{"id":9123,"date":"2022-06-01T20:53:00","date_gmt":"2022-06-01T18:53:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=9123"},"modified":"2025-08-23T01:09:09","modified_gmt":"2025-08-22T23:09:09","slug":"suvremena-ukrajina-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2022\/suvremena-ukrajina-2\/","title":{"rendered":"Suvremena Ukrajina"},"content":{"rendered":"\n

Rat u Ukrajini, zapo\u010det 24. velja\u010de 2022., razotkrio je krhkost europskog mira i ponovno istaknuo geopoliti\u010dke sukobe na svjetskoj razini. Premda je Ukrajina kroz povijest bila klju\u010dno podru\u010dje u sukobima Istoka i Zapada, aktualna agresija Ruske Federacije pokazala je brutalne posljedice vojne i politi\u010dke dominacije. Izvje\u0161taji o ratnim zlo\u010dinima, poput masakra u Bu\u010di, plja\u010dki, silovanjima i rusifikaciji okupiranih teritorija, potaknuli su me\u0111unarodne sankcije koje istovremeno poga\u0111aju Rusiju, ali i svjetsku ekonomiju, posebno kroz energetske i prehrambene krize. Sukob je dodatno polarizirao globalnu politiku, uz podr\u0161ku Ukrajini sa Zapada i nastojanja Rusije da u\u010dvrsti svoju tampon-zonu. Posljedice rata o\u010dituju se i u demografskim gubicima, rastu neonacionalizma te degradaciji okoli\u0161a, dok ukrajinska borba za suverenost i demokraciju ostaje simbol otpora autoritarnim re\u017eimima.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Rat, ovaj put u Europi<\/h2>\n\n\n\n

Europljani su 24. velja\u010de 2022. godine ostali \u0161okirani vijestima koje su stigle iz Ukrajine. Premda se oru\u017ejem na ukrajinskim granicama zveckalo mjesecima ranije, gotovo nitko nije vjerovao da \u0107e do rata i do\u0107i. Europljani su rat, barem onaj rat koji se vodi na europskome teritoriju, ostavili u 20. stolje\u0107u. Uljuljani u progres povezan s Europskom unijom ratni sukobi ostali su rezervirani za vijesti na raznovrsnim ekranima koje koristimo. Ju\u017eni Sudan, Jemen, Afganistan, Etiopija, Centralna Afri\u010dka Republika, Sirija i jo\u0161 desetci drugih lokacija u svijetu daleko su od o\u010diju i srca prosje\u010dnoga Europljanina. Mijanmarska hunta i genocid nad Rogingama ili desetine tisu\u0107a mrtvih u ratu protiv droge u Meksiku u posljednje dvije godine nisu mogli do\u0107i do izra\u017eaja u bitkama oko cjepiva, maski ili drugih COVID-19 mjera. U ovome pregledu dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i vojnih doga\u0111aja koji su doveli do dana\u0161nje situacije u Ukrajini tek povr\u0161no ulazimo u pro\u0161lost dr\u017eave na europskome istoku.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Ukrajina je po veli\u010dini druga najve\u0107a dr\u017eava geografske Europe. Prva je Ruska Federacija koja se zapravo ve\u0107im dijelom prostire Azijom. Po broju stanovnika Ukrajina je osma iza Ruske Federacije, Turske, Njema\u010dke, Francuske, Ujedinjenoga Kraljevstva, Italije i \u0160panjolske.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Freedom in the World<\/h2>\n\n\n\n

Freedom House je ameri\u010dka neprofitna organizacija osnovana 1941. g. Bavi se istra\u017eivanjem i zastupanjem demokracije, politi\u010dkih sloboda i ljudskih prava. Objavljuje godi\u0161nje izvje\u0161\u0107e Sloboda u svijetu po dr\u017eavama i teritorijima svijeta. Ove godine u sastavljanju izvje\u0161\u0107a sudjeluje 128 analiti\u010dara i pedesetak savjetnika. Izvojili smo podatke za Ukrajinu i za separatisti\u010dke teritorije Donbasa i Krima. Metodologija procjene obuhva\u0107a 10 indikatora politi\u010dkih sloboda (izborni proces, politi\u010dki pluralizam i participacija, funkcioniranje vlasti) i 15 indikatora gra\u0111anskih sloboda (sloboda izra\u017eavanja, vladavina prava, osobna autonomija i sloboda).<\/p>\n\n\n\n

Ukrajina<\/h3>\n\n\n\n

Volodimir Zelenskij je u drugome krugu predsjedni\u010dkih izbora 2019. godine dobio 73,2 % glasova. Njegova politi\u010dka stranka Sluga naroda iste je godine na parlamentarnim izborima za Verhovnu Radu (Vrhovno vije\u0107e) dobila ve\u0107inu \u0161to je prvi put da jedna stranka ima ve\u0107inu u ukrajinskome parlamentu od stjecanja neovisnosti. Zastupni\u010dka mjesta u parlamentu ima sedam stranaka i 35 nezavisnih zastupnika. Umjer opozicije prema vlasti je 105:240. Organizacija OSCE je u analizi izbora kritizirala pojavu politi\u010dkoga nepotizma i kupnje glasova. Zelenskij je u studenome 2021. potpisao zakon o zabrani financiranja politi\u010dkih stranaka od strane oligarha (tajkuna). Zbog zakona o prebivali\u0161tu na izborima nije moglo sudjelovati oko 1,5 milijuna Ukrajinaca izbjeglih ili prognanih sa separatisti\u010dkih podru\u010dja. Promjenom prebivali\u0161ta oni bi mogli glasovati na izborima, ali to bi de facto zna\u010dilo da vi\u0161e nisu stanovnici Donbasa ili Krima. \u017dene su podzastupljene u politici kao i Romi i pripadnici LGBT+ zajednice. Korupcija predstavlja zna\u010dajan problem za dru\u0161tvo unato\u010d ne preodva\u017enim potezima vlasti. Medijski prostor je slobodan uz uobi\u010dajenu pojavu favoriziranja odre\u0111enih politi\u010dara od strane medija koji su povezani s privatnim vlasnikom umre\u017eenim s politi\u010darima. Ograni\u010denja, pa i zabrane, nakon 2014. godine do\u017eivjeli su ruski i proruski mediji. Vjerske slobode garantira Ustav od 1991. g. i tek se sporadi\u010dno bilje\u017ee antisemitske i protuateisti\u010dke reakcije. U listopadu 2021. g. zakonom je zabranjena negacija holokausta i povezane vandalske radnje. Premda je Ustavom i drugim zakonima garantirana ravnopravnost gra\u0111ana, zabilje\u017eena je diskriminacija na temelju roda i dobi te diskriminacija prema Romima i pripadnicima LGBT+ zajednice. Va\u017enu ulogu za razvoj demokratskoga dru\u0161tva imaju organizacije civilnoga dru\u0161tva i volonteri. Ultranacionalisti i desni\u010dari takve organizacije \u010desto nazivaju Soro\u0161evim pla\u0107enicima \u0161to je uobi\u010dajeni narativ poznat i u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

dr\u017eava<\/strong><\/td>BJELORUSIJA<\/strong><\/td>RUSIJA<\/strong><\/td>UKRAJINA<\/strong><\/td>ISTO\u010cNI DOMBAS<\/strong><\/td>KRIM<\/strong><\/td>HRVATSKA<\/strong><\/td><\/tr>
politi\u010dka prava<\/td>2\/40<\/td>5\/40<\/td>26\/40<\/td>-1\/40<\/td>-2\/40<\/td>36\/40<\/td><\/tr>
gra\u0111anske slobode<\/td>6\/60<\/td>14\/60<\/td>35\/60<\/td>5\/60<\/td>9\/60<\/td>49\/60<\/td><\/tr>
ukupno<\/td>8\/100<\/td>19\/100<\/td>61\/100<\/td>4\/100<\/td>7\/100<\/td>85\/100<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n

