Specifi\u010dnost Ukrajine proizlazi iz \u010dinjenice da je njeno politi\u010dko i teritorijalno odre\u0111enje do dana\u0161njeg dana ostalo podlo\u017eno ekstremno razli\u010ditim interpretacijama. S promjenama centara mo\u0107i koji su u odre\u0111enim periodima novovjekovne i moderne povijesti kontrolirali manje ili ve\u0107e dijelove Ukrajine, mijenjala se i uloga Ukrajine unutar razli\u010ditih saveznih i imperijalnih koncepata. Kao dio Poljsko-Litavske Unije, kojoj duguje svoj naziv (rije\u010d\u00a0Ukraina<\/em>\u00a0poljskog je porijekla i ozna\u010dava krajinu, rubnu oblast[1]), Ukrajina je predstavljala prostranu tampon-zonu na istoku te multietni\u010dke dr\u017eave, mjesto na kojem se sukobljavaju interesi Var\u0161ave, Moskve, Krima i Istanbula. Kad je sredinom 17. stolje\u0107a nakon niza iscrpljuju\u0107ih poljsko-koza\u010dko-ruskih ratova prostor Ukrajine isto\u010dno od Dnjepra (uklju\u010duju\u0107i Kijev) do\u0161ao pod vlast Moskve, Ukrajina se iz vojno-poljoprivredne periferije transformirala u najrazvijeniji dio dotad iznimno izoliranog moskovsko-ruskog carstva, postav\u0161i ishodi\u0161na to\u010dka za budu\u0107e vanjskopoliti\u010dke pothvate Romanovih. Osim toga, Ukrajina je predstavljala trijumf nastojanja ruskih vladara da pod okrilje Moskve vrate sve zemlje \u201eizgubljene\u201c tijekom razdoblja mongolske invazije, pri \u010demu je caristi\u010dka Rusija ustrajala na negiranju vi\u0161estoljetnog razli\u010ditog razvojnog puta Ukrajine u odnosu na Rusiju. Sli\u010dna praksa, unutar promijenjenih ideolo\u0161kih okvira, nastavila se i za Sovjetskog Saveza.<\/p>\n\n\n\n Stolje\u0107a strane vlasti i nezahvalan geografski polo\u017eaj pretvorili su Ukrajinu u predmet trgovine izme\u0111u sila, pri \u010demu su se kao najustrajniji pretendenti na \u201epovijesno pravo\u201c nad Ukrajinom istaknule Poljska i Rusija. No gdje su u toj pri\u010di Ukrajinci? U potrazi za to\u010dkom u kojoj Ukrajina iz geografske postaje politi\u010dka odrednica nu\u017eno je osvrnuti se na turbulentne doga\u0111aje iz sredine 17. stolje\u0107a, tijekom kojih su pravoslavni Kozaci<\/em> \u2013 preci modernih Ukrajinaca \u2013 po prvi put u povijesti nastupili kao homogena politi\u010dko-vojna sila. U tim doga\u0111ajima klju\u010dnu je ulogu odigrao koza\u010dki vo\u0111a Bogdan Hmeljnicki, \u010diji su postupci i odluke, osobito one izme\u0111u 1648. i 1654. godine, imali golem utjecaj na budu\u0107nost Ukrajine i formiranje nacionalne svijesti Ukrajinaca u kasnijim stolje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Romanti\u010darski pogled na koza\u0161tvo, specifi\u010dnu dru\u0161tvenu formaciju kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne Ukrajine, donosi sliku \u017eestokih stepskih ratnika naviknutih na te\u017eak rad i vje\u010ditu borbu za pre\u017eivljavanje. Sloboda, odsustvo centralne vlasti i demokracija klasi\u010dne su koza\u010dke vrline, utjelovljene u labavo organiziranim dru\u017einama, na \u010dijem su \u010delu ve\u0107inski izabrani starje\u0161ine. Kozaci su bjegunci od feudalne tlake,\u00a0slobodnjaci\u00a0<\/em>u svakom smislu turske rije\u010di\u00a0qazaq\u00a0<\/em>kojoj duguju svoje ime,[2]\u00a0a prostranstva Ukrajine, premda surova i opasna, predstavljaju idealno mjesto za vo\u0111enje \u017eivota daleko od kraljevske vlasti i plemi\u0107kih sudova. No, koliko su romanti\u010darske predod\u017ebe bliske istini?<\/p>\n\n\n\n Za po\u010detak, treba naglasiti da ro\u0111enje koza\u0161tva uistinu proizlazi iz sve rigidnijih feudalnih odnosa u isto\u010dnoj Europi kasnog srednjeg vijeka. Ja\u010danje poljskog, litavskog i moskovskog plemstva nagnalo je mnogobrojne seljake na sezonsku selidbu na jug, pri \u010demu je opasnost od padanja u tatarsko ropstvo bila zasjenjena privla\u010dno\u0161\u0107u plodne i rijetko naseljene ukrajinske zemlje. S vremenom, selidba je iz sezonske postala trajna, a broj Kozaka u Ukrajini se tijekom 16. stolje\u0107a konstantno pove\u0107avao.[3]\u00a0Zahvaljuju\u0107i demografskom rastu i nekolicini sposobnih ratnih vo\u0111a \u2013\u00a0hetmana<\/em>, Kozaci od po\u010detka 17. stolje\u0107a okre\u0107u smjer ratnih akcija i sve smjelije upadaju na Krim, pri \u010demu svaki novi pohod privla\u010di sve ve\u0107i broj kozaka. Na taj na\u010din, \u017eitelji Ukrajine iz glavnog izvora robova za tr\u017enice Osmanskog carstva postepeno postaju zna\u010dajan faktor u iznimno nestabilnom okru\u017eenju isto\u010dne Europe, a glas o koza\u010dkom vojnom umije\u0107u ubrzano se \u0161iri isto\u010dnom polovicom kontinenta.<\/p>\n\n\n\n Svakodnevni \u017eivot kozaka svodi se prije svega na rat i obra\u0111ivanje zemlje. Tre\u0107i bitan faktor u oblikovanju koza\u010dkog identiteta je pravoslavlje, duboko ukorijenjeno u Ukrajini i kultivirano radom nekoliko iznimnih vjerskih \u0161kola, osnovanih u prvoj polovici 17. stolje\u0107a.[4]\u00a0Spoj ratni\u010dke vje\u0161tine i odanosti isto\u010dnoj crkvi temelj je koza\u010dke samosvijesti, dodatno oja\u010dane postepenim stvaranjem lokalne vojne i crkvene hijerarhije u Ukrajini. Istovremeno, u sve brojnijim ukrajinskim gradovima rastu trgovina i koza\u010dka obrtni\u010dka djelatnost.<\/p>\n\n\n\n Ekonomski i ljudski potencijal Ukrajine krajem 16. i po\u010detkom 17. stolje\u0107a bio je velik, no ideja centralizirane dr\u017eave bila je u potpunom neskladu sa slobodnja\u010dkim mentalitetom koza\u0161tva. Nedostatak jasne dr\u017eavotvorne inicijative zna\u010dio je da Ukrajina, bez obzira na vidljivu snagu, nije dosegnula stupanj politi\u010dkog razvoja dovoljan za osamostaljenje. Umjesto toga, koza\u010dko vojno umije\u0107e i ukrajinska p\u0161enica postali su po\u017eeljan plijen za sve susjedne dr\u017eave, zbog \u010dega \u0107e se Ukrajina na\u0107i u vrtlogu vi\u0161edesetljetnih ratnih sukoba.