{"id":1767,"date":"2019-12-31T21:13:00","date_gmt":"2019-12-31T20:13:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=1767"},"modified":"2026-08-12T21:35:05","modified_gmt":"2026-08-12T19:35:05","slug":"ardenska-ofenziva-1944-5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2019\/ardenska-ofenziva-1944-5\/","title":{"rendered":"Ardenska ofenziva 1944\/5."},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom prosinca 1944. i sije\u010dnja naredne godine, vodila se Bitka u Ardenima, posebno razvikana me\u0111u Amerikancima koji su podnijeli ogromnu ve\u0107inu borba, napora i gubitaka u tom velikom srazu. Bio je to Hitlerov naum kojim je smjerao preokrenuti ratnu sre\u0107u, potu\u0107i &nbsp;zapadne Saveznike, a zatim okrenuti sve svoje snage protiv SSSR-a. Koliko god grandiozna bila, diktatorova ideja, pa time i sama ofenziva, imala je malo \u0161anse za uspjeh, no bez obzira na njezinu objektivnu nemogu\u0107nost dono\u0161enja strate\u0161ke odluke u ratu na zapadu i uop\u0107e \u2013 rezultirala je s nekoliko tjedana \u017eestokih borba i predstavljala te\u0161ko isku\u0161enja za Armiju SAD.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ve\u0107 je u po\u010detnoj fazi glavnim njema\u010dkim stratezima postalo jasno da je navala podbacila i kako\u00a0<em>Wehrmacht<\/em>[1]\u00a0vi\u0161e nema kvalitetu i snagu dostatnu za poduzimanje strate\u0161kog napada velikog opsega. Bio je to posljednji epski napor nacisti\u010dke Njema\u010dke, kojim je prokockala posljednje strate\u0161ke rezerve i time vjerojatno skratila rat.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Momentalna i monumentalna odluka<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160esnaesti rujna 1944. redovna Hitlerova konferencija je brzo zavr\u0161ila, da bi se nastavila u manje formalnom tonu sa samo najbli\u017eim suradnicima, me\u0111u kojima su bili najvi\u0161i vojni rukovoditelji: feldmar\u0161al Wilhelm Keitel \u2013 na\u010delnik sto\u017eera Vrhovnog zapovjedni\u0161tva oru\u017eanih snaga (<em>Oberkommando der Wehrmacht<\/em>, OKW), general-pukovnik Alfred Jodl \u2013 \u0161ef Operacija i broj dva u OKW, general-pukovnik Heinz Guderian \u2013 na\u010delnik Sto\u017eera kopnene vojske (<em>Oberkommando des Heeres<\/em>, OKH) i \u0161ef \u0161taba Vrhovnog zapovjednika ratnog zrakoplovstva (<em>Oberkommando der Luftwaffe<\/em>, OKL) general zrakoplovstva Werner Kreipe. Kreipe je, iako je to bilo zabranjeno, radio zabilje\u0161ke za trajanja sastanka, te je njegov prikaz jedan od glavnih izvora za rekonstrukciju tog doga\u0111aja. Jodl je upravo govorio o logisti\u010dkim problemima, kad ga je Hitler prekinuo iznenadnom izjavom: \u201e<em>Upravo sam donio momentalnu odluku. Poduzet \u0107u kontranapad, ovdje, re\u010de pokazav\u0161i na kartu, u Ardenima, s ciljem osvajanja Antwerpena<\/em>.\u201c[2]\u00a0Bio je uvjeren kako je njegov ratni stroj jo\u0161 uvijek sposoban izvesti strate\u0161ku ofenzivu velikog stila, unato\u010d vi\u0161e od 3 200 000 nepovratnih gubitaka me\u0111u kojima i oko 90 000 \u010dasnika, od 1. rujna 1939. do 1. rujna 1944.[3]\u00a0\u010ce\u0161ljanjem vojne administracije i drugih pozadinskih slu\u017eba, te mobiliziranjem ne\u0161to starijih \u017eivotnih godi\u0161ta i nove zavr\u0161ne klase\u00a0<em>Hitlerjugenda<\/em>\u00a0(Hitlerove mlade\u017ei), Nijemci uspjeli zna\u010dajno popuniti postoje\u0107e, kao i stvoriti nove divizije, no dobar dio svje\u017ee regrutiranog ljudstva, iako vojno obu\u010den, nije imao borbenog iskustva, odnosno bio je zna\u010dajno fizi\u010dki ograni\u010den previsokom, ili preniskom \u017eivotnom dobi i \u010desto nedovoljno motiviran za herojsku smrt u slu\u017ebi domovine. Bez obzira na nedostatke, ve\u0107 su se po\u010detkom rujna po\u010deli nazirati obrisi nove Hitlerove zapadne vojske, \u010diji \u0107e bataljuni, nadao se diktator, u \u017eestokoj protuofenzivi preokrenuti ratnu sre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U prilog toj \u017eelji i\u0161li su i slamanje savezni\u010dke zra\u010dno-desantne ofenzive u Nizozemskoj, zaustavljanje Bradleyjevih armija pred Saarom i uspje\u0161ne defenzivne borbe u H\u00fcrtgenwaldu. Krajem listopada, Hitler nala\u017ee Vrhovnom zapovjedniku Zapada (<em>Oberbefehlshaber West<\/em>, OB West) feldmar\u0161alu Gerdu von Rundstedtu i zapovjedniku grupe armija \u201eB\u201c feldmar\u0161alu Waltheru Modelu, izradu njihovih verzija plana napada na zapadu.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Za\u0161to ba\u0161 na zapadu?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Njema\u010dko isto\u010dno rati\u0161te zauzimalo prostranstva od Baltika do Beograda, a nacisti vi\u0161e nisu raspolagali strate\u0161kom pri\u010duvom koja bi osigurala dubinu napada dovoljnu za ikakav uspjeh protiv sovjetskih masa. Nasuprot toj situaciji, na zapadu je boji\u0161te bilo kra\u0107e od 900km, a trenutno zati\u0161je u operacijama Crvene armije omogu\u0107avalo je prebacivanje ve\u0107eg broja iskusnih divizija na zapad, koje bi u podru\u010dju udara Nijemcima osigurale uni\u0161tavaju\u0107u nadmo\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nekoliko je razloga za izbor Ardena kao odlu\u010duju\u0107eg boji\u0161ta; u svibnju 1940. upravo su kroz \u0161ume i baru\u0161tine tog podru\u010dja Nijemci izveli odlu\u010duju\u0107i manevar protiv Francuske, upravo tamo je ujesen 1944. nakon krvave h\u00fcrtgenwaldske kampanje bio preba\u010den iscrpljeni i prorije\u0111eni ameri\u010dki pje\u0161a\u010dki korpus, pa se fronti nalazilo puno manje od propisanog broja snaga i povrh svega toga \u2013 nitko u savezni\u010dkoj visokoj komandi, saznali su Nijemci prislu\u0161kivanjem, nije to podru\u010dje smatrao va\u017enim. Sve su to za Hitlera bili valjani razlozi da upravo u ardenskim \u0161umama forsira rje\u0161enje rata. Izabrano je podru\u010dje vjerojatno bilo geografski najzahtjevnije na \u010ditavom zapadnoeuropskom boji\u0161tu, a njema\u010dki se napad u smjeru sjeverozapada imao kretati poprijeko, a ne uzdu\u017e glavnih dolina i grebena, \u0161to je bio recept za sporo napredovanje, prometni kaos i logisti\u010dku no\u0107nu moru \u010dak i za vojsku u najboljoj formi, \u0161to krajem 1944. njema\u010dka svakako nije bila.