Tweet

Još jednom, kao i u slučaju dvorane Pleyel u Parizu, i ova je dvorana – Wigmore Hall u Londonu – nastala zahvaljujući proizvođaču klavira – i to njemačkoj tvrtci za proizvodnju klavira Bechstein. Neki glazbenici nazivaju ovu dvoranu londonskim ‘hramom glazbe’. Dvorana nije prevelika, no upravo to mnogi s oduševljenjem prihvaćaju kao intimniji okvir za svoj koncertni nastup. Dvorana ima 537 mjesta. Jedan pogled na program koncerata Wigmore Hall-a daje do znanja da je i dan danas riječ o dvorani s visokim ugledom. Violinist Vadim Rjepin, pijanist Lars Vogt samo su dva od mnogih umjetnika koji će ove sezone puniti londonski zrak tonovima slušnog užitka.

Otvorena je 1901. godine. u ulici Wigmore, gdje je tvrtka Bechstein imala i svoj izložbeni prostor za instrumente svoje proizvodnje, čak je dvorana bila i zamišljena kao prostor za promociju i popularizaciju Bechstein klavira. Na početku svoga postojanja dvorana je i nosila naziv Bechstein. Dizajnirao ju je engleski arhitekt Thomas Collcutt. Pored predivnog unutarnjeg uređenja, i akustika je izvrsna, pa je dvorana od samoga početka privlačila ponajbolje umjetnike.

Prvi svjetski rat je donio neprilike i ovdje, pa je 1916. Bechstein morao prodati i svoj izložbeni salon i sve klavire i dvoranu za cijenu koja je bila samo mali dio prave vrijednosti na aukciji. Dvorana je nakon prodaje zatvorena do 1917. godine. Do 2004. godine dvorana je poslovala u svom izvornom obliku. Tek 2004. je temeljito preuređena.

Bilo je perioda kada dvorana nije dobro poslovala – između dvaju svjetskih ratova i nakon drugog svjetskog rata, no danas dvorana priređuje oko 400 koncertnih događanja na godinu. Danas dvorana Wigmore ima svoje ime i svoj prepoznatljivi profil – intiman (manji) prostor odlične akustike i zainteresirana publika.

U dvorani se održava i pjevačko natjecanje, ali se velika pažnja posvećuje i publici kojoj bi koncerti po tržišnim cijenama bili nedostupno te edukaciji. Postoji i niz edukativnih koncerata odnosno događaja – primjerice jutarnji koncert na kojem profesionalni koreograf uz glazbu djeci približava ljepotu glazbe kroz pokret. Postoji i radionica za elektroničku glazbu u kojoj djeca i mladi mogu pod stručnim vodstvom eksperimentirati s izmjenama zvuka putem elektronike. Isto tako postoji projekt posvećen djeci osnovnoškolske dobi koji se uživo upoznaju s glazbom za gudačke kvartete, ali i projekt za djecu predškolske dobi u kojoj se upoznaju s osnovnim elementima glazbe i pjevaju ili sviraju zajedno s profesionalnim glazbenicima.

Bez honorara (riječima: ‘Ma molim vas, činim to za dvoranu’) pijanist Arthur Rubinstein nastupio je 1976. godine na koncertu, na molbu menadžmenta dvorane i to je ujedno bio i njegov posljednji – oproštajni – javni nastup. Bez dvojbe time je dao velik doprinos pozlaćivanju glasa na kojoj je dvorana – pomogao je da se za dvoranu čuje i da se dvorana profilira.

Nepobitna je činjenica da se začetak dvorane Wigmore zavrtio oko klavira, i to Bechsteina.

Bechstein je vrlo poznata marka klavira. Zanimljivo je kako se odvijala povijest tvrtke proizvođača klavira Bechstein. Osnivač tvrtke Bechstein bio je Carl Bechstein.

Tvrtka je osnovana 1. listopada 1853. godine u Berlinu. Nakon 37 godina vrlo uspješnog poslovanja tvrtka je otvorila podružnice u Londonu, Parizu i Sankt Petersburgu. Osnivač Carl Bechstein umro je 1900. godine. Tvrtku su preuzeli njegovi sinovi. Do prije prvog svjetskog rata Bechstein je bio službeni proizvođač klavira za kraljevske obitelji diljem svijeta – rusku, belgijsku, španjolsku, nizozemsku, talijansku i dr. Popis tih klijenata može se pronaći otisnut iznutra na rezonantnim pločama starih Bechstein klavira, i bio je dio logotipa tvrtke Bechstein. U to vrijeme tvrtka je proizvodila 5.000 klavira na godinu i bila je vodeći proizvođač klavira na svijetu.

Prvi svjetski rat umnogočemu je poremetio poslovanje tvrtke Bechstein u svim zemljama.

Između dvaju svjetskih ratova Bechstein je ponovno oživio proizvodnju, čak i unaprijedio dizajn i materijale u izradi klavira.

Drugi svjetski rat još je jače stropoštao tvrtku u bezdan stagnacije. Tvrtka u Berlinu uništena je u bombardiranju. Tek je pedesetih godina proizvodnja dostigla jedva petinu nekadašnje proizvodnje. Vlasnici tvrtke su se izmijenjivali. 1992. godine pokrenuta je nova tvornica s velikom investicijom, a četiri godine nakon toga tvrtka je izašla na burzu.

Danas tvrtka Bechstein i dalje proizvodi klavire, kotira na frankfurtskoj burzi, a glavni su dioničari Karl Schulze i južnokorejska tvrtka proizvođača klavira Samick.

Osnivač Carl Bechstein je prije osnivanja tvrtke radio u proizvodnji klavira za druge proizvođače. Klavir Bechstein smatra se zastavom razvoja instrumenta, kako bi instrument što bolje mogao biti platforma za sviranje zahtjevnih djela i nastupe pijanističkih virtuoza poput Franza Liszta. Hans von Bülow (1830-1894), njemački pijanistički virtuoz, skladatelj i dirigent, kao i Liszt, vrlo značajna figura u glazbenom životu toga perioda, prvi puta javno je svirao na Bechstein klaviru 1857. godine, i to izvodeći Lisztovu vrlo zahtjevnu Sonatu u h molu. Ovdje možete poslušati dio ovep rekrasne Sonate, u izvedbi Evgenija Kissina:

http://www.youtube.com/watch?v=atRAhucAoLU

Mnogi veliki pijanisti za koncerte ili snimanja, ili kao kućne instrumente za vježbanje odabirali su upravo Bechstein klavire – Wilhelm Kempff, Tatjana Nikolaeva, Svjatoslav Richter, Dinu Lipatti. Skrjabin je u svojoj kući imao Bechstein klavir. Zanimljivo je da su i Beatlesi snimili Hey Jude na Bechstein klaviru.

I za kraj jedna anegdota iz koncertnog života Arthura Rubinsteina. Jedne večeri, neposredno prije početka koncerta, Rubinstein je stajao ispred garderobe i promatrao kako gomile ljudi hrli u dvoranu na koncert. Uočio ga je uzbuđeni blagajnik dvorane, i ne znajući da je to Rubinstein koji će svirativečeras, ispričao mu se: ‘Jako mi je žao. gospodine, ali karata za večerasšnji koncert više nema. Nećete imati gdje sjesti.’ Na što je Rubinstein s osmijehom upitao: ‘Mogu li sjesti ispred klavira?’