<\/p>\n\n\n\n Borba protiv Tatara obilje\u017eila je glavninu ranonovovjekovne povijesti koza\u0161tva, no klju\u010dnim procesom za povijesni razvoj Ukrajine pokazala se ekspanzija Poljsko-Litavske Unije. Poljski kraljevi su ve\u0107 tijekom 16. stolje\u0107a redovito koristili koza\u010dke usluge u brojnim ratovima protiv Moskve, Tatara i Turaka. Istovremeno, poljski i litavski magnati postepeno zauzimaju goleme teritorije s obje strane Dnjepra, nastoje\u0107i koza\u010dko stanovni\u0161tvo svesti na polo\u017eaj identi\u010dan polo\u017eaju poljskih i litavskih kmetova. Zahvaljuju\u0107i mo\u0107i magnata, Ukrajina je tijekom nekoliko desetlje\u0107a tiho kolonizirana i inkorporirana u Poljsko-Litavsku uniju, a golemi profiti od trgovine ukrajinskim \u017eitom pretvorili su Ukrajinu u teritorij od prvorazrednog zna\u010daja za\u00a0Rzeczpospolitu<\/em>.[5]<\/p>\n\n\n\n Ja\u010danje poljskih magnata u Ukrajini uvelike mijenja politi\u010dku i dru\u0161tvenu dinamiku \u010ditavog prostora. Oslonjeni na goleme privilegije koje im je dopu\u0161tao centrifugalni ustroj Poljsko-Litavske Unije, magnati provode otvorenu polonizaciju i feudalizaciju Ukrajine. Unato\u010d tome \u0161to privatne magnatske vojske uvelike ote\u017eavaju tatarske plja\u010dka\u0161ke pohode, plemi\u0107ka samovolja izaziva sve glasnije nezadovoljstvo kozaka. Zbog toga \u0107e kozaci, naviknuti na rat na vlastitu inicijativu i nepostojanje tlake, u svrhu obrane svojih sloboda prema sredini 17. stolje\u0107a sve \u010de\u0161\u0107e posezati za oru\u017ejem.<\/p>\n\n\n\n Situaciju u Ukrajini komplicira povremeno nastojanje poljskih monarha da uz pomo\u0107 kozaka oja\u010daju vlastiti polo\u017eaj u dr\u017eavi. S obzirom na na\u010delnu nalonost kozaka kralju, savez kralja i kozaka \u010dinio se prirodnim, no pravoslavni karakter koza\u0161tva bio je nespojiv s interesima mo\u0107nog isusova\u010dkog reda, usko vezanog uz dvor i samu osobu vladara. Ne manje va\u017eno, isusova\u010dke obrazovne institucije bile su tradicionalna okupljali\u0161ta mladih poljskih plemi\u0107a, koji nisu pristajali ni na kakav kompromis koji bi ugrozio njihovu\u00a0zlatnu slobodu<\/em>.[6]<\/p>\n\n\n\n Problem je bio dodatno potenciran Registrom <\/em>i Unijatskom crkvom, institucijama koje su krajem 16. stolje\u0107a nastale kao poku\u0161aj Unije da uvede kontrolu nad kozacima i Ukrajinom. Suprotno od \u017eeljenog efekta, ove su dvije institucije postepeno dovele do potpunog udaljavanja kozaka od Rzeczpospolite<\/em>. Osim toga, Registar<\/em> i Unijatska crkva doveli su do podjela unutar samog koza\u0161tva, a posljedice tog razdora imale su iznimno negativan utjecaj na daljnji tijek ukrajinske povijesti.<\/p>\n\n\n\n Koza\u010dki\u00a0Registar<\/em>, stvoren u posljednjoj \u010detvrtini 16. stolje\u0107a, pretvorio je manji dio slobodnih kozaka u pla\u0107eni\u010dku kraljevsku vojsku. Vrbovani uglavnom iz redova kozaka koji su obitavali u gradovima, registrirani kozaci predstavljali su koza\u010dku dru\u0161tvenu i vojnu elitu, no njihova prava i privilegije \u2013 prije svih imunitet od plemi\u0107kih sudova i izjedna\u010davanje s poljskim plemstvom \u2013 nikada nisu ratificirani u poljskom plemi\u0107kom saboru,\u00a0Sejmu<\/em>. Broj registriranih kozaka kretao se, ovisno o prilikama, izme\u0111u \u0161est i osam tisu\u0107a, \u0161to je zna\u010dilo da su preostali Kozaci bili prepu\u0161teni vlasti poljskih magnata u Ukrajini. Svaka koza\u010dka inicijativa koja je bila usmjerena na pove\u0107anje registra ili osloba\u0111anje neregistriranih kozaka od tlake rezultirala je oru\u017eanim sukobima s poljskim plemstvom, pri \u010demu su koza\u010dki ustanci (osobito oni najve\u0107i, iz 1637. i 1638. godine) redovito bivali krvavo ugu\u0161eni.[7]<\/p>\n\n\n\n Suzbijanje koza\u010dkih sloboda dovelo je do masovne migracije seljaka i neregistriranih kozaka na jugoistok, u podru\u010dje Zaporo\u017eja<\/em>. Djeluju\u0107i izvan dosega poljsko-litavske dr\u017eave, Zaporo\u0161ci su postepeno postali najutjecajniji \u010dimbenik me\u0111u ukrajinskim koza\u0161tvom. Njeguju\u0107i koza\u010dku slobodnja\u010dku tradiciju, Zaporo\u0161ci \u0107e do 1648. godine postati najagresivniji zagovornici rata protiv Unije, a zaporo\u0161ka Si\u010d<\/em>, te\u0161ko dostupna utvrda na brzacima donjeg Dnjepra, pretvorit \u0107e se u sigurno uto\u010di\u0161te za sve bjegunce od plemi\u0107ke tlake. Ne manje va\u017eno, samostalne akcije Zaporo\u017eaca protiv Krima dvadesetih i tridesetih godina 17. stolje\u0107a uvelike \u0107e zakomplicirati vanjskopoliti\u010dki polo\u017eaj Poljsko-Litavske Unije i suo\u010diti je s protestima osmanskog sultana, seniora krimskog kana.<\/p>\n\n\n\n Valja naglasiti da je dio kozaka odlu\u010dio migrirati dalje na istok i naseliti takozvanu\u00a0\u00a0Slobodnu Ukrajinu<\/em>, prazan prostor izme\u0111u rijeka Donjeca i Dona. Za razliku od ostalih dijelova Ukrajine, Slobodna Ukrajina se nalazila pod vrhovnom vla\u0161\u0107u moskovskog cara, pri \u010demu su kozaci koji su nastanili\u00a0Slobodu<\/em>\u00a0bili oslobo\u0111eni od poreza i tlake. Njihova primarna uloga bila je obrana moskovske dr\u017eave od Tatara, a praksa careva da kozacima omogu\u0107e privilegije koje nisu imali unutar\u00a0Rzeczpospolite<\/em>\u00a0bit \u0107e od nemalog zna\u010daja za pribli\u017eavanje Bogdana Hmeljnickog Moskvi.[8]<\/p>\n\n\n\n Unijatska crkva<\/em>, osnovana 1595. godine u Brest-Litovsku, predstavljala je poku\u0161aj poljskih katoli\u010dkih struktura, prije svih isusovaca, da koza\u010dku elitu podvrgnu vrhovnoj vlasti rimskog pape. Prelazak pod okrilje Unijatske crkve nudio je istaknutijim kozacima mogu\u0107nost napredovanja u dr\u017eavnoj i vojnoj slu\u017ebi, uz pripadaju\u0107e privilegije istovjetne onima poljskog plemstva. Oportuni dio koza\u010dke elite nije se libio na ovaj korak, a dobar dio njih oti\u0161ao je i korak dalje, potpuno pre\u0161av\u0161i na katoli\u010danstvo. Proces prelaska na katoli\u010danstvo bio je vrlo ra\u0161iren i prije osnivanja Unijatske crkve, \u0161to je zna\u010dilo da je do sredine 17. stolje\u0107a zna\u010dajan dio ukrajinske elite bio pokatoli\u010den, poloniziran ili pod okriljem Unijatske crkve. Otpor koji je ovakvo stanje izazvalo me\u0111u starje\u0161inama vjernim pravoslavlju postepeno je udaljavao elitu od Zaporo\u017eaca, dok je pravoslavno sve\u0107enstvo po\u010delo pogledavati prema Moskvi kao potencijalnom za\u0161titniku isto\u010dnog kr\u0161\u0107anstva u Ukrajini.