Isto\u010dni Donbas*<\/h3>\n\n\n\n

U Freedom in the World izvje\u0161taju separatisti\u010dka podru\u010dja Donjecka i Luhanska objedinjena su pod nazivom Isto\u010dni Donbas. Ta su podru\u010dja od napu\u0161tanja Ukrajine 2014. g. gotovo o svemu ovisna o Ruskoj Federaciji. To se odnosi ne samo na polit\u010dke odluke koje se donose u Moskvi, ve\u0107 i na dru\u0161tvena i gospodarska pitanja. Politika i svi aspekti dru\u0161tva pod strogom su kontrolom sigurnosnoga sustava. Bilo kakva politi\u010dka, dru\u0161tvena ili vjerska opozicija nisu dopu\u0161tene. Etni\u010dke i religijske grupe gotovo su u potpunosti isklju\u010dene iz dru\u0161tva. Provodi se potpuna rusifikacija \u2013 obrazovni sustav precrtan je od Rusije, koristi se samo ruski jezik. Izra\u017eavanje pripadnosti ukrajinskoj naciji ili Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi opasno je po \u017eivot. Svjedo\u010danstva uhi\u0107enih o torturi u zatvorima odvra\u0107aju od javnoga izra\u017eavanja negodovanja. Ve\u0107ina je Ukrajinaca pod pritiskom napustila to podru\u010dje. Njihova je imovina nacionalizirana. Ne postoje neovisni mediji i zabranjene su organizacije civilnoga dru\u0161tva. Politi\u010dka indoktrinacija provodi se ve\u0107 na \u0161kolskoj razini i djeca se ve\u0107 od osme godine priklju\u010duju u paravojnu organizaciju Mlada garda. Podru\u010dje se mo\u017ee napustiti samo jednom mjese\u010dno uz prethodnu dozvolu i to samo u smjeru Rusije. Za ulazak na to podru\u010dje tako\u0111er treba posebna dozvola. Kontrolu uz rusku pomo\u0107 provodi narodna milicija.<\/p>\n\n\n\n

Krim*<\/h3>\n\n\n\n

Sli\u010dno kao i u Isto\u010dnome Donbasu, potpunu politi\u010dku kontrolu imaju vlasti u Moskvi, premda se odr\u017eavaju namje\u0161teni izbori za izvr\u0161nu i zakonodavnu vlast. Primjerice, tijekom lanjskih izbora ravnatelji \u0161kola morali su vr\u0161iti pritisak na osoblje kako bi glasali za Ujedinjenu Rusiju. Nositelje vlasti odobrava Putin. Ukrajinske stranke ili bilo \u0161to drugo povezano s ukrajinskom nacijom zabranjeno je. Kontrolu na terenu provode ruska Federalna slu\u017eba sigurnosti (FSB) i proruske jedinice samoobrane. Provodi se rusifikacija dru\u0161tva. U \u0161kolama se u\u010di samo ruski jezik i obrazovanje je organizirano po ruskim kurikulumima. Zajednice Ukrajinaca i Krimskih Tatara potpuno su marginalizirane. Ukrajinske pravoslavne crkve su zatvorene. Suzbijene su neovisne politi\u010dke i organizacije civilnoga dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Suvremeni ukrajinski neonacionalizam?<\/h2>\n\n\n\n

Ukrajinski radikalni desni\u010dari i nacionalisti o\u017eivjeli su tijekom posljednjih mjeseci vladavine Viktora Yanukovi\u010da, tj. tijekom Revolucije dostojanstva. Separatisti\u010dki rat u prolje\u0107e 2014. g. bio im je sna\u017ean vjetar u le\u0111a. Slaba reakcija ukrajinske vojske i gubitak teritorija potaknula je ukrajinske oligarhe na financiranje raznovrsnih milicija. Pritom se uz izgovor obrane dr\u017eave toleriralo nasilje prema manjinama i isticanje antisemitskih poruka. Neonacionalizam je pregazio patriotizam, a ruska propaganda ga dodatno mistificira i predimenzionira.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Bojna Azov \u010desto se spominje u kontekstu ukrajinskoga neonacionalizma, posebno u ruskoj propagandi. Dobrovolja\u010dka jedinica oformljena je 5. svibnja 2014. g. u Berdjansku (na obali Azovskoga mora). Bila je to jedna od mnogih ukrajinskih milicija za samoobranu na podru\u010dju isto\u010dne Ukrajine koje su nastale zbog uzastopnih poraza ukrajinske vojske po\u010detkom separatisti\u010dkoga rata. Ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova prihvatilo je osnivanje takvih milicija jer im je bilo potrebno poja\u010danje. Milicije su financirane iz privatnih izvora \u0161to je i\u0161lo na ruku vlastima. Nakon sudjelovanja u osloba\u0111anju Mariupolja sredi\u0161te Azova preba\u010deno je u taj grad. Krajem te godine imali su oko 500 \u010dlanova i jedinica je u\u0161la u sastav Nacionalne garde Ukrajine. Dobili su kratkotrajne instrukcije ameri\u010dke vojske, no ubrzo se povela rasprava o tome treba li SAD podr\u017eavati grupaciju koja javno prezentira neonacisti\u010dke stavove.<\/p>\n\n\n\n

Dio pripadnika jedinice izdvojio se u politi\u010dku stranku Nacionalni korpus. U koaliciji s drugim desnim radikalima na izborima 2019. dobili su podr\u0161ku od 2,15 % i nisu u\u0161li u parlament. U posljednjih deset godina u dijelu dr\u017eava EU-a istaknuti desni\u010dari dobili su zna\u010dajno ve\u0107i postotak glasova. No u parlamentu je od 2014. do 2019. g. ipak bio Andriy Biletsky, jedan od osniva\u010da Azova, koji je od po\u010detka 21. st. javno izra\u017eavao ksenofobne i neonacisti\u010dke stavove te bio povezan s organizacijama koje su napadale Rome, proruske simpatizere i \u010dlanove LGBT+ zajednice. Prema izjavi Andriya Diachenka, glasnogovornika Bojne Azov, u o\u017eujku 2015. g. izme\u0111u 10 i 20 % vojnika bojne su nacisti. Iste su godine organizirali ljetni kamp za djecu na kojemu su ih u\u010dili rukovati s oru\u017ejem. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Izvorni amblem pukovnije Azov uz ukrajinske boje i srednjovjekovni trozub sadr\u017ei i kombinaciju dvaju \u010destih nacisti\u010dkih simbola. Sonnenrad (Crno sunce) koristio je Heinrich Himmler i nakon rata neonacisti ga koriste i povezuju s jedinicama SS-a. Wolfsangel podsje\u0107a na obrnutno prekri\u017eeno Z. Simbol su koristili Nacisti\u010dka partija, Wehrmacht i neke SS jedinice (npr. Waffen-SS Division Das Reich). Oba simbola izvorno su skandinavske rune. Obo\u017eavatelji neonacizma u pukovniji Azov uz isticanje nacisti\u010dkih simbola na oznakama \u010desto ih tetoviraju. Simbol Wolfsangel tuma\u010de kao pokratu NI od Nacionalna ideja.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Tijekom postojanja prihvatili su dragovoljce iz raznih dr\u017eava, a u sije\u010dnju 2015. g. pridru\u017eilo im se dvadesetak dragovoljaca iz Hrvatske. Izvje\u0161taj visokoga povjerenika UN-a iz o\u017eujka 2016. g. optu\u017euje \u010dlanove postrojbe Azov za ratne zlo\u010dine i povrede humanitarnoga prava koji uklju\u010duju plja\u010dku, torturu, uni\u0161tavanje domova civila i slu\u010daj seksualnoga zlostavljanja. Procijenuje se da je po\u010detkom 2022. g. Bojna imala oko 900 \u010dlanova. Ve\u0107i dio Azova ostao je u obru\u010du Mariupolja i hrabrom obranom \u0107e utvrditi mu\u010deni\u010dki status kojemu se pozadina ne\u0107e znatno propitivati. Sli\u010dnu pojavu imamo i u recentnoj hrvatskoj pro\u0161losti kad je obrana dr\u017eave bila va\u017enija od ideologije.<\/p>\n\n\n\n

