Tweet

Svake godine u Göttingenu održava se festival posvećen Händelu. Festival se ponosi činjenicom da je najstariji festival barokne glazbe (u 20. stoljeću), osnovan 1920. godine. Od prošle, 2006. godine, festival ima na raspolaganju i svoj vlastiti (rezidentni) ansambl. Ovogodišnji festival održan je krajem svibnja 2007. godine. U programu su sudjelovali važni i izvrsni izvođači barokne glazbe, poput Tona Koopmana (orguljaš, čembalist, dirigent), zbor Winchesterske katedrale, sopranistica Johanette Zomer, ansambl za baroknu glazbu Nova Düsseldorfska dvorska glazba i mnogi drugi. Na ovoj web stranici možete pronaći više informacija o samom festivalu, ali i o društvu i udruzi Georg Friedrich Händel koji imaju za cilj njegovati Händelova djela i predstavljati ih publici (izvedbe, svijest, informacije) te o sponzorima i donatorima kako festivala tako i društva i udruge: www.haendel.org .

Georg Friedrich Händel bio je značajni barokni skladatelj, premda Nijemac rođenjem, dugo je živio i radio u Engleskoj, pa je naknadno prihvatio britansko državljanstvo. Rođen je iste godine 1685. kada i Bach i Scarlatti. Händel je rođen u gradu Halle an der Saale, u Saksoniji, gradu na rijeci Saale, kojoj je u korijenu naziva staronjemačka riječ za sol. Slani izvori u okolici grada i na riječnom otoku poznati su od davnina i korišteni za proizvodnju soli. Čak i prije devetog stoljeća n.e. naselje je bilo poznato po svojim slanim izvorima koji su se nazivali ‘Halis’, pa neki smatraju da naziv grada dolazi od toga.

Za Haendela se kaže da je novčano bio među najbolje situiranim skladateljima ikada. Otac kao brijač-kirurg na saksonskom i brandenburškom dvoru nije podržavao Georgov interes ka glazbi, dok majka jest. Premda otac nije podržavao taj interes, nije zabranio da Georg uzima satove iz skladanja i sviranja. Georg je počeo skladati  već u dobi od 9 godina.

Brijač-kirurg bilo je zanimanje osobe koja je od srednjeg vijeka do sredine 18. stoljeća obično skrbila o ranjenim vojnicima nakon bitke. Kirurg tada nije bio medicinski stručnjak, liječnik, već brijač. Od sredine 16. stoljeća sve do sredine 18. stoljeća brijači-kirurzi su osim vojnicima pomagali moćnim i bogatim obiteljima. Ako su služili u moćnoj i bogatoj obitelji, brijači-kirurzi su obično i živjeli u dvorcu ili na imanju te obitelji i pružali im usluge obiteljskih liječnika. Sredinom 18. stoljeća pod rastućim i velikim pritiskom medicinskih stručnjaka, brijači-kirurzi morali su prolaziti medicinsku obuku.

Mnogi su uvaženi ljudi primijetili da je mladi Georg bio vrlo nadaren za glazbu. Mladi Georg bio je u Berlinu na poziv uvaženih aristokrata, gdje je mogao dublje proučavati glazbu, no ubrzo je pozvan u Halle zbog izuzetno lošeg očevog zdravlja. Otac je htio da sin studira pravo i bude odvjetnik. Georgov otac imao je 63 godine kada je mladi Georg rođen. Otac je umro 1697. godine, u dobi od 75 godina. Mladome Georgu bilo je samo 12 godina kada je otac umro.

Sa 17 godina mladi Georg upisao je sveučilište u Halleu, vjerojatno želeći udovoljiti očevoj želji da studira pravo. Nakon samo godinu dana ostavio je studij i otišao u Hamburg.
U Hamburgu se mladi Georg zaposlio kao violinist i čembalist u orkestru opere. Svog četiri godine starijeg kolegu Johanna Matthesona također je upoznao u Hamburgu.

Johann i Georg su posjetili znamenitog orguljaša Dietericha Buxtehudea, kako bi izvidjeli situaciju oko preuzimanja Buxtehudeovog radnog mjesta orguljaša u crkvi u Lübecku. Buxtehude je bio najpoznatiji i najbolji orguljaš u to vrijeme. Bach se divio Buxtehudeu i proveo četiri mjeseca u proučavanju Buxtehudeovog umijeća. Bach vjerojatno nije bio previše zainteresiran za to radno mjesto, već više za samo umijeće sviranja orgulja i skladanja za orgulje.

