \u017eali za onim \u0161to nije, dana\u0161njem svijetu ostavio je mit o osvaja\u010du \u010dija se veli\u010dina mjeri s onom Aleksandra Velikoga ili Julija Cezara.<\/p>\n\n\n\n

Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n
    \n
  1. Nadimak kojim su Napoleona nazvale tada\u0161nje novine. Koliko mu je godila ta slava i pozornost, svjedo\u010de njegove rije\u010di: \u201cSmrt je ni\u0161ta. \u017divjeti bez slave zna\u010di umirati svaki dan.\u201d (za vi\u0161e Napoleonovih poznatih re\u010denica pogledati:http:\/\/www.napoleonguide.com\/maxmind.htm)<\/li>\n\n\n\n
  2. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw01\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  3. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw01\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  4. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw03\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  5. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw03\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  6. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw03\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  7. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw02\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  8. Hanley, Wayne: The Genesis of Napoleonic Propaganda, 1796.- 1799., gutenberg-e.org. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw06\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
  9. De Balzac, Honor\u00e9 and Amphiteatrof, Alexander: Folk-Tales of Napoleon;The Napoleon of the People, poglavlje The Napoleon of the People, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  10. De Balzac, Honor\u00e9 and Amphiteatrof, Alexander: Folk-Tales of Napoleon;The Napoleon of the People, poglavlje The Napoleon of the People dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  11. De Balzac, Honor\u00e9 and Amphiteatrof, Alexander: Folk-Tales of Napoleon;The Napoleon of the People, poglavlje The Napoleon of the People, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  12. Wairy, Louis Constant: Memoirs Of Constant (Private life of Napoleon), vol.1, chapter XXI. dostupno na http:\/\/onlinebooks.library.upenn.edu\/webbin\/book\/lookupid?key=olbp14761<\/li>\n\n\n\n
  13. Wairy, Louis Constant: Memoirs Of Constant (Private life of Napoleon), vol.1, chapter XXI. dostupno na http:\/\/onlinebooks.library.upenn.edu\/webbin\/book\/lookupid?key=olbp14761<\/li>\n\n\n\n
  14. Hobsbawm, Eric J.: Doba revolucije: Evropa 1789.- 1848., Zagreb 1987.<\/li>\n\n\n\n
  15. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  16. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  17. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  18. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  19. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  20. Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, poglavlje XIII., Women of the Revolution and the Empire, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
  21. Povijest 13: Napoleon, restauracija i revolucionarna kretanja (1800.- 1848.), Zagreb 2007., str. 200- 201.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Literatura<\/h3>\n\n\n\n
      \n
    • Povijest 13: Napoleon, restauracija i revolucionarna kretanja (1800.- 1848.), Zagreb 2007.<\/li>\n\n\n\n
    • Hobsbawm, Eric J.: Doba revolucije: Evropa 1789.- 1848., Zagreb 1987<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

      Internet<\/h3>\n\n\n\n
        \n
      • Genesis Of The Napoleonic Propaganda. http:\/\/www.gutenberg-e.org\/haw01\/main.html (pristupano 29. kolovoza 2008.)<\/li>\n\n\n\n
      • De Balzac, Honor\u00e9 and Amphiteatrof, Alexander: Folk-Tales of Napoleon;The Napoleon of the People, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
      • Wairy, Louis Constant: Memoirs Of Constant (Private life of Napoleon), dostupno na http:\/\/onlinebooks.library.upenn.edu\/webbin\/book\/lookupid?key=olbp14761<\/li>\n\n\n\n
      • Thieme, Hugo P.: Women of Modern France, Woman In All Ages And In All Countries, dostupno na http:\/\/www.gutenberg.net<\/li>\n\n\n\n
      • http:\/\/www.napoleon.org<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

        Preporuke za \u010ditanje<\/h3>\n\n\n\n

        Detaljan popis literature, stru\u010dnih knjiga i beletristike na temu Napoleona mo\u017ee se na\u0107i na web- stranici http:\/\/www.napoleonic-literature.com, a za pitanje odnosa Napoleona i va\u017enih umjetnika tog vremena pogledati jo\u0161 \u010dlanak Beethowen, Byron and Bonaparte na stranici www.napoleon.org<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Napoleon Bonaparte\u00a0jedna je od li\u010dnosti koje su obilje\u017eile povijest \u010dovje\u010danstva, te predmet brojnih rasprava. Zahvaljuju\u0107i promid\u017ebi u svoju korist, svojedobno je postao jako popularan me\u0111u svojim vojnicima i \u0161irokim masama. Memoari \u201eBesmrtnog Bonapartea\u201c(2), kako su ga nazivale tada\u0161nje novine, nastali kasnije na Svetoj Heleni znatno su pridonijeli daljnjem razvoju mita o Napoleonu, koji \u0107e kasnije […]<\/p>\n","protected":false},"author":33,"featured_media":2294,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[543,542],"class_list":["post-2293","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-francuska","tag-napoleon"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2293","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/33"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2293"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2293\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2308,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2293\/revisions\/2308"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2293"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2293"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2293"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}