Geopoliti\u010dki i geostrate\u0161ki polo\u017eaj Ukrajine<\/h2>\n\n\n\n

Geopolitika prou\u010dava kako geografska obilje\u017eja (uklju\u010duju\u0107i klimu, topografiju, resurse i demografiju) utje\u010du na me\u0111unarodnu politiku. Geostrategija je podru\u010dje unutar geopolitike koja usmjerava vanjsku politiku neke dr\u017eave sukladno njezinu geopoliti\u010dkom polo\u017eaju. Odgovara na pitanja kamo \u0107e dr\u017eava usmjeriti svoju vojnu i\/ili diplomatsku aktivnost. Pro\u0161lost svjedo\u010di da su geostrate\u0161ki potezi ponekad uvjetovani samo politi\u010dkim ili ideolo\u0161kim razlozima, a ne realnim geopoliti\u010dkim razlozima.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010dajan je dio Ukrajine podru\u010dje Pontsko-kaspijske stepe koja je dio ve\u0107e Euroazijske stepe. Taj nizinski prostor, poznat i kao Vrata Europe, omogu\u0107ava laku i brzu komunikaciju izme\u0111u istoka i zapada i obrnuto. Konjica je tim prostranstvom stolje\u0107ima mogla brzo sti\u0107i od Mongolije pa se preko Rumunjske prebaciti do Panonske nizine i srednje Europe. Upravo je to podru\u010dje u novome vijeku i u 20. stolje\u0107u vi\u0161e puta kori\u0161teno za invaziju na Rusiju. Prostor Ukrajine bogat je sirovinama pa tako u izvozu prevladavaju crni i obojeni metali, naftni proizvodi, kemikalije, strojevi, transportna oprema i prehrambeni proizvodi. Uz Rusiju Ukrajina je europska \u017eitnica. Ukrajina je sedmi svjetski proizvo\u0111a\u010d \u017eeljeza i grafika, osmi proizvo\u0111a\u010d magnezija, \u0161esti proizvo\u0111a\u010d titanija i deveti proizvo\u0111a\u010d urana. Proizvodnja poluvodi\u010da ovisi o ukrajinskoj proizvodnji neona (50 %) i kriptona (40 %). Velik dio industrije, rudnika i zaliha plina nalazi se upravo u isto\u010dnome dijelu Ukrajine koji je trenutno pod ruskim napadima. Zalihe plina, posebno one prona\u0111ene u posljednih desetak godina, Ukrajini bi mogle omogu\u0107iti energetsku samostalnost i ve\u0107i gospodarski utjecaj u Europi.
Nakon propasti SSSR-a, prestanka postojanja Var\u0161av\u0161koga pakta i zavr\u0161etka hladnoga rata Rusija, Ukrajina i 11 drugih dr\u017eava proglasilo je samostalnost. Sve biv\u0161e socijalisti\u010dke dr\u017eave od po\u010detka devedesetih godina 20. stolje\u0107a prolaze kroz politi\u010dku, dru\u0161tvenu i gospodarsku tranziciju. Ujedno prolaze i kroz sli\u010dne probleme, od lo\u0161e gospodarske tranzicije do pove\u0107anja dru\u0161tvenih razlika, znatan porast korupcije i kriminala. Malobrojni gospodarstvenici, koji su se okoristili u privatizaciji u Ukrajini i Rusiji, nazivaju se oligarsi, dok je kod nas u\u010destali naziv tajkuni. Pou\u010deni lo\u0161im iskustvom polustoljetne ruske dominacije, kontrole, pa i nasilnih intervencija (prisjetimo se ma\u0111arske revolucije ili pra\u0161koga prolje\u0107a) sve dr\u017eave Isto\u010dnoga bloka orijentirale su se prema zapadu. Ugledale su se na europsku demokraciju i kapitalisti\u010dku privredu Europske zajednice, odnosno kasnije Europske unije. Rusija je ostala u neprekinutome autokratskom nizu od carstva preko bolj\u0161evika, socijalista do krnje demokracije. Ruski vlastodr\u0161ci su kontinuirano u Europi vidjeli problem za svoju vlast pa se moderna Rusija zadr\u017eala u politici stvaranja tampon-zone prema EU-u i NATO paktu.<\/p>\n\n\n

\n
\"Alexander
Alexander Luka\u0161enko i Vladimir Putin posljednji su europski autokrati. Luka\u0161enko je na vlasti od 1994., a Putin od 1999. g. (rotiraju\u0107i se na poziciji premijera i predsjednika). Prati ih sli\u010dan stil vladanja \u2013 pritisak i nasilje prema novinarima i oporbenim politi\u010darima, promjena zakona kako bi ostali na vlasti i imali ve\u0107e ovlasti, kori\u0161tenje Crkve kako bi oko isticanja tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti oja\u010dali dru\u0161tvenu koheziju. Tijekom godina zatvorskim kaznama, nasiljem i ubojstvima suzbili su svaki poku\u0161aj demonstracija protiv vlasti. Luka\u0161enko je gospodarstvo Bjelorusije gotovo u potpunosti povezao s Rusijom i doveo ga do stanja samostalne neodr\u017eivosti. Me\u0111unarodna zajednica sve je predsjedni\u010dke izbore ozna\u010dila neslobodnim uz sumnju namje\u0161tanja. Sviatlana Tsikhanouskaya tvrdi da je na posljednjim izborima 2020. g. dobila najmanje 60 % glasova, ali je izborna komisija potvrdila Luka\u0161enkovu pobjedu. Uslijedili su protesti, premla\u0107ivanja, uhi\u0107enja i emigracija oporbenih \u010delnika. <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Pro\u0161lost Ukrajine<\/h2>\n\n\n\n

Prema kurganskoj teoriji u stepama Ukrajine oblikovali su se indoeuropski narodi koji su u valovima selili u isto\u010dnu i srednju Europu o \u010demu svojedo\u010de lingvisti\u010dki i arheolo\u0161ki nalazi. Kurgan kultura se tijekom vremena raslojila na razli\u010dite heterogene skupine (Slaveni, Balti, Germani\u2026). Slaveni se dijele na Zapadne (\u010cesti, Slovaci, Lu\u017ei\u010dki Srbi, Poljaci, Ka\u0161ubi i Slovinci), Ju\u017ene (Hrvati, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bo\u0161njaci, Makedonci i Bugari) i Isto\u010dne (Bjelorusi, Ukrajinci i Rusi). Ukrajinska stepa dinami\u010dan je prostor koji \u010desto mijenja gospodare. Podru\u010dje dana\u0161nje Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije obuhva\u0107ala je od 9. do 13. stolje\u0107a Kijevska Rus\u2019<\/strong>. Ta je velika dr\u017eava igrala zna\u010dajnu ulogu u normanskoj komunikaciji od Skandinavije do Crnoga mora. Etimologija imena Ukrajine vodi prema Ipatijevskom ljetopisu koji je vjerojatno pisan krajem 12. ili u 13. stolje\u0107u. U njemu se spominje Oukraina (\u041e\u0443\u043a\u0440\u0430\u0438\u043d\u0430) kao grani\u010dno podru\u010dje Kijevskoga vojvodstva. Kijevski Rus\u2019 nije ekvivalent dana\u0161nje ruske ili ukrajinske dr\u017eave, premda dio povjesni\u010dara zastupa tezu da je to za\u010detak Ukrajine.<\/p>\n\n\n