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kvaliteta&nbsp;<em>Wehrmachta<\/em>, a pogotovo kopnenog mu dijela, je u posljednjih godinu dana znatno pala, ali ipak su za zimsku kampanju bile osigurane dokazane divizije, odnosno oko nukleusa veterana iz uni\u0161tenih, formirane nove, istina, ne\u0161to ni\u017eih bojnih kompetencija. Dva mjeseca unaprijed nagomilane su zalihe benzina i streljiva, a postrojbe odre\u0111ene za napad popunjene su i do 90% propisanog sastava. Nijemci su protiv sebe imali savezni\u010dku nadmo\u0107 u zraku, ali Hitler je odlu\u010dio napad izvesti u kasnu jesen kada su na tom podru\u010dju \u010deste vi\u0161etjedne magle. Budu\u0107i su ukupno imali zaliha za oko 30 dana borbe, ofenziva je morala biti okon\u010dana \u0161to br\u017ee, a najkasnije u tom vremenskom rasponu. Iako je dao svojim zapovjednicima zadatak izrade dviju verzija plana napada, Hitler je obojici \u010dvrsto odredio Antwerpen kao glavni cilj. Ponovnim zauze\u0107em te va\u017ene luke, kroz koju je stizalo \u010dak 50% zaliha za savezni\u010dke armije na kontinentu, Nijemci bi zabili klin izme\u0111u Montgomeryjeve 21. grupe armija u Nizozemskoj i Bradleyjeve 12. grupe armija u Ardenima i ju\u017eno od njih. Tako bi se stvorio d\u017eep u kojem bi se na\u0161le britanska 21. grupa armija zajedno s ameri\u010dkom 1. armijom, sve odsje\u010dene od opskrbe. Sa sve manjim zalihama i opkoljene, s tri strane Nijemcima, a \u010detvrte Sjevernim morem, okru\u017eene trupe bile bi dotu\u010dene omiljenim pruskim na\u010dinom rje\u0161avanja bitke u kotlu \u2013 koncentri\u010dnim operacijama. Eliminacijom tog divovskog d\u017eepa, Saveznici bi izgubili 25-30 divizija (me\u0111u njima i posljednju britansku vojsku!), ili \u010dak i do \u00bd snaga na njema\u010dkom zapadnom rati\u0161tu. Objektivno, takav bi debakl sasvim izmijenilo postoje\u0107u strate\u0161ku situaciju i, lako mogu\u0107e, prisililo zapadnjake na tra\u017eenje politi\u010dkog rje\u0161enja. Prema mi\u0161ljenju mnogih njegovih generala to je bila velika kocka, ali kako pruski vojni teoreti\u010dar iz 19. stolje\u0107a, Karl von Clausewitz, ka\u017ee, kada se do\u0111e do to\u010dke u kojoj su opcije veliki hazard, ili sigurno uni\u0161tenje, hazard zapravo prestaje biti takvim i postaje jedino razumno rje\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bojno polje<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ardeni su podru\u010dje bre\u017euljaka, brda, gustih \u0161uma, mjestimice mo\u010dvarno, te ispresijecano rijekama i rje\u010dicama brzog toka u dnu dolina strmih obronaka. Glavnina Ardena se nalazi u Belgiji i Luxembourgu, no rubni se dijelovi prote\u017eu u Njema\u010dku i Francusku. Promatrano podru\u010dje obuhva\u0107a oko 10 000km\u00b2, brda su u sjevernim Ardenima prosje\u010dne visine 550m s najvi\u0161im vrhom na 694m, dok visina ju\u017enog dijela varira izme\u0111u 150 i 500m. Ardenski su grebeni \u010desto izdu\u017eeni, nastali su dugotrajnom erozijom tla, a kao i udoline ponajvi\u0161e su ekspozicije sjeveroistok-jugozapad. Najva\u017enije rijeke regije su Meusa, Sambra i Mosella.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zima je u Ardenima [tada bila] prava kontinentalna, sa prosje\u010dnim temperaturama od -3\u00baC, mrazom, obilnim snijegom i \u010destim gustim, dugotrajnim maglama, pogotovo u dolinama i na visoravnima. \u010citavo je podru\u010dje slabo naseljeno, sa relativno malobrojnim, uglavnom drugorazrednim i tre\u0107erazrednim cestama, najve\u0107im dijelom smje\u0161tenim u pravcu prostiranja dolina \u2013 najbr\u017eih i najjednostavnijih prometnih komunikacija.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Njema\u010dke pripreme i planovi<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Plan koji je izradio feldmar\u0161al Rundstedt nosio je kodni naziv&nbsp;<em>Martin<\/em>. Prema njemu, glavni je napad trebalo izvesti na 40km \u0161irokoj fronti koju \u0107e probiti dvije oklopne armije. Odsko\u010dni navalni polo\u017eaji protezali su se izme\u0111u Simmerhata i Bleifela. Bokove bi na oba krila imala \u0161titila po jedna armija. Trebalo se brzo probiti do rijeke Meuse, tako da bi druga navalna grupacija po zaobila\u017eenju Roermonda morala svoje redove priklju\u010diti sjevernom krilu koje je bilo te\u017ei\u0161te navale. Fedmar\u0161al Model je smislio plan za napad iz sektora Aachena, kodnog naziva&nbsp;<em>Herbstenebel<\/em>&nbsp;(Jesenja magla). Prema njegovoj koncepciji dvije oklopne armije imale su probiti frontu \u0161irine 60km, izme\u0111u H\u00fcrtgenwalda i Lutzkampena, te nastaviti u smjeru rijeke Meuse na koju \u0107e izbiti \u0161irokim frontom. Potkraj listopada oba su se komandanta slo\u017eila s Rundstedtovim planom. Kona\u010dno, napad je morao krenuti iz dvije zone \u2013 Eifela i Roermonda. Obojica su smatrala kako je Hitler pred njih postavio preambiciozan plan, ciljeva nedosti\u017enih u postoje\u0107em odnosu snaga. Tako su predlo\u017eili Hitleru \u201emali cilj\u201c, koji bi bio ostvaren probojem do rijeke Meuse i opkoljavanjem ameri\u010dkih divizija isto\u010dno od nje. Po uni\u0161tenju opkoljenih divizija definitivno bi odlu\u010dili&nbsp; \u0161to i kako dalje. Listopad je protekao u prepirkama Rundstedta i Hitlera, koji je zahtijevao dostizanje \u201evelikog cilja\u201c \u2013 Antwerpena. Vo\u0111in je stav podr\u017eao i general Jodl, pa je Rundstedt bio nadglasan i Antwerpen je ostao je glavnim zadatkom grupe armija \u201eB\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi studenoga 1944., Jodl je izdao zapovijed za ofenzivu pod kodnim nazivom&nbsp;<em>Wacht am Rhein<\/em>&nbsp;(Stra\u017ea na Rajni), prema nazivu stare njema\u010dke himne. Cilj ofenzive bio je uni\u0161tenje neprijatelja sjeverno od linije Antwerpen-Bruxelles-Bastogne. Zadatak grupe armija \u201eB\u201c bio je proboj savezni\u010dke fronte trima armijama, uz uklju\u010divanje ne\u0161to slabije padobranske armije u zavr\u0161noj fazi bitke:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Najsjevernija, \u0160esta SS oklopna armija (SS-general Joseph\u00a0<em>Sepp<\/em>\u00a0Dietrich) od tri korpusa sa dvanaest divizija \u2013 od kojih \u010detiri oklopne s jednom okl. brigadom \u2013 i nezavisnim korpusnim postrojbama ekvivalentne snage \u0161est divizija, trebala je brzo osvojiti mostove preko Meuse s obje strane Liegea i na rijeci Wesder isto\u010dno od Liegea uspostaviti sna\u017enu defenzivnu frontu prema sjeveru. Potom je morala osvojiti sektore izme\u0111u Maastrichta i Antwerpena (kao i sam Antwerpen) na Albert-kanalu i prostor sjeverno od Antwerpena kako bi se osigurala dominacija u\u0161\u0107em Schelde;<\/li>\n\n\n\n<li>U centru njema\u010dkog rasporeda nalazila se Peta oklopna armija (general-pukovnik Hasso von Manteuffel) sastavljena od triju korpusa sa 10 divizija \u2013 od kojih \u010detiri oklopne \u2013 i nezavisnim postrojbama ekvivalenta 3-4 divizije, trebala je simultano s operacijama 6. SS oklopne armije osvojiti prijelaze preko Meuse izme\u0111u Fumaya i Namura, te na liniji Antwerpen-Bruxelles-Namur-Dinant \u0161tititi lijevi bok 6. SS armije od mogu\u0107ih protuudara savezni\u010dkih rezerva sa zapada;<\/li>\n\n\n\n<li>Najju\u017enija, Sedma armija (general-bojnik Erich Brandenberger) sastavljena od, tako\u0111er, triju korpusa sa osam divizija, jednom brigadom i nezavisnim jedinicama snage podjednake onima dvije divizije, dobila je zadatak za\u0161tite ju\u017enog i jugozapadnog krila. Trebala je sti\u0107i do rijeka Meuse i Semois, a zatim se spojiti s frontom u podru\u010dju isto\u010dno od Luxembourga;<\/li>\n\n\n\n<li>Uspje\u0161ni proboj grupe armija \u201eB\u201c imala je zaklju\u010diti 1. padobranska armija (general-pukovnik Kurt Student) koja bi se, po potrebi, uklju\u010dila u raspored na fronti izme\u0111u Ruhra i Meuse, ili kod Albertovog kanala, no nije bila predvi\u0111ena za borbe tijekom navale, ve\u0107 samo za oja\u010danje novih polo\u017eaja.