Skladatelji su izvorišta kreativnosti u smislu da su oni stvaratelji glazbenih djela. Naravno da bez dobrog izvođača nema ni dobre izvedbe djela, ali bez djela samoga nema baš ničega. Kao što je autor neke drame važniji od glumca koji će izvesti ulogu u drami, razumljivo je da je uprkos tome i glumac važan radi prenošenja poruke autora publici. Ovaj članak posvetit ću liku i djelu mađarskoga skladatelja Györgyja Ligetija te dvojici naših mladih i perspektivnih pijanista.

Tweet

U suvremenom svijetu pomalo smo opsjednuti glumačkim zvijezdama, pa je lako zamislivo da ćemo zapamtiti u kojem je filmu glumio Matt Damon, ali nećemo zapamtiti tko je scenarist toga filma. Ili zapamtit ćemo da je u filmu glumila Nicole Kidman, ali nećemo zapamtiti tko je autor drame čija je to filmska adaptacija bila. Vrlo često se radi o omjeru eksponiranosti glumaca/izvođača i neeksponiranosti autora. O Mattu Damonu i Nicole Kidman znamo sve (uglavnom manje bitne) činjenice, jer smo neprekidno zalijevani tim i takvim informacijama i fotografijama. O Guillermu Arriagi (scenaristu filma 21 gram) ili o Michaelu Cunninghamu (autoru romana Sati, za koji je 1999 dobio Pulitzerovu nagradu i prema kojem je snimljen film Sati sa Nicole Kidman) znamo vrlo malo ili skoro ništa. Moguće je da autori zaziru od publiciteta ili barem publiciteta određene vrste, dok s druge strane glumci publicitet prihvaćaju kao vrlo važan, zasigurno već drugi po prioritetu (nakon glume same) zadatak ili dio njihove profesije. Pri tome treba uzeti u obzir da su glumci i drugi reproduktivni umjetnici ili izvođači važan prijenosnik djela publici.

György Ligeti rođen je 1923. godine u Tarnarnveniju u Rumunjskoj. Obitelj je uskoro preselila u Cluj, gdje je Ligeti pohađao školu i 1941. godine u dobi od 18 godina upisao clujski konzervatorij na kojemu je počeo studij kompozicije. Drugi svjetski rat razorio je obitelj Ligeti, porijeklom židovsku obitelj. Györgyjev otac i brat bili su ubijeni, a György je bio poslan u logor na prisilni rad. Györgyjeva majka je preživjela, kao i György koji je pobjegao iz logora. Györgyja je najdublje pogodila bratova smrt, koji je bio doživio tek 17 godina. U Budimpešti je nastavio studirati kompoziciju i diplomirao je sa Ferenz Liszt glazbene akademije 1949. godine. Nakon godinu dana počeo je i raditi kao profesor na Ferenz Liszt glazbenoj akademiji. U Mađarskoj je živio i radio do 1956. godine.

Po popisu stanovništva iz 1941. godine u Mađarskoj je živjelo 825.000 Židova. Budući da je ‘zakon’ zabranjivao Židovima mnoge stvari, pa tako i da rade u mnogim profesijama, mnoge obitelji izgubile su izvor prihoda i egzistenciju. Za one muškarce koji su bili u dobi da služe vojni rok organizirani su radni logori. U nehumanim uvjetima ti su ljudi radili uglavnom na raznim građevinskim radovima. Prije njemačke okupacije Mađarske 1944. podaci kažu da je u radnim logorima umrlo 27.000 Židova. 1941. deportirano je daljnjih 20.000 Židova u Ukrajinu gdje su bili i pogubljeni. 1942. Mađarska je postala njemački saveznik. Mađarska je bila razorena i uništena tijekom rata. Bombardirali su je i Saveznici, a uništavali Nijemci. Židovi su bili deportirani u logore ili ubijani u getoiziranim naseljima. Neki su uspjeli pobjeći u Rumunjsku, Švicarsku ili se otkupiti. Nakon 1945. ostalo je tek oko 260.000 Židova na životu.

1949. na vlast je u Mađarsku došla komunistička partija. Ligeti se u jednom intervjuu prisjetio nezatomljivog osjećaja mržnje i kaosa i naglog prijelaza iz jedne diktature u drugu. Sovjetski savez silovito je iskorištavao ono što je ostalo od mađarskog gospodarstva. 1945. godine u Mađarskoj je došlo do rekordne hiperinflacije – prosječna mjesečna plaća najviše rangiranih službenika vlade bila je 2 do 3 dolara. Hitna stabilizacija bila je neophodna. Ligeti se prisjeća tog vremena s gorčinom – ‘Ništa nije funkcioniralo, niti popravak cipela niti vodovodnih cijevi, ništa…’
Uz vraćanje zlatnih rezervi mađarske nacionalne banke od strane Amerikanaca počela je stabilizacija. 1946. godine uvedena je forinta, umjesto nekadašnjih pengosa. Jedna forinta vrijedila je 4 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 pengosa (30 nula). Uz hiperinflaciju i mizerno gospodarstvo, sanacije šteta i stanovništvo na rubu egzistencije Mađarska je u tom periodu morala otplaćivati ratna dugovanja Rusiji.

