{"id":1910,"date":"2026-08-13T12:40:47","date_gmt":"2026-08-13T10:40:47","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=1910"},"modified":"2026-08-13T16:35:07","modified_gmt":"2026-08-13T14:35:07","slug":"zasto-nam-smeta-spomen-na-zrtve-slane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2026\/zasto-nam-smeta-spomen-na-zrtve-slane\/","title":{"rendered":"Za\u0161to nam smeta spomen na \u017ertve Slane?"},"content":{"rendered":"\n

U uvali Slana na otoku Pagu ponovno je uni\u0161tena spomen-plo\u010da posve\u0107ena \u017ertvama usta\u0161kih logora Slana i Metajna. Plo\u010da obnovljena i postavljena 24. lipnja 2026. nije izdr\u017eala ni dva mjeseca. Od po\u010detka 1990-ih ovo je \u010detvrti put da je spomen na ljude zato\u010dene i ubijene na tom mjestu fizi\u010dki razbijen<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Naravno, ne razbijamo ga svi. Ne znamo ni tko je razbio posljednju plo\u010du niti mo\u017eemo nepoznatim po\u010diniteljima pripisivati motive koje nisu sami izrekli. Ali nakon \u010detiri uni\u0161tenja iste spomen-plo\u010de te\u0161ko je sve svesti na izolirani \u010din vandalizma. Kada se ista poruka desetlje\u0107ima postavlja pa razbija, obnavlja pa ponovno razbija, pred nama vi\u0161e nije samo pri\u010da o o\u0161te\u0107enom komadu kamena. Pred nama je pri\u010da o tome kako se dru\u0161tvo odnosi prema neugodnoj pro\u0161losti. I zato pitanje nije samo tko je ponovno razbio plo\u010du u Slani. Pitanje je: za\u0161to nam spomen na \u017ertve Slane toliko dugo predstavlja problem?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Logor na kamenoj goleti<\/h2>\n\n\n\n
\"Fotografija
Fotografija uvale Slana s mora<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Slana je duboka, gotovo nestvarna uvala na sjeveroisto\u010dnoj strani Paga. Krajolik je ogoljen, bez hlada, izlo\u017een ljetnoj \u017eezi i buri. Upravo je ondje u lipnju 1941., samo nekoliko mjeseci nakon uspostave Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, organiziran jedan od prvih usta\u0161kih koncentracijskih logora.<\/p>\n\n\n\n

\"Lokacije
Lokacije logora i grobi\u0161ta na Pagu (autor M. Hajdarovi\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Logori na Pagu bili su dio ranoga sustava Gospi\u0107 \u2013 Jadovno \u2013 Pag. U Slani su zato\u010deni mu\u0161karci, dok su \u017eene i djeca dr\u017eani u Metajni (vile na fotografijama dolje). Po\u010detak rada logora povezuje se s 24. lipnja 1941., kada je u Slanu dopremljena prva skupina od tridesetak zagreba\u010dkih \u017didova. Nakon njih dovo\u0111eni su Srbi te manji broj Hrvata, uglavnom komunista i drugih politi\u010dkih protivnika re\u017eima.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Mjesto nije slu\u010dajno izgledalo negostoljubivo. Ondje gotovo da nije bilo uvjeta za \u017eivot. Zato\u010denici su spavali na otvorenom ili u skromnim barakama, dobivali vrlo malo hrane i vode te bili prisiljavani na te\u017eak fizi\u010dki rad. Gradili su objekte, stra\u017earnice i cestu prema Metajni, nose\u0107i kamen golim rukama. Ostaci te ceste, suhozida i pojedinih gra\u0111evina vidljivi su i danas. Pre\u017eivjeli Oto Radan opisivao je rad pod suncem, glad i \u017ee\u0111 te stalnu prijetnju nasiljem. U njegovu svjedo\u010danstvu nema mnogo prostora za eufemizme: pucalo se zbog neposluha, zbog pogre\u0161ke, ali i bez ikakva povoda. <\/p>\n\n\n\n

U Metajni su zatvarane \u017eene i djeca. Sa\u010duvana svjedo\u010danstva govore o izgladnjivanju, premla\u0107ivanju, seksualnom nasilju i ubojstvima. Jedna od rijetkih pre\u017eivjelih, Nada Feuereisen<\/strong>, svjedo\u010dila je o stotinama \u017eena i djece zato\u010denih u nekoliko ku\u0107a te o silovanjima i likvidacijama zato\u010denica. Slana nije bila samo mjesto zato\u010denja. Bila je mjesto masovnog ubijanja.<\/p>\n\n\n\n