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prema zami\u0161ljenom vremenskom rasporedu, Antwerpen je trebao biti u njema\u010dkim rukama do konca petog dana bitke, a potom bi se pristupilo konsolidaciji osvojenih pozicija. Za inicijalni napad Nijemci su odredili 405 000 vojnika, preko 1200 tenkova i samohodnih topova, vi\u0161e od 1250 drugih oklopnih vozila, te oko 4220 topova raznih tipova i kalibara. Njima nasuprot stajalo je oko 230 000 Amerikanaca sa ne\u0161to manje od 1000 tenkova i samohodnih topova, blizu 2000 drugih oklopnih vozila raznih tipova i namjena, te nekih 970 artiljerijskih oru\u0111a, raspore\u0111eno u \u0161est pje\u0161a\u010dkih i dvije oklopne divizije, kao i nekoliko manjih nezavisnih jedinica snage pukovnije. Broj bajuneta varirati \u0107e tijekom bitke, pa \u0107e Nijemci 24. prosinca imati u borbi oko 450 000 ljudi, 1. sije\u010dnja 400 000, a 16. sije\u010dnja 380 000 soldata, dok \u0107e Saveznici na iste datume imati 540 000, 705 000 i kona\u010dno 700 000 anga\u017eiranih vojnika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iskusni, stari feldmar\u0161al Rundstedt nije o\u010dekivao uspjeh ofenzive, koji bi, smatrao je, bio \u010dudo. Priznao je kako Hitlerov plan ima kvalitetan strate\u0161ki i operativni sadr\u017eaj, no odmah je uvidio da nedostaju\u00a0<em>\u201eapsolutno svi preduvjeti za mogu\u0107i uspjeh takve ofenzive.\u201c<\/em>[4]\u00a0To se prvenstveno odnosilo na nesta\u0161icu goriva \u010diji su razmjeri bili toliki da su njema\u010dki planeri morali ra\u010dunati na zapljene velikih ameri\u010dkih opskrbnih depoa u ardenskom podru\u010dju, kako bi svoje tenkove odr\u017eali pokretnima. Municije je bilo prikupljeno u dostatnoj koli\u010dini, no postavljalo se pitanje urednog snabdijevanja s odmakom fronte na zapad, proiza\u0161lo iz manjka kamiona i goriva. Korpusnim i armijskim zapovjednicima okolnosti, tako\u0111er, nisu ulijevale previ\u0161e optimizma, dok je poneki od divizijskih, osokoljen priljevom svje\u017eeg ljudstva i nove kvalitetne opreme, \u010dak i po\u010deo vjerovati u uspjeh pothvata.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pripreme za ofenzivu trajale su gotovo tri mjeseca, a izvedene su u potpunoj tajnosti bez ikakvih spoznaja savezni\u010dkih obavje\u0161tajaca o planiranom napadu. Opse\u017ena operacija zavaravanja koju su izvodili Nijemci, zahtijevala je i stvaranje la\u017enih postrojba u podru\u010dju Aachena, kao i \u201ecurenje\u201c dijela plana o napadu na tom dijelu rati\u0161ta. Poruke izmi\u0161ljenog \u0161taba 25. armije i podre\u0111enih mu postrojba odzvanjale su eterom, dovode\u0107i u zabludu informacija gladne prislu\u0161kiva\u010de u Velikoj Britaniji. Trupe i materijal su se prebacivali na po\u010detne pozicije etapno, \u010desto pod za\u0161titom mraka, a opskrbni depoi bili su bri\u017eljivo maskirani i nevidljivi iz zraka. Radio disciplina bila je \u010dvrsta i nitko nije naru\u0161avao propisanu razinu i raspored be\u017ei\u010dnog oda\u0161iljanja, a kad je god bilo mogu\u0107e, koristila se zemaljska telefonska mre\u017ea. Savezni\u010dko zra\u010dno izvi\u0111anje i prislu\u0161kivanje radio-prometa nisu im dali ikakve naznake neprijateljevih nakana. Ni takti\u010dka obavje\u0161tenja nisu bila sadr\u017eajnija, jer je njema\u010dka fronta bila \u010dvrsto zatvorena za patrole ionako ne previ\u0161e entuzijasti\u010dnih Amerikanaca, koji su smatrali da su na zaslu\u017eenom odmoru nakon \u017eestoke kampanje zapo\u010dete jo\u0161 u Normandiji. Koliko su obavje\u0161tajci\u00a0<em>Ujedinjenih naroda<\/em>[5]\u00a0podbacili, plasti\u010dno prikazuje njihova procjena broja neprijateljskih tenkova na zapadu, prema kojoj ih je bilo oko 200 za \u010ditavo boji\u0161te<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200728234025\/https:\/\/povijest.net\/2018\/?p=4532#_ftn6\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">[6]<\/a>, dok ih se istovremeno 1000 vi\u0161e od tog broja koncentriralo samo u Ardenima! S druge strane, ni Nijemci nisu poja\u010dano patrolirali, niti su dezerteri prebjegli u danima prije napada dali ikakve konkretne informacije. Razlog tome vjerojatno le\u017ei u \u010dinjenici\u00a0 da su sto\u017eeri bataljuna sa planovima bio upoznat tek tri dana prije po\u010detka ofenzive, a ljudstvo satnija i vodova svega dva dana prije zakazanog juri\u0161a. Dobra strana svih navedenih mjera bilo je potpuno o\u010duvanje tajnosti, \u0161to je s obzirom na magnitudu priprema bio nevjerojatan uspjeh, a njihov nepo\u017eeljni u\u010dinak o\u010ditovao se u nedostatku izvi\u0111anja terena i ciljeva, \u0161to je uzrokovalo te\u0161ko\u0107e pri inicijalnom napadu, na nekim sektorima izvedenog u potpunosti \u201ena slijepo\u201c, a zbog nepoznavanje neprijateljskih polo\u017eaja, \u010desto i frontalno uz nepotrebne gubitke.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako bi posijali kaos i zabunu, predvidjeli su i uporabu novoformirane 150. SS oklopne brigade za sabota\u017eu, SS-pukovnika Otta Skorzenyja, zapovjednika komandosa te paravojne organizacije. Ideja je bila oformiti oklopnu brigadu sastavljenu od zaplijenjenih ameri\u010dkih tenkova, samohodnih topova, oklopnih automobila i strelja\u010dkog oru\u017eja, sa osobljem te\u010dnim u ameri\u010dkom engleskom jeziku. Zadatak, kodnog imenom&nbsp;<em>Greif<\/em>&nbsp;(Stisak), im je bio infiltracija ameri\u010dkih redova, te osiguravanje va\u017enih opskrbnih depoa, mostova i raskr\u0161\u0107a, ispred glavnine snaga u nadiranju. \u0160est komando grupa preobu\u010denih u ameri\u010dke uniforme ubacilo se u predve\u010derje ofenzive iza ameri\u010dkih linija i tamo napravilo prometno-informativni kaos, no 90% ih je bilo uhva\u0107eno i strijeljano kao \u0161pijuni (bili su zarobljeni u ameri\u010dkim odorama). Ostatak 150. SS oklopne brigade je zbog neuspjeha brzog proboja fronte naposljetku bio upotrijebljen kao regularna armijska postrojba u sklopu 1. SS oklopne divizije, te sudjelovao u borbama oko Malmedyja. Iako nisu uspjeli ostvariti krajnji cilj svoje operacije, infiltrirani komandosi ipak su zadali Amerikancima mnoge muke, izazvali pomutnju i natjerali neprijatelja na poja\u010dani oprez koji je \u010desto zna\u010dio gubitak vremena.<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-995f960e wp-block-columns-is-layout-flex\">\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\" style=\"flex-basis:66.66%\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osim preobu\u010denih komandosa, napada\u010di su zamislili u neprijateljevoj pozadini koristiti i padobranske jedinice, u operaciji&nbsp;<em>St\u00f6sser&nbsp;<\/em>(Sokol), koja \u0107e postati posljednji borbeni skok njema\u010dkih padobranaca. Pukovnik Friedrich von der Heydte imao je zadatak osvojiti va\u017enu raskrsnicu Belle Croix Jalhay i dr\u017eati ju do dolaska jedinica 12. SS oklopne divizije. Zbog neiskustva pilota ve\u0107ina od 1300 padobranaca je ba\u010dena na pogre\u0161na mjesta. Pukovnik je uspio prikupiti nekoliko stotina ljudi s kojima je iz \u0161uma izvodio manje napade, pa \u010dak i prikupio nekoliko zarobljenika. Glavni u\u010dinak bio je uvjerenje Amerikanaca da je upotrijebljena \u010ditava divizija, pa su prili\u010dne snage bile odvojene za osiguranje pozadine i \u010de\u0161ljanje terena, umjesto da ih se upotrijebi u glavnoj borbi na liniji boji\u0161ta. Nekoliko je dana \u010ditava pukovnija od 3000 pje\u0161aka poja\u010dana oklopnim odredom od 300 tenkova\/oklopnih vozila i 2000 motoriziranih pje\u0161aka, uzaludno pretra\u017eivala \u0161ume u pozadini tra\u017ee\u0107i padobrance, dok su se ne\u0161to isto\u010dnije klinovi glavnih neprijateljskih napada zabijali u ameri\u010dke polo\u017eaje. Nakon tri dana, pukovnik Heydte naredio je povla\u010denje. Samo tre\u0107ina njegovih trupa se domogla njema\u010dkih polo\u017eaja, a ostali su pali u zarobljeni\u0161tvo, ili poginuli.