Nemir i istraživačka znatiželja tjeraju čovjeka da spoznaje izvore, pritoke i ušća svjetskih i europskih kultura. Stari je Egipat jedno od izvorišta uljudbe. Antička je Grčka korijen i bit modernoga Zapada.Dajemo vam malenu sliku veličanstvene egipatske i grčke povijesti, kulture i umjetnosti. Zabilježili smo i naše dojmove, ali ujedno i upućujemo poziv vama da u sebi probudite želju za novim spoznajama i intelektualnim iskustvima. Dobru zabavu i ugodno druženje na ovom vremenskom putovanju u drevni Egipat i staru Grčku žele vam autorice!

Tweet

Moje grčko putovanje

Razdoblje prethistorijske Grčke, mračno i arhajsko razdoblje, klasični period, helenistički period, rimsku, bizantsku i križarsku, mletačku i osmanlijsku, modernu Grčku koja se počela stvarati u XIX. stoljeću i Grčku XX. i XXI. stoljeća teško se može upoznati tijekom četiri dana putovanja. Može se samo zagrepsti po površini nekoliko tisuća godina stare grčke prošlosti. Uz ta četiri grčka dana, gotovo još toliko moglo se uživati u putovanju komfornim grčkim brodom prijevoznika Minoan Lines na liniji Venecija – Krf – Igoumenitsa – Patras i ljepotama Jadranskog i Jonskog mora, pogledu na izgubljena albanska sela, lelujanju prilikom prolaska kroz Otranska vrata, proljetnom sunčanju na palubi broda, odličnom uskršnjem doručku, ali i dobrom društvu kojega svakako treba imati. Na povratku putovanje je svakako odlično za sređivanje stečenih dojmova o Grčkoj (ali i za trošenje preostalih eura u bescarinskim trgovinama na brodu).

Dolaskom u Patras, „zapadna vrata Grčke“, započeo je prvi dan grčkog putovanja. Patras se nalazi u pokrajini Ahaja (pleme Ahajaca) i treći je grad po veličini u Grčkoj. Smjestio se u Patraškom zaljevu, a poznat je po mostu kojim se premošćuje Korintski zaljev. Grob apostola Andrije mjesto je hodočašća jer se glavnina njegovih ostataka nalazi upravo u Patrasu. Katedrala Svetog Andrije građena je u neobizantskom stilu i najpoznatija je pravoslavna crkva u jugoistočnoj Europi. Na vrhu katedrale nalazi se zlatni križ visok pet metara i 12 manjih tornjeva sa 12 križeva koji simboliziraju 12 apostola. Grad se četiri stoljeća nalazio pod Osmanlijama, a 1821. bio je prvi grad koji se pobunio protiv njihove vlasti. Ustanku se priključio i lord Byron. Otprilike 20 km od Patrasa nalazi se turističko odmaralište Ahajamet gdje smo se nakratko zaustavili, a to je vjerojatno i neko buduće odredište hrvatskih maturanata.

Dan je bio prekrasan i idealan za nastavak putovanja Peloponezom, velikim poluotokom koji se kontinenta drži sa samo 6 km korintske prevlake. Ime Peloponez znači „Pelopov otok“. Prema mitologiji Pelopa je otac Tantal ponudio za hranu bogovima, no oni su ga ponovno oživjeli te je postao začetnikom kraljevske loze Atrejevića. Na Peloponezu se nalazi velik broj antičkih i srednjovjekovnih lokaliteta, primjerice antički Korint, antička Istmija, antička Nemeja, antička Olimpija (religijsko i atletsko središte više od tisuću godina), Arg (jedno od najstarijih naselja u Grčkoj), Mikena, Nafplio, Epidaur, Monemvasia, Geraki, Sparta, Mystras, Koroni, antička Mesena, manastiri i crkve uz hridine kanjona Lousios i mnogi drugi.

