{"id":1756,"date":"2015-05-02T20:56:00","date_gmt":"2015-05-02T18:56:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=1756"},"modified":"2026-08-12T21:11:54","modified_gmt":"2026-08-12T19:11:54","slug":"armensko-pitanje-u-kasnom-osmanskom-carstvu-2-5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/armensko-pitanje-u-kasnom-osmanskom-carstvu-2-5\/","title":{"rendered":"Armensko pitanje u kasnom Osmanskom Carstvu (2\/5)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Anadoliji se u drugoj polovici 19. stolje\u0107a uz su\u017eivot stanovni\u0161tva u gradovima, doga\u0111aju i brojni plemenski sukobi. Dr\u017eavna vlast nije bila u stanju kontrolirati teritorij \u0161to dovodi do \u010destih upada polunomadskih sto\u010darskih plemena u poljoprivredna podru\u010dja nastanjena ljudima s boljim \u017eivotnim standardom\u00a0 (mije\u0161ano Armenci i Turci). Sve su \u010de\u0161\u0107i upadi naoru\u017eanih kurdskih odreda na podru\u010dje nastanjeno Armencima, sve je vi\u0161e ubojstava, pale\u017ea i plja\u010dki.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U pismu armenskog pravoslavnog sve\u0107enika iz 1872. godine armenskom patrijarhu, opisuju\u0107i situaciju u podru\u010dju Mu\u015fa, on ka\u017ee da su se kurdska plemena me\u0111usobno borila za teritorij i u svakoj toj borbi bi upadala u armenska sela gdje bi onda bili zabilje\u017eeni brojni zlo\u010dini.[1]\u00a0Prva armenska pobuna dogodila se 1850. godine u okrugu Zeytun kada su vo\u0111e pobune protjerane u Pariz.[2]\u00a0Prva revolucionarna organizacija Miyutyun Ee Pergutyun (Unija spasa) stvorena je u Vanu 1872. godine.[3]<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Berlinski kongres i njegove posljedice<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Stvaranje nacija u europskom dijelu Osmanskog Carstva napreduje velikim koracima u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Ve\u0107ina turskih povjesni\u010dara isti\u010de da je taj proces izazvan djelovanjem stranaca za \u0161to postoji djelomi\u010dno opravdanje. Ako gledamo samo razdoblje 19. stolje\u0107a vidimo da su u mnogim pobunama zna\u010dajne uloge igrali stranci. Zabilje\u017eeno je sudjelovanje lorda Byrona u gr\u010dkom ratu za neovisnost, Garibaldijevih jedinica u Velikoj isto\u010dnoj krizi u kojoj je jedan od vo\u0111a pobune u Bosni i Hercegovini bio Slovenac Hubmajer, a bili su prisutni i brojni drugi dobrovoljci iz Srbije i ostalih ju\u017enoslavenskih zemalja.[4]\u00a0Hrvat Dragutin Karl Valter koji je pobjegao iz Hrvatske zbog optu\u017ebe za\u00a0 zlouporabu novaca kao po\u0161tanski \u010dinovnik, bio je jedan od vo\u0111a Kresenskog ustanka 1881. godine.[5]\u00a0Ono \u0161to se takvom argumentacijom \u010desto zanemaruje je pitanje za\u0161to bi stanovnici kojima je dobro krenuli u ustanke i slijedili te uvezene stvaratelje nacija.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Shva\u0107anje o posebnosti Slavena Carstva dovodi do te\u017enje za odvajanjem iz Rum-mileta te do sultanovog dekreta o stvaranju bugarske egzarhije 1870. godine. U egzarhijskim \u0161kolama nakon toga provodi se nacionalna propaganda koja sve vi\u0161e \u0161iri ideju o posebnosti i \u017eelju za izlaskom iz Carstva.[6]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Lo\u0161 polo\u017eaj seljaka kao i vanjska propaganda dovode do ustanka u Bosni, Hercegovini, Makedoniji i Bugarskoj te uklju\u010denja Srbije, Crne Gore i Rusije u rat s Osmanskim Carstvom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Poraz od Rusije je doveo do po\u010detka katastrofe Osmanskog Carstva. Osim gubitka teritorija do\u0161lo je i do gubitka autoriteta sredi\u0161nje vlasti\u00a0 u udaljenim podru\u010djima Carstva \u00a0i daljnjeg, sve upornijeg, mije\u0161anja velikih i malih dr\u017eava u unutarnja pitanja Carstva. Kako bi