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\" style=\"flex-basis:33.33%\">\n<figure data-wp-context=\"{&quot;imageId&quot;:&quot;6abdd78de10e1&quot;}\" data-wp-interactive=\"core\/image\" data-wp-key=\"6abdd78de10e1\" class=\"wp-block-image size-full wp-lightbox-container\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"737\" height=\"454\" data-wp-class--hide=\"state.isContentHidden\" data-wp-class--show=\"state.isContentVisible\" data-wp-init=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--click=\"actions.showLightbox\" data-wp-on--load=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--pointerdown=\"actions.preloadImage\" data-wp-on--pointerenter=\"actions.preloadImageWithDelay\" data-wp-on--pointerleave=\"actions.cancelPreload\" data-wp-on-window--resize=\"callbacks.setButtonStyles\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/Bundesarchiv_Bild_183-R81453_SS-Obersturmbannfuhrer_Otto_Skorzeny_an_der_Oder_retouched.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1771\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/Bundesarchiv_Bild_183-R81453_SS-Obersturmbannfuhrer_Otto_Skorzeny_an_der_Oder_retouched.jpg 737w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/Bundesarchiv_Bild_183-R81453_SS-Obersturmbannfuhrer_Otto_Skorzeny_an_der_Oder_retouched-300x185.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 737px) 100vw, 737px\" \/><button\n\t\t\tclass=\"lightbox-trigger\"\n\t\t\ttype=\"button\"\n\t\t\taria-haspopup=\"dialog\"\n\t\t\tdata-wp-bind--aria-label=\"state.thisImage.triggerButtonAriaLabel\"\n\t\t\tdata-wp-init=\"callbacks.initTriggerButton\"\n\t\t\tdata-wp-on--click=\"actions.showLightbox\"\n\t\t\tdata-wp-style--right=\"state.thisImage.buttonRight\"\n\t\t\tdata-wp-style--top=\"state.thisImage.buttonTop\"\n\t\t>\n\t\t\t<svg xmlns=\"http:\/\/www.w3.org\/2000\/svg\" width=\"12\" height=\"12\" fill=\"none\" viewBox=\"0 0 12 12\">\n\t\t\t\t<path fill=\"#fff\" d=\"M2 0a2 2 0 0 0-2 2v2h1.5V2a.5.5 0 0 1 .5-.5h2V0H2Zm2 10.5H2a.5.5 0 0 1-.5-.5V8H0v2a2 2 0 0 0 2 2h2v-1.5ZM8 12v-1.5h2a.5.5 0 0 0 .5-.5V8H12v2a2 2 0 0 1-2 2H8Zm2-12a2 2 0 0 1 2 2v2h-1.5V2a.5.5 0 0 0-.5-.5H8V0h2Z\" \/>\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><figcaption class=\"wp-element-caption\">SS-pukovnik Otto Skorzeny (lijevo) u Ardenima<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Napad iz magle<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">To\u010dno u 05:30h, ne\u0161to vi\u0161e od 2000 artiljerijskih oru\u0111a otvorilo je vatru na ameri\u010dke postave izme\u0111u Monschaua i Echternachta, dok su rojevi V-1 raketa bili ispaljeni na Liege i Antwerpen. \u010cetrnaest divizija njema\u010dkog prvog e\u0161alona krenulo je naprijed kroz mrak i gustu maglu prema ameri\u010dkim polo\u017eajima. Napad najte\u017ee pogodio polo\u017eaje 106, 4. i 28. divizije u centru napadnutog podru\u010dja, \u010diji su vojnici shvatili zna\u010denje te\u0161ke artiljerijske pripreme tek kad su iz magle izronili neprijateljski tenkovi i pje\u0161aci.<\/p>\n\n\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na sjevernom dijelu boji\u0161ta napadala je sna\u017ena 6. SS oklopna armija, koja je neprijatelju smjerala nanijeti odlu\u010duju\u0107i udarac. Prema planu borbe, pje\u0161a\u0161tvo je imalo probiti ameri\u010dku liniju i potom postaviti frontu prema sjeveru, a tenkovi tada jurnuti u bre\u0161u, no borba se otegla i udarne oklopne borbene grupe upalile su motore tek iza podneva. Dosegav\u0161i prvu liniju, esesovski potpukovnik Joachim\u00a0<em>Jochen<\/em>\u00a0Peiper (zapovjednik borbene grupe\u00a0<em>Peiper<\/em>;\u00a0<em>Kampfgruppe Peiper<\/em>, KG\u00a0<em>Peiper<\/em>) otkriva kako je pje\u0161a\u0161tvo 12.\u00a0<em>Volks-Grenadier<\/em><a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200728234025\/https:\/\/povijest.net\/2018\/?p=4532#_ftn7\">[7]<\/a>\u00a0divizije samo parcijalno obavilo posao. Pje\u0161a\u0161tvo je uspjelo o\u010distiti sekundarni put, no va\u017ena raskrsnica Losheimgraben \u2013 preko koje se 1.SS oklopna divizija namjeravala najkra\u0107im i najkvalitetnijim putom brzo dokopati magistralne prometnice ka zapadu u Malmedy \u2013 i dalje je bila pod ameri\u010dkom kontrolom, \u0161to ga je prisililo na obilazak kroz zonu napada 3. padobranske divizije, koja je na ju\u017enom krilu grenadira napredovala znatno uspje\u0161nije. \u0160esta SS armija je juri\u0161ala na borbeno potpuno pripravni V. korpus generala Gerowa, koji je smjerao napasti brane na rijeci Ruhr, pa je borba protiv dobro opremljenih i spremnih Amerikanaca bila znatno te\u017ea od o\u010dekivane, a gubici pje\u0161a\u0161tva neo\u010dekivano visoki. Borba oko Losheimgrabena oduljila se do podneva 17. prosinca, kad su se tad ve\u0107 opkoljeni branitelji odlu\u010dili probiti u manjim grupama ili samostalno, u \u010demu ih je oko 250 bilo uspje\u0161no. \u0160pica njema\u010dkog oklopa je zbog sporog napredovanja pje\u0161a\u0161tva i njegova neuspjeha u proboju fronte bila prisiljena na lateralni manevar, koji je tro\u0161io vrijeme i gorivo, te dodatno iscrpljivao ljudstvo. Usprkos svim problemima, oklopni klinovi su u po\u010detnom napredovanju pregazili nekoliko ameri\u010dkih jedinica i ubrzo rastegli neprijateljsku liniju do to\u010dke pucanja. Peiperova borbena grupa je 17. prosinca zauzela Honsfeld i nastavila nastupati prema B\u00fcllingenu, zauze\u0107em kojeg \u0107e, \u010dinilo se braniteljima, probiti i saviti desno krilo ameri\u010dke 99. divizije i time ugroziti polo\u017eaj \u010ditavog ameri\u010dkog V. korpusa! Prvi napad je pregazio ameri\u010dke polo\u017eaje u tom mjestu, no ve\u0107ina pre\u017eivjelih iz 254. bataljuna organizirano se povukla oko 1000m sjeverno i tamo se ukopala, o\u010dekuju\u0107i novu navalu, do koje \u2013 na njihovo iznena\u0111enje, nije do\u0161lo, jer su neprijateljske kolone skrenule ka jugu, dok bi o\u0161tri napad prema sjeveru sigurno probio tanku obranu i omogu\u0107io Nijemcima upad u pozadinu i opkoljavanje dviju divizija, \u0161to bi 6. SS oklopnoj armiji u potpunosti omogu\u0107ilo duboki prodor u ameri\u010dki sustav obrane na \u0161irokom frontu. Zapovjednik ameri\u010dke 99. divizije kasnije je izjavio kako je \u201e<em>neprijatelj u ruci dr\u017eao klju\u010d uspjeha, ali to nije znao.<\/em>\u201c[8]\u00a0Zapravo, KG\u00a0<em>Peiper<\/em>\u00a0je preko B\u00fcllingena samo zaobilazila o\u0161te\u0107en i neprohodan joj komad puta, ne namjeravaju\u0107i opkoljavati Amerikance sjeverno, ve\u0107 se vratila na zadanu rutu kretanja, ka zapadu. Dietrichova armija nije u napadima na podru\u010dju ju\u017eno od Monschaua tijekom prva dva dana posti\u0107i i\u0161ta nalik odlu\u010duju\u0107em prodoru, ali se u te\u0161kim borbama stvorilo nekoliko pukotina u obrani V. korpusa, koji je Gerow 19. prosinca povukao prema sjeverozapadu, na prirodno jak polo\u017eaj du\u017e grebena Elsenborn, gdje je nastavio borbu protiv tvrdoglavih njema\u010dkih juri\u0161a, uskoro poja\u010dan i odli\u010dnom 82. zra\u010dno-desantnom divizijom.