Neobičan je uvjet bilo neophodno ispuniti – onaj tko je htio raditi kao orguljaš u toj crkvi, morao je oženiti Buxtehudeovu kćer. Takav uvjet navodno je bio uobičajen i čest u to vrijeme. I Georg i Johann su to odbili. A to je odbio i Johann Sebastian Bach dvije godine kasnije. Anna Margareta Buxtehude na kraju se udala za Buxtehudeovog asistenta Johanna Schieferdeckera, koji je naslijedio i radno mjesto orguljaša njenog oca. I Buxtehude je bio oženio kćer svog prethodnika Franza Tundera na mjestu orguljaša – Annu Margaretu Tunder, tako da se povijest ponavljala. Buxtehude je umro 1707. godine. Ove godine slavi se 300 godina smrti Dietericha Buxtehudea, velikog njemačkog baroknog orguljaša.

1705. mladi Georg Händel prisustvovao je prvoj izvedbi svoje prve opere Almire, a sljedeće godine je otputovao u Italiju gdje je boravio, učio i skladao tri godine. U Italiji je napisao više od stotinu kantata.

Izvedbom opere Agrippina 1709. godine u Veneciji postao je poznat kao izvrstan skladatelj opera. Nakon Venecije odlazi u Njemačku, i nakon nekoliko mjeseci odlazi u London. U dobi od 25 godina postao je kapelmajstor budućem engleskom kralju Georgeu I te se nakon dvije godine i za stalno preselio u London. S vremenom je anglizirao svoje ime u George Frideric Handel. Mnoge Händelove opere doživjele su svoje prve izvedbe u Londonu.

Legendarna je jedna anegdota o Händelu i jednoj hirovitoj opernoj pjevačici – talijanskoj sopranistici Francesci Cuzzoni koja je na jednoj probi odbila pjevati ariju ‘Falsa imagine’ iz Händelove opere Ottone. Händel je na njeno odbijanje odgovorio: ‘Madam, ja znam da ste vi prava vražica, ali morate znati da sam ja Belzebub, najveći od svih vragova.’ Pritom je sopranisticu uhvatio oko struka i ponio prema prozoru prostorije i prijetio da će ju najozbiljnije baciti kroz prozor ako ne bude pjevala tu ariju.

U doba baroka vrlo je bila česta upotreba pjevača kastrata u operama. Ženama je početkom 17. stoljeća rijetko bilo dozvoljeno baviti se pjevanjem i javnim nastupima, pa su tako mladi dječaci ili muški pjevači kastrati visokim glasovima pjevali i ženske i muške uloge u operama. Kasnije – tijekom 18. stoljeća, premda je već bilo uobičajeno da nastupaju i žene u ženskim ulogama, još uvijek je bilo dosta uloga i za kastrate. Nakon 1760. godine drastično je pao broj uloga za pjevače kastrate. Vrlo okrutna praksa trajala je sve do polovice 19. stoljeća, premda sve manje i rjeđe i više kao kuriozitet nego kao pravilo. Kastracija je ostavljala vrlo loše fizičke i mentalne posljedice na pjevača, onemogućujući mu normalan život. Kastrati su, premda popularni kao pjevači, bili na glasu kao niti muškarci niti žene, vrlo teškoga karaktera i često vrlo gojazni odnosno izopačenog izgleda.

Ideja fizičkog uništavanja ljudskoga bića u bilo koju svrhu pa tako i bavljenja umjetnošću za mene osobno je potpuno neprihvatljiva. Drago mi je da danas praksa kastriranja ne postoji. Znam da postoje treninzi odnosno školovanje koja omogućava muškom glasu da pjeva vrlo visoko, puno više od tenora, tako da fizička kastracija nije potrebna. Bolesne ambicije koje se ispoljavaju i fizičkim intervencijama ili alteracijama ljudskoga bića i dan danas su prisutne u show-businessu, što također smatram preporukom za liječenje, a ne znakom ili preduvjetom uspjeha. Kastracija je, nažalost, povijesna činjenica, i kao takva u kontekstu članka o Händelu mora biti spomenuta. Händel je pisao operne uloge za kastrate u mnogim svojim operama i radio sa kastratima kao koncertni agent – impresario.

