{"id":150,"date":"2015-08-01T00:27:00","date_gmt":"2015-07-31T22:27:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=150"},"modified":"2026-08-11T08:29:26","modified_gmt":"2026-08-11T06:29:26","slug":"ugrin-csak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/ugrin-csak\/","title":{"rendered":"Ugrin Csak \u2013 nadbiskup, vojnik, vlastelin i prvi vlasnik Po\u017ee\u0161tine (?-1241.)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jedna od potpuno zaboravljenih povijesnih li\u010dnosti Po\u017ee\u0161tine svakako je Ugrin Csak. O tome koliko je zaboravljen, svjedo\u010di podatak da nikad nijedna ulica ili trg u Po\u017eegi i okolici nije nosila njegovo ime. Me\u0111utim, upravo je prvi natpis o Po\u017eegi vezan uz njega i mo\u017ee se re\u0107i da je ime Po\u017eege direktno povezano s njim. No, tko je bio Ugrin Csak?<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U vremenima vladavine ugarske dinastije Arpadovi\u0107a koja je vladala Ugarsko \u2013 hrvatskim kraljevstvom od njegova postanka 1102. godine pa sve do izumiranja posljednjeg Arpadovi\u0107a Andrije III. po\u010detkom 14. stolje\u0107a (1301. godine) zna\u010dajna je bila porodica Csak. Javljaju se ve\u0107 u 10. stolje\u0107a kao jedno od sedam temeljnih ugarskih plemena. Sjedi\u0161te im je oko Csakvara u Transdanubiji i vjerojatno su bili povezani s Arpadovi\u0107ima. Njihova se mo\u0107 manifestirala u vi\u0161e banskih, \u017eupanskih, nadbiskupskih i biskupskih titula te brojnim posjedima po Ugarskoj i Hrvatskoj. U najve\u0107oj su mo\u0107i bili tijekom 13. i po\u010detka 14. stolje\u0107a kada dolaskom An\u017euvinaca njihova mo\u0107 slabi. Kao porodica bili su podijeljeni u nekoliko mo\u0107nih grana, a jedna od grana je \u00dajlak kojoj pripada ve\u0107 spomenuti Ugrin Csak.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ugrin Csak sin je B\u00e1sa I. Csaka i bra\u0107a su mu B\u00e1s II i P\u00f3s I koji su bili kraljevski rizni\u010dari. Ne znaju se to\u010dni podaci o njegovom ro\u0111enju, no prvi izvori spominju ga 1217. kao kraljevskog kancelara u slu\u017ebi Andrije II. Arpadovi\u0107a. Vjerojatno je prisutan na krunidbi Andrije II. Arpadovi\u0107a (1205. godine). Pouzdano se zna da je sudjelovao zajedno s Andrijom II. Arpadovi\u0107em u petom kri\u017earskom ratu. Naime, kralj Andrija II. vi\u0161e je puta zvan u kri\u017earske ratove (najmanje tri puta \u2013 1201., 1209.,1213.), a kona\u010dno je pristao 1216. pod pritiskom novog pape Honorija III. Moderna historiografija smatra kako je Andrija II. pristao zbog upra\u017enjenog mjesta cara Latinskog carstva u Konstantinopolu (Carigradu) jer je njegova \u017eena Jolanta de Courtenay bila ne\u0107akinja preminulog cara Henrika. \u0160tovi\u0161e, prema kasnijim pismima samog pape Honorija III., Andrija II. bio je jedan od izglednijih kandidata. Me\u0111utim, ipak je izabran njegov punac Petar de Courtenay. Drugi pretpostavljeni razlog je zavjet koji je Andrija dao svom ocu Beli III. o odlasku u kri\u017earski rat i radi toga je dobio pozama\u0161nu svotu novca za okupljanje vojske. Uz austrijskog vojvodu Leopolda VI., Andrija II. je&nbsp; s najve\u0107om kraljevskom vojskom u povijesti kri\u017earskih ratova od 10 000 vojnika krenuo na pohod prema Jeruzalemu. Me\u0111u tom vojskom bio je i Ugrin. Kako nije imao sredstava za pomorski prijevoz, Andrija II. odustao je od Zadra u korist Mleta\u010dke Republike. Na Bliskom se istoku iskrcao u Acri i tamo je kao kralj imao va\u017enu ulogu na prvom pohodu na rijeci Jordan. Nakon toga se razbolio i vi\u0161e nije sudjelovao u vojnim akcijama. Posvetio se skupljanju relikvija pa je tako skupio brojne relikvije me\u0111u ostalima i glavu svetog Stjepana. Po\u010detkom 1218. g. Andrija II. i Ugrin krenuli su na povratak u Ugarsku. Tijekom putovanja po jugoisto\u010dnoj Europi, do\u0161li su u Ugarsku i nedugo nakon toga, Ugrin je imenovan za kalo\u010dkog nadbiskupa (1219.) i na toj je funkciji ostao do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kao kalo\u010dki nadbiskup sudjelovao je u izgradnji velike bolnice u Kalo\u010di te pokretanju ili ponovnom uspostavljanju Srijemske biskupije 1229. koja je imala sjedi\u0161te u Bano\u0161toru. Zanimljivo je njegovo sudjelovanje u pohodima protiv \u010dlanova Crkve bosanske 1225.