{"id":9444,"date":"2022-12-01T17:30:00","date_gmt":"2022-12-01T16:30:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=9444"},"modified":"2025-02-04T16:25:48","modified_gmt":"2025-02-04T15:25:48","slug":"na-povijesnoj-lokaciji-auschwitz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2022\/na-povijesnoj-lokaciji-auschwitz\/","title":{"rendered":"Na povijesnoj lokaciji: Auschwitz"},"content":{"rendered":"\n

Pri prvome posjetu prije nekih petnaestak godina u glavu me udarila veli\u010dina. Ne toliko Auschwitza I u samome gradu O\u015bwi\u0119cimu ve\u0107 ostatci Auschwitza II u obli\u017enjemu Birkenau. Auschwitz I zapravo djeluje umiruju\u0107e. Iza uredno poslo\u017eenih jednokatnica nekada\u0161nje poljske vojarne nalazi se jedan od vatrogasnih bazena. Voda namijenjena vatrogascima u slu\u010daju po\u017eara usred je zelenila trave i drve\u0107a. Vrijeme me poslu\u017eilo \u2013 zrak ugodno topao, poneki oblak iznad i trava ispod nogu. Totalno nerealan osje\u0107aj smiraja uz o\u0161tar ubod povijesne realnosti. \u010covje\u010de, stoji\u0161 na mjestu logora smrti. <\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

I onda, nakon nekoliko sati lutanja barakama, prolaska kroz tematske i nacionalne postave vi\u0161e europskih dr\u017eava, autom se za nekoliko minuta sti\u017ee do Auschwitza II. Iz dva mogu\u0107a smjera prilaska uvijek se zapravo vozite prema poznatoj stra\u017earnici kroz koju prolazi \u017eeljezni\u010dka pruga. Pruga kojom su stotine tisu\u0107a o\u010deva, majki, sinova, k\u0107eri, mu\u017eeva i \u017eena, udovica, staraca i dojen\u010dadi uvedeni u pakao. Tra\u017eio sam rije\u010d koja \u0107e na odgovaraju\u0107i na\u010din opisati u koje su to mjesto uvedeni. Nema odgovaraju\u0107e ili, bolje re\u0107i, dovoljne rije\u010di koja bi izrazila strahotu. Posebno su te\u0161ka mjesta poput bloka smrti (Blok 11) koji je bio zatvor unutar logora.<\/p>\n\n\n\n

Mjesto na kojemu su mu\u010dili logora\u0161e i izvrgavali ih nehumanim kaznama. Upravo su tu po prvi put testirali plin ciklon B i za taj eksperiment odabrali sovjetske vojnike. Zatim su tu prostorije s preostalim stvarima logora\u0161a. To podrazumijeva njihove cipele (110 000 ih je ostalo nakon oslobo\u0111enja), kofere, \u010detkice za zube, opremu za brijanje, odje\u0107u, lonce, klju\u010deve, mast za cipele. Sve \u0161to su ponijeli sa sobom misle\u0107i da idu u neki novi radni logor. Tu su i prazne kutije otrova za koji je biv\u0161i zapovjednik logora Rudolf Hoss tijekom su\u0111enja ponosno izjavio da je za ubojstvo 1000 ljudi bilo potrebno od oko 5 do 7 kilograma ciklona B. U zamra\u010denoj prostoriji je i preostala kosa. Radi se o oko 2 tone kose za koju su znanstveni izra\u010dunali da je bilo potrebno o\u0161i\u0161ati oko 40 000 glava. Kilogram kose prodavao se industriji za samo 50 pfeninga.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Nao\u010dale ubijenih logora\u0161a<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Na tome sam mjestu prilikom drugoga posjeta 2015. godine doznao za dje\u010dje crte\u017ee koji su ostali po oslobo\u0111enju logora. Scene logorske svakodnevice, apela, \u010dekanja u redu za hranu, vje\u0161anja, kapoa koji se i\u017eivljavaju, bodljikave \u017eice, \u010duvara itd. Taj me posjet posebno pogodio jer sam taj put do\u0161ao kao otac i nikako se nisam mogao otrgnuti razmi\u0161ljanju o svojoj k\u0107eri i njenim vr\u0161njacima koji su zavr\u0161ili na tome mjestu. Yad Vashem je na temu tih dje\u010djih crte\u017ea priredio izlo\u017ebu u jednoj od baraka. Svi su zidovi obojeni u bijelu boju, a prostorija je bila prazna. Samo su na zidovima, negdje na oko metar visine, raznobojnim bojicama preslikani crte\u017ei djece Auschwitza. Mi odrasli ne samo da smo morali spustiti glavu kako bismo ih dobro vidjeli, ve\u0107 se i prili\u010dno sagnuti te barem na sekundu osjetiti tjelesnu neudobnost prije nego te crte\u017e pogodi u srce. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Razgledavanje mjesta sje\u0107anja u\u010denju o holokaustu daje posebnu dimenziju jer svatko ima priliku osjetiti mjesto, vidjeti dimenzije logora, u\u0107i u prostore gdje su logora\u0161i boravili i umirali. Takvi posjeti kod edukatora bude duboke emocije s kojima se ponekad te\u0161ko nositi, ali ujedno slu\u017ee i kao veliki motivator za nastavak rada. Auschwitz II danas je uglavnom nepregledno polje temelja i dimnjaka, ostataka nekada\u0161njih drvenih baraka za logora\u0161e. Tek ih je nekolicina ostala konzervirana kako bi svjedo\u010dila o uvjetima \u017eivota u logoru. Plinskih komora nema. Nema ih jer su zlo\u010dinci u posljednjemu trzaju pred bijeg poku\u0161ali uni\u0161titi industriju smrti koju su izgradili i toliko uspje\u0161no koristili proteklih godina.<\/p>\n\n\n\n

