Liszt je, kao i svi skladatelji, bio čovjek, ja to uvijek volim naglasiti. Ponekad naime legendarne ličnosti imaju tendenciju postati ‘nedodirljive’, daleke, gotovo nestvarne. Poput svakoga od nas Liszt je živio i radio sa prirodnim ispreplitanjem privatnog, poslovnog i društvenog života. Vrlo životno o tome svjedoči i jedno od više sačuvanih Lisztovih pisama. U ovom pismu barunici Espérance von Schwartz Liszt, osobno, progovara:

‘ (…)Allertz se ponudio poslati Vam ove retke. Prihvaćam njegovu ponudu kao uslugu, u nadi da ćete mi velikodušno oprostiti moju sažetost. Nikome nije žao više nego meni, vjerujte mi, ali što mogu? Nisam mogao pisati iz Pariza. Nosim desetke pisama sa sobom na koja obavezno moram odgovoriti. To će biti moj prvi zadatak u Monte Mariu čim dođem tamo za 3 ili 4 dana.
Monsignor de Hohenlohe je postavljen za kardinala (…) Cijelo ljeto i jesen provest ću u Monte Mariu. Poslije ću možda ponovo biti gost kod Hohenlohea koji još nije odlučio o svom novom boravištu.
Moj glazbeni zadatak ove godine je dovršenje oratorija Christus za koje će mi biti neophodno još pola godine neometanog rada. Istovremeno ću morati malo napredovati i u učenju latinskog i teologije sa izvrsnim Solfanellijem, kojeg ne mogu dovoljno nahvaliti.
Bio sam sretan ponovno vidjeti Cosimu i Hansa u Amsterdamu, gdje smo se jedan tjedan intimno družili. Hansovo mjesto u Minhenu postaje stabilnije. Kralj mu je dao zadatak da dirigira nekoliko koncerata ove zime. (…) Cosima će s mužem i svoje troje djece ostatak godine provesti na imanju Triebschen blizu Lucerna, gdje je Wagnerov dom unatrag 6 tjedana i kojeg je on unajmio na cijelu godinu.
Kao što znate, Sgambati je izvrsno dirigirao Dante simfoniju na otvorenju Galerije Dante i ponovo u mom odsustvu.
Još jednom, oprostite na predugom nejavljanju, draga vrsna prijateljice, i uputite mi uskoro nekoliko šarmantnih ljubaznih riječi, kako Vi to i predobro znate, Vaš odani prijatelj
FL
3. lipnja ( 1866), Rim’

Ovo pismo čuva se u Nizozemskoj, original pisma je na francuskom, a radi lakšeg i šireg razumijevanja prevedeno je na engleski, a ja sam ga za vas informativno prevela na hrvatski.

Za potpuno shvaćanje okolnosti u kojima je Liszt napisao ovo pismo, valja napomenuti da je 1866. godine Liszt imao 55 godina, iza sebe je imao već mnoge godine rada, mnoge godine uspješne karijere, slavu, obožavanje publike i znanaca diljem Europe, ali i osobne tragedije, poput prekida dugogodišnje veze s Marie, smrti sina i kćeri, prepreka da usprkos velikoj ljubavi ne može sklopiti brak s voljenom Carolyne, a i probleme sa brakom kćeri Cosime, koja je bila premda još u braku s Hansom, bila i u ljubavnoj vezi, a kasnije i braku sa Richardom Wagnerom, što je već tada – kada je Liszt pisao ovo pismo – bila javna tajna. Lisztu je to smetalo. Hans je bio Lisztov omiljeni učenik, a Wagner mu je bio dobar kolega skladatelj. Liszt spominje u pismu kardinala Hohenlohea. Hohenlohe koji je s jedne strane bio ljubazan domaćin Lisztu u Italiji, s druge je strane najvjerojatnije bio najveća kočnica za Lisztov brak sa Carolyne. Razlog kočenju je bilo nasljedstvo koju bi Carolynina kćer izgubila ako bi se majka razvela od bivšeg muža, a Hohenlohe to nije htio dopustiti jer je njegov mlađi brat bio muž od Carolynine kćeri – svijet je i tada i danas bio mali, i interesi nekih ljudi su uvijek mali. Uskogrudnost ili pretežito materijalni pogled na svijet te zaštita financijskih interesa vlastite obitelji tako su uz sticaj mnogih okolnosti bili okosnica te velike prepreke, premda samo formalne, u Lisztovom životu. Ta formalnost ipak je izrodila puno tuge i patnje te na koncu i samoće i za Liszta i za Carolyne. To su obrisi onoga što nam je povijest prenijela, sve detalje nećemo vjerojatno nikada moći saznati radi vremenskog odmaka i odsustva osobnog poznavanja sudionika priče, pa čak ni tada vjerojatno ne bismo mogli biti objektivni.

Spomenik Lisztu u Weimaru

Liszt je zaslužan za mnoge izuzetne napretke i inovacije u tehnici sviranja klavira, a kako je i sam vladao njima te bio i karizmatičan, nije čudno da su dame padale u nesvijest na njegovim koncertima ili ga zasipale svojim šalovima, rukavicama i prstenjem. Legende na stranu, Lisztova pijanistička karijera bila je povijesno značajna. Srećom po nas, prateće obožavateljice, a i Lisztove dokumentirane i nedokumentirane ljubavne avanture nisu ostavile negativan trag na njegovom stvaralačkom radu, što opet pokazuje svjesnost vlastitog cilja u životu i posvećenost tom cilju.

Liszt u dobi od 47 godina