[9]<\/p>\n\n\n\n Polonizacija koza\u010dke elite, broj kozaka unutar registra, plemi\u0107ka tlaka i rastu\u0107i pritisak Unijatske crkve na pravoslavlje predstavljali su glavne uzroke konstantnog rasta nezadovoljstva u Ukrajini. Pa ipak, do 1648. godine koza\u010dki ustanci nikada nisu ozbiljnije ugrozili integritet Poljsko-Litavske Unije. Svako obe\u0107anje priznavanja koza\u010dkih privilegija zna\u010dilo je da su apetiti registriranih kozaka privremeno zadovoljeni, dok se ostatak ukrajinskog \u017eiteljstva morao suo\u010diti s odmazdom poljskog plemstva ili pobje\u0107i u Zaporo\u017eje. Istovremeno, sami Zaporo\u0161ci pokazivali su nedosljednost u odnosima s Unijom, ratuju\u0107i povremeno protiv, a povremeno na strani\u00a0Rzeczpospolite<\/em>.[10]<\/p>\n\n\n\n Okolnosti prije 1648. godine nisu dozvoljavale Ukrajini da iz vojno-zemljopisnog evoluira u politi\u010dki entitet. Za ne\u0161to takvo, kozaci su trebali jasan cilj, samostalan vojno-diplomatski anga\u017eman i sna\u017enog vo\u0111u, sposobnog za okupljanje i sinkronizirano djelovanje svih koza\u010dkih grupacija unutar teritorija Ukrajine. Drugim rije\u010dima, koza\u010dka Ukrajina<\/em> je morala prerasti fazu disperziranog buntovni\u0161tva i organizirano u\u0107i u otvoreni sukob protiv poljske hegemonije.<\/p>\n\n\n\n Sjeme nove velike krize u Ukrajini posijano je 1646. godine, kad je poljski kralj Vladislav IV u Kijevu zapo\u010deo tajne pregovore s istaknutim koza\u010dkim starje\u0161inama. Cilj ovih pregovora bio je anga\u017eman velikog broja kozaka za kri\u017earski rat protiv Tatara i Turaka. Plan je uklju\u010divao zna\u010dajno pro\u0161irenje registra i velikodu\u0161no pove\u0107anje koza\u010dkih privilegija, \u0161to su objeru\u010dke prihvatili i registrirani kozaci i Zaporo\u0161ci. Mogu\u0107nost uske suradnje krune i kozaka alarmirala je poljsko plemstvo koje je, doznav\u0161i za ambiciozan kraljev plan, odlu\u010dno odbilo ratificirati isti u svemo\u0107nom Sejmu. Pohod je time propao prije nego \u0161to je po\u010deo, a razina napetosti u Ukrajini dosegnula je vrhunac.[11]<\/p>\n\n\n\n Sabota\u017ea pohoda na Krim trajno je naru\u0161ila poljsko-koza\u010dke odnose. Suprotno od nastojanja poljskog plemstva, revoltirano koza\u0161tvo na vlastitu je ruku nastavilo s pripremama za ratni pohod, no ubrzo se pokazalo da koza\u010dka vojna sila ne\u0107e biti usmjerena protiv Krima. Po\u010detkom 1648. godine koza\u010dko je nezadovoljstvo eruptiralo, pretvoriv\u0161i naizgled uobi\u010dajenu pobunu u otvoreni koza\u010dko-poljski rat. Paralelno, akcije novoizabranog koza\u010dkog hetmana Bogdana Hmeljnickog ozna\u010dile su novi smjer razvoja koza\u010dke povijesti i ulaz Ukrajine u period hetmanata<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Suvremena ukrajinska historiografija sklona je upravo u Bogdanu Hmeljnickom vidjeti prvog nositelja ukrajinske nacionalno-dr\u017eavne ideje. I premda nema nikakve sumnje da je Bogdan Hmeljnicki najzna\u010dajnija osoba ukrajinske ranonovovjekovne povijesti, njegov doprinos u vi\u0161estoljetnom procesu stvaranja Ukrajine treba analizirati s odre\u0111enom rezervom. Kompleksna li\u010dnost koza\u010dkog hetmana ispoljavala se u mno\u0161tvu proturje\u010dnih odluka koje je donio tijekom rata protiv Poljsko-Litavske Unije, zbog \u010dega je te\u0161ko pobje\u0107i od dojma da su njegovi uspjesi, iako zna\u010dajni, bili skromniji od onih koji mu dio ukrajinskih povjesni\u010dara danas pripisuje.[12]<\/p>\n\n\n\n Put Bogdana Hmeljnickog do\u00a0hetmana Ukrajine<\/em>\u00a0zapo\u010deo je u \u010cigirinu, u srcu Ukrajine. Kao potomak imu\u0107ne pravoslavne obitelji Hmeljnicki je iz prve ruke bio upu\u0107en u sve probleme koza\u0161tva, dok mu je obrazovanje u isusova\u010dkim \u0161kolama dalo intiman uvid u mentalitet poljskog plemstva. Ratno zarobljeni\u0161tvo u Istanbulu iskoristio je za u\u010denje turskog jezika, a vrativ\u0161i se u Ukrajinu zauzeo je polo\u017eaj \u010dasnika u redovima registriranih kozaka. Degradacija nakon sudjelovanja u ustanku 1638. godine i privatni sukob s poljskim velika\u0161em Danielom Czapli\u0144skim (u kojem Hmeljnickom pogiba sin) uvelike \u0107e utjecati na razvoj Hmeljnickog kao politi\u010dara i vojskovo\u0111e, pri \u010demu \u0107e njegov animozitet prema poljskom plemstvu ostati izra\u017een do kraja njegovog \u017eivota.[13]<\/p>\n\n\n\n Inteligentan i ambiciozan, Hmeljnicki \u010detrdesetih godina 17. stolje\u0107a postaje jedan od najistaknutijih koza\u010dkih zapovjednika i glavni akter tajnih pregovora s izaslanicima krune 1646. godine.[14]\u00a0Podjednako cijenjen u \u010ditavoj Ukrajini, Hmeljnicki je bio iznimno zaslu\u017ean za pribli\u017eavanje Zaporo\u017eaca i registriranih Kozaka nakon propasti ratnih planova Vladislava IV. Iskoristiv\u0161i poodmakle ratne pripreme za konsolidaciju koza\u010dke vojske, Hmeljnicki po\u010detkom 1648. godine odlazi u Si\u010d, gdje ga vrhovno koza\u010dko vije\u0107e \u2013\u00a0Rada\u00a0<\/em>\u2013 izabire za hetmana. Diplomatski talent Hmeljnicki demonstrira neposredno nakon \u0161to je izabran za hetmana, sklopiv\u0161i u tajnosti vojni savez s Krimskim kanatom, tradicionalnim koza\u010dkim neprijateljem.<\/p>\n\n\n\n Koza\u010dko-tatarski savez uvelike mijenja vojnu ravnote\u017eu \u010ditavog isto\u010dnoeuropskog prostora te po\u010detkom ljeta 1648. godine suo\u010dava Poljsko-Litavsku Uniju s dotad nevi\u0111enom razinom razaranja. Katastrofalni porazi poljskih vojski u prvoj godini rata izazvali su \u0161ok u\u00a0Rzeczpospoliti<\/em>, tim vi\u0161e \u0161to su vojni uspjesi Bogdana Hmeljnickog motivirali registrirane kozake na napu\u0161tanje kraljevske vojske i prelazak u hetmanov tabor.[15]\u00a0U trenutku kad se na kolaps poljske vojske nadovezala smrt kralja Vladislava IV, Hmeljnicki je pod svojom kontrolom dr\u017eao \u010ditavu sredi\u0161nju i zapadnu Ukrajinu, \u0161to prije njega nije uspjelo niti jednom koza\u010dkom hetmanu.