\n

(\u2026) Po dolasku na otok Pag iskrcali smo se na obali ispod mjesta Metajna i pje\u0161ke po\u0161li za Metajnu. U Metajni smo bili smje\u0161teni u 2 vile i to 275 \u017eena i djece. (\u2026) Ishrana bila je minimalna. (\u2026) Nakon na\u0161eg odlaska po\u010dele su stizati i grupe Srpkinja, me\u0111u njima poznala sam g\u0111u Milinov, st. suprugu Banjanina, suca, k\u0107erku i punicu. U grupi Srpkinja bila je jedna mlada \u010dinovnica sa po\u0161te imenom Sonja (prezime ne znam). Sonju su jednu ve\u010der usta\u0161e izvele, silovali je i nakon \u0161to \u0107e se svi usta\u0161e izredati, ubili je i bacili u more. Drugu ve\u010der isti usta\u0161e do\u0161li su uzeti i malu curicu Banjanin, no ona se izgovarala, da ih ne mo\u017ee poslu\u017eiti, jer je imala menstruaciju. No po\u0161to joj nisu vjerovali, izvr\u0161ili su pregled i nakon \u0161to su ustanovili, da je govorila istinu, pustili su je pored majke, no s tim daje ostala u obavezi da u subotu u no\u0107 mora izvr\u0161iti svoju obavezu. O svr\u0161etku male Banjanin nije mi vi\u0161e poznato, jer smo prije subote bile odvojene od Srba i preba\u010dene u Slanu.
Iz Metajne krenuli smo za Slanu (\u2026) Prilikom iskrcavanja usta\u0161e su nas tukli i mlatili (\u2026) U Slani bili smo smje\u0161teni u drvenoj baraki. (\u2026) U logoru Slana po\u010delo je stvarno mu\u010denje ljudi. Kruha se vi\u0161e primalo, a od druge hrane jedan obrok u toku 24 sata. Vode nije bilo dovoljno (\u2026)
Po\u0161to se u toku no\u0107i nije smjelo po\u0107i izvan barake, to se je nu\u017eda silom prilika morala obavljati u samoj baraci po no\u0107i. Za vreme dana bilo je odre\u0111eno mjesto za obavljanje nu\u017ede pored puta, gdje su mu\u0161karci i\u0161li na rad u kamenolom. (\u2026) Po\u0161to je ishrana bila vrlo slaba, to su mu\u0161karci padali u nesvijest, ali nisu nam dozvoljavali ni da im pru\u017eimo \u010da\u0161u vode. Po\u0161to je stvarno zavladala glad to se je ovo stanje najgore odra\u017eavalo na djeci. Usta\u0161a zvani Debo zabavljao se na taj na\u010din \u0161to bi doneo komad kruha, rezao male komadi\u0107e, bacao po podu i gledao kako se djeca tuku za par\u010de hleba.<\/p>\nNada Feuereisen<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n

Koliko je ljudi ubijeno?<\/h2>\n\n\n\n

Procjene ukupnog broja zato\u010denih i ubijenih razlikuju se. Razli\u010diti svjedoci, poslijeratni istra\u017eiva\u010di i talijanski izvori navodili su brojke od nekoliko tisu\u0107a do vi\u0161e od deset tisu\u0107a ljudi. Zbog na\u010dina na koji je logor funkcionirao, uni\u0161tavanja tragova<\/strong>, bacanja tijela u more<\/strong> i \u010dinjenice da lokalitet nikada nije u cijelosti arheolo\u0161ki istra\u017een, kona\u010dan broj \u017ertava nije pouzdano utvr\u0111en. Ono \u0161to nije predmet ozbiljne dvojbe jest postojanje logora, sustavno nasilje i masovna ubojstva.<\/p>\n\n\n\n

\"Ograda
Ograda oko prostora logora, rujan 1941. g.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kada je u kolovozu 1941. postalo jasno da \u0107e talijanska vojska ponovno preuzeti punu kontrolu nad tim podru\u010djem, usta\u0161ke su vlasti po\u010dele ubrzano zatvarati logorski sustav. Upravo tada intenzivirana su ubojstva zato\u010denika. Na Furna\u017ei i drugim mjestima u blizini Slane ljudi su ubijani i pokapani u plitkim grobnicama ili bacani u more. <\/p>\n\n\n\n

Talijanske sanitarne ekipe koje su u rujnu stigle na podru\u010dje logora nisu prona\u0161le legendu, politi\u010dku metaforu ni poslijeratnu konstrukciju. Prona\u0161le su tijela. Tijekom sanacije ekshumirano je i spaljeno 791 tijelo: 407 mu\u0161karaca, 293 \u017eene i 91 dijete. Najmla\u0111e dijete imalo je oko pet mjeseci. Dublje grobnice nisu otvarane, a brojna su tijela, prema svjedo\u010danstvima, zavr\u0161ila u moru.<\/p>\n\n\n\n

