![\"Clionaut](\"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/clionaut_preporuke-za-gimnazije-1024x130.jpg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\nReklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
U svom govoru King je podijelio svoju viziju budu\u0107nosti u kojoj \u0107e se ljude suditi po njihovom karakteru, a ne po boji ko\u017ee. Govorio je o svom snu da \u0107e se jednog dana djeca svih rasa uhvatiti za ruke i \u017eivjeti zajedno u skladu. Njegove su rije\u010di istaknule surovu stvarnost rasne nejednakosti, ali su tako\u0111er potaknule nadu u bolju budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n
\nSretan sam \u0161to vam se danas mogu pridru\u017eiti u ne\u010demu \u0161to \u0107e u\u0107i u povijest kao najve\u0107a demonstracija za slobodu u povijesti na\u0161e nacije.<\/p>\n\n\n\n
Prije pet desetak godina veliki Amerikanac, u \u010dijoj simboli\u010dnoj sjeni danas stojimo, potpisao je Proklamaciju o emancipaciji. Ovaj va\u017ean dekret do\u0161ao je kao veliki svjetionik nade milijunima robova, koji su spaljeni u plamenu tinjaju\u0107e nepravde. Do\u0161lo je kao radosno svitanje da zavr\u0161i dugu no\u0107 njihova zato\u010deni\u0161tva. Ali stotinu godina kasnije, obojena Amerika jo\u0161 uvijek nije slobodna. Stotinu godina kasnije, \u017eivot obojenog Amerikanca jo\u0161 uvijek je na\u017ealost osaka\u0107en okovom segregacije i lancima diskriminacije.<\/p>\n\n\n\n
Stotinu godina kasnije, obojeni Amerikanac \u017eivi na usamljenom otoku siroma\u0161tva usred golemog oceana materijalnog blagostanja. Stotinu godina kasnije, obojeni Amerikanac jo\u0161 uvijek \u010dami u kutovima ameri\u010dkog dru\u0161tva i nalazi se kao izgnanik u vlastitoj zemlji. Stoga smo danas do\u0161li ovdje dramatizirati sramotno stanje.<\/p>\n\n\n\n
Na neki na\u010din, do\u0161li smo u glavni grad na\u0161e nacije unov\u010diti \u010dek. Kad su arhitekti na\u0161e velike republike ispisali veli\u010danstvene rije\u010di Ustava i Deklaracije neovisnosti, potpisivali su zadu\u017enicu koju je svaki Amerikanac trebao nasljediti.<\/p>\n\n\n\n
Ova je poruka bila obe\u0107anje da \u0107e svim ljudima, da, crncima kao i bijelcima, biti zajam\u010dena neotu\u0111iva prava na \u017eivotnu slobodu i potragu za sre\u0107om.<\/p>\n\n\n\n
Danas je o\u010dito da Amerika nije platila ovu zadu\u017enicu \u0161to se ti\u010de njezinih obojenih gra\u0111ana. Umjesto da po\u0161tuje ovu svetu obvezu, Amerika je svojim obojenim ljudima dala lo\u0161 \u010dek, \u010dek koji se vratio s oznakom “nedovoljno sredstava”.<\/p>\n\n\n\n
Ali odbijamo vjerovati da je banka pravde bankrotirala. Odbijamo vjerovati da u velikim trezorima mogu\u0107nosti ove nacije nema dovoljno sredstava. Dakle, do\u0161li smo unov\u010diti ovaj \u010dek, \u010dek koji \u0107e nam na zahtjev dati bogatstvo slobode i sigurnosti pravde.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er smo do\u0161li na njegovo sveto mjesto kako bismo podsjetili Ameriku na \u017eestoku hitnost Sada\u0161njeg trenutka. Ovo nije vrijeme za luksuz opu\u0161tanja ili uzimanje lijeka za smirenje postupnosti.<\/p>\n\n\n\n
Sada je vrijeme da se obe\u0107anje demokracije ostvari.<\/p>\n\n\n\n
Sada je vrijeme da se iz mra\u010dne i puste doline segregacije uzdignete na osun\u010danu stazu rasne pravde.<\/p>\n\n\n\n
Sada je vrijeme da podignemo na\u0161u naciju iz \u017eivog pijeska rasne nepravde na \u010dvrstu stijenu bratstva.<\/p>\n\n\n\n
Sada je vrijeme da pravda postane stvarnost za svu Bo\u017eju djecu.<\/p>\n\n\n\n
Bio bih fatalan za naciju ako bih previdio hitnost trenutka i podcijenio odlu\u010dnost svojih obojenih gra\u0111ana. Ovo sparno ljeto legitimnog nezadovoljstva obojenih ne\u0107e pro\u0107i sve dok ne nastupi okrepljuju\u0107a jesen slobode i jednakosti. Tisu\u0107u devetsto \u0161ezdeset tre\u0107a nije kraj nego po\u010detak. Oni koji se nadaju da su se obojeni Amerikanci trebali ispuhati i da \u0107e sada biti zadovoljni do\u017eivjet \u0107e grubo bu\u0111enje ako se nacija vrati uobi\u010dajenom poslu.<\/p>\n\n\n\n
U Americi ne\u0107e biti ni odmora ni spokoja sve dok obojeni gra\u0111anin ne dobije svoja dr\u017eavljanska prava. Vihori pobune \u0107e i dalje potresati temelje na\u0161e nacije sve dok ne nastupi svijetli dan pravde.<\/p>\n\n\n\n
Nikada ne mo\u017eemo biti zadovoljni sve dok na\u0161a tijela, te\u0161ka od umora putovanja, ne mogu dobiti smje\u0161taj u motelima na autocestama i hotelima u gradovima.<\/p>\n\n\n\n