\n
\"Srebrnjak
Srebrnjak Vladimira Velikog, 10. st. Trobub je dio simbola dinastije Rjurikovi\u010da koji su od 862. vladali Novgorodom, a nakon 882. stolovali su osvojenim Kijevom. Rjurikovi\u010di su vladali Kijevskim Rus do mongolske najezde u 13. st. Ogranak Rjurikovi\u010da osnovao je Veliku kne\u017eevinu Moskvu (1263.).<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n

Kijevski Rus\u2019 se tijekom 12. st. sve vi\u0161e fragmetirao na manje kne\u017eevine, a Kijev su naposljetku 1240. oplja\u010dkali Tatari. Ukrajinski prostor je od 13. do 18. stolje\u0107a bio dio Velike Kne\u017eevine Litve koja je pak od 16. stolje\u0107a tvorila dr\u017eavnu zajednicu s Kraljevinom Poljskom (Poljsko-Litavska Unija). Dijelovi dana\u0161nje Ukrajine bili su pod Krimskim kanatom i Osmanskim Carstvom. Tijekom 18. i 19. st. ukrajinski prostor razdijeljen je na vi\u0161e gubernija (\u010cerniv, Kijev, Kharkov, Podolija, itd.) i dr\u017eava. Nakon ustanka Kozaka pod Bogdanom Hmeljnickim protiv poljske vlasti stvorena je autonomna Zaporo\u0161ka ili Koza\u010dka Republika (1649. \u2013 1764.). Obuhva\u0107ala je sredi\u0161nju Ukrajinu i dijelove zapadne Rusije. Hmeljnicki je u zamjenu za pomo\u0107 protiv Poljaka 1654. postao ruski vazal. Upravo se od toga razdoblja javlja sve ve\u0107a podjela na propoljsku i prorusku struju me\u0111u plemi\u0107ima, a rijeka Dnjepar predstavljala je granicu tih struja. Dugotrajno \u0161irenje Ruskoga Carstva prema zapadu preko Ukrajine dovr\u0161eno je u vrijeme Katarine Velike zauzimanjem sredi\u0161nje Ukrajine i Krima. Na prostoru od jugozapadne Rusije, od Donbasa na istoku do rijeke Dnjestar nazvano je Nova Rusija (Novorossija). To se ime ponovno aktualiziralo 2014. i 2022. godine. Ruska vladavina prostorom Ukrajine obilje\u017eena je sna\u017enom rusifikacijom.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Jedna od reformi Petra I. Velikog bila je promjena imid\u017ea vezano uz ime dr\u017eave. Rusko Carstvo bilo je poznatije pod nazivom Moskovija, a Rusi su diljem Europe bili Moskoviti. Petar se proglasio carem svih Rusa, a od 1721. g. dr\u017eavu je prozvao Ruska Imperija (\u0420\u043e\u0441\u0441\u0456\u0439\u0441\u043a\u0430\u044f \u0418\u043c\u043f\u0435\u0440\u0456\u044f \u2013 Rossiyskaya Imperiya). To je ime ostalo sve do propasti 1917. g.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Voltaire je 1731. g. u Povijesti Karla XII., kralja \u0160vedske, pojasnio politi\u010dku situaciju:<\/p>\n\n\n\n