iskoristila taj osmanski poraz, Velika Britanija je zahtijevala od Osmanskog Carstva predaju Cipra kao britanske kolonije u isto\u010dnoj Anadoliji, a za to je nudila zastupanje u Berlinu. Potpisana je Ciparska konvencija prema kojoj je Velika Britanija dobila pravo privremene okupacije Cipra, a za uzvrat je ponudila obranu od Rusije ako ona krene s uve\u0107avanjem svojih \u017eelja izvan podru\u010dja Batuma, Karsa i Ardahana u osmanskoj Aziji. U isto vrijeme Velika Britanija je na sebe preuzela obavezu nadgledanja reformi u krajevima gdje \u017eivi kr\u0161\u0107ansko stanovni\u0161tvo u osmanskoj Aziji (Armenci).[7]\u00a0Ugovorom iz Berlina Osmansko Carstvo izgubilo je dvije petine svojega teritorija i petinu stanovni\u0161tva, prihode od te petine stanovni\u0161tva koje su djelomi\u010dno morali nadoknaditi oni koji su u Carstvu ostali te ugled kod svojega stanovni\u0161tva.[8]\u00a0U Velikoj Britaniji pojavljuju se snage, jo\u0161 uvijek ne na vlasti, koje u javni prostor uvode diskurs \u201estra\u0161nog Tur\u010dina\u201c, kako se u svom govoru izrazio vo\u0111a vigovaca William Gladstone.[9]\u00a0Te snage kasnije priti\u0161\u0107u javno mnijenje u inzistiranju na reformama ili odvajanju pokrajina nastanjenih kr\u0161\u0107anima iz Carstva.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uz gubitak Bosne i Hercegovine i onih krajeva koji su na kraju pripali Kne\u017eevini Bugarskoj i Isto\u010dnoj Rumeliji te nekih krajeva nastanjenih Armencima koje je prisvojila Rusija u Aziji (Kars, Ardahan i Batum), Osmansko Carstvo je bilo prisiljeno obe\u0107ati reforme u europskim krajevima koji su im vra\u0107eni, a naseljeni su mije\u0161ano muslimanima i kr\u0161\u0107anima (Makedonija) te u Anadoliji (podru\u010dje nastanjeno Armencima).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osmanskom Carstvu su bile odre\u0111ene obaveze pla\u0107anja ratne od\u0161tete Rusiji te je stvorena financijska komisija koja je trebala odrediti na\u010din kako \u0107e Carstvo pla\u0107ati narastaju\u0107e dugove europskim zemljama.[10]<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-995f960e wp-block-columns-is-layout-flex\">\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\" style=\"flex-basis:66.66%\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odredbe ugovora izazvale su veliku bojazan i trajnu nestabilnost unutar Carstva. Sultan Abd\u00fclhamit II. morao se suo\u010diti s nezadovoljstvom narastuju\u0107e nacionalisti\u010dke elite u Bugarskoj zbog neostvarenja sanstefanskog sna, ruskim pritiskom za ujedinjenje dviju bugarskih dr\u017eava, gubitkom porezne baze u Bosni i Hercegovini i bugarskim dr\u017eavama, pritiskom kr\u0161\u0107ana u Makedoniji, Trakiji i armenskim krajevima za ispunjenjem reformi, smanjenjem povjerenja dotad lojalnih naroda u snagu sredi\u0161nje dr\u017eave i ozbiljnim nedostatkom sredstava kojima bi uop\u0107e mogao provesti reforme.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na kongresu je bila prisutna i armenska delegacija. Predvodio ju je biv\u0161i patrijarh Megerditch Khrimian. Obe\u0107ane su reforme koje je trebalo provesti Carstvo, a nadgledati Europa. Armensko pitanje u Carstvu i bdijenje nad reformama preuzeli su Britanci, ne paze\u0107i pritom ima li Osmansko Carstvo dovoljno sredstava za provedbu reformi.[11]<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow\" style=\"flex-basis:33.33%\">\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"250\" height=\"362\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Abdulhamid_II_of_Turkey.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1763\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Abdulhamid_II_of_Turkey.jpg 250w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Abdulhamid_II_of_Turkey-207x300.jpg 207w\" sizes=\"auto, (max-width: 250px) 100vw, 250px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Abd\u00fclhamit II. (1867.)