Te sam godine bio dio me\u0111unarodne grupe u\u010ditelja koji su uz posjet mjestima sje\u0107anja u Poljskoj imali priliku provesti nekoliko dana uz pre\u017eivjele logora\u0161e. A taj je susret bio pomno insceniran od organizatora i potpuno iznena\u0111enje za nas sudionike. Tijekom prve ve\u010dere u Var\u0161avi na prazno mjesto do mene sjela je starija gospo\u0111a i pridru\u017eila nam se u razgovoru. S obzirom na to da je to bila ve\u010dera kojom je zapo\u010deo edukacijski program Zaklade USC Shoah, redom smo se predstavili i rekli odakle dolazimo. Starija gospo\u0111a do mene tako\u0111er je rekla svoje ime, ali je njen engleski bio tih i nisam ba\u0161 razumio. Rekla je da sti\u017ee iz Los Angelesa, ali je rodom iz Poljske. Poljskoga se jezika vi\u0161e ne sje\u0107a, ali mo\u017ee pro\u010ditati poljske rije\u010di. Nastavili smo ve\u010derati, a ona je kolegu iz Kanade pitala za\u0161to je do\u0161ao. Pojasnio joj je da je nastavnik i da svoje u\u010denike educira o holokaustu. Brzo ga je zaustavila jer i ona radi isto. Dodu\u0161e, pojasnila je, ne radi toliko s djecom koliko s nastavnicima. Zato se ponovno i vratila u Poljsku.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Ja sam jedna od onih koje su Rusi oslobodili 27. sije\u010dnja 1945. godine. Da, ve\u0107 je pro\u0161lo 70 godina. Kad su druge potjerali na mar\u0161 smrti, ja sam bila preslaba i ostavili su nas u Auschwitzu. Deset dana bili smo bez ikakve hrane. U biti, Auschwitz me spasio. Spasio me jer sam tamo do\u0161la nakon \u0161to me njema\u010dki oficir nije ubio. Znate, prije toga smo radili u jednom logoru \u2013 \u017eeljezari. Zamislite mene, djevoj\u010dicu od 9 godina, kako radi u \u017eeljezari. Jednom kad smo iza\u0161le iz pogona, neki je Nijemac navalio na nas bi\u010dem. Druge je udarao, a mene je uhvatio za ruku i bacio u zid. Izgubila sam svijest. Kad sam se pribrala, u glavu mi je uperio pi\u0161tolj. Htio je znati gdje se u logoru skrivaju druga djeca. Ve\u0107 sam znala \u0161to nam rade i odlu\u010dila sam da mu ne\u0107u re\u0107i. Zbog toga sam zavr\u0161ila u vagonu za Auschwitz. Bila sam tamo godinu i pol\u2026 Me\u0111u ljudima u logoru djeca nisu bila dobrodo\u0161la. Ljudi su bili ljuti na nas jer njihova djeca nisu pre\u017eivjela. Djeca su bila prijetnja. Nisu me dobro do\u010dekali. Bilo je jako te\u0161ko pre\u017eivjeti kao dijete. Nisam znala ni\u0161ta. Mislila sam ako su moja majka i otac tamo, onda \u0107e biti dobro. Bit \u0107u dobro\u2026<\/p>\nPaula Lebovics<\/cite><\/blockquote>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Paula
Paula Lebovics<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Tu je prestala govoriti. Tad sam shvatio da nitko za stolom vi\u0161e ne jede. Nitko ne dr\u017ei pribor. Svih osmero ljudi za stolom pozorno je slu\u0161alo, djelomi\u010dno oborene glave kako nam se pogledi ne bi sreli. Znao sam da se moji kolege osje\u0107aju kao i ja. Emocionalno prega\u017eeni ovim iznenadnim susretom i svjedo\u010danstvom krhke starice za na\u0161im stolom. Bila je to Paula Lebovics. Prije rata imala je drugo ime \u2013 Pessa Baker. Ro\u0111ena je 1933. godine i rasla u religioznoj \u017eidovskoj obitelji sve do rata. Pre\u017eivjela je holokaust i te se godine ponovno vratila kao jedna od tristotinjak pre\u017eivjelih koji su sudjelovali u komemoraciji povodom 70. godi\u0161njice oslobo\u0111enja Auschwitza.<\/p>\n\n\n\n

