Zgrada dvorane Filharmonije u Berlinu 'mlađa' je od do sada opisanih dvorana, no ne manje zanimljiva. Koncept dvorane  je osmišljen 1956. godine, što je samo godinu dana nakon obnove Gradske vijećnice 1955. godine. Dvorana je nakon tri godine gradnje (1960 – 1963) dovršena i otvorena 1963. godine. Dvorana je izvana vizualno toliko upečatljiva, donekle podsjeća na razapeti šator, a iznutra toliko dobro osmišljena i izvedena, da se neodvojivo uz dvoranu uvijek spominje i ime njenog tvorca – arhitekta Hansa Scharouna. Dvorana je jedna od prepoznatljivih građevina-simbola poslijeratnog Berlina.

Tweet

1960. godina  – godina početka gradnje dvorane – ostala je zabilježena po masovnom prebjegu 200.000 građana istočne Njemačke u Zapadnu Njemačku, a 1963. godina  – godina završetka gradnje dvorane – po posjetama Hruščova i Kennedyja Berlinu.

Zgrada Filharmonije je smještena u berlinskoj Tiergarten četvrti, u ulici koja nosi naziv poznatog dirigenta Herberta von Karajana. Dvorana Filharmonije dio je tzv. Kulturforuma, skupa zgrada čija je funkcija posvećena kulturi, koje su izgrađene šezdesetih i sedamdesetih godina. Iz potrebe – jer je dio njima sličnih intitucija i zgrada ostao izvan Berlinskoga zida. Kulturforum se odlikuje modernom arhitekturom.

Velika dvorana Berlinske filharmonije ima 2.400 sjedaćih mjesta, a kasnije pridružena komorna dvorana ima 1.200 sjedaćih mjesta. Specifičnost arhitekturnog promišljanja dvorane jest kružno postavljen auditorij oko centra – podija. Na web-stranici Berlinske filharmonije možete virtualno posjetiti i obići dvoranu, ta opcija je jako dobro napravljena, možete sami mijenjati kut gledanja – www.berliner-philharmoniker.de . Funkcionalno optimizirana, građena je ‘iznutra prema van’, točnije, vanjski oblik se formirao po potrebama unutrašnjosti.

Hans Scharoun je njemački arhitekt, punim imenom Bernard Hans Henry Scharoun (1893-1972). Rođen je u Bremenu, studirao u Berlinu. Nakon prvog svjetskog rata radio je na izgradnji u Prusiji. Njegovo remek-djelo je upravo ova dvorana berlinske filharmonije, koju je osmislio i izveo u svojim poznim godinama. Neka od poznatijih drugih njegovih ostvarenja su Kuća Schminke u gradu Löbau (Haus Schminke), kazalište u Wolfsburgu, Pomorski muzej u Bremerhavenu.

Berlinska filharmonija kao orkestralno tijelo osnovano je 1882. godine. Društvo prijatelja Filharmonije djeluje od 1949. godine, kada je cilj bio pomoći u izgradnji dvorane koja je nastradala u ratu. U dva navrata – prije izgradnje glavne dvorane i prije izgradnje komorne dvorane, Društvo je značajno financijski poduprlo gradnju – u prvom slučaju sa 1,5 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka prikupljenih tijekom 10 godina, a u drugom sa milijun njemačkih maraka prikupljanih također tijekom niza godina. Društvo članarinama i raznim akcijama prikuplja novac za Berlinsku flharmoniju. Danas Društvo i dalje pomaže, primjerice u nabavci instrumenata i slično. Član Društva može postati svatko, iznos doprinosa određuje sam član, gornje granice naravno nema, a donja je granica 50 Eura godišnje. Društvo organizira i razne koncerte, predavanja i slične aktivnosti vezane uz rad Berlinske filharmonije.

Stara zgrada Filharmonije, koja je 1944. bombardirana  u ratu nalazila se u Bernburger Strasse, bila je izgrađena 1887. i 1888. godine. Stara dvorana imala je 1614 sjedala, a nastala je transformacijom nekadašnjeg klizališta. Arhitekt je bio Franz Heinrich Schwechten.

Osim dvorane Filharmonije (Die Philharmonie), postojala je i tzv. Oberlichtsaal (Dvorana koja dobiva svjetlost odozgo) i Beeethovensaal. Oberlichtsaal se nalazila uz Philharmonie u istoj ulici, a Beethovensaal je bila u Köthener Strasse. Oberlichtsaal je izgrađena 1898. godine i nekada je to bio vrt. Arhitekt Oberlichtsaal dvorane i Beethovensaal dvorane bio je Ludwig Heim.