\n

Ukrajina je oduvijek te\u017eila slobodi; ali budu\u0107i da je okru\u017eena Moskovijom, dominionima velikoga sultana i Poljskom, bila je du\u017ena izabrati za\u0161titnika, a time i gospodara, u jednoj od ove tri dr\u017eave. Ukrajinci su se isprva stavili pod za\u0161titu Poljaka, koji su se prema njima pona\u0161ali vrlo strogo. Poslije su se pokorili Rusima, koji su njima vladali despotski. Prvotno su imali privilegiju birati kneza pod imenom generala; no ubrzo im je to pravo oduzeto, a njihovog generala predlo\u017eio je moskovski dvor.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Krajem 18. i tijekom 19. stolje\u0107a, u vrijeme o\u017eivotvorenja ideja o nacionalnim dr\u017eavama, ideja narodnih preporoda zahvatila je Habsbur\u0161ku Monarhiju, Rusko i Osmansko Carstvo. Rutenski sabor u Lavovu je 1848. godine zatra\u017eio: ujedinjenje ukrajinskih zemalja u Galiciji, Bukovini i Podkarpatju te ukrajinski jezik u \u0161kolama i dr\u017eavnim ustanovama. Usvojio je i plavo-\u017eutu zastavu. Vidljive su sli\u010dnosti s doga\u0111ajima na na\u0161im prostorima.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Prvoga svjetskog rata Ukrajinci su proglasili vi\u0161e neovisnih ukrajinskih dr\u017eava koje su ratovale protiv Poljske, ruske caristi\u010dke Bijele i bolj\u0161evi\u010dke Crvene armije. Ukrajina je svoj zapadni dio izgubila zbog Poljske, na jednome je dijelu osnovana Moldavija, Bukovina je pripala Rumunjskoj, a Karpatska Rutenija \u010cehoslova\u010dkoj. Ostatak je kao Ukrajinska Sovjetska Socijalisti\u010dka Republika sudjelovala u osnivanju SSSR-a. Bolj\u0161evi\u010dke vlasti su nacionalizacijom i tragi\u010dnom nasilnom kolektivizacijom nanosile veliku \u0161tetu selja\u0161tvu kako bi financirale razvoj industrije. Oduzimanje gotovo svega prihoda na prostoru \u017eitnice (od Ukrajine do zapadnoga Sibira) dovelo je 1932. i 1933. g. do velike gladi. Broj mrtvih procjenjuje se na do 10 milijuna, a dio povjesni\u010dara to razdoblje naziva holodomor (gladomor). Konsezus oko toga doga\u0111aja ne postoji, ali ukrajinski i Rusiji manje skloni povjesni\u010dari taj doga\u0111aj nazivaju ukrajinskim genocidom. Tuma\u010de ga kao Staljinovu osvetu Ukrajincima zbog sudjelovanja dijela Ukrajinaca u gra\u0111anskome ratu nakon bolj\u0161evi\u010dkih revolucija. Nakon Drugoga svjetskog rata, od 1945. do 1991., Ukrajina je dio SSSR-a kao Ukrajinska Sovjetska Socijalisti\u010dka Republika. Po \u017eelji Hru\u0161\u010dova Ukrajini je 1954. g. priklju\u010den Krim s izuzetkom Sevastopolja koji je ostao zatvoren grad zbog Crnomorske flote.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Detalj spomenika Holodomoru u Kijevu.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Stepan Bandera <\/strong>(r. 1909.) odrastao je u Isto\u010dnoj Galiciji koja je 1919. pripala Poljskoj. Tijekom studija priklju\u010dio se Organizaciji Ukrajinskih Nacionalista (OUN). OUN se od 1929. zalagao za ukrajinsku nezavisnost i vra\u0107anje svih otu\u0111enih krajeva. Poljska, \u010cehoslova\u010dka, Rumunjska i SSSR jasno su ozna\u010deni kao neprijatelji. Od 1934. g. Bandera je slu\u017eio do\u017eivotnu kaznu u Poljskoj zbog sudjelovanja u atentatu na poljskoga ministra unutarnjih poslova. Nakon njema\u010dke okupacije ukrajinskoga prostora u Lavovu je 30. lipnja 1941. proglasio kvislin\u0161ku ukrajinsku dr\u017eavu. Pozdravio je Hitlerovo vodstvo u stvaranju novoga svjetskog poretka koji \u0107e Ukrajincima pomo\u0107i u osloba\u0111anju od vlasti Moskovita. Njema\u010dke su vojne vlasti do kraja rata direktno upravljale ukrajinskim podru\u010djem, a Banderinu ideju ne samo da nisu prihvatili, ve\u0107 su ga i zatvorili u logor Sachsenhausen. OUN se podijelio na umjereni OUN-M i radikalni OUN-B. Pripadnici OUN-B ili banderisti organizirali su etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Isto\u010dne Galicije u kojemu su pobili oko 100 000 Poljaka. Banderisti su sudjelovali i u progonu komunista i \u017didova. Krajem 1944. nacisti su pustili Banderu i dogovorili suradnju za borbu protiv Sovjeta iza njihovih linija. Nakon rata \u017eivio je u Zapadnoj Njema\u010dkoj i sudjelovao u radu ve\u0107ega broja antikomunisti\u010dkih organizacija uz mogu\u0107u suradnju s britanskim MI6 i ameri\u010dkom CIA. Bandera je ubijen 1959. u M\u00fcnchenu po nalogu KGB-a. Bandera je kontroverzna li\u010dnost za suvremeno ukrajinsko dru\u0161tvo. Dio Ukrajinaca, posebno u zapadnome dijelu oko Lavova, smatra ga pozitivnom li\u010dno\u0161\u0107u zbog borbe protiv komunista i Sovjeta, \u0161to je prili\u010dno tipi\u010dni sentiment za postsocijalisti\u010dka dru\u0161tva. Upravo u Lavovu mu je 2007. g. podignut velik spomenik. Uz dvadesetak spomenika njegovo ime nosi i tridesetak ulica diljem Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Usklik Slava Ukrajini<\/em> poznat je me\u0111u ukrajinskim nacionalistima ve\u0107 od 19. st., a popularnost je stekao u poku\u0161ajima uspostave samostalnosti od 1917. do 1921. g. Ponovno su ga u prvi plan gurnuli Banderini prista\u0161e tijekom Drugoga svjetskog rata. U sovjetsko vrijeme bio je zabranjen i ponovno je vra\u0107en u javni prostor u devedesetim godinama 20. st. Tijekom prosvjeda na trgu Maidan 2013. g. po\u010deo se koristiti kao pozdrav na koji se odgovaralo s Herojem slava<\/em>. U ratu koji je uslijedio ve\u0107 naredne godine postao je simbolom otpora. Ukrajinska vojska koristi ga kao slu\u017ebeni pozdrav od 2018. g.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Zastava OUN-B usvojena u travnju 1941. g.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Rusija kao svjetski policajac<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Po idealnoj definiciji suverenosti dr\u017eava samostalno bira svoj put, tj. odre\u0111uje svoje geostrate\u0161ke interese. Ipak, lako je identificirati da kroz povijest geostrate\u0161ki interesi manjih ili slabijih dr\u017eava ovise o interesima velikih. Dr\u017eave, samostalno ili u savezima, interveniraju prema i u ciljanim dr\u017eavama kako bi preoblikovale njihovu politiku ili sru\u0161ile re\u017eim. Koreja, Vijetnam, Libija, Afganistan, Sirija i drugi primjeri ukazuju da intervencija nema u\u010dinka ako se ne mo\u017ee ponuditi kvalitetno alternativno rje\u0161enje nakon promjene vlasti. \u010cesto se SAD i saveznici adresiraju kao svjetski policajci koji bombama reguliraju politiku u svojim sferama interesa. Rusija je tu \u010desto izostavljena ili ju se ne percipira u toj ulozi. Zato vrijedi navesti barem one ruske ratove i intervencije nakon odbacivanja socijalizma: gra\u0111anski rat u Gruziji (1991. \u2013 1993.), rat za Transnistriju (Pridnjestrovlje) (1992.), Sjeverna Osetija-Alanija (1992.), dva rusko-\u010de\u010denska rata (1994. \u2013 1996. i 1999. \u2013 2009.), intervencija u Tad\u017eikistanu (uz UN, 1992. \u2013 1997.), intervencija u Dagestanu (1999.), rusko-gruzijski rat (2008.), pobuna na Sjevernom Kavkazu (2009. \u2013 2017.), rat protiv Ukrajine (2014. \u2013), intervencija u Siriji (2015. \u2013) i sudjelovanje u gra\u0111anskome ratu u Centralnoj Afri\u010dkoj Republici (2018. \u2013).<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
SSSR je iz Drugoga svjetskog rata iza\u0161ao kao pobjednik. Uz velike ljudske \u017ertve imali su znatnu ulogu u borbi protiv nacizma. Vrijedi se prisjetiti da su od 1939. do 1941. Sovjeti bili agresori u ratu te da su sirovinama pomagali njema\u010dki osvaja\u010dki aparat. Pobjeda u ratu redovito se pompozno obilje\u017eava u Moskvi svakoga 9. svibnja.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Ukrajina je nakon raspada SSSR-a iznenadno postala nuklearna vesila \u2013 tad po snazi tre\u0107a na svijetu. Naime, na njezinome je teritoriju ostalo 2000 \u2013 3000 nuklearnih bojevnih glava biv\u0161ega SSSR-a. Budimpe\u0161tanskim memorandumom 1994. g. Ukrajina se odrekla nuklearnoga oru\u017eja u korist Rusije. Rusija je zauzvrat dala garancije: po\u0161tivanje suvereniteta i granica Ukrajine te suzdr\u017eavanje od prijetnji, kori\u0161tenja sile ili ekonomskih pritisaka na Ukrajinu. Supotpisnice memorandum bile su Velika Britanija i SAD.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Vojska ruskih dr\u017eava u posljednjih sto godina kolokvijalno se naziva Crvena armija, premda je to ime bilo slu\u017ebeno od 1918. do 1946. g. kao Radni\u010dka i selja\u010dka Crvena armija. Dana\u0161nja ruska vojska naslanja se i ponosi tradicijom Crvene armije koja je izvojevala pobjedu u Velikom domovinskom ratu 1945. g. Uz zaborav da je nastala u gra\u0111anskome ratu i da je Drugi svjetski rat zapo\u010dela osvajanjem svojih susjeda Oru\u017eane snage SSSR-a postale su ne samo kontinentalna ve\u0107 i svjetska vojna sila. Ta je sila pod paskom dr\u017eala Isto\u010dni blok, a vojno je intervenirala 1956. u Ma\u0111arskoj i 1968. u \u010cehoslova\u010dkoj. Krvavo gu\u0161enje pra\u0161koga prolje\u0107a bila je intervencija Var\u0161avskoga pakta unutar dr\u017eave \u010dlanice. Nisu sudjelovale jedino Albanija i Rumunjska. Posljednje desetlje\u0107e postojanja SSSR-a obilje\u017eeno je ratom u Afganistanu. Popu\u0161tanje cenzure u vrijeme glasnosti otkrilo je sustavno fizi\u010dko zlostavljanje i silovanje ro\u010dnika od strane \u010dasnika, veliko zata\u0161kavanje pogibija vojnika i \u010dinjenicu da su u vojsci zaglavili samo siroma\u0161ni slojevi dru\u0161tva. Afganistanski veterani smjeli su samo govoriti o pobjedama, skrivati zlo\u010dine, a roditelji poginulih nisu ni na pogrebne spomenike smjeli napisati da je njihov sin poginuo u Afganistanu. Zanimljiva su sje\u0107anja sovjetskih veterana iz \u010cehoslova\u010dke i Afganistana koji redom govore da su o\u010dekivali da \u0107e biti do\u010dekani kao osloboditelji i da \u0107e operaciju brzo zavr\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n