Film iz 1994. godine Farinelli: Il castrato bavi se upravo tom temom. Glavni lik u filmu je talijanski pjevač Carlo Broschi, koji je kasnije preuzeo umjetničko ime Farinelli. Carlo Broschi (1705 – 1782) je uistinu postojao, bio je vrlo poznat i cijenjen talijanski kastrato pjevač 18. stoljeća. Film sagledava osim uspjeha i emocionalne dvojbe i frustracije kastrato pjevača.

{youtube}NWMOmBohlTE{/youtube}

U dobi od 42 godine Händel je zamoljen da napiše četiri himne za krunidbu kralja Georga II. Jedna od njih se i danas izvodi pri svakoj krunidbi u Engleskoj.

Händel je bio i direktor akademije Royal Academy of Music u Londonu jedno vrijeme. Svo to vrijeme puno je i skladao. Najpoznatije njegovo djelo je oratorij Mesija, koje je tek jedan od dvadesetak oratorija koje je napisao, k tome još i 50 opera, 16 koncerata za orgulje, brojne kantate, te također vrlo poznati Concerti grossi, potom ‘Glazba na vodi’ i ‘Glazba za kraljevski vatromet’.

Od opera možemo nabrojati neke: Agrippina, Rinaldo, Orlando, Alcina, Ariodante, Giulio Cesare, Serse (Xerxes), Rodelinda. Opera Giulio Cesare i u današnjici se izvodi na opernim scenama diljem svijeta. Radnja se odvija u Egiptu, vrijeme radnje smješteno je 48 godina prije n.e. opera pripada u kategoriju tzv. Opera seria (ozbiljne ili tragične opere). Cezar je bio pobijedio Pompeja. Dramatski zapleti oko odrubljene Pompejeve glave, Pompejeve lijepe udovice Kornelije, nekoliko muških likova koji se bore za Korneliju, Kleopatre koja želi spasiti Cezara od Kornelijine osvete, još nekoliko bitki i napokon pobjeda Cezara i Kleopatre vrlo su skraćeni obrisi sadržaja opere, koja je tematski uobičajeno za 18. stoljeće iz drevne povijesti ili mitologije.

Händela brojni izvori opisuju kao pretilog – odnosnog vrlo krupnog čovjeka. Jedna anegdota iz nepoznatog izvora govori o njegovom dolasku u tavernu. Kako je bio vrlo gladan, Händel je naručio po tri porcije od svakog jela. Vlasnik taverne mislio je da će se Händelu pridružiti još dvojica kolega ili prijatelja, pa je pričekao s posluživanjem, no nestrpljivi i gladni Händel navodno je pitao: ‘Zašto moram tako dugo čekati?‘, na što je vlasnik taverne rekao: ‘Čekamo Vaše društvo.’ Händel je odgovorio: ‘Ja sam društvo! Donesite hranu!‘

Händel je umro 1759. godine u Londonu. Njegov pogreb oplakivalo je nekoliko tisuća ljudi. Händela su i Bach i Mozart i Beethoven ocijenili izuzetno značajnim skladateljem i sami uvijek naglašavali da su mnogo naučili od njega.

Oratorij ‘Mesija’ je napisan 1741. godine, a prvu izvedbu doživio je u Dublinu, 1742. godine, na dobrotvornom koncertu. Dio iz tog oratorija možete poslušati na amazon.com-u. Premda se nikad nije ženio niti imao djecu, Händel je mnogo truda ulagao u brigu o drugim ljudima. 1750. godine Händel je organizirao dobrotvorni kocnert u Londonu s izvedbom oratorija ‘Mesija’ čiji su prihodi bili namijenjeni bolnici Foundling. Dan nakon kocnerta bolnica ga je imenovala počasnim ravnateljem kako bi mu odala priznanje. Veliki uspjeh tog koncerta potaknuo je na održavanje takvih dobrotvornih koncerata svake godine. Rukopis oratorija Händel je oporukom ostavio bolnici. Stalna izložba koja govori o Händelovom angažmanu za bolnicu i danas se može pogledati u muzeju Foundling bolnice.