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kakav je bio stav velikih sila prema stvaranju granica na prostorima koje je dotad kontroliralo Osmansko Carstvo, mo\u017eemo vidjeti iz etni\u010dke slike Balkana uo\u010di i poslije Isto\u010dne krize. Kr\u0161\u0107ana je uo\u010di krize u Carstvu bilo vi\u0161e od muslimana. Svaka etni\u010dka grupa bila je nastanjena u raznim krajevima Carstva i nemogu\u0107e je bilo nacrtati ispravne granice i odvojiti pojedine krajeve Carstva bez postojanja zna\u010dajnih manjina. No, izgleda da velikim silama to nije bilo ni bitno. Justin McCarthy u svom radu \u010dak isti\u010de da su granice napravljene kao da se netko trudio da budu \u0161to nepravednije po etni\u010dkom kriteriju. Navodi i primjere. Ni\u0161ko podru\u010dje bilo je naseljeno muslimanima, a veliki dio Bosne Srbima. Srbija je dobila Ni\u0161, a \u010deznula za Bosnom. Crna Gora je dobila podru\u010dja gdje gotovo nije bilo Crnogoraca, u Dobruji je bilo vi\u0161e muslimana nego Rumunja ili Bugara. Varna je bila u potpunosti turska pa je pripala Bugarskoj, dok je Ohrid bio nastanjen egzarhijskim stanovni\u0161tvom, a on je vra\u0107en Osmanskom Carstvu. Bugari su prevladavali u isto\u010dnoj Rumeliji za razliku od Kne\u017eevine Bugarske gdje je ve\u0107ina bila muslimanska.[12]\u00a0Sve to je izazvalo velik broj migracija po novim dr\u017eavama. Stanovnici Makedonije napu\u0161tali su svoje domove i kretali za Bugarsku ili Isto\u010dnu Rumeliju, isto se doga\u0111alo sa egzarhijskim stanovni\u0161tvom Drinopoljske Trakije. U Bosnu i Hercegovinu su do\u0161li brojni stru\u010dnjaci iz cijele Monarhije, Crnogorci su po\u010deli naseljavati novo priklju\u010dene teritorije\u2026 Sve je to izazvalo veliki val migracije muha\u0111irskog stanovni\u0161tva u Makedoniju te dijelom u Anadoliju. Za\u0161tita manjina, iako je predvi\u0111ena berlinskim ugovorom, nije provo\u0111ena. Brojke su neumoljive. U Dobruji je prije krize bilo 56 % muslimana. Nakon nje, u sedam godina od 184 000 muslimana ostalo je samo 32 000. U okolici Ni\u0161a broj muslimana je sa 131 000 pao na 12 000. U Tesaliji, koja je pripala Gr\u010dkoj, broj muslimana pao je sa 40 000 na 3000 1911. godine. U obje novostvorene bugarske dr\u017eave broj muslimana je pao s 1 480 000 na 676 000.[13]\u00a0Neke potvrde ovih brojki mo\u017eemo prona\u0107i i u izvorima ostalih dr\u017eava gdje citirani patrijarh Kiril navodi da su se Bugari koji su do\u0161li iz Makedonije nastanili u oko 100 000 praznih muslimanskih ku\u0107a. Koliko je od ovih koji su nestali bilo ubijenih, Justin McCarthy navodi samo za bugarski slu\u010daj gdje se i vodio rat. Tu tvrdi da je bilo 289 000 civila ubijenih uglavnom od ruskih Kozaka.[14]\u00a0Iz Anadolije je stotinjak tisu\u0107a Armenaca oti\u0161lo u Rusiju, dok je sli\u010dan broj ljudi doselio iz Rusije u Osmansko Carstvo zahvaljuju\u0107i promjenama granica.[15]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ove stra\u0161ne brojke, koje su vjerojatno poprili\u010dno to\u010dne obzirom na broj muslimana danas u tim krajevima, jedan su od argumenata onih koji pobijaju genocid nad Armencima u Prvom svjetskom ratu. Kako su brojke iz Balkanskih ratova jo\u0161 stra\u0161nije, argument je sljede\u0107i:&nbsp;<strong>Za\u0161to masakr i protjerivanje muslimana (Turaka) jugoisto\u010dne Europe nije genocid, a ono \u0161to se dogodilo kr\u0161\u0107anima (Armencima) u Prvome svjetskom ratu jest?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1]\u00a0Brad DENNIS, \u201cPatterns of Conflict and Violence in Eastern Anatolija\u201d,\u00a0<em>War&amp;Diplomacy,\u00a0<\/em>281.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2]\u00a0Garabet K. MOUMDIJAN, \u201cFrom Millet-i Sadika to Millet-i Asiya, Abd\u00fclhamid II and Armenians; 1878-1909\u201d,\u00a0<em>War&amp;Diplomacy,\u00a0<\/em>303, 304.