Znameniti hrvatski publicist, političar i socijalni djelatnik (Zagreb, 13.III.1884.-Beograd, 20.VI. 1928.), sin Stjepana Basaričeka (osnivača hrvatske školske pedagogije) i Amalije rođ. Pogačnik iz Đurđevca. Pučku školu, gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu gdje je doktorirao pravo 1907. Službovao kao sudac u Slavonskom Brodu i Zagrebu gdje je 1916. pridijeljen kao tajnik Središnjem zemaljskom odboru za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika. Svoja gledišta prema socijalno ugroženima primjenjivao je u svojoj sudskoj praksi nastojeći pedagoški djelovati na prijestupnike te izbjegavajući izricanje kazne. God. 1917. osniva list Narodna zaštita po kojem se kasnije prozvao odbor kojemu je bio tajnikom. Đ. B. pokreće spašavanje gladne djece (više od 20 000), njihovim preseljavanjem iz istarskih i bosansko-hercegovačkih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju i Podravinu. Brinuo se za djecu s poteškoćama u razvoju te pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku. Pomagao je iseljenike i njihovu djecu, a zalagao se za pomoć izgladnjelima u Sovjetskoj Rusiji. B. 1919. započinje djelatnost u unutrašnjoj kolonizaciji Slavonije u čemu je bio aktivan do smrti osnovavši više kolonističkih naseobina.

Osnivač je Seljačke sloge, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude. Najpoznatija djela su mu: O državi (1908.), Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji (1916.), Kolo. Pjesmarica. Zbirka narodnih pjesama i poskočica, što se u kolu pjevaju (1916.), Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske (1924.). Potpisivao se pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov.

Đuro Basariček

Basariček je od osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke surađivao sa S. Radićem uvjeren kao i on da treba njegovati sveslavenstvo pa je stoga naučio češki i ruski jezik. Djelovao je kao prvi tajnik Napredne omladine usko surađujući s Ivanom Lorkovićem i Peroslavom Ljubićem te mnogim kasnijim pristašama Hrvatsko-srpske koalicije sve dok mu Stjepan Radić nije ukazao na posebne interese hrvatskih seljaka. B. je bio sklon ideji da se prilike na selu mogu poboljšati kroz predavanja i proučavanja. Još dok je službovao na kotarskom sudu u Brodu na Savi (dan. Slavonski Brod) obilazio je okolna sela predajući protiv alkoholizma, ali i prikupljajući seljačke narodne pjesme pod utjecajem Antuna Radića. Pod utjecajem S. Radića smatrao je da seljake treba uputiti na kvalitetniji praktični rad na zemlji i domaćinstvu te je 1908. pokrenuo biblioteku Mala knjižnica u kojoj je objavio četrnaest svezaka. U prvoj polovici knjiga seljacima daje pravne savjete dok je drugu posvetio kulturološkom i političkom proučavanju seljaštva. Uoči izbora 1908. objavio je brošuru O državi pokušavši poglavito seljaštvu na što jednostavniji način prikazati način djelovanja države. Zajedno s Rudolfom Hercegom osnovao je kulturno-prosvjetno društvo Radićeve seljačke stranke «Seljačku slogu» te je mnogo pisao u časopisu tog društva Seljačka prosvjeta. Godine 1926. je zajedno sa S. Radićem odbornik Seljačke sloge. Basariček je bio angažiran i na osnivanju Muzeja HSS-a u Seljačkom domu u Zagrebu (muzej je sa svim eksponatima izgorio dva dana nakon smrti S. Radića). Đ. B. se aktivno uključio u predizbornu kampanju seljačke stranke u vrijeme kada se S. Radić nalazio u zatvoru te ga je mijenjao u komunikaciji s narodom. Biran je za zastupnika u Narodnu skupštinu 1920., 1923., 1925. i 1927. god. Zbog političkog rada Đ. B. je bio zatvaran i proganjan od vlasti. Posebno je važan njegov politički angažman uoči izbora 1927. kada se kandidirao u Somboru i Subotici. U Narodnoj skupštini je 1927. upozorio na «tamne sile» koje pripremaju diktaturu i «koje su jednaka opasnost za Hrvate kao i za srpstvo». Prihvatio je Radićevu mirotvornu politiku, ali je unatoč tome ubijen od strane Puniše Račića u atentatu na S. Radića i zastupnike HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini. Svojim radom i obiteljskim vezama je bio vezan uz Podravinu, a osobito uz Đurđevac. Danas se po njemu zovu ulice u Koprivnici i Đurđevcu.

Pavle Radić i Đuro Basariček na odru (Novosti, broj 172, 28. lipanj 1928.)