Ispod vjeđa punih teškog, mokrog pijeska, suhe oči – Pustinja. Iza očiju misli trepere kratko i neredovito kao oslabljena baterija. Ispod varenca izmiješanih i šupljih misli, svijest. Svijest o toplom betonskom potpornju na koji mogu sjesti i časak predahnuti. Točan opis moga umora. Možda približan opis i Vašeg  umora?

Tweet

Bit će bolje! U naredna tri kratka članka vodim Vas u Francusku, Rusiju i Njemačku – glazbom. Glazbenici koje ovom prilikom opisujem su kao i uvijek ljudi kao i svi mi – života punih i iskušenja i uspjeha i ponekad i tužnih životnih okolnosti  no usprkos svemu – trudbenici, radnici, umjetnici, kreatori, stvaratelji – skladatelji izvrsnih umjetničkih djela. Možda u njima ili u njihovoj glazbi možemo pronaći ne samo ljepotu već i štap nadahnuća koji nas može pogurati korak naprijed.

Prva dva skladatelja su manje (ili više) poznata javnosti. Sladatelj iz trećeg članka je, vjerujem, ipak dosta poznat ili barem poznatiji od prve dvojice.

U Francuskoj će nas ovom prilikom pozdraviti Poulencova glazba. Francis Poulenc (1899-1963) francuski skladatelj i pijanist je već kao dječak odlučio da će postati skladatelj. Početak upoznavanja s glazbom zahvaljuje svojoj majci koja je svirala klavir, pa je i njega učila svirati klavir. Jednom prilikom je čuo fascinantan pijanistički koncert i iz njega ponio nadahnuće o odabiru svog životnog poziva. Tada mu je bilo 14 godina. Žalosno je da je već iduće godine izgubio majku, a nakon samo tri godine i oca.

Sudbina se pobrinula da 1918. godine, dakle sa 19 godina probudi pažnju kolega i publike svojim djelima. Već sa 20 godina bio je pozvan da se  pridruži umjetničkoj grupaciji – Šestorki ili  ‘Le Groupe des Six’, u kojoj je neometano slijedio svoj umjetnički instinkt i skladao po svojim idejama i stilskim načelima. Poulenc je volio zvuk puhačkih instrumenata pa je napisao dosta djela za razne puhačke instrumente – primjerice Sonatu za dva klarineta, Sonatu za klarinet i fagot, Francusku suitu za 2 oboe, 2 fagota, 2 trube, 3 trombona, udaraljke i čembalo i dr.

U vrijeme 2. svjetskog rata ostao je u Francuskoj i dalje skladajući. Nekoliko godina nakon rata skladao je i operu ‘Razgovor Karmelićanki’, koja je rađena i prikazivana i u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Napisao je glazbu za 2 baleta te čitav niz zborskih djela sakralne tematike – Salve Regina, Exultate Deo, Gloria, Stabat Mater, Četiri moteta za vrijeme pokore (Quatre motets pour un temps de penitence), Sedam odgovora (iz) mraka (Sept répons des ténèbres) i dr. Napisao je i 4 opere te niz pjesama. Poulenc je pisao naravno i za klavir – niz skladbi (Novelete, Improvizacije i dr.), a ovdje možete poslušati vrlo zanimljiv i vibrantan isječak iz Poulencovog Koncerta za dva klavira i orkestar, sa samim skladateljem kao solistom za jednim od dva klavira: