{"id":201,"date":"2010-12-05T11:14:00","date_gmt":"2010-12-05T10:14:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=201"},"modified":"2026-08-11T08:25:14","modified_gmt":"2026-08-11T06:25:14","slug":"kamikaze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2010\/kamikaze\/","title":{"rendered":"Kamikaze"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od kraja 1943. Amerikanci su preuzeli inicijativu u ratu na Pacifiku i u Aziji: zauzev\u0161i oto\u010dje Marshall, po\u010deli se pribli\u017eavati Japanu \u00ab\u017eabljim skokovima\u00bb, strate\u0161ki zauzimaju\u0107i otoke koji su do tada bili u rukama Japanaca. Gubitak otoka Saipan u Marijanskom oto\u010dju (15. VI. 1944.) Japanci su do\u017eivjeli kao \u00abizravan ubod u srce Carstva\u00bb. Vojnici, a i njihovi zapovjednici, zapo\u010deli su \u010diniti samoubojstva kako bi izbjegli sramotu poraza.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to je Pacifi\u010dki rat dulje trajao, to je postalo jasnije da je japanski industrijski potencijal inferioran u odnosu na ameri\u010dki. Vojska je po\u010dela ozbiljno pomi\u0161ljati na usvajanje nove tehnike samoubila\u010dkih napada. U tu svrhu su prilago\u0111eni i japanski zrakoplovi Ki-48s i Ki-67s, koji su natovareni eksplozivom stigli u leta\u010dke \u0161kole, gdje su instruktori tra\u017eili od pilota da dragovoljno u\u010dine tokkokotai ili \u00abspecijalni napad\u00bb.&nbsp;U tom je trenutku krenulo i nova\u010denje kamikaza \u2013 pilota samoubojica.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Korijeni: samurajstvo, bu\u0161ido i \u0161intoizam<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zbog geografskog polo\u017eaja Japana izoliranog oceanom, unato\u010d komunikacijama s azijskim kontinentom ovdje nikada nisu prodrli osvaja\u010di, sve do kraja Drugoga svjetskog rata. Od 12. stolje\u0107a, prijetnju su predstavljali Mongoli, no njihovu je osvaja\u010dku snagu 1281. uni\u0161tila jedna prirodna pojava \u2013 tajfun, kojega su Japanci nazvali kamikaze, \u0161to zna\u010di \u00abbo\u017eanski vjetar\u00bb.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pojam samurai u originalu zna\u010di \u00abonaj tko slu\u017ei svome gospodaru\u00bb. U srednjem su vijeku samuraji bili ni\u017ei sloj vojno-feudalnog stale\u017ea, sli\u010dan europskim srednjovjekovnim vitezovima. Kao profesionalni vojnici slu\u017eili su \u0161ogunima (vojskovo\u0111ama), koji su u stvari bili vojno-feudalni vladari, jer je carska vlast bila tek nominalna.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krajem 15. stolje\u0107a, Japan je bio feudalno rascjepkan. Ujedinjenje je zapo\u010deo \u0161ogun Nobunaga Oda, poznat po tome \u0161to je bio nemilosrdan prema svojim protivnicima. Postao je idealom samurajstva, no unato\u010d tome, pokorio je tek 30 0d 66 provincija. Nakon \u0161to je Oda stradau u uroti, ujedinjenje feudalnih dr\u017eavica nastavio je Toyotomi Hideyoshi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detkom 16. stolje\u0107a, Japan je imao oko 20 mil. stanovnika, od \u010dega su 10 % bili samuraji, no raspolagali su s \u010dak 60 % nacionalnog dohotka. U 17. stolje\u0107u pojavili su se gosi (seoski samuraji) \u2013 formalno su pripadali vojnom plemstvu, ali su imali mala samostalna seoska imanja, tako da nisu \u017eivjeli samo od borbe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sredinom 19. stolje\u0107a japanska je ekonomija bila ugro\u017eena nametnutom trgovinom s Engleskom i Rusijom, \u0161to je u narodu pobudilo ksenofobiju, te ponovno okretanje japanskim tradicijama. Proklamiraju se parole poput one \u00abVan sa strancima!\u00bb, a dolazi i do oru\u017eanih napada na bijelce.Tako su primjerice 1859. u sredi\u0161tu Yokohame samuraji ubili tri ruska mornara , ne\u0161to potom i slugu francuskog veleposlanstva; pretukli su niz engleskih mornara, a prevoditelj engleskog veleposlanika izboden je no\u017eevima. U lipnju 1862. mladi je samuraj u\u0161ao u zgradu engleskog veleposlanstva u Tokiju, ubio dva slu\u017ebenika, a zatim po\u010dinio obredno samoubojstvo (sepuko).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160ogunat je ukinut 1868. i na vlast je do\u0161la carska vlada koja je provela brojne politi\u010dke i dru\u0161tvene reforme. Jedna od njih bila je i reforma vojske: stvorena je regularna vojska na na\u010delima op\u0107e obveze, \u0161to je ozna\u010dilo i formalno ukidanje samurajstva kao posebnog vojnog stale\u017ea. No, s obzirom da je novi zapovijedni kadar nova\u010den iz samurajskih redova, feudalno-samurajska tradicija nastavila je postojati, ali u novim socijalnim i politi\u010dkim uvjetima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Tokiju je 1873. godine otvorena vojna akademija. Premda su nastavnici uglavnom potjecali iz Francuske, pitomci su prolazili japansku \u0161kolu koja je podu\u010davala bu\u0161ido (samurajski kodeks) i \u0161intoizam, koji je uklju\u010divao kult predaka te vjerovanje u bo\u017eansko podrijetlo cara. Osim toga, taitari \u2013 napad vlastitim tijelom, odavno je poznat u povijesti japanske vojne vje\u0161tine.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Pojava kamikaza<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Premda u ve\u0107ini literature mo\u017eemo nai\u0107i na podatak da su se ameri\u010dki vojnici prvi put suo\u010dili s kamikazama pri napadu na ameri\u010dke pomorske snage tijekom listopada 1944. pri iskrcavanju na Filipine. Kamikaze su se pojavile u zavr\u0161noj fazi Drugoga svjetskog rata. Jo\u0161 14. travnja 1944. pilot Terauchi se samoinicijativno obru\u0161io na ameri\u010dki torpedo koji je bio lansiran prema japanskom brodu u konvoju, te tako sprije\u010dio njegov pogodak. Nekoliko dana kasnije \u010dasnik Kapushige Takati obru\u0161io se na jedan ameri\u010dki razara\u010d i uni\u0161tio ga.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od sredine 1944. godine, poslije bitke u Filipinskom moru, kad je za Japan nastupila kriti\u010dna situacija, intenzivirali su se i prijedlozi za organizaciju posebnih jedinica za izvo\u0111enje samoubila\u010dkih napada.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U po\u010detku, redovi kamikaza popunjavali su se pilotima-dragovoljcima, a kasnije i prisilno. Odre\u0111ivali su se slabiji piloti, pa \u010dak i po\u010detnici, kako bi se bolji i vje\u0161tiji sa\u010duvali za obranu Japana. Unato\u010d promid\u017ebe samurajskog duha i iskazivanja velike po\u010dasti obiteljima poginulih, piloti odre\u0111eni za smrt \u010desto su prolazili moralne nedoumice. Stoga, pojedinci su se nerijetko sa zadatka vra\u0107ali tvrde\u0107i kako nisu mogli prona\u0107i odre\u0111eni cilj. Zbog toga su im nadre\u0111eni uveli posebne mjere: zrakoplove su punili gorivom dovoljnim isklju\u010divo za let do cilja ili su pak zrakoplove kamikaze pratili posebni lovci koji su nadzirali uspje\u0161nost njihovih misija.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Saburo Ienaga, sveu\u010dili\u0161ni profesor, dugogodi\u0161nji predava\u010d povijesti Japana izme\u0111u dva svjetska rata, autor je kriti\u010dke povijesti rata na Pacifiku (S. Ienaga, The Pacific War 1931-1945, New York 1978). U svome djelu opisuje ulogu u\u010ditelja koji su vr\u0161ili pritisak na u\u010denike \u2013 mladi\u0107e izme\u0111u 15 i 17 godina. Govorili su im kako \u0107e svaki Japanac koji ne u\u0111e u ovaj sveti rat biti osramo\u0107en cijeli \u017eivot. U\u010ditelji su \u010dak obilazili ku\u0107e u\u010denika i iznu\u0111ivali odobrenje njihovih roditelja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Russel Spurr opisuje zra\u010dnu bazu kamikaza Kanoyu na otoku Kyushu \u2013 sredi\u0161te borbenih specijalnih napada usmjerenih protiv ameri\u010dkih snaga koje su se nalazile na Okinawi, 400 milja ju\u017eno. Uzleti\u0161te je bilo skriveno iza visoke strme obale, djelomice prekrivenom kamufla\u017enom mre\u017eom, a protuzra\u010dna obrana bila je uz pistu. U svom djelu \u00abA Glorious Way To Die\u00bb Spurr navodi podatak kako je jedan japanski \u010dasnik bio zabrinut za uspje\u0161an ishod djelovanja kamikaza (tek jedan od 10 aviona bi poga\u0111ao metu, a ni sam pogodak ne bi bio potpuno uspje\u0161an ako eksplozija na nosa\u010du ne bi zahvatila avione), ali je broj zagovornika kamikaza tih dana bio u porastu i otvorena kriti\u010dnost bila je opasna.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Aokijeva pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Japanski pilot Aoki u svome je dnevniku opisao kako je postao kamikazom. Po\u010detkom 1945. skupina je \u010dasnika do\u0161la na uzleti\u0161te kraj Kochija na otoku Shikoku i ondje vrbovala dragovoljce. Svi su trebali napisati svoje ime i prezime na komad papira. Oni koji su \u017eeljeli postati kamikaze, iznad imena su stavili kru\u017enicu, a ako nisu \u2013 trokut. Aoki nije htio da drugi pomisle kako je kukavica, pa je stavio kru\u017enicu. \u00abRa\u010dunao sam, ionako nitko ne\u0107e pre\u017eivjeti rat, pa bolje da poginem kao kamikaza. Mo\u017eda \u010dak uspijem potopiti koji neprijateljski ratni brod.\u00bb<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obuku u samo nekoliko tjedana. Tijekom kratkotrajne i naporne obuke trebalo je nau\u010diti letjeti neposredno iznad valova, na sasvim maloj visini od 10-ak metara, a zatim se naglo dignuti uvis i nasrnuti. Vje\u017ebali su u zrakoplovima tipa&nbsp;<em>shirakagu<\/em>&nbsp;(Bijela krizantema), sporim i nezgrapnim \u0161kolskim avionima s dva sjedi\u0161ta: naprijed je sjedio pilot, a iza navigator, obi\u010dno starje\u0161ina. Premda je navigator bio suvi\u0161an, vjerojatno je imao psiholo\u0161ku funkciju \u2013 pilot ne\u0107e do\u0107i u isku\u0161enje da se vrati ako iza njega sjedi njegov starje\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po svr\u0161etku obuke, Aoki je shvatio da se pretvorio u osu\u0111enika na smrt. Ve\u010der prije svoga napada, Aoki je odrezao nokte i \u010duperak kose koji \u0107e biti poslani njegovoj obitelji. Zatim je sjeo i napisao dopisnice s tekstom: \u00abNa\u0161a bo\u017eanska zemlja ne\u0107e biti uni\u0161tena!\u00bb i adresirao ih majci, ocu, mla\u0111em bratu, te za \u010detiri mla\u0111e sestre. Kasno poslije podne njegovoj je skupini prire\u0111ena ceremonijalna ve\u010dera u kojoj je \u010dasnik odr\u017eao zdravicu. Aoki je odjednom ispio svoj sake, a zatim opazio da njegovi kolege pijuckaju gutljaj po gutljaj. Snimatelj filmskog \u017eurnala zamolio ih je da poziraju, pa su svi na glave stavili ko\u017enate kacige ukra\u0161ene znakom Izlaze\u0107eg sunca, uhvatili se za ruke i slo\u017eno zapjevali Doki no Sakura (\u00abKlasa Tre\u0161njina cvijeta\u00bb). Glavni instruktor im je za\u017eelio sre\u0107u. Aoki je u d\u017eepovima imao samo obiteljske fotografije i dva mala drvena omamorija, budisti\u010dka simbola, za sre\u0107u i dobro izvr\u0161en zadatak.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Slika drugoga: Amerikanci o japanskim vojnicima<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Amerikanci su s jedne strane bili o\u010darani snagom volje i \u017eeljom Japanaca da radije umru nego budu zarobljeni. Naime, Japanac ako se preda, \u010dini ne\u0161to ne\u010dasno. U tome ga slu\u010daju svi moraju zaboraviti, njegova \u017eena i djeca bri\u0161u ga iz sje\u0107anja i nema mjesta gdje bi se mogao sahraniti. Smatrali su da je \u010dasnije poginuti u borbi nego biti zarobljen. Zloslutna, ali i intrigantna za ameri\u010dke vojnike bila je spoznaja da se japanski vojnici ne boje smrti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">S druge pak strane, ameri\u010dka je promid\u017eba djelovala u drugom smjeru. Primjerice, kad su upitali Hermana Seevistru, poru\u010dnika ameri\u010dke 32. divizije \u0161to misli o neprijateljima kao ljudima, odgovorio je: \u00abNikad nisam o njima razmi\u0161ljao kao o ljudima. Ratni plakati prikazivali su na\u0161e neprijatelje iz Europe i Azije kao ubojice i silovatelje. Nijemci su obi\u010dno bili ru\u017eni, zubati Nacisti s monoklom, a Japanci \u2013 nasmijani, surovi \u0161takori i majmunoliki ljudi. Ameri\u010dki su vojnici Japance uspore\u0111ivali s rojem p\u010dela, \u0161akalima, no naj\u010de\u0161\u0107e s \u2013 majmunima, nazivaju\u0107i ih \u00abJapes\u00bb \u2013 kovanicom rije\u010di JAP (skr. engl. Japanac) i APE (engl. majmun).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U stvari, Amerikanci su shva\u0107ali da pred sobom imaju dostojnog protivnika, ali nisu shva\u0107ali njihove ideale, hrabrost koja je proizlazila iz japanske vite\u0161ke tradicije, pa su stoga odgovarali omalova\u017eavanjem protivnika, vrije\u0111anjem i nijekanjem njihove ljudskosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ameri\u010dki su vojnici me\u0111u sobom \u0161irili glasine da piloti samoubojice idu u borbu odjeveni kao sve\u0107enici, da su drogirani, okovani za sjedalo, pripadnici elitne skupine koju su od djetinjstva u\u010dili da postane samoubojica. C. R. Brown ka\u017ee da je bilo upravo hipnoti\u010dki uzbudljivo gledati taj prizor koji je tako tu\u0111 na\u0161oj zapadnja\u010dkoj filozofiji. \u00abSvakog kamikazu koji bi se sunovratio na nas gledali smo s nekim distanciranim u\u017easom. Na trenutak bismo zaboravili na sebe, opsjednuti mislima o \u010dovjeku u tom zrakoplovu.\u00bb<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Pisma kamikaza<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">O pilotima koji su odlazili na obavljanje \u00abspecijalnih zadataka\u00bb, sve do kraja rata ni u japanskom ni u ameri\u010dkom tisku nije bilo ni rije\u010di. Japanci su od javnosti strogo \u010duvali masovno \u017ertvovanje neiskusnih mladi\u0107a, a Amerkanci nisu \u017eeljeli na taj na\u010din demoralizirati vlastite vojnike.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tek po\u010detkom sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a u tokijskom je \u010dasopisu \u00abMaru\u00bb objavljen niz pisama kamikaza. Iz pisama je razvidno da unato\u010d tome \u0161to uglavnom disciplinirano obavljaju zadatke, kamikaze ipak u sebi \u010desto i emotivno, preispituju svoje postupke.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u00abKao u snu pro\u017eivio sam 21 godinu \u017eivota. Ali pravi smisao razotkrit \u0107e se tek danas. U vrijeme kada se odvija odlu\u010duju\u0107a bitka izme\u0111u Japana i amerike mi \u0107emo jednim udarom popraviti na\u0161 poljuljani polo\u017eaj i time u\u010dvrstiti zauvijek slavom ovjen\u010dan veliki Japan, koji postoji ve\u0107 tri tisu\u0107lje\u0107a. Veliki Japan je zemlja bogova. Zemlja bogova je vje\u010dna i ne mo\u017ee biti uni\u0161tena. Ne, nije stra\u0161na smrt, u budu\u0107nosti \u0107e se roditi na tisu\u0107e, desetaka tiu\u0107a dje\u010daka i zato mi sad smireno i hladnokrvno \u017ertvujemo svoje \u017eivote za domovinu\u00bb, zapisao je jedan mladi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Desetnik Rokuo Uno opisao je kako se osje\u0107ao kad je znao da je odre\u0111en za napad kamikaza. \u00abMoj kolega je pla\u010du\u0107i do\u0161ao po mene i rekao mi: \u2018Tvoje ime stoji na plo\u010di kod kancelarije.