Bez velikih gužvi  autocesta Patras – Korint odvela nas je do Korintskog kanala. Olujni rt Matapan, najjužnija točka na Peloponezu, bio je jedan od rtova kojeg su se najviše bojali antički pomorci te su ga radije zaobilazili i izvlačili brodove na jednu obalu prevlake i vukli ih 6 km preko sistema popločanih navoza te ih zatim ponovno spuštali u more. Tako je i nastala ideja o prokopavanju kanala već u razdoblju antike. Kanal je započeo graditi car Neron, nastavio car Vespazijan, no završen je 1882. g. i tek 1893. konačno pušten u promet. Kanal je dugačak 6,3 km, visok 52 m, a širina od 23 m danas teško može zadovoljiti potrebe suvremene plovidbe. Nakon kraćeg razgledavanja Korintskog kanala put nas je vodio na jugozapad uskim cestama koje su pratili nepregledni maslinici,  zasađena vinova loza, nasadi mikenskih naranči (preporuka za degustaciju soka od naranči u Mikeni) Argolidske ravnice. Prolazeći pored antičke Nemeje u misli mi dolazi mit o Nemejskom lavu i prvome djelu legende o Heraklu koji je zvijer zadavio rukama te ga donio u Mikenu. Kako je kod tog djela Heraklu potekla krv, izuzetno slatko vino kojeg proizvodi pučanstvo toga vinorodnog kraja prozvano je Heraklova krv (svakako preporuka). Iza sebe ostavili smo brojne ostatke hramova i utvrde koje ćemo, na žalost, morati obići nekom drugom zgodom.Konačno dolazimo do Mikene!

(Pitam se samo gdje li je crveni tepih?) Ostatci palača i grobnica Mikene stari su 3500 godina, a otkrio ih je 1874. g. Heinrich Schliemann. Akropola u Mikeni nalazi se na 278 m, a područje je bilo naseljeno već u neolitiku. Prvi stanovnici bili su Pelazgi. U najrazvijenijem razdoblju povijesti Mikene, XIV. – XIII. st. pr. Kr.,  Mikenjani su proširili trgovinu na čitavom Sredozemlju došavši tako i u sukob s Frigijcima iz Troje. O Atrejevićima i Trojanskom ratu više u Homerovim epovima. Ostatke grada čine danas kraljevska palača i nekropola kraljevske obitelji opasani kiklopskim zidinama te ulaznim vratima s južne strane grada na kojima se nalazi reljef lavova iznad nadvratnika. Lavlja vrata podignuta su u XIII. stoljeću pr. Kr.

Muzej u Mikeni sadrži predmete pronađene u kraljevskim grobnicama Mikene, iako je dosta originala pohranjeno u Ateni. Najpoznatija je zlatna posmrtna maska na kojoj se, kad ju je pronašao Schlimann, još nalazila koža s lubanje člana kraljevske obitelji. Ushićen, Schlimann je uzviknuo: „Promatrao sam  Agamemnonovo lice!“

Nedaleko izvan zidina palače nalazi se Atrejeva riznica, najveličanstvenija od svih tolos-grobnica (grobnica u obliku košnice) do koje vodi dugi prilaz na otvorenom (dromos) sa zidovima od kamena između kojih je nepropusna glina.

Prepuni dojmova iz Mikene put nastavljamo prema Epidauru, terapeutskom i religioznom središtu posvećenom Asklepiju, bogu liječništva. Asklepije je bio liječnik, smrtnik kojega je Zeus ubio jer je mogao oživljavati umrle i izbavljati ih iz podzemlja, no poslije je ponovno oživljen i prozvan božanstvom. Svetište Epidaur djelovalo je od VI. st. pr. Kr. do otprilike II. st. p. Kr. i slovi kao prvi sanatorij antičke Grčke. Epidaur je još poznatiji po veličanstvenom teatru savršene akustike kojeg je krajem IV. st. pr. Kr. projektirao Poliklet mlađi. Savršenu akustiku teatra provjerila je i naša grupa tako da je njezin pjevajući dio (članovi zbora „Rudolf Rajter“, Ivanec) na kružnoj pozornici (orhéstra) otpjevao ivanečku himnu „Poleg jedne velke gore“ na veliko zadovoljstvo nazočne publike.