\"Nastambe
Nastambe unutar logorske \u017eice, rujan 1941. g.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n

Jaraka je bilo 11. Duga\u010dki su bili 50 m. od toga su bili razgranati u lijevo ili desno po 20 met., dok su bili duboki i \u0161iroki 4 met. Bilo ih je i na drugim mjestima, tj. u okolici logora na raznim drugimmjestima: mjesto zvano \u201eTo\u010dilo” iza Tekli\u0107a\u2026 kod pe\u0107ine u Gusta Dragi\u2026 kod gornjih vratiju (zvana le\u0161a), u gornjoj Slani (Furna\u017ea)\u2026 na ravnici pod
\u0160irokom glavicom\u2026 u dolu iza Mrkih Srijena\u2026 u Ravnoj Dragi na donjoj strani do mora u Furna\u017eu\u2026 u Furna\u017ei kod pe\u0107ine\u2026 na Malinu kod vode\u2026 na dra\u017eici Zaglav (Metajna)\u2026 pod Zaglavom na \u017ealu gdje su ih \u010dak po kamenju vukli za noge, ruke ili za kosu i u vi\u0161e slu\u010dajeva bacali \u017eive u more\u2026<\/p>\nIvan Lon\u010dari\u0107 iz Metajne<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n

Prvi spomen nastao je jo\u0161 1941.<\/h2>\n\n\n\n

Pri\u010da o sje\u0107anju na Slanu po\u010dela je gotovo odmah nakon zlo\u010dina. U studenome 1941. skupina mladih pripadnika SKOJ-a, me\u0111u kojima je bio i tada devetnaestogodi\u0161nji Pa\u017eanin Ante Zemljar<\/strong>, na kri\u017e na groblju u Pagu postavila je vijenac od glogovih bodlji. S njega su visjele dvije duge crne trake s jednostavnim natpisom: \u201e\u017drtvama \u2013 Slane\u201c.<\/strong> U toj gesti ima ne\u010dega \u0161to vrijedi zadr\u017eati u sje\u0107anju. Rat jo\u0161 traje. Usta\u0161ki re\u017eim jo\u0161 postoji. Ljudi koji su nekoliko mjeseci ranije odvo\u0111eni prema Slani uglavnom su mrtvi. A skupina mladih ljudi odlu\u010duje da netko mora javno pokazati da mrtvi nisu nestali bez traga.<\/p>\n\n\n\n

Zemljar \u0107e ostatak \u017eivota velikim dijelom posvetiti upravo tome. Tra\u017eio je pre\u017eivjele, razgovarao sa svjedocima, prikupljao dokumente u Jugoslaviji i Italiji te svoja istra\u017eivanja 1988. objavio u knjizi Haron i sudbine<\/em>. Postoji pritom gotovo brutalna povijesna ironija. Zemljar je 1941. sudjelovao u postavljanju jednoga od prvih znakova sje\u0107anja na \u017ertve. Njegova ku\u0107a u Pagu minirana je 1993. Po\u010dinitelji nisu prona\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n

\"Nastambe
Nastambe u logoru, rujan 1941. g.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Plo\u010da koja se stalno vra\u0107a<\/h2>\n\n\n\n

Trajnije spomen-obilje\u017eje u Slani postavljeno je 7. lipnja 1975., povodom tridesete godi\u0161njice zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata. Na plo\u010di je pisalo: \u201eSlava \u017ertvama fa\u0161izma.\u201c<\/strong> U tekstu su izrijekom navedeni Srbi, Jevreji, Hrvati i drugi koji su ondje izgubili \u017eivot. Fotografija izvorne plo\u010de sa\u010duvana je u materijalu Antifa\u0161isti\u010dkog vjesnika. Po\u010detkom 1990-ih plo\u010da je uni\u0161tena.<\/p>\n\n\n\n

Srpsko narodno vije\u0107e ponovno ju je postavilo 2010. godine. Uni\u0161tena je.<\/p>\n\n\n\n

Ponovno je postavljena 2013. godine. Ponovno je uni\u0161tena.<\/p>\n\n\n\n

Nakon dugih pregovora novu su plo\u010du 24. lipnja 2026. postavili Koordinacija \u017eidovskih op\u0107ina Republike Hrvatske, Srpsko narodno vije\u0107e i Documenta, u suradnji s gradona\u010delnikom Novalje Ivanom Dabom. Documenta navodi da je samo usugla\u0161avanje teksta nove plo\u010de trajalo gotovo tri godine. U kolovozu 2026. ponovno je uni\u0161tena. \u010cetvrti put od po\u010detka 1990-ih.<\/p>\n\n\n\n