Ukrajinska politika u 21. stolje\u0107u<\/h2>\n\n\n\n

Ukrajinci su od 1991. g. isticali \u017eelju za povezivanjem s europskim integracijama. Uz rusku ili ameri\u010dku podr\u0161ku jezi\u010dac na vagi povremeno se pomicao u jednu ili drugu stranu. Na izborima 2004. g. Viktor Janukovi\u010d je uz Putinovu potporu i izbornu prijevaru postao premijerom. U demonstracijama koje su izbile u naran\u010dastoj revoluciji na vlast dolaze predsjednik Viktor Ju\u0161\u010denko i premijerka Julija Timo\u0161enko. Oboje uz podr\u0161ku ameri\u010dkoga predsjednika Busha vode proeuropsku politiku. Bush je 2008. godine poku\u0161ao preko reda u NATO ubaciti Ukrajinu i Gruziju, ali su se tome usprotivili Nijemci i Francuzi. Zbog lo\u0161e politike i velike korupcije do nogu su pora\u017eeni na izborima 2010. g. kad pobje\u0111uje Janukovi\u010d. Janukovi\u010d je u svojem programu isticao nastavak europskoga puta Ukrajine, no iznenada je krajem 2013. g. odustao od potpisivanja Sporazuma o pribli\u017eavanju EU-u i pridru\u017euje se Euroazijskoj ekonomskoj uniji. Tijekom tromjese\u010dnih demonstracija na trgu Maidan Janukovi\u010d uvodi brutalnu autokratsku vlast i naposljetku bje\u017ei u Rusiju. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
U Ukrajini je prema popisu iz 2001. godine \u017eivjelo oko 77,8 % Ukrajinaca, 17,3 % Rusa i desetak nacionalnih manjina. Na pitanje o prvome jeziku 67,5 % gra\u0111ana izjasnilo se da im je ukrajinski prvi jezik, a 29,6 % da im je ruski jezik prvi. U vrijeme SSSR-a svi su u\u010dili ruski jezik. Premda je bilo politi\u010dkih vrludanja, u Ukrajini je trenutno na snazi zakon da se u oblastima i gradovima u kojima ima vi\u0161e od 10 % stanovnika odre\u0111ene manjine njihov jezik mo\u017ee koristiti kao slu\u017ebeni lokalni jezik. Karta prikazuje podru\u010dja s prevla\u0161\u0107u ruskoga jezika ozna\u010deno crvenom bojom.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Od studenoga 2013. do velja\u010de 2014. u protuvladinim demonstracijama poginulo je stotinjak osoba.
Premda na istoku Ukrajine ni tre\u0107ina stanovnika nije podr\u017eavala ideje odvajanja od Ukrajine, Rusija je politi\u010dki, financijski i vojno u prvi plan gurnula separatiste. Vojnici Crnomorske flote iznenada su u o\u017eujku 2014. zauzeli cijeli Krim i nakon namje\u0161tenoga referenduma progla\u0161ena je Republika Krim. U isto vrijeme u regijama Donjeck i Luhansk proruski separatisti pokre\u0107u rat protiv ukrajinskih vlasti. Rusija je prvo skriveno financirala i naoru\u017eavala separatiste, a uskoro je i otvoreno slala te\u0161ko naoru\u017eanje i tenkove. U tome sukobu od 2014. do 2022. godine poginulo je izme\u0111u 13 000 i 14 000 ljudi od \u010dega je prema procjenama UN-a oko 3350 civila. Prema izvje\u0161tajima visokoga povjerenika za ljudska prava pri UN-u nema potvrda o ukrajinskome poku\u0161aju genocida \u0161to potencira ruska propaganda. Rat se poku\u0161ao zaustaviti potpisivanjem sporazuma u Minsku 2015. Godine, no nijedna strana nije radila na njegovu o\u017eivotvorenju. Ukrajina bi separatisti\u010dkim pokrajinama trebala priznati autonomiju, a separatisti\u010dke vlasti prihvatiti da ostaju dio Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

Gdje je 2014. bila me\u0111unarodna zajednica?<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

Izgleda da su doga\u0111aji u Ukrajini 2014. godine pro\u0161li ispod radara visoke me\u0111unarodne politike. SAD, Velika Britanija i saveznici oporavljali su se od desetlje\u0107a rata protiv terorizma. Nakon intervencije u Iraku u toj je dr\u017eavi bijesnio krvavi gra\u0111anski rat. Gra\u0111anski rat u Siriji, koji je po\u010deo 2011., osna\u017eio je radikalne islamiste koji su u lipnju 2014. i slu\u017ebeno proglasili Islamsku Dr\u017eavu Iraka i Levanta. Brutalnost Daesha (ISIS) dominirala je svjetskim vijestima i gurnula jo\u0161 jednu intervenciju koja je uklju\u010divala SAD, Francusku, Jordan, Tursku, Kanadu i Australiju. Afganistan je bio nerije\u0161eni problem koji je umjesto smirivanja zahtijevao sve vi\u0161e vojnika na terenu. Eurozona je gospodarski ve\u0107 nekoliko godina bila u depresiji. Kinezi su u isto vrijeme nastojali obuzdati prodemokratske prosvjede u Hong Kongu. Javnost klju\u010dnih me\u0111unarodnih igra\u010da imala je pune ruke posla i ograni\u010den sukob u Ukrajini nije dobio ve\u0107u pozornost.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Ve\u0107 od 1991. Ukrajina je postepeno provodila dekomunizaciju. Zakonima iz 2015. nalo\u017eeno je uklanjanje naziva i spomenika vezanih uz komunizam (osim spomenika poveznih s Drugim svjetskim ratom). To je dovelo do uklanjanja oko 2500 spomenika, promjenu imena blizu 1000 naselja i preko 51 000 ulica. Iste godine zabranjene su komunisti\u010dke politi\u010dke stranke.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Trodnevna specijalna operacija ili totalni rat<\/h2>\n\n\n\n

Vojska Ruske Federacije je 24. velja\u010de po naredbi predsjednika Putina zapo\u010dela specijalnu operaciju u Ukrajini. Putin je u svojemu govoru istaknuo da \u017eeli za\u0161tititi narod koji je osam godina izlo\u017een genocidu. Tomu je prethodilo rusko priznanje Narodne Republike Luhansk i Narodne Republike Donjeck. Putin je istaknuo da \u017eeli denacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine te priznanje neovisnosti separatisti\u010dkih republika.<\/p>\n\n\n\n

Doga\u0111aji na boji\u0161tu otkrili su da je ruska specijalna operacija zapravo totalni rat protiv Ukrajine. Svjetska supersila, koja svakoga 9. svibnja demonstrira svoju mo\u0107 vojnom paradom obilje\u017eavaju\u0107i Dan pobjede nad fa\u0161izmom, razotkrila je svoje nedostatke. Vojska Ruske Federacije ima velike organizacijske, tehni\u010dke i ljudske nedostatke te ostavlja za raspravu kako su zapravo utro\u0161ena sredstva za modernizaciju od 2008. do 2012. godine. S druge strane, nemo\u0107na Ukrajina iz sukoba 2014. pokazuje da je znatno oja\u010dala i da nastoji zadr\u017eati suverenost pod svaku cijenu.<\/p>\n\n\n\n