<\/p>\n\n\n\n Razvoj doga\u0111aja nakon 1648. godine pokazat \u0107e, me\u0111utim, da je najbolja prilika za stvaranje nekog oblika koza\u010dko-ukrajinske dr\u017eave propu\u0161tena ve\u0107 na samom po\u010detku rata protiv\u00a0Rzeczpospolite<\/em>. U mjesecima izme\u0111u ljeta 1648. i prolje\u0107a 1649. godine Bogdan Hmeljnicki u\u017eivao je potporu ve\u0107ine koza\u010dke vojne elite i ukrajinskog pravoslavnog sve\u0107enstva, a do nogu potu\u010dena Poljska gu\u0161ila se u vlastitim unutarnjepoliti\u010dkim problemima. Suvremeni izvje\u0161taji o koza\u010dkim vojnim uspjesima govore o \u201eujedinjenju Rusi\u201c[16], a Hmeljnicki je pri ulasku u Kijev krajem 1648. godine me\u0111u koza\u0161tvom do\u010dekan kao \u201eMojsije\u201c. Sam Hmeljnicki se u dokumentima po\u010detkom 1649. godine naziva \u201eAutokratom Rusi\u201c, a kijevski metropolit na sve\u010danoj mu misi, u ceremoniji svojstvenoj za krunidbe monarha, opra\u0161ta grijehe.[17]<\/p>\n\n\n\n Veliki uspjesi Hmeljnickog u prvoj godini rata ostali su zasjenjeni \u010dinjenicom da njegov primarni motiv nije bila nezavisna Ukrajina, ve\u0107 potvrda koza\u010dkih privilegija unutar politi\u010dkih okvira Poljsko-Litavske Unije. U prilog toj tvrdnji ide \u010dinjenica da je Hmeljnicki u momentu najve\u0107e politi\u010dke krize u dotada\u0161njoj povijesti Rzeczpospolite<\/em> zaustavio koza\u010dko-tatarski ratni stroj i posvetio se lobiranju na kraljevskim izborima, ra\u010dunaju\u0107i da \u0107e izbor kozacima sklonijeg monarha rezultirati ve\u0107om \u0161ansom za ostvarenje odre\u0111enog stupnja autonomije. Povla\u010denje iz zapadne Ukrajine, u kojoj je pravoslavno stanovni\u0161tvo masovno prelazilo Hmeljnickom, bila je prva u nizu hetmanovih odluka s dugoro\u010dno negativnim posljedicama za koza\u010dku stvar.<\/p>\n\n\n\n Tijekom \u010ditavog perioda izme\u0111u 1648. i 1654. godine, Bogdan Hmeljnicki postupao je u skladu s trenutnim odnosom snaga, zbog \u010dega je Ukrajina konstantno lavirala izme\u0111u statusa\u00a0de facto<\/em>\u00a0autonomne politi\u010dke jedinice i predmeta otvorene vanjskopoliti\u010dke aukcije. Svjestan da ponude novoizabranog kralja Jana II Kazimira (koje su uklju\u010divale op\u0107u amnestiju za sve sudionike sukoba, ukidanje koza\u010dkog registra, imunitet od plemi\u0107kih sudova, izjedna\u010davanje Kozaka sa \u0160ljahtom, ukidanje Unijatske crkve, koza\u010dku administraciju na teritoriju pod kontrolom Hmeljnickog te slobodan izlaz na Crno more) nikada ne\u0107e biti ratificirane u Sejmu, Hmeljnicki je primirjima kupovao vrijeme potrebno za nastavak sukoba i konsolidaciju svoje vlasti na koza\u010dkom teritoriju.[18]<\/p>\n\n\n\n Nastavak ratnih sukoba 1649. godine donio je promjenu ratne sre\u0107e, uspostaviv\u0161i tako uzorak doga\u0111aja koji \u0107e biti karakteristi\u010dan za \u010ditavo razdoblje izme\u0111u 1648. i 1654. godine. Koza\u010dka pobjeda rezultirala bi ponudom primirja, a nakon \u0161to bi Sejm odbio ratificirati uvjete primirja, krenuo bi novi ciklus sukoba, u kojem su Kozaci obi\u010dno izvla\u010dili deblji kraj. Poraz u bitci kod Zbara\u017ea sredinom ljeta 1649. godine anulirao je ve\u0107inu koza\u010dkih uspjeha iz prethodne kampanje, pri \u010demu se Hmeljnicki, osim ljudskih gubitaka, morao suo\u010diti s dva dodatna problema. Prvi je bio prekid saveza s Tatarima, koji su se, zabrinuti zbog narasle mo\u0107i hetmana, odlu\u010dili na sklapanje separatnog mira s Poljskom. Drugi, zna\u010dajniji problem, bio je gubitak potpore od strane dijela koza\u0161tva, uzrokovan podjednako ratnim porazom i pristankom na uvjete mira u Zborivu.<\/p>\n\n\n\n Mirovni sporazum u Zborivu odaje dojam uspjeha Hmeljnickog, no kao i ostali modeli ukrajinske autonomije unutar\u00a0Rzeczpospolite<\/em>, imao je vrlo male \u0161anse za ostvarenje. Prema ugovoru, Bogdan Hmeljnicki postaje hetman\u00a0Ukrajinskog hetmanata<\/em>, \u010dime Ukrajina po prvi put u povijesti unutar granica\u00a0Rzeczpospolite\u00a0<\/em>dobiva pravni polo\u017eaj jednak onom Poljske ili Litve. Uz standardno odbijanje Sejma da potvrdi ugovor, problem za Hmeljnickog predstavlja i \u010dinjenica da je Ukrajina definirana u Zborivu svedena na tri teritorijalne jedinice (Kijev, \u010cernigov i Braclav, uklju\u010duju\u0107i i Zaporo\u017eje; prijestolnica u \u010cigirinu), a da ostali dijelovi Ukrajine, prije svih ve\u0107inski pravoslavna zapadna Ukrajina, ostaju izvan utjecaja\u00a0hetmanata<\/em>.[19]\u00a0Drugi veliki problem proizlazi iz \u010dinjenice da ugovorom nije ukinut Registar, a premda je pove\u0107an na \u010detrdeset tisu\u0107a ratnika, taj broj predstavlja tek manji dio stvarnog broja stanovnika Ukrajine koji su 1648. i 1649. godine aktivno sudjelovali u ratnim doga\u0111ajima.[20]<\/p>\n\n\n\n Mir u Zborivu potvrdio je status Hmeljnickog kao de facto <\/em>vladara Ukrajine, no vlast hetmanata<\/em> se od samog po\u010detka morala suo\u010diti s nizom problema. Zbog nezadovoljstva seljaka i Kozaka koji nisu u\u0161li u registar, Hmeljnicki se suo\u010dava s prvim pobunama, dok nepouzdani Tatari, unato\u010d obnavljanju saveza s kozacima, ponovo zapo\u010dinju s upadima u Ukrajinu. Surovost s kojom se obra\u010dunao sa seljacima i odluka da Tatare umiri davanjem pobunjenog pravoslavnog stanovni\u0161tva u ropstvo naru\u0161avaju popularnost Hmeljnickog, zbog \u010dega hetman nakon Zboriva vi\u0161e nikada nije u\u017eivao potporu poput one s po\u010detka 1649. godine. Kako bi u\u010dvrstio svoj polo\u017eaj, Hmeljnicki na klju\u010dne civilne pozicije u hetmanatu postavlja vjernu koza\u010dku vojnu elitu, dok istovremeno zapo\u010dinje s aktivnim vanjskopoliti\u010dkim anga\u017emanom.<\/p>\n\n\n\n Analiza diplomatske aktivnosti Bogdana Hmeljnickog pokazuje dvije tendencije koza\u010dkog hetmana. Prva, osobna, odnosila se na poku\u0161aj pretvaranja Ukrajine u\u00a0nasljedni hetmanat<\/em>, pri \u010demu je kroz dinasti\u010dki brak Hmeljnicki poziciju hetmana \u017eelio osigurati za svog sina.[21]\u00a0Druga, daleko va\u017enija, bila je odraz sve ja\u010de svijesti Hmeljnickog o nemogu\u0107nosti uspostavljanja autonomije unutar Poljsko-Litavske Unije, zbog \u010dega hetman kre\u0107e u potragu za saveznicima.<\/p>\n\n\n\n I dok je \u017eenidba mla\u0111eg Hmeljnickog za moldavsku princezu u kona\u010dnici imala tek manji utjecaj na zbivanja u i oko Ukrajine, potraga za saveznikom pretvorila se u klju\u010dan faktor za opstanak\u00a0hetmanata<\/em>. Ciklus ratnog iscrpljivanja od 1649. do 1651. godine uvelike je oslabio i Ukrajinu i Poljsku, pri \u010demu su uvjeti primirja, ovisno o poziciji na boji\u0161tu, varirali izme\u0111u onih iz Zboriva i onih za kozake daleko nepovoljnijih, postignutih u Bijeloj Crkvi nakon velike poljske pobjede kod Bereste\u010dka 1651. godine.