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"802\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/GERMAN_TROOPS_ADVANCING_PAST_ABANDONED_AMERICAN_EQUIPMENT-1024x802.jpg\" alt=\"Njema\u010dko pje\u0161a\u0161tvo napreduje pored napu\u0161tene ameri\u010dke opreme\" class=\"wp-image-1774\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/GERMAN_TROOPS_ADVANCING_PAST_ABANDONED_AMERICAN_EQUIPMENT-1024x802.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/GERMAN_TROOPS_ADVANCING_PAST_ABANDONED_AMERICAN_EQUIPMENT-300x235.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/GERMAN_TROOPS_ADVANCING_PAST_ABANDONED_AMERICAN_EQUIPMENT-768x601.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/GERMAN_TROOPS_ADVANCING_PAST_ABANDONED_AMERICAN_EQUIPMENT.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Njema\u010dko pje\u0161a\u0161tvo napreduje pored napu\u0161tene ameri\u010dke opreme<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U centru njema\u010dke navale, du\u017e rijeke Our razvu\u010dena linija 28. divizije nije mogla zaustaviti pet njema\u010dkih oklopnih divizija iz Manteuffelove 5. oklopne armije. Ameri\u010dki su postavi bili brzo uni\u0161teni, ili odba\u010deni, dok je napad iz Schnee Eifela pomeo susjednu 106. diviziju, tako\u0111er rastegnutu du\u017e preduge crte obrane. Na nekim su mjestima Amerikanci pru\u017eili odlu\u010dan otpor, \u0161to je posebno zna\u010dajno za borbu 106. protiv njema\u010dke 2. oklopne divizije. Tijekom 16. i 17. prosinca njema\u010dka je divizija nakon o\u0161trih okr\u0161aja uspjela opkoliti i uni\u0161titi 80% te jedinice, ali je upravo u borbi protiv nje izgubila dragocjeno vrijeme i utrku za Bastogne. Peta oklopna armija je zadovoljavaju\u0107im brzinom napredovala prema Clervauxu, St.Vithu, Houffalizeu i Bastogneu. Posljednji je grad za Nijemce bio vrlo va\u017ean, u smislu logisti\u010dke potpore ofenzivi, jer se nalazio to\u010dno u centralnom dijelu njema\u010dkog klina, a bio je va\u017ena raskrsnica sa sedam cesta koje u nj ulaze i isto toliko onih koje njega izlaze, ra\u010dvaju\u0107i se na sve strane svijeta. Peta oklopna armija udarala je na Bastogne i lijevom \u0161akom, koju je predstavljala&nbsp;<em>Panzer Lehr<\/em>&nbsp;divizija legendarnog generala Fritza von Bayerleina. Dvizija je uni\u0161tila, ili nanijev\u0161i im osjetne gubitke odbacila nekoliko ameri\u010dkih bataljuna, ali kad se 19. prosinca napokon pribli\u017eila Bastogneu na samo nekoliko kilometara, Bayerlein je doznao da se pred njim nalazi pedesetak ameri\u010dkih tenkova, te je zaustavio svoju postrojbu kako bi se pregrupirala za predstoje\u0107u bitku. Upravo u trenutku kad je&nbsp;<em>Panzer Lehr<\/em>&nbsp;zastala kako bi sredila redove, sa zapada su u Bastogne u\u0161li transporti 101. zra\u010dno-desantne divizije. Nekoliko sati kasnije, Nijemci su morali voditi \u017eilavu borbu za svaki pedalj, protiv de\u0161peratnih Amerikanaca. Sjeverno i ju\u017eno od Bastogne, Manteuffelovi tenkovi su napredovali br\u017ee i zauzeli Houffalize, Ourtheville i Martelange. Napokon su uspjeli napraviti ne\u0161to nalik proboju fronte.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na jugu njema\u010dkog rasporeda, Brandenbergerova 7. armija postigla je prili\u010dno mr\u0161ave rezultate protiv ameri\u010dkih postava oko Echternachta, ali u predve\u010derje prvog dana ofenzive uspjela ih je zaobi\u0107i na sjevernom boku, tako da su Amerikanci bili prisiljeni odstupiti na jug kako bi izbjegli opkoljavanje. Tijekom naredna dva dana Brandenberger je zauzeo polo\u017eaje za obranu ju\u017enog krila napada, iako ne ba\u0161 one koji su bili predvi\u0111eni planom, kako zbog stalno i brzo rastu\u0107eg ameri\u010dkog otpora, tako i zbog relativne slabosti povjerenih mu snaga u odnosu na zadane ciljeve.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako se tijekom prvog dana nije ostvario odlu\u010duju\u0107i proboj, Amerikanci su dobili ne\u0161to vremena za organizaciju obrane. Bradley nije to smatrao velikom ofenzivom, ve\u0107 samo lokalnim napadom, tako da je kao poja\u010danje poslao 7. i 10. oklopnu diviziju skinute sa fronte sjeverno, odnosno ju\u017eno od podru\u010dja napada. Nasuprot njemu, glavni zapovjednik Eisenhower bio je zabrinut, te naredio stanje pripravnosti jedinoj trenutno dostupnoj strate\u0161koj pri\u010duvi \u2013 ameri\u010dkim zra\u010dno-desantnim divizijama (82. i 101.). Ve\u0107 17. prosinca te su postrojbe dobile nare\u0111enje za pokret u Ardene, gdje je situacija iz sata u sat postajala sve te\u017eom. \u201eKlik\u0107u\u0107i orlovi\u201c iz 101. oti\u0161li su u Bastogne, a padobranci 82. na greben Elsenborn, gdje su bili uvu\u010deni u me\u010d te\u0161ke kategorije protiv SS oklopnih divizija.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Otupljena o\u0161trica<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Feldmar\u0161al Rundstedt je o\u010dekivao proboj prvog, ili najkasnije drugog dana napada. Nakon \u0161to se to nije ostvarilo, bio je uvjeren da je ofenziva propala, te da bi se morali izvu\u0107i iz borbe i vratiti na po\u010detne polo\u017eaje. Podr\u017eao ga je i na\u010delnik OKH, general Guderian, jer su mu nasu\u0161no bile potrebne mobilne rezerve koje bi mogao suprotstaviti nadolaze\u0107oj sovjetskoj zimskoj ofenzivi. Feldmar\u0161al Model je dijelio Rundstedtovo mi\u0161ljenje, ali ipak je smatrao kako ima \u0161anse za barem ograni\u010deni uspjeh, ukoliko Bastogne bude zauzet unutar idu\u0107a 24 sata. Nakon \u0161to su upoznali Hitlera sa svojim gledi\u0161tima, obojica su bili progla\u0161eni izdajicama i defetistima i tko zna \u0161to bi im se dogodilo da se Jodl i Guderian nisu zauzeli za njih. Naposljetku je Hitler odlu\u010dio ostaviti ih na boji\u0161tu, ali im je naredio da nastave s navalom, istovremeno opozvav\u0161i diverzijski napad kod Aachena \u0161to je omogu\u0107ilo slanje tri divizije iz tog sektora u Ardene.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Model je odmah naredio Manteuffelu da zauzme Bastogne po svaku cijenu. Hasso von Manteuffel bio je jedan od najsposobnijih oklopnih zapovjednika II. svjetskog rata, sa \u0161irokim i bogatim iskustvom, ali mu osvajanje Bastogne nikako nije polazilo za rukom. Nakon prvog Bayerleinevog napada, jo\u0161 je dvaput juri\u0161ao na grad, ali je oba puta bio odba\u010den. Potom je odlu\u010dio zaobi\u0107i ameri\u010dki polo\u017eaj i prepustiti ga&nbsp;<em>Volks-Grenadier<\/em>&nbsp;korpusu koji je dolazio iz pozadine. Neuspjeh u osvajanju Bastogne imao je za Nijemce te\u0161ke posljedice, jer su umjesto \u0161irokim prvorazrednim cestama, morali voziti drugorazrednim putovima \u0161iroko zaobilaze\u0107i glavnu raskrsnicu, ostavljaju\u0107i ionako nekvalitetne prometnice izrovane tenkovskim gusjenicama, \u0161to je stvaralo nemale probleme opskrbnim kolonama vozila na kota\u010dima. Na Manteuffelovom desnom krilu&nbsp;<em>Panzeri<\/em>&nbsp;nikako nisu mogli zauzeti raskrsnicu St. Vith, koju su Amerikanci dr\u017eali do 21. prosinca, kad su Nijemci uspjeli zatvoriti obru\u010d oko 20 000 branitelja. Sedma oklopna divizija napala je kako bi uspostavila kontakt s opkoljenim snagama, ali je pretrpjela stra\u0161ne gubitke i bila primorana povu\u0107i se, nakon \u010dega je britanski feldmar\u0161al Bernard Montgomery (koji je 20. prosinca