\u2019 Oti\u0161ao sam pogledati i zaista, bio sam spomenut kao makatotokai \u2013 pilot sa specijalnim zadatkom. U kancelariji mi je jedan \u010dasnik rekao da napi\u0161em oporuku. Pitali su me imam li jo\u0161 neke \u017eelje i \u0161to bih sutradan htio jesti. \u017divot \u0107e mi trajati do sljede\u0107e zore\u2026\u00bb U duhu japanske tradicije po\u0161tivanja predaka, Uno je po\u017eelio jo\u0161 jednom vidjeti oca, ali to nije bilo mogu\u0107e. Zato je tek oti\u0161ao do svoje sobe napisati oporuku.<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ja sam jednostavno \u010dovjek: nisam ni svetac, ni lupe\u017e, ni junak, ni kukavica,, ni lu\u0111ak. Jednostavno sam obi\u010dno ljudsko bi\u0107e\u2026 Mi \u0107emo s rado\u0161\u0107u slu\u017eiti naciji u sada\u0161njoj te\u0161koj borbi. Razbijat \u0107emo se o neprijateljske brodove, jer smo uvjereni da je Japan bio i bit \u0107e zemlja lijepih zgrada, sela i gradova, smjelih, profinjenih \u017eena i iskrenog prijateljstva. U \u010demu se sastoji na\u0161a obveza? U borbi. \u0160to smo obvezni u\u010diniti sutra? Pobijediti. Kakve su na\u0161e svakodnevne obveze? Umrijeti\u2026 Ako Japan nekim \u010dudom pobijedi u ovom ratu, to bi bila stra\u0161na nesre\u0107a za budu\u0107nost na\u0161e nacije. Za nas je najbolje pro\u0107i kroz vatrena isku\u0161enja, \u0161to bi poslu\u017eilo u\u010dvr\u0161\u0107enju nacije.<\/p>\n<cite>Hiroshi Okaba napisao je svojim najbli\u017eima<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mo\u017eda nikada Amerikanci i ljudi na Zapadu ne\u0107e mo\u0107i potpuno shvatiti da na\u0161i ljudi nisu smatrali da svoje \u017eivote gube uludo. Ti ljudi imali su svoje uvjerenje. Vjerovali su u Japan. Kako mala cijena za veliku nagradu: jedan \u010dovjek za mo\u017eda stotine ili tisu\u0107e drugih \u017eivota\u2026<\/p>\n<cite>Saburo Sakai, japanski je pilot koji nije pripadao kamikazama, ali ih je po\u0161tivao.<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Literatura:<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Drugi svjetski rat, Svezak III, Zagreb 1982.<br>Saburo Ienega, The Pacific War 1931.-1945., New York 1978.<br>International Military and Defense Encyclopedia |ed: Trevor N Dupuy|, vol.3<br>B. Kitanovi\u0107: Rat na Dalekom istoku, Pula 1985.<br>Gerald F. Linderman, The World Within War, London 1999<br>Povijest 17: pRedve\u010derje rata i Drugi svjetski rat |ur: K. Regan|, EPH, Zagreb 2009<br>Edwin O. Reishchauer, Japan \u2013 The Story Of Nation, New York 1990<br>Saburo Sakai, Samuraj, Beograd 1979.<br>W. Scott Morton, Japan \u2013 its history and culture, New York 1970<br>Russel Spurr, A Glorious Way To Die: The Kamikaze Mission of the Battleship Yamato, April 1945, New York 1981<br>John Toland, Uspon i pad japanskog imperija, svezak IV, Zagreb 1982.<br>Todao Umesao, The Roots Of Contemporary Japan, Tokyo 1990<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Od kraja 1943. Amerikanci su preuzeli inicijativu u ratu na Pacifiku i u Aziji: zauzev\u0161i oto\u010dje Marshall, po\u010deli se pribli\u017eavati Japanu \u00ab\u017eabljim skokovima\u00bb, strate\u0161ki zauzimaju\u0107i otoke koji su do tada bili u rukama Japanaca. Gubitak otoka Saipan u Marijanskom oto\u010dju (15. VI. 1944.) Japanci su do\u017eivjeli kao \u00abizravan ubod u srce Carstva\u00bb. Vojnici, a i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":202,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[46,47],"class_list":["post-201","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-drugi-svjetski-rat","tag-japan"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=201"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1031,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201\/revisions\/1031"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/202"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=201"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=201"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=201"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}