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3]\u00a0Isto, 307.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4]\u00a0Milorad EKME\u010cI\u0106,\u00a0<em>Ustanak u Bosni 1875-78.,\u00a0<\/em>Sarajevo, 1973.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5]\u00a0\u041a\u0418\u0420\u0418\u041b, \u043f\u0430\u0442\u0440\u0438\u0430\u0440\u0445 \u0431\u044a\u043b\u0433\u0430\u0440\u0441\u043a\u0438,\u00a0<em>\u0411\u044a\u043b\u043b\u0433\u0430\u0440\u0441\u043a\u0430\u0442\u0430 \u0435\u043a\u0437\u0430\u0440\u0445\u0438\u044f \u0432 \u041e\u0434\u0440\u0438\u043d\u0441\u043a\u043e \u0438 \u041c\u0430\u043a\u0435\u0434\u043e\u043d\u0438\u044f \u0441\u043b\u0435\u0434 \u043e\u0441\u0432\u043e\u0431\u043e\u0434\u0438\u0442\u0435\u043b\u043d\u0430\u0442\u0430 \u0432\u043e\u0439\u043d\u0430 (1877-1878),\u00a0<\/em>\u0421\u043e\u0444\u0438\u044f, 1969, \u0442\u043e\u043c \u043f\u044a\u0440\u0432\u0438, \u043a\u043d\u0438\u0433\u0430 \u043f\u044a\u0440\u0432\u0430 (KIRIL, patriarh bugarski,\u00a0<em>Balgarskata ekzarhija v odrinsko i Makedonija sled osvoboditelnata vojna (1877-1878),\u00a0<\/em>Sofija, 1969., tom prvi, kniga prva)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6]\u00a0Igor DESPOT,\u00a0<em>Balkanski ratovi 1912.-1913. i njihov odjek u Hrvatskoj,\u00a0<\/em>Zagreb, 2013.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7]\u00a0Hakan YAVUZ, \u201cThe Transformation of \u201cEmpire\u201d trough Wars and Reforms\u201d\u00a0<em>War&amp;Diplomacy<\/em>,25<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8]\u00a0Isto, 18.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9]\u00a0Hakan YAVUZ, \u201cOrientalism, The \u2018Terrible Turk\u2019 and Genocide\u201d,\u00a0<em>Middle East Critique,\u00a0<\/em>2014.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10]\u00a0Feroze A.K. YASAMME, \u201cEuropean Equilibrium of Asiatic Balance of Power? The Ottoman Search for Security in the Aftermath of the Congress of Berlin\u201d,\u00a0<em>War&amp;Diplomacy,\u00a0<\/em>57,58.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11]\u00a0Garabet K. MOUMDIJAN, \u201cFrom Millet-i Sadika to Millet-i Asiya, Abd\u00fclhamid II and Armenians; 1878-1909\u201d,\u00a0<em>War&amp;Diplomacy,\u00a0<\/em>306.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12]\u00a0Justin McCARTHY, \u201cIgnoring the people; The Effects of the Congress of Berlin\u201d,\u00a0<em>War&amp;Diplomacy,\u00a0<\/em>433.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13]\u00a0Isto, 434-438.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14]\u00a0Isto, 438.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15]Isto, 441.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U Anadoliji se u drugoj polovici 19. stolje\u0107a uz su\u017eivot stanovni\u0161tva u gradovima, doga\u0111aju i brojni plemenski sukobi. Dr\u017eavna vlast nije bila u stanju kontrolirati teritorij \u0161to dovodi do \u010destih upada polunomadskih sto\u010darskih plemena u poljoprivredna podru\u010dja nastanjena ljudima s boljim \u017eivotnim standardom\u00a0 (mije\u0161ano Armenci i Turci). Sve su \u010de\u0161\u0107i upadi naoru\u017eanih kurdskih odreda na [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":1761,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[218,430,103],"class_list":["post-1756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-armenci","tag-berlinski-kongres","tag-osmansko-carstvo"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1756"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1766,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756\/revisions\/1766"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1761"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}