preuzeo zapovijedanje svim postrojbama sjeverno od njema\u010dkog prodora) naredio proboj grupacije iz grada, koji je uspio, iako uz izvjesne gubitke. S obzirom da su ra\u010dunali s osvajanjem St. Vitha do ve\u010deri 17. prosinca, ovaj je zaostatak zna\u010dajno utjecao na ukupni njema\u010dki raspored napredovanja, jer divizije drugog e\u0161alona nisu imale biti gdje uba\u010dene u borbeni raspored dok neprijateljeva obrana ne bude probijena i zapo\u010dne faza eksploatacije. Ju\u017eno od St. Vitha, Nijemci su okru\u017eenje Bastogne dovr\u0161ili do 21. prosinca, a idu\u0107i dan bili prisiljeni mirovati zbog problema u dostavi goriva i drugih potrep\u0161tina. Nastupanje na zapad nastavili su 23. prosinca. Mete su bile gradi\u0107i Hargimont i Marche-en-Famenne. Prvi je pao nakon kratke borbe, no ne mogav\u0161i zauzeti drugi, 2. oklopna divizija ostavila je odred u blokadi mjesta i nastavila nastupati na zapad, sve u\u017eim koridorom. Kako je svaki njema\u010dki poku\u0161aj skretanja ka sjeverozapadu bivao na neki na\u010din blokiran \u2013 bilo uni\u0161tenjem mostova, bilo snagom oru\u017eja, vrh oklopnog koplja napredovao je sve dalje na zapad, tra\u017ee\u0107i rupu u neprijateljevom rasporedu, da bi ju napokon otkrio 23. prosinca. Nijemci su prona\u0161lii prazninu i okrenuli se ka Dinantu, nadomak kojeg su stigli 24. prosinca. Bila je to najdublja to\u010dka njema\u010dkog prodora, kona\u010dno iscrpljenog samo \u0161est kilometara od Meuse, do \u010dije je ju\u017ene obale \u010dak i stiglo nekoliko njihovih patrola.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sedma je armija na jugu, tako\u0111er, obustavila napredovanje i po\u010dela graditi obranu ju\u017enog krila na liniji Martelange-Diekirch-Echternacht. Brandenberger je zahtjevao poja\u010danja te mu je pridodana jedna&nbsp;<em>Volks-Grenadier<\/em>&nbsp;divizija. Po njenom ulasku u liniju imao je \u010dvrstu i kompaktnu frontu spremnu za obranu od vrlo izvjesnog ameri\u010dkog napada na njema\u010dki ju\u017eni bok.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Peiperova grupa ispred glavnine 6. SS armije, 18. prosinca napala je Stavelot i zauzela ga idu\u0107i dan, ali ne prije negoli su Amerikanci uspjeli dijelom evakuirati, a dijelom uni\u0161titi veliko skladi\u0161te benzina. Odmah je nastavio nadirati ka mostu u mjestu Trois-Ponts, koji su ameri\u010dki in\u017eenjerci raznijeli doslovno pred njema\u010dkim tenkovima. Peiper je potom krenuo na Stoumont, koji je zauzeo idu\u0107eg dana nakon podu\u017ee borbe s ameri\u010dkim pje\u0161a\u0161tvom i oklopom. Upravo tada mu se uspio pridru\u017eiti dio KG\u00a0<em>Knittel<\/em>, donijev\u0161i vijesti o ameri\u010dkom kontranapadu i ponovnom zauze\u0107u Stavelota, \u010dime su udarne grupe\u00a0<em>Knittel, Hansen<\/em>\u00a0i<em>\u00a0Peiper<\/em>\u00a0bile odsje\u010dene od ostatka armije i opskrbe. Peiper je organizirao obranu u i oko sela La Gleize, postaviv\u0161i svoje tenkove i juri\u0161ne topove na odabrane polo\u017eaje zadnjim kapima benzina. Nakon dva dana u neprijateljskom obru\u010du, za\u010dinjenih s vi\u0161e ameri\u010dkih napada, Peiper je zaklju\u010dio da \u0107e njegov odred biti uni\u0161ten, ili se povu\u0107i. Nakon \u0161to su onesposobili tenkove, ostala vozila i te\u0161ka oru\u017eja, pre\u017eivjeli iz KG\u00a0<em>Peiper<\/em>\u00a0probili su se do glavnine 6. SS armije pje\u0161ice. Peiperova borbena grupa po\u010dinila je i nekoliko masovnih ubojstava zarobljenika sa ukupno 362 \u017ertve, pobiv\u0161i usput i 111 civila[9].\u00a0Jochen\u00a0Peiper je bio osu\u0111en na smrt, kazna je preina\u010dena u do\u017eivotni zatvor zbog iregularnosti postupka i sumnje na izvla\u010denje priznanja mu\u010denjem, da bi bio pu\u0161ten nakon odslu\u017eenih 12 godina. Francuska teroristi\u010dka skupina ubila ga je 1976. godine.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Savezni\u010dka reakcija<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon sedmodnevnih borba, svima je postalo jasno da se njema\u010dki napad ispuhao. Do\u0161lo je vrijeme da Saveznici preotmu inicijativu. U tome im je pomoglo razvedravanje 23. prosinca, zahvaljuju\u0107i kojem su zalihe mogle biti ba\u010dene u Bastogne opkoljenoj 101. zra\u010dno-desantnoj, a njema\u010dke prethodnice podvrgnute napadima lovaca-bombardera, koji su ih natjerali na skrivanje za dnevnih sati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Njema\u010dki je napad rascijepio Bradleyjevu 12. grupu armija, te jedinice na jugu nisu imale nikakvu vezu sa onima na sjevernom dijelu izbo\u010dine. Kako bi osigurao uredni zapovjedni lanac, Eisenhower je stavio sve postrojbe sjeverno od izbo\u010dine pod Montgomeryjevo zapovjedni\u0161tvo. Ovaj je odmah krajnje profesionalno pri\u0161ao rje\u0161avanju problema na fronti, te je na nekoliko mjesta koja su se mogla pretvoriti u klopku naredio povla\u010denje. Amerikanci su povla\u010denja \u010desto smatrali ne\u010dim ne\u010dasnim, pa je znalo do\u0107i do iskrenja od ameri\u010dkih zapovjednika po primitku takvih nare\u0111enja i Monty je u nekoliko manje opasnih slu\u010dajeva popustio, znaju\u0107i kako Amerikanci razmi\u0161ljaju. U dva-tri navrata morao je reagirati i savezni\u010dki glavni zapovjednik, general Dwight Eisenhower, kako bi razrije\u0161io takva proturje\u010dja i osigurao potrebnu razinu subordinacije me\u0111u ameri\u010dkim zapovjednim osobljem. Osim \u0161to je bio prisiljen baviti se politikom, Eisenhower je morao brzo izna\u0107i poja\u010danja za Ardene. Sjeverni dio fronte bio je rije\u0161en postavljanjem Montgomeryja za zapovjednika, tako da su se britanske jedinice rasporedile zapadno od Liegea, du\u017e rijeke Meuse. To su bile postrojbe proku\u0161anog, veteranskog XXX. korpusa. \u0160to se ju\u017enog dijela fronte ti\u010de, Eisenhower je naredio Pattonu da izvu\u010de svoje oklopne divizije sa fronte prema Saaru i napadne Nijemce u sektoru Bastogne s juga. Sjeverno i ju\u017eno krilo valjalo je sustavno oja\u010davati, a njema\u010dki napad kanalizirati ju\u017eno od Liegea u sve u\u017ei i u\u017ei lijevak, potom ih odsje\u0107i, opkoljene uni\u0161titi, a ostatak potisnuti natrag na po\u010detne polo\u017eaje, ili \u010dak i dublje na istok. Na konferenciji u Verdunu, 19. prosinca, Eisenhower je primijetio kako \u201e<em>situaciju treba smatrati velikom prilikom za nas, a ne katastrofom<\/em>\u201c[10]\u00a0aludiraju\u0107i na to da su Nijemci \u201ena otvorenom\u201c, te \u0107e ih biti lak\u0161e uni\u0161titi nego ukopane u obrambenim polo\u017eajima. Upitao je Pattona koliko \u0107e mu trebati da dio svoje armije okrene za 90\u00ba ulijevo i napadne prema obru\u010du oko Bastogne kako bi smijenio padobrance, ne znaju\u0107i kako je ovaj svojem \u0161tabu ve\u0107 izdao nare\u0111enje za izradu takvog plana na razini jednog korpusa, te ostao iznena\u0111en kad mu je general odgovorio da \u0107e neprijatelje oko Bastogne anga\u017eirati za samo 48 sati!