[22]<\/p>\n\n\n\n Prvotna zamisao Hmeljnickog bilo je stvaranje \u0161iroke koalicije u koju bi bile uklju\u010dene sve strane zainteresirane za slamanje Poljsko-Litavske Unije. Jo\u0161 po\u010detkom 1649. godine Hmeljnicki \u0161alje izaslanike u Transilvaniju, Moldaviju, Vla\u0161ku i Brandenburg, no niti jedna od diplomatskih misija ne posti\u017ee zna\u010dajniji uspjeh. Istovremeno, na sugestiju jeruzalemskog patrijarha koji se tada nalazio u Kijevu, Hmeljnicki uspostavlja prve kontakte s Moskvom, no ideja o pod\u010dinjavanju Ukrajine Moskvi te\u0161ko je mogla za\u017eivjeti u momentu kad se hetman nalazio na vrhuncu mo\u0107i, a u kojem je Moskva bila preslaba za uplitanje u koza\u010dko-poljsko pitanje.[23]<\/p>\n\n\n\n Mnogo te\u017ei polo\u017eaj Ukrajine nakon doga\u0111aja iz 1650. i 1651. godine uvjetovao je zaokret u diplomatskoj praksi Hmeljnickog. Privremeno odustav\u0161i od stvaranja velike protupoljske koalicije, hetman se okre\u0107e potrazi za saveznikom spremnim na priznavanje koza\u010dkih privilegija unutar granica hetmanata odre\u0111enih u Zborivu. Imaju\u0107i u vidu situaciju u isto\u010dnoj Europi, jedinim realnim kandidatima za takvu suradnju pokazali su se Osmansko Carstvo i Moskva, u me\u0111uvremenu konsolidirana pod vla\u0161\u0107u cara Alekseja.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na svoj konzervativni pravoslavni karakter i povijesne veze s ukrajinskim prostorom, oporavljena Moskva je predstavljala logi\u010dan izbor u borbi protiv\u00a0Rzeczpospolite<\/em>. Hmeljnicki od 1652. godine sve intenzivnije komunicira s Moskvom, no oprez cara, proiza\u0161ao iz te\u0161kih poraza Rusije u prija\u0161njim ratovima s Poljskom, sugerirao je tek djelomi\u010dnu spremnost na surandnju. S druge strane, davanjem privilegija kozacima naseljenim u\u00a0Slobodi<\/em>\u00a0Moskva je ve\u0107 ranije osigurala manevarski prostor za rast utjecaja u Ukrajini, pri \u010demu je moment ruskog uplitanja u koza\u010dko-poljski rat ovisio o brzini opremanja nove moskovske vojske.[24]<\/p>\n\n\n\n Konkretna akcija Rusije do\u010dekana je u listopadu 1653. godine, kada zemaljski sabor u Moskvi, zabrinut mogu\u0107no\u0161\u0107u koza\u010dko-osmanskog pribli\u017eavanja, sugerira caru aktivno uklju\u010divanje u doga\u0111aje u Ukrajini. Uz veliki doprinos moskovskog patrijarha Nikona, svjesnog golemog potencijala pravoslavne Ukrajine, car se odlu\u010duje na objavu protektorata nad\u00a0hetmanatom<\/em>, nakon \u010dega po\u010detkom 1654. godine rusko poslanstvo sti\u017ee u Perejaslav.[25]\u00a0Dvostruka igra Hmeljnickog u kojoj je pokazivanjem interesa za savez s Osmanlijama ubrzao odluku Moskve da uzme kozake pod svoju za\u0161titu demonstrirala je hetmanovu profinjenost u diplomatskim spletkama, no kona\u010dni rezultat takvog razvoja doga\u0111aja, pokazat \u0107e se, uvelike je i\u0161ao na ruku Moskvi.<\/p>\n\n\n\n Pri ocjenjivanju zna\u010daja Bogdana Hmeljnickog u povijesnom procesu stvaranja ukrajinske dr\u017eave najve\u0107u kontroverzu izaziva upravo njegovo pribli\u017eavanje Rusiji. Podjednako kao i u slu\u010daju Osmanskog carstva, radilo se o autokratskoj dr\u017eavi za \u010dijeg je vladara obra\u0107anje od strane drugog vladara ili dr\u017eave automatski zna\u010dilo pod\u010dinjavanje.[26]\u00a0Samim time, dugotrajnija autonomija Ukrajine unutar njezinih granica bila je vrlo te\u0161ko ostvariva. Ratno pusto\u0161enje i odre\u0111eni nedostatak povjerenja u vlastite snage doveli su Hmeljnickog do situacije u kojoj je rizik ulaska Ukrajine pod okrilje apsolutne vlasti cara bio prihvatljiviji od nastavka borbe za autonomiju unutar Poljsko-Litavske Unije, pri \u010demu njegov hetmanski polo\u017eaj, unato\u010d klju\u010dnom utjecaju na akcije Kozaka, vi\u0161e nije zna\u010dio vrhovnu vlast u Ukrajini.<\/p>\n\n\n\n Prihvativ\u0161i protektorat Moskve, Bogdan Hmeljnicki doveo je Ukrajinu u poziciju u kojoj je priznavanje koza\u010dkih privilegija pla\u0107eno vi\u0161estoljetnom ruskom dominacijom. Naivno inzistiraju\u0107i na partnerstvu, Hmeljnicki Kozake i Ukrajinu predaje u ruke vladara iste vjeroispovijesti, no u odnosu na poljske monarhe daleko manje tolerantnog na njihovu buntovnu prirodu. S obzirom na to da je prelazak pod okrilje Moskve izvr\u0161en dobrovoljno, Bogdan Hmeljnicki, unato\u010d poziciji koza\u010dkog vo\u0111e i neospornoj vladarskoj ambiciji, prvenstveno ostaje podanik, pri \u010demu je njegov doprinos u kasnijoj podjeli Ukrajine na poljski i ruski dio, utemeljen na ugovoru u Perejaslavu, a ostvaren mirom u Andrusovu 1667. godine, poprili\u010dno opre\u010dan percepciji\u00a0Ukrajinskog<\/em>\u00a0hetmanata<\/em>\u00a0kao nacionalno-dr\u017eavnog entiteta.[27]<\/p>\n\n\n\n Glavni problem sporazuma u Perejaslavu proizlazi iz primarne motivacije dvaju uklju\u010denih strana. Suprotno od tendencije Bogdana Hmeljnickog da s Moskvom sklopi vojno-politi\u010dki savez, car Aleksej je koza\u010dke zahtjeve interpretirao kao priznavanje svoje vrhovne vlasti nad Ukrajinom, pri \u010demu mu je izuzetno pogodovao te\u017eak polo\u017eaj u kojem se hetmanat <\/em>u tom trenutku nalazio.<\/p>\n\n\n\n Progla\u0161avanje ruskog protektorata nad kozacima stiglo je u trenutku kad je Hmeljnicki na stolu ve\u0107 imao vrlo konkretnu ponudu Porte, no zbog pravoslavne vjere, a zatim i poslovi\u010dne nepouzdanosti sultanovih tatarskih vazala, hetman se odlu\u010dio za moskovsku opciju.[28]\u00a0Ra\u010dunaju\u0107i da \u0107e savez s Rusijom i zajedni\u010dki animozitet prema Krimu i\u00a0Rzeczpospoliti<\/em>\u00a0kozacima biti korisniji od svrstavanja pod sultana, Hmeljnicki i koza\u010dki starje\u0161ine u sije\u010dnju 1654. godine u Perejaslavu do\u010dekuju rusko izaslanstvo, a zatim zapo\u010dinju\u00a0Radu<\/em>, \u010dija je zada\u0107a bila odrediti formu koza\u010dko-ruske suradnje.