Za posljednji posjet Auschwitzu u ljeto 2020. godine ve\u0107 sam bio prili\u010dno pripremljen. Puno sam toga pro\u010ditao, pro\u0161ao brojne edukacije, razgradio emocije koje posjet takvome mjestu obi\u010dno probudi i krenuo na put s mi\u0161lju da \u0107u ovaj put Auschwitz razgledati puno racionalnije, znanstvenije i kao pravi u\u010ditelj koji \u0107e upiti lokaciju kako bi je kasnije pribli\u017eio drugima. I opet ni\u0161ta od toga. Opet sam otkrio neke nove dijelove logora, neke nove pri\u010de, detalje, opet sam se pogubio u svemiru holokausta. Mjesecima razmi\u0161ljam o pisanju ovoga \u010dlanka i nikako da se odlu\u010dim koji smjer odabrati. Vi\u0161e nemam volje pisati kratke informativne \u010dlanke s osnovnim \u010dinjenicama koje se mogu prona\u0107i na Wikipediji. Izgleda da je sljede\u0107i korak neko izdanje u vi\u0161e tomova. A u ovome \u010dlanku ipak vi\u0161e fotografija od historiografskih \u010dinjenica.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

\u010citaju\u0107i dnevnik Rudolfa H\u00f6ssa, najdugovje\u010dnijega zapovjednika logorskoga kompleksa Auschwitz, te\u0161ko je povjerovati koliko se ponosio radom na u\u010dinkovitoj organizaciji logora. Danas to nazivamo mikromenad\u017ement, ure\u0111ivanje svake sitnice, svakoga malog zup\u010danika velikoga stroja. Taj nacisti\u010dki stroj je pa\u017eljivo ure\u0111ivao vozni red, sastavljao \u017eeljezni\u010dke kompozicije lokomotive i sto\u010dnih vagona, koji su do logora dopremali \u017eivi teret. \u017divom teretu oduzeli su svaku dragocjenost, odje\u0107u i cipele, kofere, \u010detkice za zube, \u010de\u0161ljeve, proteze, nao\u010dale. Svaki je taj komadi\u0107 evidentiran u knjige vlasni\u0161tva SS-a. S kosom koja se o\u0161i\u0161ala \u017eenama u logoru ti su komadi\u0107i prodavani drugim dijelovima nacisti\u010dkoga stroja. SS je zapravo bio industrija koja je na smrti \u017didova i drugih silno zara\u0111ivala. I brojni su \u010duvari uzeli pone\u0161to za sebe, za svoju obitelj, za budu\u0107nost. Isto kao \u0161to i danas mo\u017eemo gledati ruske vojnike, nove barbare 21. stolje\u0107a, kako po Ukrajini nakon \u0161to su je oslobodili od ukrajinskih \u017eivota, uzimaju perilice rublja, ra\u010dunala i televizore za svoju obitelj. Barbarstvo ne poznaje naciju, a izgledna nova prilika \u010dini barbara.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Novija istra\u017eivanja spominju preko 40 000 logora razli\u010ditih vrsta, veli\u010dina i trajanja njihova rada. Podignuto je \u0161est logora smrti s plinskim komorama i krematorijima. Najve\u0107i logor smrti bio je Auschwitz. Auschwitz je zapravo kompleks logora koji se sastoji od tri ve\u0107a (Aushwitz I \u2013 O\u015bwi\u0119cim, Auschwitz II \u2013 Birkenau i Auschwitz III \u2013 Monovitz) i nekoliko desetaka manjih logora. U taj logorski kompleks poslano je oko 1,3 milijuna ljudi od kojih je oko 1,1 milijun ubijen. U logorima Auschwitz I i Auschwitz II izgra\u0111eno je ukupno 5 plinskih komora s krematorijima. Uz ubijanje plinom naj\u010de\u0161\u0107i uzroci smrti u Auschwitzu bili su glad, iscrpljenost, bolesti, mu\u010denje i medicinski eksperimenti.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