<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Napad ameri\u010dke Tre\u0107e armije za deblokadu Bastogne otpo\u010deo je 21. prosinca, ali nije tekao glatko. Nijemci su mu pripremili topao do\u010dek. Jedna oklopna i dvije pje\u0161a\u010dke divizije uletjele su naglavce u njema\u010dku duboku obranu i uskoro se povukle nakon \u0161to su pretrpjele osjetne gubitke. Patton je bio nepopustljiv i zahtijevao nastavak napada kroz no\u0107. Tijekom duge zimske no\u0107i, Amerikanci su osvojili ne\u0161to terena, pla\u0107enog neproporcionalno velikim gubicima. Nijemci su odgovorili novim divlja\u010dkim napadima na Bastogne i uspjeli osvojiti isto\u010dno predgra\u0111e. Ohrabren tim uspjehom, njema\u010dki korpusni zapovjednik, general-poru\u010dnik L\u00fcttwitz, \u0161alje emisara zapovjedniku 101. divizije, generalu Anthonyju McAuliffeu, sa prijedlogom za predaju. McAuliffov pisani odgovor glasio je: \u201e<em>Od ameri\u010dkog komandanta, njema\u010dkom komandantu:<\/em>\u00a0<em>Glupost!<\/em>\u201c[11]. Unato\u010d hrabrosti Amerikanaca, situacija je samo dva dana kasnije postala kriti\u010dna. Prijetio je potpuni kolaps divizije izre\u0161etane njema\u010dkim bombardiranjem, prorije\u0111ene bole\u0161\u0107u, a povrh svega dovedene na rub izdr\u017eljivosti nedostatkom hrane i streljiva. Divizijsko je topni\u0161tvo raspolagalo sa svega deset granata po cijevi a pje\u0161aci su, u najboljem slu\u010daju, imali 50% streljiva od propisane koli\u010dine. Pala je zapovijed da se vatra ne otvara dok se ne vide neprijateljeve bjeloo\u010dnice. Kona\u010dno, jedinice ameri\u010dke 3. armije stupile su u kontakt sa izre\u0161etanom i znatno prorije\u0111enom 101. zra\u010dno-desantnom, dan nakon Bo\u017ei\u0107a, oko pet popodne.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje magle omogu\u0107ilo je \u017eivahnu djelatnost savezni\u010dkog zrakoplovstva, koje je u zoni 5. oklopne armije na 23. prosinca uni\u0161tilo 77 tenkova i juri\u0161nih topova. Snijeg koji je par dana ranije pao, samo je pomogao savezni\u010dkim pilotima u otkrivanju njema\u010dkog oklopa, a gotovo su svi dnevni pokreti trupa tijekom 23. i 24. prosinca bili onemogu\u0107eni. Dvadeset\u0161estog prosinca ujutro je ameri\u010dka 2. oklopna divizija odsjekla klin 5. oklopne armije kod Dinanta. Taj je klin sa\u010dinjavala 2. oklopna divizija, koja se odjednom na\u0161la opkoljenom. Narednih su dva dana trajale ogor\u010dene borbe za osloba\u0111anje opkoljenih Nijemaca. Najve\u0107i dio ljudstva bio je spa\u0161en, ali je divizija izgubila ve\u0107inu svojih tenkova i gotovo cjelokupnu artiljeriju. Predve\u010der 27. prosinca, Nijemci su se povukli u Rochefort, te tako definitivno napustili rijeku Meusu.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Opsada Bastogne<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon gotovo tjedan dana bespo\u0161tedne borbe i velikih gubitaka, Model je napokon uspio uvjeriti Hitlera u neuspjeh ofenzive, te mu, umjesto sada posve nemogu\u0107eg proboja prema Antwerpenu, ponudio novi plan. Pozicije pred Dinantom \u0107e se pretvoriti u sna\u017eni obrambeni zid, dok \u0107e Manteuffel izme\u0111u rijeka Meuse i Ourthe, te Dietrich izme\u0111u rijeka Meuse i Salma napasti sna\u017eno prema sjeveru. Kad bi se skop\u010dano s tim napadima pokrenula i ofenziva iz Ruhra, bilo bi mogu\u0107e osloboditi Aachen i uni\u0161titi ameri\u010dke snage u tom sektoru. Hitler se slo\u017eio s prijedlogom, ali je za izvo\u0111enje tog nauma valjalo napokon osvojiti Bastogne.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Manteuffel je za taj zadatak doveo jo\u0161 svje\u017eu i neiskori\u0161tenu 15. oklopno-grenadirsku diviziju na sjeverozapadni odsjek okru\u017eenja. Napad je po\u010deo u tri ujutro 26. prosinca, bez pripremnog bombardiranja kako bi se iskoristio faktor iznena\u0111enja. Njema\u010dko je pje\u0161a\u0161tvo pregazilo prvu obrambenu liniju, a zatim je u napad krenuo i jedan oklopni bataljun. Do svitanja su napravili znatnu bre\u0161u u ameri\u010dkoj obrani. Za dnevnih je sati navala se nastavila nesmanjenim tempom i Amerikanci su i dalje hrpimice ginuli poku\u0161avaju\u0107i zaustaviti kotrljanje oklopa. Tek je oko podneva general McAuliffe uspio prebaciti nekoliko topova u ugro\u017eeno podru\u010dje, a tada se situacija stubokom izmijenila. Uz gubitak tri topa Amerikanci su uni\u0161tili 18 njema\u010dkih tenkova. Do ve\u010deri su napada\u010di bili odba\u010deni, a prodor zatvoren. Na jugu obru\u010da, Patton je obnovio napad, ovog puta pripremljenog prema vojnom kanonu, a ne konjskoj trci. Rezultat nije izostao. Nakon 12 sati neprekidne borbe, u 10 minuta do 17:00h, prvi su tenkovi stupili u kontakt s padobrancima na ju\u017enom rubu obrambenog opsega. Opsada Bastogne je zavr\u0161ila.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Kontraudar &#8211; brisanje izbo\u010dine<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon 25. prosinca, Rundstedt je od Hitlera opet tra\u017eio prekid ofenzive, ali ovaj je bio nepopustljiv. Zaklju\u010dio je da jo\u0161 uvijek postoje znatne \u0161anse za uspjeh. Svaki bi mu linijski zapovjednik mogao re\u0107i suprotno! Ve\u0107 28. prosinca Rundstedt opet upozorava na neuspjeh i potrebu povla\u010denja, istaknuv\u0161i da ako OKH \u017eeli nastavak ofenzivnog ratovanja mora poslati jo\u0161 barem pet oklopnih i sedam pje\u0161a\u010dkih divizija. Njema\u010dki ratni stroj jedva da je osigurao i postoje\u0107e snage, a o ve\u0107im poja\u010danjima nije moglo biti ni govora. Tada se u pri\u010du upleo i Guderian, tra\u017ee\u0107i postrojbe za sovjetsku frontu. Izjavio je da bez zna\u010dajnih poja\u010danja ne\u0107e biti sprije\u010diti Sovjete u prodoru do Berlina.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Unato\u010d svim pozivima na prestanak akcije, Hitler krajem prosinca nare\u0111uje grupi armija \u201eG\u201c da pokrene operaciju \u201eNordwind\u201c u Alzasu. Ni taj napad nije polu\u010dio ve\u0107i uspjeh, niti sprije\u010dio koordinirani savezni\u010dki kontraudar u Ardenima, koji je do 4. sije\u010dnja 1945. po\u010deo na zapadu i jugu njema\u010dkog prodora. Dok su se njema\u010dke jedinice od Dinanta povla\u010dile u smjeru Bastogne, Nijemci su jo\u0161 uvijek poku\u0161avali zauzeti tu va\u017enu raskrsnicu. Tu su grupirali 10 divizija. Borbe tijekom 3. i 4. sije\u010dnja bile su toliko \u017eestoke i s tako te\u0161kim gubicima za Saveznike da je zapanjeni Patton zapisao u dnevnik kako \u201e<em>mi jo\u0161 uvijek mo\u017eemo izgubiti ovaj rat<\/em>.\u201c[12]\u00a0Unato\u010d generalovom pesimizmu, Nijemci su bili posve istro\u0161eni i pritisak je rapidno slabio. Neke oklopne divizije sad su bile samo svoja sjena s po\u010detka pothvata; poput oklopne divizije\u00a0<em>Panzer Lehr<\/em>\u00a0koja je po svr\u0161etku bitke imala jo\u0161 samo \u201e<em>10 tenkova i 6 lovaca tenkova<\/em>\u201c, a \u201e<em>sedamdeset je tenkova bilo izgubljeno<\/em>\u201c dok je \u201e<em>preostalo 400 bojno sposobnih ljudi.<\/em>\u201c[13]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom 7. sije\u010dnja po\u010delo je povla\u010denje njema\u010dkih snaga koje su se nalazile zapadno od linije Liege-Houffalize-Bastogne. Taj su slo\u017eeni manevar Nijemci izveli izuzetno vje\u0161to, te Saveznici nisu ni jednom do\u0161li u priliku odrezati im odstupnicu. Posljednja njema\u010dka strategijska ofenziva je zavr\u0161ila, iako su se ponegdje jo\u0161 vodile dosta jake borbe, a do 25. sije\u010dnja sve su se postrojbe povukle na po\u010detne polo\u017eaje. Gledana zasebno, ofenziva je donijela izvjesne pogodnosti Njema\u010dkoj, jer iako nije dosegnula zadani cilj, zna\u010dajno je poremetila zapadnja\u010dke planove za nastavak rata, no gledano u cjelini, Nijemci su ostali bez posljednje strate\u0161ke rezerve, \u0161to je Saveznicima na oba glavna boji\u0161ta olak\u0161alo daljnji prodor u&nbsp;<em>Reich<\/em>. U velikoj Hitlerovoj kocki na zapadu,&nbsp;<em>Wehrmacht<\/em>&nbsp;je izgubio oko 75 tisu\u0107a ljudi, 555 tenkova\/juri\u0161nih topova, te oko 800 aviona, dok su Saveznici izgubili oko 90 000 ljudi (1500 Britanaca), 733 tenka\/juri\u0161na topa i oko 1000 aviona.