Upravo je suverenost bitna stavka rata jer je Putin zaprijetio da bi Ukrajinci mogli izgubiti svoju dr\u017eavnost. Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, na dr\u017eavnoj je televiziji 11. travnja 2022. istaknuo: Na\u0161a specijalna vojna operacija osmi\u0161ljena je da stane na kraj bezobzirnom \u0161irenju i nepromi\u0161ljenom putu prema potpunoj dominaciji Sjedinjenih Dr\u017eava i ostatka zapadnih zemalja koje su pod njima u me\u0111unarodnoj areni. U izjavi 19. travnja istaknuo je kao ciljeve oslobo\u0111enje Luhanska i Donjecka. U isto vrijeme u oblastima Kherson i Zapori\u017eje okupacijske snage postavljaju proruske na\u010delnike i gradona\u010delnike u o\u010ditoj pripremi ponavljanja scenarija odvajanja od Ukrajine. Ti su ciljevi izgleda reducirana verzija potpune okupacije koja se planirala ostvariti u svega tri dana. Veliki ljudski i materijalni gubitci ruske vojske i separatisti\u010dkih milicija natjerali su Putina na promjenu planova. Progla\u0161eno strate\u0161ko povla\u010denje otkriva da su na okupiranim prostorima po\u010dinjeni brojni ratni zlo\u010dini koji se od ukrajinskih i nekih drugih politi\u010dara nazivaju i genocidom.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Me\u0111u brojnim fotografijama ubijenih u Bu\u010di kozmeti\u010darka Anastasiia Subacheva prepoznala je svoj rad. Identificirana \u017ertva bila je Iryna Filkina (52). Iryna je uljep\u0161ala nokte za koncert koji je planirala posjetiti i pohvalila se novim izgledom na Instagramu. Putin je 64. motoriziranoj pje\u0161adijskoj brigadi, optu\u017eenoj za masakr oko 300 civila u Bu\u010di, 18. travnja dodijelio po\u010dasnu titulu za herojstvo.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n
\"\"
Istra\u017eiva\u010di Radija Slobodna Europa otkrili su identitet Romana Bykovskyja, ruskoga vojnika koji je supruzi u razgovoru mobitelom spomenuo silovanje ukrajinskih \u017eena. Supruga Olga mu je odgovorila da dopu\u0161ta silovanje, ali neka nosi za\u0161titu. Nakon \u0161to su doznali njihove brojeve mobitela, novinari su ih nazvali i dobili potvrdu za glasove koji su identi\u010dni na obje snimke. Organizacija Human Rights Watch je 3. travnja 2022. g. objavila izvje\u0161taj sa svjedocima 10 silovanja koja su ruski vojnici po\u010dinili u Ukrajini. Bykovsky je navodno zarobljen u Ukrajini 26. travnja.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Potvrdu plja\u010dke koju provode ruski vojnici potvr\u0111uje analiza po\u0161iljaka poslanih iz poslovnice bjeloruske dostavlja\u010dke slu\u017ebe CDEK express u gradu Mozira. Analizama snimaka sigurnosne kamere identificirana su 69 vojnika koji su ku\u0107ama slali po\u0161iljke te\u017eine od 3 do 440 kilograma. Plijen koji su slali ku\u0107ama sadr\u017eavao je nakit, parfeme, mobitele, tablete, laptope, klima ure\u0111aje, televizore, elektri\u010dne skutere i dr. Najve\u0107u po\u0161iljku poslao je Yevgeny Kovalenko prema podru\u010dju Altai, gotovo 5000 kilometara od Kijevske oblasti u kojoj je ratovao. U objavljenoj bazi podataka navedena su imena po\u0161iljatelja, brojevi po\u0161iljke i adrese na koje su dostavljene.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"Mykhailo<\/figure>
\n

Pro\u010ditajte svjedo\u010danstvo kirurga Mykhaila Pasichnya iz mariupoljske bolnice.<\/a><\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Scenariji budu\u0107nosti po zavr\u0161etka agresije na Ukrajinu<\/h2>\n\n\n\n

Krajem travnja, u trenutku dovr\u0161enja ovoga \u010dlanka, rat je bez vidljivoga kraja. Slu\u017ee\u0107i se metodama futuristi\u010dkih studija mo\u017eemo poku\u0161ati kreirati nekoliko scenarija budu\u0107nosti i mogu\u0107e posljedice rata. Kao i u drugim ratovima izvjesni su ljudski, materijalni i nematerijalni gubitci. Rusko-ukrajinski rat utje\u010de na politiku, ekonomiju, dru\u0161tvo i ekologiju. Posljedice mogu biti kratko i dugoro\u010dne te izra\u017eene na u\u017eemu ili \u0161iremu podru\u010dju (lokalno, regionalno ili globalno). Posljedice su uglavnom negativne, ali ima i pozitivnih.<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dke posljedice<\/strong> ve\u0107 su vidljive za Ukrajinu, Rusiju, regiju i globalno. Popularnost Zelenskog trenutno je velika, a u budu\u0107nosti \u0107e mu biti iznimno izazovno opravdati idealisti\u010dke liderske vrijednosti kako bi popravio ukrajinsku demokraciju. Koriste\u0107i izgovor denacifikacije Putin \u0107e zapravo oja\u010dati neonacisti\u010dke ekstremiste. Putin zapravo ve\u0107 ima kontinuitet podupiranja pojedinaca i organizacija koje podrivaju demokraciju u vi\u0161e europskih dr\u017eava i globalno. Prisjetimo se samo igara oko Trumpa ili podr\u0161ke francuskoj predsjedni\u010dkoj kandidatkinji Marine Le Pen. Rusija je zbog sankcija sve vi\u0161e izolirana, no vrijedi imati na umu da sankcije provode samo zapadne dr\u017eave i njihov uzak krug partnera. Generalna skup\u0161tina Ujedinjenih naroda jo\u0161 vi\u0161e postaje debatni klub bez stvarnih efekata, a Vije\u0107e sigurnosti sa stalnom \u010dlanicom koja vodi rat nema nikakve svrhe. Rat je barem privremeno probudio NATO, odnosno s dnevnoga reda maknuo pitanje potrebe takve organizacije. Dr\u017eave \u010dlanice instantno su reagirale pove\u0107anjem bud\u017eeta za obranu \u0161to s jedne strane poti\u010de vojnu industriju, ali oduzima sredstva socijali, zdravstvu, obrazovanju i drugim sektorima. Njema\u010dka se probudila iz hibernacije i izgleda da \u0107e nakon desetlje\u0107a stagnacije krenuti u veliku modernizaciju vojske. Brojni komentatori slabe njema\u010dke reakcije glede slanja naoru\u017eanja zapravo zanemaruju \u010dinjenicu da je njema\u010dka vojska u vrijeme kancelarke Merkel svedena samo na lju\u0161turu. Po\u010detkom 2022. istra\u017eivanje Eurobarometra pokazalo je da 77 % ispitanika podr\u017eava zajedni\u010dku obrambenu i sigurnosnu politiku \u0161to \u0107e uz rat na granicama samo porasti.<\/p>\n\n\n\n

Ekonomija <\/strong>Ukrajine ba\u010dena je na koljena, a ruski napadi svakodnevno uni\u0161tavaju infrastruktru. S Rusijom pod sankcijama sve je izglednije da \u0107e proizvodnja \u017eitarica za svijet pretrpjeti znatan \u0161ok. To \u0107e direktno utjecati na prehranu globalno, a trenutno ve\u0107 oko 10 % svjetske populacije gladuje. Gubitak radne snage u Ukrajini i Rusiji te indirektno od umrlih od gladi dugoro\u010dno \u0107e pove\u0107ati izglede za gospodarsku krizu. Premda je Europa privremeno u ukrajinskim izbjeglicama dobila ne\u0161to radne snage, to ne\u0107e zadovoljiti tr\u017ei\u0161te radne snage. U isto vrijeme briga o izbjeglicama nanosi stalan tro\u0161ak \u010dlanicama EU-a na zadovoljstvo Putina. Europska ovisnost o ruskim energentima zapravo svakodnevno financira ruski ratni stroj i brojni ekonimisti tvrde da sankcije nemaju utjecaj na Rusiju. Osim \u0161to \u0107e siroma\u0161ne Ruse dovesti u jo\u0161 dublje probleme. Jednom kad rat zavr\u0161i Ukrajina \u0107e postati veliko gradili\u0161te i vjerojatno \u0107e se obnoviti uz me\u0111unarodnu pomo\u0107. Pitanje je koliko \u0107e potrajti sankcije nad Rusijom jer nisu ni u \u010dijemu interesu, ali je vjerojatno da \u0107e dugoro\u010dne posljedice sna\u017eno udariti Rusiju. Ruski izvoz u najve\u0107oj je mjeri bio u energetskome sektoru i u sirovinama, a dr\u017eave koje su bile njihov kupac okrenule su se deversifikaciji. Priliku \u0107e dobiti proizvo\u0111a\u010di na drugim kontinentima \u0161to mo\u017ee biti poticaj za njihova gospodarstva.<\/p>\n\n\n\n

