Premda po vremenu u kojem je živio u potpunosti pripada romantičnom periodu (1809-1847) i suvremenik je ostalih velikana glazbene romantike - Chopina, Liszta, Schumanna -  neke odlike njegove glazbe vrlo su klasične – u smislu pripadnosti značajkama klasike kao perioda u povijesti  zapadnoeuropske klasične glazbe.  Dvojna upotreba izraza klasični u jednom značenju opisuje klasičnu glazbu s razlikovanjem od pop glazbe ili izvorne tradicijske narodne glazbe, a u drugom opisuje pripadnost periodu tzv. bečke klasike, ili kraće klasike, čiji su najvažniji predstavnici Beethoven, Mozart i Haydn.

Tweet

Svadbena koračnica koju je napisao Felix Mendelssohn, u sklopu svoje skladbe San ljetne noći, je zasigurno svima vrlo prepoznatljiva glazba – poznati i često korišteni glazbeni motiv vjenčanja – bilo u filmovima, bilo u reklamama, bilo u stvarnim prigodama vjenčanja. Podsjetiti se kako ta koračnica zvuči možete na you tube-u ili preko bilo koje tražilice. Premda se svjesno ili nesvjesno ime autora te vrlo popularne skladbe – Mendelssohna – često izostavlja, lijepo je znati da je on i s izuzimanjem te koračnice vrlo značajan  glazbenik – skladatelj romantičnog perioda u povijesti zapadnoeuropske klasične glazbe.

Rodio se u njemačkom Hamburgu 1809. godine, u doba Napoleonovih osvajanja, u obitelji oca – imućnoga bankara i majke – obrazovane ljubiteljice glazbe. Djed  – Moses Mendelssohn bio je rabin i filozof. Majka Leah bila je članicom berlinskoga glazbenoga društva Berlin Singakademie. To je društvo osnovano 1791. godine isprva kao oblik privatnog glazbenog okupljanja oko koncerata, zborskoga pjevanja, prikupljanja glazbene literature i poduke, a kasnije i javna ustanova – isprva kao društvo ljubitelja glazbe koje ozbiljno radi na promociji tada suvremenih glazbenika, ali i glazbenika iz prošlosti, koncertna dvorana, a kasnije i kao zbor odnosno organizacija za promociju glazbe, pogotovo zborskoga pjevanja. Singakadmie postoji i danas.

Upravo uz podršku berlinske Singakademie Mendelssohn je kao tada 21-godišnjak probudio javnost i podsjetio na Bacha izvedbom Bachove pasije Muka po Mateju za vokalne soliste, dva zbora i orkestar.

Mendelssohn je imao podršku obitelji – omogućili su mu jako dobro obrazovanje, a i podržavali su njegovo bavljenje umjetnošću s puno razumijevanja. Mendelssohnovi roditelji imali su osim Felixa još troje djece. Iz Hamburga su nakon francuske okupacije grada preselili u Berlin i tamo se preobratili u luteranstvo te dodali prezimenu Mendelssohn i prezime Bartholdy.

Za nastavak svog obrazovanja putovao je u Pariz, London i Italiju. U Parizu ga je podučavala Marie Bigot, a u Berlinu je nastavio poduku kod Ludwiga Bergera. Sa 11 godina napisao je svoju prvu skladbu. Smatrali su ga izvrsnim mladim pijanistom te je održao i dosta koncerata. Sa12 godina kao vrlo nadarenog dječaka njegov profesor ga je odveo Goetheu koji je bio impresioniran dječakovim sposobnostima. Puno je skladao, a sa 24 godine zaposlio se kao gradski ravnatelj za glazbu u Düsseldorfu. Tamo je radio 2 godine. 1835. godine pošao je u Leipzig kako bi radio kao glazbeni ravnatelj i dirigent koncerata u Gewandhaus-u.

Gewandhaus Leipzig je od naziva prvobitne dvorane koja je bila dio tvorničke hale za izradu odjeće (otuda i naziv – Kuća odjeće)  postala sinonim za glazbenu kvalitetu i tradiciju u koncertima. Gewandhaus ima zadivljujuću povijest koja seže 250 godina unatrag. 1743. godine 16 trgovaca je osnovalo i financiralo glazbeno društvo koje je s glazbenicima održavalo redovite koncerte. Nakon što su se koncerti više od trideset godina vrlo uspješno održavali u jednoj gostioni, zbog velikog interesa publike bilo je neophodnopronaći adekvatniji prostor. Grad je ponudio dio tvorničke hale Gewandhaus. Prenamijenjena hala sada kocnertna dvorana mogla je primiti 500 posjetitelja, no i to je uskoro postalo premalo, pa se 1884. društvo preselilo u drugu Gewandhaus dvoranu sa 1500 mjesta u velikoj dvorani i 500 mjesta u maloj dvorani. Nažalost ‘nova’ Gewandhaus dvorana jako je nastradala tijekom 2. svjetskoga rata, pa je nakon nekoliko pokušaja spašavanja ruševina ipak srušena do kraja. Društvo se naposljetku smjestilo u treću najnoviju Gewandhaus dvoranu gdje i danas djeluje. Manja dvorana nosi ime Mendelssohna u sjećanje na značajnog glazbenog ravnatelja. Svake se godine u Gewandhausu održi oko 600 glazbenih događaja i koncerata.

