Dragutin Žanić - Karla, dipl. pravnik, političar, bankar. Rodio se u  Popovcu 13. kolovoza  1923. godine. Pučku školu završio Vinkovcimma. Krajem tridesetih pošao u Vinkovačku gimnaziju, pod utjecajem starijeg brata Franje i sestre  Katarine organizirao i vodio  novu, mlađu grupu skojevaca na gimnaziji 1938., zbog čega je i izbačen iz nje. Gimnaziju je dovršio u Osijeku 1943. nakon toga mobiliziran u domobrane, na vojnoj je obuci u Austriji, gdje završava časničku školu u Stokerau. Pred kraja rata 1945. prebjegao u partizane, godinu dana poslije vraća se u Vinkovce, nakon odslužene Titove vojske. Završio Pravni fakultet u Zagrebu 1959. Kao član Komunističke partije Jugoslavije (kasnije Saveza komunista Jugoslavije) obavlja brojne političke i partijske dužnosti u gradu, općini i kotaru Vinkovci. U tri mandata je zastupnik u Saboru 1950. i 1955., i od 1969. do 1973.

Za vrijeme svojih saborskih  mandata, i kasnijeg direktorovanja u „Jugobanci-Vinkovci“,  K. Žanić je inicijator i aktivni sudionik brojnih gospodarskih, kulturnih i športskih aktivnosti u tadašnjem kotaru, općini i gradu, angažira se, na obnovi projekta kanala Dunav-Sava (Vukovar-Vinkovci-Sl. Šamac), uređenja vinkovačkih naselja Lapovaca i Kanovaca, na izgradnji Nove brane i novog mosta na Bosutu, plantaže jabuka „Borinci“, novog nogometnog stadiona „Dinama“, sada „Cibalia“, željezničkog kolodvora, podupire razvoj cestovne i vodovodne infrastrukture, potiče izgradnju aerodroma „Klisa-Osijek“, glavni je inicijator i utemeljivač „Vinkovačkih jeseni“ (1966), zatim osniva ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima (1969),  potpomaže rad: Gradskog muzeja Vinkovci, Galerije, Gradske knjižnice i čitaonice, vinkovačkih kina, Gradskog kazališta „Joza Ivakić“, Društva književnika Hrvatske, ogranaka Vinkovci, Muzičke škole „Josip Runjanin“, kao bankar gradi poslovni centar „Terme“ (1979), inicijator je, i kao bankar investitor novog vinkovačkog hotela „Slavonija“ i današnjeg trga „Dr. Franjo Tuđman“ (1981), uređenja obala Bosuta, potpomaže zavičajne književnike i likovne stvaraoce, materijalno potpomaže osnivanje SN „Privlačica“ i prvih njenih izdavačkih projekata (1980), sudjeluje u organizaciji znanstvenih skupova, tribina, suorganizator je proslave 200-te obljetnice Vinkovačke gimnazije (1980),  i drugih brojnih akcija.

U vrijeme svog trećeg mandata u Saboru (1968-73), koristeći imunitet saborskog zastupnika, predlaže služenje vojnog roka ročnika u najbližim vojarnama, tj. traži da Hrvati služe vojsku u hrvatskim vojarnama ili jednostavno da Hrvatska ima svoju vojsku.

Godine 1968. kao predsjednik Skupštine općine Vinkovci, vraća osobno tadašnjem župniku ms. Josipu Pavloviću, crkvenu imovinu sadašnji Župni ured u Vinkovcima. Za svoj plodan životni rad dobio je Nagradu grada Vinkovaca 1971.

Karla D. Žanić je autor vinkovačkog „Promemorija“ 1969., kojeg potpisuju 35. vinkovačkih viđenijih građana a naslovljenog na tadašnjeg predsjednika Sabora SR Hrvatske, kojim se osuđuju istupanja vinkovačkih delegata na IX. kongresu SKJ i traži kolektivna ostavka Općinskog komiteta SKH Vinkovci. Tadašnji OK SKH naložio je vinkovačkim delegatima da na IX. Kongresu iznesu “istinu”  o “Vinkovačkom slučaju” tj. o ugroženosti Srba u Vinkovačkoj općini.

Nakon plodnog i dugog rada umirovljen je kao direktor „Jugobanke-Vinkovci“ 1983. u čijim je trezorima uspješno čuvao rastući vinkovački  “kapital”, kasnije ugašene „Cibalae banke“.

Premda je od mladosti bio skojevac, stalno je u sukobu s Partijom komunista još od 1946. Godine 1967. je izbačen iz SKH-a, a 1990., u vrijeme propasti komunizma, svojevoljno napušta Savez komunista kritičkim obavještenjem OO SKH-e  I. mjesne zajednice Vinkovci. Tu je napisao da od sada želi slobodno misliti.

Umro je u Vinkovcima nakon Domovinskog rata 6. srpnja 1996. godine, ostavljajući trajan spomen na svoj život i djelo.