Drugi dio pisma

Nekoliko godina kasnije, Liszta su zvali u Weimar i u Budimpeštu da daje majstorske tečajeve iz klavira, što je Liszt i činio te ponovno započeo puno putovati između triju gradova – Rima, Weimara i Budimpešte.

Od trenutka kada je u sedamdesetoj godini jednom neprilikom pao niz hotelske stepenice, zdravlje mu se brzo pogoršavalo, a smatra se da je bolest srca u kombinaciji s upalom pluća bila glavnim uzrokom Lisztove smrti 1886. godine, u 75. godini života.Liszt je napisao mnogobrojna djela za razne instrumente i sastave, u najsjajnijem romantičkom izričaju, nadahnuto i nadahnjujuće, zanimljivih i šarolikih tematskih raspona. Ja prvenstveno ‘navijam’ za njegova klavirska djela, naravno. Lisztov klavirski opus sadrži niz uistinu predivnih i dobrim dijelom vrlo zahtjevnih skladbi. Jako je važno da je Lisztov karakter imao u sebi puno upornosti i izdržljivosti, koja se manifestirala ne samo u obimnim putovanjima, već i u neumornom skladanju – radu – bez obzira na životne okolnosti. Zahvalni smo na tome i cijenimo to, jer u protivnom ne bismo imali sva ta sjajna djela pred nama danas na raspolaganju za proučavanje, sviranje i slušanje i više od toga – uživanje u umjetničkim djelima i uranjanje u ‘druge svjetove’ – svjetove legendi, priča, bajki, snova, čežnje, ljubavnog zanosa, drame, patnje.

Liszt za klavirom

Tehnička briljantnost koju zahtijevaju neke Lisztove skladbe, nikada nije sama sebi svrhom i ne služi za pokazivanje – ‘show’, barem ne u prvom redu, već služi poetskoj slici same skladbe ili ideji samog autora (npr. u postizanju efekta vjetra ili snježne oluje korištenjem određenih zahvata ili u opisu drame oružanog sukoba i sl.). Dobar pijanist može zablistati izvođenjem skladbi poput, navest ću samo neke, Trois Études de concert (Caprices poétiques) ili Trima koncertnim etidama (Poetskim hirovima) i to: Il lamento (Žalba), La leggierezza (Lakoća) i Un sospiro (Uzdah). To je moguće i Etidama transcendentne izvedbe (Études d’exécution transcendante) među kojima se nalaze npr. Mazeppa (glavni junak priče koja je potaknula Liszta na skladanje je kozački vođa istog imena), i Harmonies du soir (Suzvučja večeri). Ali, samo ako uz savladane tehničke vratolomije, može prijeći s elegancijom posvetiti se dubljem značenju skladbe i izraziti osjećaje, ideje, misli, stanja i poruke koje je skladatelj u djela utkao.

Vrlo su poznate Lisztove ‘Utjehe’ (‘Consolations’) koje je napisao 1849. godine, nadahnute stihovima Charlesa Augustina Sainte-Beuvea. Potom ‘Funérailles’ (‘Pogreb’) iz zbirke ‘Poetske i religiozne harmonije’ (‘Harmonies poétiques et religieuses’) te ‘Ljubavni snovi’ , ‘Mefisto valcer’.

Vrt s vodoskokom, na slici Johna MacPhersona

U trećoj zbirci skladbi pod nazivom ‘Godine hodočašća’- Treća godina nalazi se i jedna, po meni možda i najljepša Lisztova skladba ‘Vodoskoci Vile d’Este’ (‘Les jeux d’eaux à la villa d’Este’). Premda, teško je odabrati samo jednu kao najljepšu skladbu. Vodoskoci su najava impresionizma kakvog će u glazbi jarko zastupati Debussy i Ravel, trideset i više godina poslije. Liszt je ‘Vodoskoke’ napisao 1877. godine. Ako Vam se ukaže prilika, poslušajte bilo koju od navedenih skladbi i otkrijte te nove svjetove.

Franz Liszt u poznoj dobi