1956. cijeli mađarski narod pobunio se protiv situacije u zemlji i sovjetske represije. Pobuna je uistinu zahvatila cijelu zemlju. Vlada je pala. Ali desetak dana nakon izbijanja revolucije Sovjeti su ušli u Mađarsku i nasilno ugušili revoluciju. Tenkovi su nagrnuli u Budimpeštu, tisuće civila je ubijeno, a provodila su se i masovna hapšenja. Procjene kažu da je Mađarsku nakon sovjetskoga gušenja revolucije napustilo 200.000 osoba. Sve do 1989. godine Mađarska je bila zapravo potisnuta pod komunističkim režimom.

1956., nakon revolucije u Mađarskoj, Ligeti je pobjegao iz Mađarske i skrasio se nakratko u Beču. Uskoro je otputovao u Köln gdje je radio u studiju za elektronsku glazbu. Nakon nekoliko godina, 1961. godine njegova skladba Atmosphères postigla je veliki uspjeh i donijela Ligetiju pozornost i priznanje i struke i javnosti. Atmosphères je skladba za orkestar.

Radi cenzure i neslobodnog protoka ideja sa zapada, Ligeti je u Mađarskoj bio izoliran od postignuća ‘zapadnih’ skladatelja – suvremenika. Tek po dolasku u Beč mogao je čuti, proučiti, nabaviti note i zvučne snimke raznih skladbi, ali i osobno upoznati neke skadatelje. U Beču je tako upoznao Karlheinza Stockhausena, Gottfrieda Königa i Herberta Eimerta. Upravo na poziv kolege Eimerta, Ligeti je mogao otići u Köln. U normalnim uvjetima života i rada njegovo je stvaralaštvo izraslo u neka od najvrijednijih, najzanimljivijih djela suvremene ‘klasične’ glazbe 20. stoljeća.

Nakon velikog uspjeha skladbe Atmosphères, Ligeti je bio pozvan da predaje kao profesor u Stockholmu – od 1961. godine, u Stanfordu 1972. godine i Hamburgu 1973. godine. Ligeti je živio u Austriji i Njemačkoj. 1967. Ligeti je postao austrijski državljanin.

Više o ostalim Ligetijevim djelima i detaljima njegovog života možete pročitati i na ovoj web stranici: www.gyoergy-ligeti.de . Klikom na ovaj link možete poslušati jednu Ligetijevu klavirsku etidu: www.amazon.com , a na ovom linku možete pogledati njegovu Simfonijsku poemu za 100 metronoma: www.youtube.com

Ligeti je bio inovator i istraživač u glazbi. Odlikovan je za zasluge u glazbi mnogim nagradama i najvišim državnim ordenima. Živio je do 2006. godine. Umro je u Beču, u dobi od 83 godine.

Danijel Detoni rođen je 1983. u Zagrebu. U Zagrebu je završio srednju glazbenu školu, u klasi profesorice Olge Detiček. Do sada je Danijel Detoni ostvario veliki broj nastupa, i kao solist u recitalima i kao solist uz pratnju orkestra. Nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Orkestrom Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, Simfonijskim orkestrom Glazbenoga sveučilišta Ferenc Liszt, Simfonijskim orkestrom Slovenske radio-televizije, Pekinškim simfonijskim orkestrom, Beogradskom filharmonijom i drugima. 2003. pobijedio je na Državnome natjecanju za komornu glazbu Leó Weiner u Budimpešti. Usavršavao se na Ljetnoj akademiji Tel Hai u Izraelu, gdje je upravo izvedbom Ligetijeve Musice ricercate godine 2006. osvojio Nagradu Zaklade Isman za najuzorniju interpretaciju. Po mojim saznanjima, Danijela Detonija zastupa jedna koncertna agencija. Danijel Detoni osim glazbom bavi se i pisanjem poezije. Ima objavljenu zbirku pjesama ‘Bilo ih je osmero’. Umjetnikova web stranica jest: www.danijeldetoni.com.

Goran Filipec je studirao je glasovir u Lovranu, Kölnu, Parizu i Zagrebu. Rođen je u Rijeci, 1981. godine. U Rijeci je završio i osnovnu i srednju glazbenu školu.

Gorana Filipca zastupa jedna koncertna agencija, koliko mi je poznato. U travnju ove 2007. godine Filipec je svirao Drugi klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova sa Berlinskim simfonijskim orkestrom na glazbenom festivalu Festival Internacional de Ushuaia u Argentini, a dva dana nakon nastupa s orkestrom priredio je i solo-recital na istome festivalu. Godinu dana ranije, u lipnju 2006. godine nastupio je u New Yorku, recitalom u Carnegie Hallu, u organizaciji fondacije ‘A Universal Affair’. Filipec ima snimljen i objavljen CD sa djelima Sergeja Rahmanjinova u izdanju kuće GIS Records. Umjetnikova web stranica jest: www.goran-filipec.com.