Neugodna pro\u0161lost<\/h2>\n\n\n\n

Logor nisu organizirali nekakvi neodre\u0111eni \u201efa\u0161isti\u201c koji su do\u0161li izvana. Organizirale su ga institucije usta\u0161ke NDH. Zato\u010denici su bili Srbi, \u017didovi, Hrvati i drugi. Dio lokalnoga stanovni\u0161tva pomagao je \u017ertvama ili se protivio onome \u0161to se doga\u0111alo. Drugi su sudjelovali u logistici sustava, prevo\u017eenju zato\u010denika ili njihovoj plja\u010dki. Talijanska vojska znala je \u0161to se doga\u0111a, ali mjesecima nije intervenirala. Postoje svjedo\u010danstva, odgovornosti, nijanse i proturje\u010dnosti koje ne dopu\u0161taju jednostavnu podjelu \u010ditavih naroda na po\u010dinitelje i \u017ertve. Ozbiljna povijest upravo tako i izgleda. Ali kultura sje\u0107anja \u010desto tra\u017ei ne\u0161to jednostavnije.<\/p>\n\n\n\n

Lak\u0161e je sje\u0107ati se vlastitih \u017ertava nego \u017ertava koje su ubijene u ime dr\u017eave ili ideologije s kojom dio zajednice poku\u0161ava uspostaviti pozitivnu vezu. Lak\u0161e je govoriti o zlo\u010dinima drugih nego o zlo\u010dinima po\u010dinjenima u \u201ena\u0161e\u201c ime. Lak\u0161e je ukloniti plo\u010du nego odgovoriti na pitanje \u0161to ona govori. Uni\u0161tavanje plo\u010de zato ne dokazuje da hrvatsko dru\u0161tvo u cjelini odbacuje sje\u0107anje na Slanu. Upravo suprotno: njezino ponovno postavljanje pokazuje da postoje institucije, manjinske zajednice, aktivisti, istra\u017eiva\u010di i predstavnici lokalne vlasti koji \u017eele da se mjesto obilje\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Istodobno se na glavnome trgu u Pagu nalazi bista kanonika Josipa Felicinovi\u0107a. Felicinovi\u0107 se po\u010detkom lipnja 1941. sastao s Mijom Babi\u0107em i drugim usta\u0161kim du\u017enosnicima prilikom odre\u0111ivanja lokacije budu\u0107eg logora. Njegova kasnija uloga i odnos prema logoru predmet su slo\u017eenijih i me\u0111usobno suprotstavljenih interpretacija, pa ih ne treba pojednostavljivati. Ali \u010dinjenica da je sudjelovao u tim po\u010detnim razgovorima potvr\u0111ena je i njegovim vlastitim zapisima. U prostoru tako nastaje neobi\u010dna asimetrija.<\/p>\n\n\n\n

Jedno sje\u0107anje ima bistu. Drugo ne uspijeva sa\u010duvati ni plo\u010du. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hrvatski kurikulum Povijesti me\u0111u ciljevima izrijekom navodi razumijevanje va\u017enosti o\u010duvanja zavi\u010dajne, nacionalne i svjetske kulturne, povijesne i duhovne ba\u0161tine. Istodobno od u\u010denika o\u010dekuje rad s povijesnim izvorima, razmatranje konteksta, sagledavanje razli\u010ditih perspektiva i oblikovanje zaklju\u010daka utemeljenih na dokazima. Slana je gotovo \u0161kolski primjer za\u0161to su nam te vje\u0161tine potrebne. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U uvali Slana na otoku Pagu ponovno je uni\u0161tena spomen-plo\u010da posve\u0107ena \u017ertvama usta\u0161kih logora Slana i Metajna. Plo\u010da obnovljena i postavljena 24. lipnja 2026. nije izdr\u017eala ni dva mjeseca. Od po\u010detka 1990-ih ovo je \u010detvrti put da je spomen na ljude zato\u010dene i ubijene na tom mjestu fizi\u010dki razbijen.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1911,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[464,38],"tags":[460,457,459,458,151],"class_list":["post-1910","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-genocidi-progoni-i-zlocini","category-javna-povijest","tag-josip-felicinovic","tag-logor-slana","tag-metajna","tag-pag","tag-ustase"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1910"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1910\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1928,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1910\/revisions\/1928"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1911"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}