Nakon razgleda muzeja posjetili smo i tvornički dućan poznate grčke keramike te se uputili prema starom kraljevskom gradu Nafplio gdje smo napravili i kraću pauzu za ručak. Grad su osnovali Feničani, a uzdiže se u XIII. st. otkada su se tamo vodile konstantne bitke između Venecije i Turaka oko luka na Peloponezu. Od 1829. do 1834. g. bio je prva prijestolnica oslobođene Grčke. Sa svojim mramornim pločnicima, dominantnim utvrdama (ističe se utvrđeni otočić Boúrtzi, sjeverno od Nafplionske luke) i izuzetno homogenom arhitekturom, Nafplio je najelegantniji grad u kontinentalnoj Grčkoj.

Autocestom koja prati Saronski zaljev put nas je vodio dalje prema Ateni. Tom istom dionicom davno prije putovao je i Tezej, čineći pritom svoja junačka djela. Atena kao grad postoji već 3500 godina, no svoju najveću slavu doživjela je za vrijeme klasičnog razdoblja antičke Grčke iz kojeg je ostalo sačuvano dosta građevina i ostataka. Upravo je u V. st. pr. Kr. bilo zlatno doba kada je Periklo nadgledavao gradnju Akropole. Za vrijeme Bizantskog Carstva i osmanlijske vlasti Atena je imala neznatnu ulogu. Ponovno je dobila na važnosti 1834. godine kada je postala glavnim gradom Grčke. Danas je Atena moderna metropola, koja me osobno iznenadila svojom užurbanošću, kaotičnim prometom, neplanskom izgradnjom, mješavinom nacija i, ako smijem zamijetiti, komunalnim neredom na ulicama. Moderna Atena ima malo toga zajedničkog s popularnom slikom antičke Atene.

Nad Atenom je dominirala Akropola više od 2000 godina. Od Partenona pa sve do istančanosti Erehtejona, atenska Akropola predstavlja izuzetno postignuće. Odmah nakon prvog ulaza u  Akropolu, tzv. Beulé vrata, nalazi se Propileja, monumentalni ulaz u kompleks svetišta. Prije ulaska u samo svetište je Hram Atene Nike. Iza Propileja nalaze se Partenon i Erehtejon koji dominiraju na vrhu stijene Akropole. S Akropole se također pruža prekrasan pogled na grad Atenu. Prilaz u prostor hramova zabranjen je od 1975. g. kako bi se spriječilo njihovo daljnje uništavanje. Partenon je jedna od najpoznatijih građevina na svijetu. Dizajnirali su ga arhitekti Kalikrat i Iktin s namjerom da se u njega smjesti 12 m visok kip Atene Párthenos (Djevice), koji je izradio Fidija. Završen je 438. g. pr. Kr., nakon devet godina gradnje i posvećen božici Ateni. Partenon danas predstavlja simbol grada Atene. Na najsvetijem mjestu Akropole smjestio se Erehtejon, sagrađen između 421. i 406. g. pr. Kr. Prema mitologiji, na tome je mjestu Posejdon udario svojim trozubom i ostavio tragove na stijeni, a Atena zasadila maslinu u njihovoj borbi za prevlast nad gradom. Hram je prozvan po Erehteju, jednom od mitskih kraljeva Atene, a služio je kao svetište posvećeno i Ateni Polias i Erehteju-Posejdonu. Hram je poznat po svojoj elegantnoj i osobito kićenoj jonskoj arhitekturi te stupovima karijatida u obliku žena.

Nakon cjelodnevnog razgledavanja Atene – Akropole, Muzeja Akropole, Parlamenta, antičkog stadiona, Hadrijanova slavoluka, četvrti Monastiraki i mnoštva ostalog drugi dan grčkog putovanja završili smo večerom u Pláki, najstarijem dijelu Atene, u grčkoj taverni uz zvuke buzukija i odlične  specijalitete grčke kuhinje koju odlikuju svježi sastojci, „pametna“ upotreba začina, čuveno grčko maslinovo ulje, različito povrće i bilje te nezaobilazni sir (posebice feta sir).