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"810\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/M-4_Sherman_Tanks_Lined_up_in_a_Snow_Covered_Field_near_St._Vith_Belgium_15726815434-1024x810.jpg\" alt=\"Tenkovi M-4 Sherman poredani na polju prekrivenom snijegom, blizu St. Vitha u Belgiji\" class=\"wp-image-1777\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/M-4_Sherman_Tanks_Lined_up_in_a_Snow_Covered_Field_near_St._Vith_Belgium_15726815434-1024x810.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/M-4_Sherman_Tanks_Lined_up_in_a_Snow_Covered_Field_near_St._Vith_Belgium_15726815434-300x237.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/M-4_Sherman_Tanks_Lined_up_in_a_Snow_Covered_Field_near_St._Vith_Belgium_15726815434-768x608.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/M-4_Sherman_Tanks_Lined_up_in_a_Snow_Covered_Field_near_St._Vith_Belgium_15726815434.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Tenkovi M-4 Sherman poredani na polju prekrivenom snijegom, blizu St. Vitha u Belgiji<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Literatura<\/h2>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Alink, B., Bauer, C. et al.,\u00a0<em>DRUGI SVJETSKI RAT (3)<\/em>, Zagreb, 1980.<\/li>\n\n\n\n<li>Cole, Hugh M.,\u00a0<em>THE ARDENNES: BATTLE OF THE BULGE<\/em>, Washington D. C., 1965.<\/li>\n\n\n\n<li>Cooke, D. &amp; Evans, W.,\u00a0<em>KAMPFGRUPPE PEIPER. THE RACE FOR THE MEUSE<\/em>, Barnsley, 2014.<\/li>\n\n\n\n<li>Doyle, Stephen N.,\u00a0<em>OPERATIONAL ART IN OPERATION DARGOON AND THE RELIEF OF BASTOGNE<\/em>, Fort Leavenworth, 2019.<\/li>\n\n\n\n<li>Guderian, Heinz,\u00a0<em>PANZER LEADER<\/em>, London, 2009.<\/li>\n\n\n\n<li>Haasler, T., MacDougall, R. et al.,\u00a0<em>DUEL IN THE MIST: THE LEIBSTANDARTE DURING THE ARDENNES OFFENSIVE. VOLUME 1: KAMPFGRUPPE PEIPER. STOUMONT, DECEMBER 19th, 1944.<\/em>, Newcastle upon Tyne, 2007.<\/li>\n\n\n\n<li>Kurowski, Franz,\u00a0<em>INFANTRY ACES. THE GERMAN SOLDIER IN COMBAT IN WORLD WAR 2<\/em>, Mechanicsburg, 2005.<\/li>\n\n\n\n<li>Manteuffel, Hasso von,\u00a0<em>FIFTH PANZER ARMY (ARDENNES OFFENSIVE)<\/em>, Historical Division, HQ US Army, Europe, 1946.<\/li>\n\n\n\n<li>Oliver, Dennis,\u00a0<em>DEATH RIDE OF THE PANZERS: GERMAN ARMOR AND THE RETREAT IN THE WEST 1944-45<\/em>, New York, 2018.<\/li>\n\n\n\n<li>Skorceni, Oto,\u00a0<em>TAJNE MISIJE<\/em>, Beograd, 1952.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1]\u00a0<em>Wehrmacht<\/em>\u00a0bi u slobodnom prijevodu bile Oru\u017eane snage, a \u010dinile su ih Ratna mornarica (<em>Kriegsmarine<\/em>), Armija (<em>Heer<\/em>) i Ratno zrakoplovstvo (<em>Luftwaffe<\/em>). (op. a.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2]\u00a0Cole, Hugh M.,\u00a0<em>The Ardennes: Battle of the Bulge<\/em>, Washington D. C., 1965., str. 1-2<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3]\u00a0Ibid., str. 6<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4]\u00a0Ibid., str. 25<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5]\u00a0Tako je brianski ratni premijer Winston Churchill \u010desto nazivao Saveznike. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6]\u00a0Oliver, Dennis,\u00a0<em>Death Ride of the Panzers: German armor and the retreat in the West 1944-45<\/em>, New York, 2018., str. 146<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7]\u00a0<em>Volks-Grenadier<\/em>\u00a0divizije se ne smije pomije\u0161ati sa\u00a0<em>Volkssturm<\/em>\u00a0postrojbama; prve su bile sastavljene od regularnih, treniranih, \u010desto iskusnih trupa, a naziv se odnosio na tip pje\u0161a\u010dke divizije nastao u kolovozu 1944. koji se od klasi\u010dne pje\u0161. div. razlikovao po tome \u0161to je imala \u0161est, a ne devet bataljona, te ve\u0107u koli\u010dinu automatskog strelja\u010dkog oru\u017eja. Za razliku od ovih jedinica,\u00a0<em>Volkssturm<\/em>\u00a0postrojbe bile su sastavljene od starijih i mla\u0111ih Nijemaca, inferiorno naoru\u017eanih i lo\u0161e opremljenih.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za vi\u0161e o&nbsp;<em>Volks-Grenadier<\/em>&nbsp;divizijama vidi:<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">http:\/\/www.lexikon-der-wehrmacht.de\/Gliederungen\/Volksgrenadierdivisionen\/Gliederung.htm\u00a0(pristupio 20. prosinca 2019.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8]\u00a0Cole, Hugh M.,\u00a0<em>The Ardennes: Battle of the Bulge<\/em>, Washington D. C., 1965., str. 91<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9]\u00a0Vidi:\u00a0https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Malmedy_massacre#cite_note-Senate-17\u00a0(pristupio 25. prosinca 2019.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10]\u00a0https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Battle_of_the_Bulge#Allied_counteroffensive\u00a0(pristupio 23. prosinca 2019.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11]\u00a0https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Anthony_McAuliffe#cite_note-4\u00a0(pristupio 23. prosinca 2019.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12]\u00a0Alink, B., Bauer, C. et al. Drugi svjetski rat (3), Zagreb, 1980., str. 168<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13]\u00a0Kurowski, Franz, Infantry aces. The German soldier in combat in World War 2, Mechanicsburg, 2005., str. 64<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tijekom prosinca 1944. i sije\u010dnja naredne godine, vodila se Bitka u Ardenima, posebno razvikana me\u0111u Amerikancima koji su podnijeli ogromnu ve\u0107inu borba, napora i gubitaka u tom velikom srazu. Bio je to Hitlerov naum kojim je smjerao preokrenuti ratnu sre\u0107u, potu\u0107i &nbsp;zapadne Saveznike, a zatim okrenuti sve svoje snage protiv SSSR-a. Koliko god grandiozna bila, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":29,"featured_media":1776,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[301,46,431],"class_list":["post-1767","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-adolf-hitler","tag-drugi-svjetski-rat","tag-jochen-peiper"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1767","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/29"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1767"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1767\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1781,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1767\/revisions\/1781"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1776"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1767"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1767"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1767"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}