\u017didovi iz NDH dopremljeni su u Auschwitz u pet transporta u kolovozu 1942. i svibnju 1943. g. Po dolasku transporta logora\u0161i su morali pro\u0107i selekciju. Odre\u0111en broj radno sposobnih upu\u0107en je u radni dio logora, dok su starci, djeca i nemo\u0107ni odmah upu\u0107eni prema plinskoj komori. Nakon nekoliko minuta hoda novi zato\u010denici morali su pro\u0107i proces dezinfekcije odje\u0107e i tu\u0161iranje. Re\u010deno im je da odje\u0107u objese na vje\u0161alice s brojevima i upamte broj kako bi kasnije preuzeli odje\u0107u. Upu\u0107eni su u sljede\u0107u prostoriju na \u010dijemu je ulazu pisalo Soba za dezinfekciju i Kupatilo. Iza njih su zatvorena vrata. Umjesto vode iz tu\u0161eva je izlazio plin. Iz prostorije se \u010dulo zapomaganje i udaranje po vratima. Nakon 20 minuta prostorija je utihnula i mogla se prozra\u010diti. Le\u0161evi su podignuti do prostorije prije krematorija. Invalidima su maknuti umjetni udovi, izva\u0111eni zlatni i srebrni zubi, a \u017eenama je o\u0161i\u0161ana duga kosa. Tijekom 1944. g. evidentirano je prikupljanje 10 \u201312 kg zlatnih zuba mjese\u010dno. Nakon oslobo\u0111enja logora otkriveno je 7000 kg kose upakirane za prodaju. Od kose su se izra\u0111ivali pokriva\u010di i drugi odjevni predmeti. Le\u0161evi su potom spaljeni u krematoriju. Pepeo je ba\u010den u obli\u017enju rijeku ili je kori\u0161ten kao gnojivo. Ostatci kostiju koji nisu izgorjeli naknadno su samljeveni. Na fotografiji se vidi po\u010detak selekcije ukrajinskih \u017didova (svibanj ili lipanj 1944.). U daljini se vide dva dimnjaka krematorija.<\/p>\n\n\n\n

CITIRANJE: Hajdarovi\u0107, M. (2022). Na povijesnoj lokaciji: Auschwitz. Pou\u010davanje povijesti, I(2), 156-160.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>
\n

Vi\u0161e o mitovima i zabludama poveznima uz Holokaust mo\u017eete istra\u017eiti u knjizi “Holokaust \u2013 mitovi, zablude i poricanje<\/a>“.<\/p>\n<\/div><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri prvome posjetu prije nekih petnaestak godina u glavu me udarila veli\u010dina. Ne toliko Auschwitza I u samome gradu O\u015bwi\u0119cimu ve\u0107 ostatci Auschwitza II u obli\u017enjemu Birkenau. Auschwitz I zapravo […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9446,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":false,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false},"version":2}},"categories":[181],"tags":[267,86,876,31,238],"class_list":["post-9444","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-o-poucavanju-povijesti","tag-auschwitz","tag-holokaust","tag-paula-lebovics","tag-poucavanje-povijesti","tag-sjecanja"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9444","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9444"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9444\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11392,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9444\/revisions\/11392"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9444"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9444"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9444"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}