Područje Atike, duhovno središte antičke i moderne Grčke razgledali smo treći dan boravka u Grčkoj. Preko Pireja, atenske luke još od antičkih vremena, put smo nastavili sve do rta Souniona, prateći obalni pojas zvan „Apolonova obala“, nazvan po manjem Apolonovom hramu u mjestu Vougliaméni. Uz spomenutu su obalu smještene mnogobrojne pješčane plaže, riblje taverne pokraj mora, slikovita mjesta poput Glyfade, središta atenske rivijere koja privlače sve one koji žele pobjeći od užurbanosti Atene, ali i mnogobrojne turiste željne odmora i zabave. Rt Sounion mjesto je koje me posebno oduševilo svojom prirodnom ljepotom i veličanstvenim Posejdonovim hramom, ujedno mjesto gdje se može uživati u jednom od najljepših zalazaka sunca na svijetu. Tlo rta Souniona postalo je sveto još u davno doba. Na njemu je, blizu strmih litica koje se strmoglavljuju u Egejsko more, sagrađen Posejdonov hram. Njegovi sjajni bijeli mramorni stupovi služili su kao smjerokaz antičkim, ali i današnjim pomorcima. Današnji hram sagrađen je 444. g. pr. Kr. na temeljima starijeg hrama. Danas se sačuvalo 15 od originalnih 34 vitkih dorskih stupova, napravljenih od mramora uzetog iz obližnjeg kamenoloma. Sa strmih se litica u more bacio Egej (mislim da sam točno otkrila mjesto!), čekajući povratak svog  zaboravnog sina. Mjesto je doista očaravajuće, ispunjeno mirom i melem za dušu nakon meteža Atene.

Posljednjeg, četvrtog dana grčkog putovanja napustili smo Atenu u kojoj smo bili smješteni i krenuli za Delfe koji se nalaze u regiji Stereá Elláda.  Pred nama su se ponovno otvorili predivni pejzaži, nepregledna navodnjavana nizina s nasadima pamuka i pšenice. Istočnim dijelom spomenute regije dominira vapnenački masiv svete planine Parnas u kojoj se nalaze i ruševine proročišta u Delfima, jednog od najvažnijih antičkih lokaliteta u Grčkoj. Prema mitologiji, kada je Zeus pustio dva orla sa suprotnih krajeva zemlje, oni su se susreli u nebu iznad Delfa, čime je mjesto postalo središtem svijeta. Delfi su bili Apolonov dom i tu su od kraja VIII. st. pr. Kr. dolazili hodočasnici iz antičkog svijeta kako bi dobili njegov savjet kroz usta svećenice Pitije. Pitija je, sjedeći na tronošcu, odgovarala u transu uslijed udisanja podzemnih para i žvakanja maka i lovorovog lista što je djelovalo  halucinogeno te je izvikivala nesuvisle rečenice koje su interpretirali svećenici hrama i davali dvoznačne odgovore. Kompleks Delfa obuhvaća teatar, stadion, sveti izvor i Apolonovo svetište, poznato i kao Sveti predio. Muzej u Delfima sadrži veliku zbirku skulptura i arhitektonskih ostataka. Na ulazu se nalazi Omfalós ili „pupak svijeta“, nadalje,  mogu se vidjeti brojni zavjetni darovi koje su davali gradovi u znak zahvale za proroštva, a najpoznatiji izložak u muzeju je brončana skulptura Kočijaša u prirodnoj veličini. Mene se posebno dojmila kolosalna sfinga s Naksosa, visoka 2,3 m, koja je nekoć stajala na 10 m visokom stupu.

Četvrtoga dana, nakon odmora i kupovanja srebra u Delfima,  čekala nas je još duga vožnja „morem maslinika“ (navodnjavanih putem kanala s gore Parnas), vožnja duž Korintskog zaljeva sve do Patrasa u kojem je i započelo grčko putovanje.

Povratak kući započeo je polaskom broda iz luke Patras za Veneciju u 23. 59 sati. Iza nas ostalo je dosta kilometara, posjećenih lokaliteta, ushita i divljenja. Želja za spoznajama trenutno je zadovoljena. Do neke nove prilike…