<\/p>\n\n\n\n Komotna situacija u kojoj se u tom trenu nalazila moskovska dr\u017eava uvelike je utjecala na dinamiku pregovora. Po\u010detkom 1654. godine Rusija nije bila u ratu niti s jednim susjedom, oja\u010dana ju\u017ena granica uvelike je ote\u017eavala tatarske plja\u010dka\u0161ke prodore, a golema i moderno naoru\u017eana moskovska vojska broj\u010dano je vi\u0161estruko nadma\u0161ivala armije Poljske i Litve. S druge strane, rat hetmanata i Poljske ulazio je u sedmu godinu, pri \u010demu se Ukrajina paralelno morala suo\u010diti s uobi\u010dajenim tatarskim pusto\u0161enjima i pograni\u010dnim \u010darkama s Moldavijom i Transilvanijom. Hmeljnicki je za pre\u017eivljavanje hetmanata hitno trebao rusku vojnu pomo\u0107, \u010dega je glavni moskovski pregovara\u010d, iskusni diplomat Vasilij Buturlin, bio potpuno svjestan.<\/p>\n\n\n\n Sredinom sije\u010dnja 1654. godine\u00a0Rada<\/em>, sastavljena od koza\u010dke vojne vrhu\u0161ke i ukrajinskih vjerskih velikodostojnika, objavljuje raskid veza s poljskim monarhom i prihva\u0107a ruski protektorat, u formi vojnog saveza izme\u0111u Ukrajinskog hetmanata i Moskve. Problem je predstavljala \u010dinjenica da Vasilij Buturlin nije bio opunomo\u0107en za sklapanje saveza, tim vi\u0161e \u0161to je koza\u010dki uvjet za takav savez bila potvrda koza\u010dke autonomije u obliku carske prisege. Budu\u0107i da je iz perspektive Moskve, naviknute na apsolutnu mo\u0107 cara, takav \u010din bio je potpuno nezamisliv, usmena prisega koju je Buturlin dao u Perejaslavu nije imala nikakav pravni zna\u010daj.[29]<\/p>\n\n\n\n Ignoriraju\u0107i \u010dinjenicu da Buturlin ni\u010dime nije jam\u010dio ravnopravno partnerstvo, Hmeljnicki i kozaci sastavljaju listu od dvadeset i tri zahtjeva (koji su se odnosili na administrativni i sudski ustroj Ukrajine, koza\u010dke autonomije, veli\u010dinu zaporo\u0161ke vojske, pravo na izbor hetmana i slobodnu diplomaciju, ubiranje poreza i isplatu pla\u0107a, samostalnost kijevske metropolije, ruske posade na Dnjepru i objavu rata Poljsko-Litavskoj Uniji), o \u010dijem je ispunjenju ovisila koza\u010dka zakletva na vjernost caru. Nespretni na\u010din uvodnog obra\u0107anja moskovskom vladaru (\u201eDo lica zemlje \u010delom bijemo pred carskim veli\u010danstvom<\/em>\u201c) \u010dak se i iz neutralne perspektive bez problema mogao protuma\u010diti kao iskaz podani\u0161tva, \u010dime su se Hmeljnicki i kozaci, premda to nisu\u017eeljeli, prakti\u010dki stavili na milost carskoj volji.[30]<\/p>\n\n\n\n Aleksejev odgovor, sro\u010den u jedanaest to\u010daka, na\u010delno potvr\u0111uje sve koza\u010dke zahtjeve, nakon \u010dega Moskva objavljuje rat Poljsko-Litavskoj Uniji. Zaklev\u0161i se na do\u017eivotnu vjernost caru, Hmeljnicki ishitreno prihva\u0107a uvjete nedovoljno definiranog sporazuma, zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da sporazum niti u jednoj to\u010dki nije garantirao autonomiju hetmanata nakon njegove smrti.[31]\u00a0Istovremeno, koza\u010dka vojska od \u0161ezdeset tisu\u0107a ratnika stavlja se na raspolaganje vrhovnom zapovjedni\u0161tvu Moskve.<\/p>\n\n\n\n Sporazumom u Perejaslavu, potvr\u0111enim u o\u017eujku 1654. godine u Moskvi, Ukrajinski hetmanat ulazi pod za\u0161titu ruskog cara. Ovim \u010dinom, vanjskopoliti\u010dki ciljevi Hmeljnickog su, barem u teoriji, ostvareni. Razorna snaga rusko-koza\u010dke invazije, zapo\u010dete na prolje\u0107e 1654. godine, dovodi Rzeczpospolitu<\/em> na rub propasti, nazna\u010div\u0161i tako po\u010detak kraja poljske dominacije nad ukrajinskim prostorom.<\/p>\n\n\n\n Kratkoro\u010dna vojna korist proiza\u0161la iz sporazuma u Perejaslavu uvelike je zasjenjena \u010dinjenicom da se hetmanat od prvog dana rusko-poljskog rata morao suo\u010diti sa stvarno\u0161\u0107u ruske prisutnosti u Ukrajini. Tradicionalno paranoi\u010dni ruski vladar, neuvjeren u snagu prisege Hmeljnickog, ve\u0107 je tijekom pregovora po Ukrajini razaslao stotine moskovskih \u010dinovnika, nastoje\u0107i prikupiti tisu\u0107e osobnih zakletvi kozaka caru. Takav postupak Moskve nai\u0161ao je na neodobravanje velikog dijela Zaporo\u017eaca, pri \u010demu su neki koza\u010dki pukovi svoje nezadovoljstvo demonstrirali ubijanjem carskih poslanika. Sve ve\u0107i broj ruskih vojnika u Ukrajini rezultiralo je postepenim rastom tenzija, koje \u0107e se uskoro po\u010deti pretvarati u otvoreni koza\u010dko-ruski animozitet.[32]<\/p>\n\n\n\n Podjednako veliki problem predstavljalo je nastojanje Moskve da kijevsku metropoliju, najvi\u0161e crkveno tijelo Ukrajine, pot\u010dini moskovskoj patrijar\u0161iji. Prednosti protektorata pravoslavnog vladara ubrzano su gubile na va\u017enosti nakon \u0161to je postalo jasno da iza programa za\u0161tite pravoslavlja vrebaju narasle politi\u010dke ambicije moskovskog patrijarha Nikona. Potpav\u0161i pod utjecaj Moskve, ukrajinski sve\u0107enici bili su prisiljeni suo\u010diti se s daleko konzervativnijim i neobrazovanijim ruskim sve\u0107enstvom, istovremeno uvjerenim u legitimitet svjetovne i crkvene vlasti Moskve nad Ukrajinom.[33]<\/p>\n\n\n\n Poslovi\u010dna strpljivost Moskve, vidljiva na politi\u010dkom, vojnom i vjerskom planu, pokazala se dugoro\u010dno neusporedivo efikasnijom od ad hoc <\/em>rje\u0161enja kojima je bio sklon Bogdan Hmeljnicki. Na\u0161av\u0161i se unutar okvira ruske dr\u017eave, kozaci su se suo\u010dili s daleko suptilnijim metodama asimilacije u odnosu na magnatsko nasilje demonstrirano tijekom poljske kolonizacije Ukrajine. Otpor Zaporo\u017eaca i pravoslavnog sve\u0107enstva vrhovnoj vlasti Moskve dodatno je nagrizao ve\u0107 uzdrmano koza\u010dko jedinstvo, ostaviv\u0161i hetmana Hmeljnickog u trajnom procjepu izme\u0111u odanosti pravoslavnom monarhu i nastojanja da sa\u010duva teritorijalnu cjelovitost hetmanata.<\/p>\n\n\n\n \u0160vedska invazija na Rzeczpospolitu<\/em>, koja je 1655. godine cara Alekseja prisilila na privremeno zaustavljanje akcija na zapadu, nagnala je Hmeljnickog na promjenu kursa i poku\u0161aj raskidanja odnosa s Rusijom, no ruske su postrojbe u tom trenutku ve\u0107 bile pre\u010dvrsto ukorijenjene na lijevoj obali Dnjepra. Dodavanje titule \u201esamodr\u0161ca i vladara Rusi\u201c u vladarsku titulu Alekseja Mihajlovi\u010da zna\u010dilo je da Rusija ne namjerava odustati od nastavka posla zapo\u010detog sporazumom u Perejaslavu, a s obzirom na strahovito razaranje koje je Ukrajinu sna\u0161lo u desetlje\u0107u nakon smrti Bogdana Hmeljnickog 1657. godine, potpuni gubitak autonomije bio je samo pitanje trenutka.<\/p>\n\n\n\n Zao\u0161travanje rusko-ukrajinskih odnosa u drugom desetlje\u0107u 21. stolje\u0107a najnoviji je nastavak preko tristo pedeset godina duge pri\u010de o ruskom utjecaju u Ukrajini. Postepena rusifikacija, zapo\u010deta nakon sporazuma u Perejaslavu, a u mnogo intenzivnijem obliku nastavljena nakon pripajanja isto\u010dne Ukrajine (zajedno s Kijevom) Rusiji 1686. godine, rezultirala je mno\u0161tvom distorzija pri obja\u0161njavanju povijesnih procesa, s ciljem dokazivanja legitimiteta vrhovne vlasti Rusije nad Ukrajinom.<\/p>\n\n\n\n Kao odgovor na takvu praksu Rusije, ukrajinski su historiografi, osobito nakon osamostaljenja 1991. godine, upravo u periodu hetmanata nastojali detektirati elemente klju\u010dne za stvaranje ukrajinske dr\u017eave i suprotstaviti ih tendencioznosti ruskog modela. Tra\u017ee\u0107i korijene ukrajinske nezavisnosti u eri Bogdana Hmeljnickog, ukrajinski historiografi \u010desto i sami padaju u zamku tendencioznog razmi\u0161ljanja, no podjednako \u010desto nalaze i dokaze koji potkrepljuju samostalni karakter hetmanata<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Promatraju\u0107i razdoblje izme\u0111u 1648. i 1654. godine, a osobito nakon poljsko-koza\u010dkog sporazuma u Zborivu 1649. godine, nije te\u0161ko zapaziti da je politi\u010dko-administrativni ustroj koza\u010dkog hetmanata bio baziran na vojnoj hijerarhiji, stvorenoj mnogo ranije od samog hetmanata. Tri sastavne administrativne jedinice hetmanata (Kijev, Braclav, \u010cernigov) bile su podijeljene na ukupno 16 manjih upravnih jedinica (polkova<\/em>), koje su daljnjom podjelom ra\u0161\u010dlanjene na 272 podjedinice (sotnje<\/em>). Ustroj poprili\u010dno razli\u010dit od onog u Poljskoj i Litvi bio je odraz dvojnog vrhovni\u0161tva koza\u010dkih \u010dasnika, koji su u civilnoj slu\u017ebi zadr\u017eali svoje vojne \u010dinove (polkovnik<\/em>, odnosno pukovnik) i bili nadre\u0111eni ni\u017eim \u010dasnicima (kapetanima), tako\u0111er civilnim upraviteljima. Velika samostalnost pukovnika u odnosu na hetmana proizlazila je iz koza\u010dke demokratske tradicije, koja je, dodu\u0161e, u nemalom broju prilika remetila stabilnost hetmanove vlasti u Ukrajini.[34]<\/p>\n\n\n\n Sam pojam\u00a0hetmanata\u00a0<\/em>odnosio se prvenstveno na vrhovno tijelo vlasti, sastavljeno od hetmana i najvi\u0161ih velikodostojnika, okupljenih u njegovom kabinetu. Koza\u010dki vo\u0111a u svojim je rukama imao \u0161iroke izvr\u0161ne ovlasti (od izbora pukovnika do kreiranja vanjske politike), pri \u010demu su njegove odluke potvr\u0111ivane na trajnom saboru starje\u0161ina (Rada star\u0161yn<\/em>).\u00a0Generalna Rada<\/em>, na kojoj su mogli sudjelovati svi kozaci, prvenstveno je slu\u017eila izboru hetmana, slu\u017ee\u0107i povremeno i kao savjetodavno tijelo.[35]<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je primijetiti da je vlast hetmanata nakon mirovnog sporazuma u Zborivu 1649. godine najstabilnija bila u podru\u010dju centralne Ukrajine, u kojoj je vojno-civilni ustroj postojao ve\u0107 od kraja 16. stolje\u0107a. U istim podru\u010djima postojala je i \u010dvrsta crkvena hijerarhija, na \u010dijem je \u010delu bio kijevski metropolit. Djelovanje manastira i pravoslavnih \u0161kola, prije svih Kijevsko-mogiljanske akademije, uvelike je utjecalo na o\u010duvanje pravoslavlja u doba najja\u010deg pritiska Unijatske crkve, dok je potpora pravoslavnog klera bila jedan od klju\u010dnih preduvjeta za okupljanje kozaka oko Hmeljnickog u prvoj godini koza\u010dko-poljskog rata. S druge strane, destruktivnost proiza\u0161la iz netrepeljivosti prema nepravoslavcima okrutno je demonstrirana u vi\u0161e navrata izme\u0111u 1648. i 1654. godine, pri \u010demu su najvi\u0161e stradale brojne \u017eidovske zajednice na prostoru Ukrajine.[36]<\/p>\n\n\n\n Na planu samostalnog djelovanja hetmanat je najdalje oti\u0161ao u sferi vanjske politike. Neprekidna diplomatska aktivnost Hmeljnickog pretvorila je Ukrajinu u bitan faktor za stvaranje novog poretka na istoku kontinenta, pri \u010demu su interesi hetmana, bilo da se radi o osobnima ili onima koji su se ticali \u010ditavog koza\u0161tva, u pravilu odudarali od interesa dr\u017eave \u010dija je vrhovna vlast obuhva\u0107ala hetmanat. Na nesre\u0107u po hetmanat, zamr\u0161eni i kratkovidni planovi Hmeljnickog u pravilu su donosili tek kratkoro\u010dne pozitivne rezultate, dok su prave posljedice saveza sklopljenih u eri Hmeljnickog (Krim, Moskva) dugoro\u010dno bili iznimno \u0161tetni za politi\u010dki razvoj Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n Osnovni problem Ukrajine u vremenu Bogdana Hmeljnickog nije proizlazio iz nedovoljno stabilnog unutarnjeg ure\u0111enja niti iz nedovoljne definiranosti hetmanovih planova, ve\u0107 iz \u010dinjenice da zbog mno\u0161tva kompleksnih razloga hetmanat nikada nije dobio pravovaljano me\u0111unarodno priznanje. Paradoksalno, priznavanje koza\u010dke autonomije, bilo unutar granica\u00a0Rzeczpospolite<\/em>, bilo nakon sporazuma u Perejaslavu, zna\u010dilo je da hetmanat priznaje vrhovnu vlast stranog monarha, zbog \u010dega je Ukrajina, osobito nakon uspostave ruskog protektorata, imala tek minimalne \u0161anse za ostvarivanje stvarne nezavisnosti. Velika vjerojatnost falsifikacije dokumenata vezanih uz potvrdu koza\u010dkih zahtjeva u Perejaslavu[37]\u00a0svakako ide na ruku pro-ukrajinski orijentiranih historiografa, no stvarnost ruske vlasti u Ukrajini, osobito nakon pripajanja isto\u010dne Ukrajine Rusiji 1686. godine, uvelike umanjuje uvjerljivost hetmanata kao prve ukrajinske dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n Ukrajina Bogdana Hmeljnickog originalan je primjer vojno-politi\u010dke tvorevine, suo\u010dene s ambicijama me\u0111unarodno etabliranih isto\u010dnoeuropskih sila. Stvoren na demokratskim na\u010delima, s vlastitim stale\u017eima, vjerskim strukturama i pravnim kodeksom, hetmanat<\/em> nastaje kao rezultat eksplozije nagomilanih frustracija, proiza\u0161lih iz stoljetnog koza\u010dkog sukoba s poljskim plemstvom. Nedovoljno jak da opstane stije\u0161njen izme\u0111u tri velike isto\u010dnoeuropske sile, istovremeno utemeljen na sna\u017enom koza\u010dkom identitetu, hetmanat predstavlja prvi vidljivi iskorak na te\u0161kom putu stvaranja ukrajinske nacije, pri \u010demu odjeci doga\u0111aja iz sredine 17. stolje\u0107a, osobito onih proiza\u0161lih iz sporazuma u Perejaslavu, do dana\u0161njeg dana ostaju podjednako aktualni.