Rusko dru\u0161tvo <\/strong>kontinuirano \u017eivi u re\u017eimu mi smo sami protiv svih i sve mo\u017eemo odr\u017eati tako da sankcije ne\u0107e imati ve\u0107i mobilizacijski efekt protiv re\u017eima. Premda tijekom rata nijedna strana, a vjerojatno ni kasnije, nije iskrena oko vlastitih gubitaka, izvjesno je da ve\u0107 govorimo o desetcima tisu\u0107a mrtvih i ranjenih na obje strane. Broj izbjeglica koji su napustili svoje domove je oko 10 milijuna od \u010dega je oko 45 % napustilo Ukrajinu (oko 18 000 je u Hrvatskoj). O\u010dito pitanje koje se postavlja razli\u010dit je odnos dr\u017eava i Europske unije prema izbjeglicama s razli\u010ditih podru\u010dja. Dok su Ukrajincima vrata \u0161irom otvorena, Sirijci, Afganistanci, Ira\u010dani i drugi te\u0161ko mogu u\u0107i u europsku tvr\u0111avu. Kad govorimo o demografskim gubitcima, Rusija je ve\u0107 i prije rata imala velik problem sa staro\u0161\u0107u stanovni\u0161tva, a rat \u0107e jo\u0161 vi\u0161e smanjiti broj mu\u0161karaca koji bi mogli osnovati obitelj i aktivno sudjelovati u dru\u0161tvu. Istra\u017eivanja pokazuju nesrazmjer u geografskoj raspodjeli podrijetla vojnika. Najvi\u0161e vojnika dolazi iz udaljenih i siroma\u0161nih podru\u010dja Ruske Federacije. Ta su podru\u010dja slabo naseljena i ljudski gubitci dugoro\u010dno \u0107e samo na\u0161tetiti toj statistici. U ratno vrijeme gra\u0111anska i ljudska prava \u010desto su ograni\u010dena. Snaga demokratske dr\u017eave o\u010dituje se u po\u0161tivanju prava manjina, a Rusija je i prije rata naginjala totalitarizmu. Novim zakonima to se jo\u0161 pogor\u0161alo. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Instrumentalizacija obrazovnoga sustava je o\u010dita, a vijesti i snimke iz \u0161kola pokazuju da se u\u017eurbano gradi kult ratnih heroja. Najave su i kako \u0107e se u Rusiji povijest u\u010diti od prvoga razreda osnovne \u0161kole kako bi se djecu pou\u010dilo svoj istini o ruskome narodu i neprijateljima. Primjer dijametralno suprotnih razlika je LGBTQ+ zajednica. Dok se ona u Rusiji u suradnji vlasti i Crkve brutalno proganja, u Ukrajini pripadnici zajednice i u ratu podi\u017eu vlastitu vidljivost u dru\u0161tvu. Istaknuti queer umjetnici pridru\u017eili su se ukrajinskim oru\u017eanim snagama i aktivno sudjeluju u obrani. Sve je vi\u0161e izvje\u0161taja o brojnim ratnim zlo\u010dinima koje su po\u010dinile ruske snage. Istrage ve\u0107 traju i slijedi dugotrajan proces u kojemu \u0107e Ukrajina uz izglednu pomo\u0107 me\u0111unarodne zajednice poku\u0161ati osuditi po\u010dinitelje silovanja, ubojstava djece, staraca i drugih civila.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Iz Rusije unato\u010d blokadi dopire sve vi\u0161e fotografija i snimki kako se u \u0161kolama aktivno vr\u0161i propaganda vezana uz aktualnu specijalnu operaciju. U\u010denici se fotografiraju namje\u0161teni u obliku slova Z, izra\u0111uju plakate i prezentacije o ruskim herojima.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Utjecaj je na ekologiju globalan i nezanemariv. Direktne posljedice su gubitci \u017eivotinjskoga i biljnoga svijeta. Poreme\u0107ena su ili uni\u0161tena stani\u0161ta za brojne vrste, a \u017eivotinje prisiljene na migraciju. \u0160ume se uni\u0161tavaju kako bi se neprijatelja prisililo na uzmak ili se drvna masa koristi za grijanje ili industriju. Neki su ruski politi\u010dari i najavili takvu mogu\u0107nost eksploatacije. Same ratne aktivnosti zaga\u0111uju zrak, tlo i vode. Pitanje je koliko je po\u017ear u \u010dernobilskoj zoni isklju\u010denja podigao radioaktivne pra\u0161ine i kuda putuje. Kemikalije iz municije tako\u0111er ne\u0107e utjecati samo na podru\u010dje Ukrajine, ve\u0107 \u0107e zrakom i vodama utjecati na \u0161ire podru\u010dje. Od malobrojinih pozitivnih benefita dugoro\u010dno bi mogla profitirati zelena energija. Energetska ovisnost o Rusiji nagnat \u0107e brojne dr\u017eave u ve\u0107a investiranja u energiju vjetra, plime i oseke, bioelektrana i sli\u010dne izvore. Dio dr\u017eava investirat \u0107e i u nuklearnu energiju koja je trenutno najisplativiji dio sustava. Bit \u0107e zanimljivo vidjeti najave dr\u017eava poput Njema\u010dke koje najavljuju da \u0107e ve\u0107 do kraja ove godine postati energatski samodostatni i zeleniji.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Ukrajinska po\u0161ta je 12. travnja 2022. u opticaj pustila po\u0161tansku marku koja simboli\u010dki prikazuje odgovor ukrajinskoga vojnika ruskomu brodu koji ih poziva na predaju. Igrom slu\u010daja samo dva dana kasnije potvr\u0111eno je da je Moskva, najsna\u017eniji brod ruske crnomorske flote, potonuo u Crnome moru. Mogu\u0107i uzroci su ljudska gre\u0161ka na samome brodu koja je dovela do eksplozije, ukrajinski pogodci protubrodskim projektilima ili nalet na neku od mina koju je ruska mornarica posijala po Crnome moru kako bi pomorski blokirala Ukrajinu.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\"\"<\/figure>
\n

Pro\u0161irenu i multimedijsku verziju u obliku online <\/em>te\u010daja potra\u017eite na ovoj poveznici.<\/a> Polaznici te\u010daja po zavr\u0161etku automatski primaju potvrdu o usavr\u0161avanju.<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

CITIRANJE: Hajdarovi\u0107, M. (2022). Suvremena Ukrajina. Pou\u010davanje povijesti, I(1), 30\u201342.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rat u Ukrajini, zapo\u010det 24. velja\u010de 2022., razotkrio je krhkost europskog mira i ponovno istaknuo geopoliti\u010dke sukobe na svjetskoj razini. Premda je Ukrajina kroz povijest bila klju\u010dno podru\u010dje u sukobima […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9166,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":false,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false},"version":2}},"categories":[32],"tags":[57,31,854],"class_list":["post-9123","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-casopis-poucavanje-povijesti","tag-broj-1","tag-poucavanje-povijesti","tag-stepan-bandera"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9123","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9123"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9123\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13159,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9123\/revisions\/13159"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9166"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9123"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9123"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9123"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}