Vrlo je značajan potez bio osnivanje konzervatorija u Leipzigu na Mendelssohnovu inicijativu. Ta je ustanova gradu podarila bogat glazbeni život do današnjih dana. Povremeno je i sam podučavao na tom konzervatoriju. Osim toga, postavljen je za direktora glazbenog odjela na Umjetničkoj akademiji u Berlinu. Uza sve spomenuto, reklo bi se da je imao prepun kalendar svojih obveza.

Mendelssohn je puno pisao za klavir – sonate, nekoliko ciklusa od kojih su najpoznatije Pjesme bez riječi i Variations serieuses (Ozbiljne varijacije) te mnogo pojedinačnih skladbi. Pisao je i za klavir četveroručno i za dva klavira, te skladbe za klavir i orkestar.

Osobno sam se susrela s Mendelssohnovom glazbom svirajući Rondo cappricioso te Capriccio brillant (za klavir i orkestar), kao i Klavirski koncert u g molu. Vrlo je ugodno svirati Mendelssohna, vrlo je jasan i lako ga je dobro osmisliti interpretacijski, premda nije uvijek jednostavan u tehničkim zahtjevima. Glazba je to koja umiruje dušu i uzdiže je na neopterećene visine i lijepe, zelene proplanke okupane ljetnim suncem. Na you tube možete poslušati neke velike pijaniste kako izvode njegova djela – Claudia Arraua kako svira Rondo cappriccioso i Tatjanu Nikolaevu kako svira Capriccio brillant.

Osim za klavir Mendelssohn je pisao za orgulje, za razne komorne sastave i za orkestar sam, te koncerte za solo instrumente uz pratnju orkestra. Poznate su njegove simfonije – 5 simfonija za cijeli orkestar, 12 simfonija za gudače te uvertire – posebice uvertira Snu ljetne noći po djelu W. Shakespearea.

U privatnom životu bio je sretno oženjen, supruga Cécile Jeanrenaud podarila mu je petero djece. Bio je u dobrim i bliskim odnosima i sa svojom obitelji – naročito sestrom Fanny, koja je također odlično svirala klavir i skladala. Kada mu je umro otac 1835. godine Mendelssohn je vrlo teško preživio tu smrt. Sedam godina nakon oca, umrla mu je i majka. 1847. godine umrla je i njegova sestra Fanny, što je sve zajedno ostavilo teške posljedice na zdravlje Mendelssohna. I sam je doživio dva moždana udara, te samo šest mjeseci nakon smrti sestre i on je umro. Pokopan je na groblju u Berlinu, pored svoje voljene sestre.

U nas je manje poznato da je sestra Fanny bila vrsna skladateljica i pijanistica. Jedna od rijetkih žena, barem za koje znamo ili je poznato da su se time bavile profesionalno, početkom 19. stoljeća. Otac Mendelssohn nije bio previše oduševljen što se ona bavi skladanjem, no njen suprug – slikar Wilhelm Hensel u potpunosti je podržavao takav oblik izraza njene kreativnosti i nadarenosti. Zadivljujuće opsežan opus od preko 400 skladbi (četiri stotine) doživio je procvat u izvođenju na koncertima u 20. stoljeću, kada su mnogi pijanisti i pijanistice posegnuli u povijest u potrazi za ženama skladateljicama.

Mendelssohn je svojim stvaranjm zadužio sve buduće generacije poštovatelja klasične glazbe ponovnim otkrivanjem glazbe do tada zaboravljenog kolosa Johanna Sebastiana Bacha. Danas nam se čini nezamislivo čak i pomisliti na povijest glazbe bez oca Bacha, a tada 1829. godine Bachova remek-djela ležala su pod debelim slojem prašine i zaborava.

Jedna rečenica koju sam dobro upamtila još iz srednje glazbene škole, a vrlo sažeto izlaže upravo spomenuto jest: Mendelssohn je bio klasičar među romantičarima i romantičar među klasičarima.

Preporučam da prvom prilikom poslušate barem dio Mendessohnovog Violinskog koncerta u e molu, jer je taj koncert prekrasan. Iznimno je popularan, što je sasvim razumljivo, to je glazba koja vas može silnim zamahom može ponijeti na emotivno intenzivno putovanje kamo god zamislite, pa tako sigurno može stajati uz bok Svadbenoj koračnici, premda puno manje ljudi zna za taj koncert ili ga je čulo. Možete ga poslušati i na you tube-u.

Spomenuti  violinski koncert napisan je 1844. godine, premda je ideja o nastanku došla već 6 godina ranije. Mendelssohn je koncert pisao za izvrsnog violinista Ferdinanda Davida, koji je bio i koncert-majstor orkestra Leipzig Gewandhaus. Gospodin David je na traženje autora puno pomagao tijekom pisanja koncerta savjetima o izvedbi i prirodi violine kao instrumenta. U vrijeme početka nastajanja koncerta, Mendelssohn je bio glavni dirigent orkestra Leipzig Gewandhaus, pa je vrlo često poslovno bio vezan uz Davida. Koncert je David premijerno izveo 1845. godine, no Mendelssohn nažalost nije mogao zbog bolesti osobno dirigirati.

Upravo bolest i niz tragičnih obiteljskih događaja, u inače vrlo sretnoj obitelji, drastično su skratili Mendessohnov život. Mendelssohn je, nažalost, živio samo 38 godina.