<\/p>\n\n\n\n [1]\u00a0Zamoyski (1993): 161<\/p>\n\n\n\n [2]\u00a0Magocsi (1996): 178<\/p>\n\n\n\n [3]\u00a0Magocsi (1996): 176<\/p>\n\n\n\n [4]\u00a0Magocsi (1996): 191<\/p>\n\n\n\n [5]\u00a0Gieysztor, A. (et al.) (1979): 192<\/p>\n\n\n\n [6]\u00a0pojam ozna\u010dava \u0161iroke privilegije poljskog plemstva i otpor apsolutnoj vlasti monarha; Davies (1983): 218<\/p>\n\n\n\n [7]\u00a0Litvin (2003): 451<\/p>\n\n\n\n [8]\u00a0Magocsi (1996): 205<\/p>\n\n\n\n [9]\u00a0Magocsi (1996): 211<\/p>\n\n\n\n [10]\u00a0Magocsi (1996): 186<\/p>\n\n\n\n [11]\u00a0Litvin (2003): 452<\/p>\n\n\n\n [12]\u00a0Radovi ukrajinskih autora kori\u0161teni u pri pisanju ovog \u010dlanka \u010desto Hmeljnickog prikazuju kao\u00a0oca nacije<\/em>; autor \u010dlanka smatra da je takva titula pretjerana, osobito u kontekstu 17. stolje\u0107a u isto\u010dnoj Europi;<\/p>\n\n\n\n [13]\u00a0Hmeljnicki svoju netrepeljivost prema\u00a0\u0161lahti<\/em>\u00a0najzornije demonstrira nemilosrdnim pokoljem nekoliko tisu\u0107a zarobljenih poljskih plemi\u0107a nakon koza\u010dke pobjede kod Batoha 1652. godine; ovaj \u010din uvelike je odudarao od prakse otkupljivanja, uobi\u010dajene u 17. stolje\u0107u; \u0160ev\u010duk (2007): 279<\/p>\n\n\n\n [14]\u00a0Magocsi (1996): 197<\/p>\n\n\n\n [15]\u00a0Litvin (2007): 456-458<\/p>\n\n\n\n [16]\u00a0Litvin (2007): 463<\/p>\n\n\n\n [17]\u00a0Magocsi (1996): 204<\/p>\n\n\n\n [18]\u00a0Litvin (2007): 467<\/p>\n\n\n\n [19]\u00a0Granice hetmanata odre\u0111ene sporazumom u Zborivu predstavljaju teritorijalni maksimum (312.000km2<\/sup>) za vlasti Bogdana Hmeljnickog; iste granice potvr\u0111uje i ruski car sporazumom u Perejaslavu; Magocsi (1996): 232<\/p>\n\n\n\n [20]\u00a0\u0160ev\u010duk (2007): 276<\/p>\n\n\n\n [21]\u00a0\u0160ev\u010duk (2007): 279<\/p>\n\n\n\n [22]\u00a0Magocsi (1996): 205<\/p>\n\n\n\n [23]\u00a0Litvin (2003): 481-483<\/p>\n\n\n\n [24]\u00a0Riasanovsky (2000): 208<\/p>\n\n\n\n [25]\u00a0Kokotjuha (2005): 107<\/p>\n\n\n\n [26]\u00a0Pristak, Reshetar (1963): 20<\/p>\n\n\n\n [27]\u00a0Najdalje u ovakvom pogledu na eru Bogdana Hmeljnickog odlazi Volodimir Litvin, nazivaju\u0107i akcije Hmeljnickog \u201eprvom formulacijom nacionalno-dr\u017eavne ideje u ukrajinskoj povijesti\u201c; Litvin (2003): 470<\/p>\n\n\n\n [28]\u00a0Sultan Mehmed IV sredinom 1653. godine \u0161alje u \u010cigirin vladarsku bulavu i garanciju koza\u010dkih privilegija; da ih je prihvatio, Hmeljnicki bi postao osmanski vazal najvi\u0161eg ranga; takav stupanj autonomije unutar Osmanskog carstva nije u\u017eivao niti krimski kan; Litvin (2003): 498<\/p>\n\n\n\n [29]\u00a0Kokotjuha (2005): 115<\/p>\n\n\n\n [30]\u00a0Litvin (2003): 519<\/p>\n\n\n\n [31]\u00a0\u0160ev\u010duk (2007): 281-283<\/p>\n\n\n\n [32]\u00a0Litvin (2003): 501<\/p>\n\n\n\n [33]\u00a0Hosking (1997): 66<\/p>\n\n\n\n [34]\u00a0Primjer takve samostalnosti je istaknuti koza\u010dki pukovnik Ivan Bohun, koji je odbio dati zakletvu proiza\u0161lu iz sporazuma u Perejaslavu i pridonio stvaranju razdora izme\u0111u starje\u0161ina vjernih Hmeljnickom i protivnika ruskog protektorata; bez obzira na potkopavanje autoriteta Hmeljnickog, njegov polo\u017eaj i status u hetmanatu nisu bili ugro\u017eeni; Kokotjuha (2005): 115<\/p>\n\n\n\n [35]\u00a0Magocsi (1996): 236<\/p>\n\n\n\n [36]\u00a0Nemilosrdno ubijanje \u017didova tijekom koza\u010dko-poljskog rata (razli\u010diti izvori govore o desecima, ponekad i stotinama tisu\u0107a stradalih) rezultat je dugogodi\u0161nje prakse zakupni\u0161tva, tijekom koje su ukrajinski \u017didovi uz blagoslov poljskog plemstva financijski iscrpljivali ionako siroma\u0161no pravoslavno selja\u0161tvo; to, me\u0111utim, te\u0161ko opravdava ekstremnu okrutnost s kojojom su se kozaci, osobito u prvoj godini rata, obra\u010dunavali s mahom nenaoru\u017eanim \u017eidovskim stanovni\u0161tvom; u \u017eidovskoj kolektivnoj svijesti period hetmanata ostaje zapam\u0107en kao prvi moderni holokaust i prete\u010da koza\u010dkih pogroma u 19. i 20. stolje\u0107u ; Magocsi (1996): 201-202<\/p>\n\n\n\n [37]\u00a0Osobito je sumnjiva autenti\u010dnost carevog odgovora kozacima, poslanog u obliku 11 \u010dlanaka u o\u017eujku 1654. godine; \u0160ev\u010duk (2007): 281<\/p>\n\n\n\n Smje\u0161tena na otvorenoj stepi isto\u010dne Europe, Ukrajina je stolje\u0107ima predstavljala nejasno definirano podru\u010dje na kojem se preklapaju Istok i Zapad, pri \u010demu je sraz razli\u010ditih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih faktora uvjetovao iznimno te\u017eak put prema formiranju samostalne Republike Ukrajine, nastale raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine.<\/p>\n","protected":false},"author":32,"featured_media":2214,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[517,516,172],"class_list":["post-2213","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-bogdan-hmeljnicki","tag-kozaci","tag-ukrajina"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/32"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2213"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2220,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213\/revisions\/2220"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kozak \u2013 utjelovljenje Ukrajine?<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Ilja_Jefimowitsch_Repin_-_Reply_of_the_Zaporozhian_Cossacks_-_Yorck-1024x605-1.jpg\")
Te\u0161ko iskustvo Poljsko-litavske unije<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Anonymous_Bohdan_Khmelnytsky.jpg\")
Vladar ili podanik?<\/h3>\n\n\n\n
Sporazum u Perejaslavu \u2013 submisija s licem autonomije<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Izme\u0111u stvarnosti i mita \u2013 Hetmanat kao prva inkarnacija nezavisne Ukrajine?<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Bilje\u0161ke i citati<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Bibliografija<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
\n