-1227. koji su svojevrsni kri\u017earski ratovi. Crkva bosanska specifi\u010dna je kr\u0161\u0107anska organizacija koja se pojavila u srednjovjekovnoj Bosni i historiografija ju je izjedna\u010davala s bogumilima ili patarenima temelje\u0107i sli\u010dnosti na dualizmu kao temeljnoj odrednici (kontrast izme\u0111u dvaju svjetova \u2013 materijalnog i duhovnog). Crkva bosanska mo\u017ee se smatrati rigidnijim oblikom kr\u0161\u0107anstva unutar srednjovjekovnog kr\u0161\u0107anskog pluralizma (postojala su stroga pravila za vjernike, stro\u017ei na\u010din selekcije vjernika itd.). Ugrin je poticao pohode prema Bosni jer je od kralja Andrije II. dobio Bosnu, Usoru i Soli kao svoj posjed te mu je bilo u interesu smanjiti djelovanje pripadnika Crkve bosanske u \u010demu je imao veliku podr\u0161ku dominikanaca koji su provodili latinizaciju tada\u0161nje bosanske crkve i ugarskih velika\u0161a i samog kralja koji su \u017eeljeli pro\u0161iriti svoju vlast. U tom kontekstu treba promatrati odnose Katoli\u010dke crkve i Crkve bosanske koja je bila dr\u017eavna crkva srednjovjekovne Bosne (od druge polovice 14. stolje\u0107a poglavar Crkve bosanske did ili djed kruni bosanske vladare) i razlike izme\u0111u crkava vi\u0161e su politi\u010dke prirode nego teolo\u0161ke naravi. Tijekom ovih nadmetanja za Bosnu i sukoba, dolazi do interesa nadbiskupa Ugrina za Po\u017ee\u0161ku kotlinu. Srednjovjekovna utvrda Stari grad poznata pod nazivom Castrum de Posega prvi put se spominje 11. sije\u010dnja 1227. godine kada papa Honorije III. potvr\u0111uje predaju po\u017ee\u0161kog Starog grada sa svojim posjedima i pravima kalo\u010dkom nadbiskupu Ugrinu kojemu je tu utvrdu nekoliko godina ranije predao Andrija II. (pretpostavlja se da je predana 1225. ili 1226. godine). Vjerojatno je to Andrija II. u\u010dinio zbog financijskih razloga jer je nadbiskup platio utvrdu i slu\u017ebu novcem te je predao posjed Erdesumulva. Cilj je bio oja\u010davanje katolicizma i borba protiv nevjernika u Bosni koji su postupno prelazili i u Slavoniju te je utvrda slu\u017eila kao svojevrsna baza (o mogu\u0107im pripadnicima Crkve bosanske u Po\u017ee\u0161tini svjedo\u010de nazivi Didina Rika ili Djedina Rijeka i Dobrogo\u0161\u0107e). Uz nju, nadbiskup Ugrin kupuje i slu\u017ebu Po\u017ee\u0161ke \u017eupanije. Time je objedinjena duhovna i politi\u010dka funkcija u jednoj osobi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ina\u010de, spomenuti je Ugrin zna\u010dajan jer je 1230. osnovao Zborni kaptol Svetog Petra u dana\u0161njem Kaptolu. Tako\u0111er je rje\u0161avao razli\u010dite sporove o \u010demu pi\u0161u izvori iz 1232. i 1234. godine. &nbsp;Tijekom \u017eupanske slu\u017ebe postao je i metropolit za Bosnu te je sjedi\u0161te Bosanke biskupije premje\u0161teno u \u0110akovo.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Budu\u0107i vladari, nasljednici Andrije II., po svemu su sude\u0107i oduzeli tvr\u0111avu i Po\u017ee\u0161ku \u017eupaniju nadbiskupu Ugrinu. Vjerojatno je to bilo u vrijeme Bele IV. kada \u017eupanija postaje dio kraljevskog vlasni\u0161tva. Tijekom vladavine kralja Bele IV. dolazi do zna\u010dajnog sukoba. Rije\u010d je o napadu Tatara ili Mongola koji su 1241. napali Ugarsko \u2013 hrvatsko kraljevstvo. Sredi\u0161nja je bitka dogodila 11. travnja 1241. na rijeci \u0160ajo. Ugarsko \u2013 hrvatsku vojsku predvodio je kralj Bela IV., a me\u0111u ostalim vojskovo\u0111ama isti\u010de se i Ugrin. U toj je bitci izginulo vi\u0161e vojskovo\u0111a, plemi\u0107a, vojnika i crkvenih velikodostojnika (pet nadbiskupa i biskupa), a jedan od njih je i sam Ugrin. Time je zavr\u0161io \u017eivot ovog kalo\u010dkog nadbiskupa i po\u017ee\u0161kog \u017eupana u \u010dije se vrijeme prvi put spominje grad Po\u017eega.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Danas je Ugrin Csak potpuno zaboravljen, a radi se o osobi veoma zanimljive biografije (bez obzira na malenu koli\u010dinu podataka kojom raspola\u017eemo). Vjerujem da bi detaljnije istra\u017eivanje dodatno osvijetlilo ovog zanimljivog nadbiskupa, vojskovo\u0111u, plemi\u0107a, po\u017ee\u0161kog \u017eupana i gospodara Starog grada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedna od potpuno zaboravljenih povijesnih li\u010dnosti Po\u017ee\u0161tine svakako je Ugrin Csak. O tome koliko je zaboravljen, svjedo\u010di podatak da nikad nijedna ulica ili trg u Po\u017eegi i okolici nije nosila njegovo ime. Me\u0111utim, upravo je prvi natpis o Po\u017eegi vezan uz njega i mo\u017ee se re\u0107i da je ime Po\u017eege direktno povezano s njim. No, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":151,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[67],"class_list":["post-150","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-pozega"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1042,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions\/1042"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/151"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}