Ne mo\u017eemo biti zadovoljni sve dok je osnovna mobilnost obojene osobe iz manjeg geta u ve\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Nikada ne mo\u017eemo biti zadovoljni sve dok se na\u0161oj djeci oduzima osobnost i dostojanstvo znakovima na kojima pi\u0161e “samo za bijelu”.<\/p>\n\n\n\n
Ne mo\u017eemo biti zadovoljni sve dok obojena osoba u Mississippiju ne mo\u017ee glasati, a obojena osoba u New Yorku vjeruje da nema za \u0161to glasati.<\/p>\n\n\n\n
Ne, ne, nismo zadovoljni i ne\u0107emo biti zadovoljni sve dok se pravda ne kotrlja poput vode, a pravednost poput sna\u017enog potoka.<\/p>\n\n\n\n
Ne zanemarujem da su neki od vas do\u0161li ovamo nakon svojih ku\u0161nji i nevolja. Neki od vas dolaze iz podru\u010dja gdje vas je va\u0161a potraga za slobodom ostavila mu\u010dena olujama progona i teturana vjetrovima policijske brutalnosti.<\/p>\n\n\n\n
Bili ste veterani kreativne patnje. Nastavite raditi s vjerom da je nezaslu\u017eena patnja iskupiteljska.<\/p>\n\n\n\n
Vratite se u Mississippi, vratite se u Alabamu, vratite se u Ju\u017enu Karolinu, vratite se u Georgiju, vratite se u Louisianu, vratite se u sirotinjske \u010detvrti i geta na\u0161ih modernih gradova, znaju\u0107i da se ova situacija nekako mo\u017ee i ho\u0107e promijeniti.<\/p>\n\n\n\n
Ne valjamo se u dolini o\u010daja. Ka\u017eem vam, prijatelji moji, imamo pote\u0161ko\u0107e danas i sutra.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 uvijek imam san. To je san duboko ukorijenjen u ameri\u010dkom snu.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e se jednog dana ova nacija ustati i \u017eivjeti pravo zna\u010denje svoje vjere. Dr\u017eimo ove istine o\u010diglednima da su svi ljudi stvoreni jednaki.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e jednog dana vani u crvenim brdima Georgije sinovi biv\u0161ih robova i sinovi biv\u0161ih robovlasnika mo\u0107i zajedno sjesti za stol bratstva.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e jednoga dana \u010dak i dr\u017eava Mississippi, dr\u017eava koja kipi od vreline ugnjetavanja, biti pretvorena u oazu slobode i pravde.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e moje \u010detvero male djece jednog dana \u017eivjeti u naciji u kojoj ih se ne\u0107e suditi po boji ko\u017ee, ve\u0107 po karakteru.<\/p>\n\n\n\n
Danas imam san.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e jednog dana dolje u Alabami, s njezinim opakim rasistima, s njezinim guvernerom s usana curiti rije\u010di umetanja i poni\u0161tavanja; da \u0107e se jednog dana ba\u0161 dolje u Alabami mali crni dje\u010daci i crne djevoj\u010dice mo\u0107i uhvatiti za ruke s malim bijelim dje\u010dacima i bijelim djevoj\u010dicama kao sestre i bra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Danas imam san.<\/p>\n\n\n\n
Imam san da \u0107e jednog dana svaka dolina biti progutana, svako brdo uzvi\u0161eno i svaka planina spu\u0161tena, neravnine \u0107e postati ravnice, a krivudava mjesta ispravljena i slava Gospodnja \u0107e se otkriti i svako \u0107e tijelo to zajedno vidjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ovo je na\u0161a nada. Ovo je vjera s kojom \u0107u se vratiti na Jug. S ovom vjerom mo\u0107i \u0107emo iz planine o\u010daja isklesati kamen nade.<\/p>\n\n\n\n
S ovom vjerom mo\u0107i \u0107emo preobraziti zveckave nesuglasice na\u0161e nacije u prekrasnu simfoniju bratstva.<\/p>\n\n\n\n
S ovom vjerom mo\u0107i \u0107emo zajedno raditi, zajedno moliti, zajedno se boriti, zajedno i\u0107i u zatvor, zajedno se penjati za slobodu, znaju\u0107i da \u0107emo jednog dana biti slobodni.<\/p>\n\n\n\n
Ovo \u0107e biti dan kada \u0107e sva Bo\u017eja djeca mo\u0107i pjevati s novim zna\u010denjem: \u201cMoja zemlja je tvoja, slatka zemljo slobode, o tebi pjevam. Zemljo u kojoj je moj otac umro, Zemlju ponosa hodo\u010dasnika, sa svake planine neka sloboda zvoni!”<\/p>\n\n\n\n
A ako Amerika \u017eeli biti velika nacija, to mora postati istina. Neka sloboda zvoni s vrhova New Hampshirea. Neka sloboda zvoni s mo\u0107nih planina New Yorka.<\/p>\n\n\n\n
Neka sloboda zvoni iz rastu\u0107ih Alleghenies Pennsylvanije.<\/p>\n\n\n\n
Neka sloboda zvoni sa snijegom prekrivenih Stjenjaka Colorada.<\/p>\n\n\n\n
Neka sloboda zvoni s vijugavih padina Kalifornije.<\/p>\n\n\n\n
Ali ne samo to, neka sloboda zazvoni sa Stone Mountaina Georgije.<\/p>\n\n\n\n
Neka sloboda zvoni sa svakog brda i krti\u010dnjaka Mississippija i svake planine.<\/p>\n\n\n\n
Kada pustimo slobodu da zvoni, kada pustimo da zvoni iz svakog stambenog objekta i svakog sela, iz svake dr\u017eave i svakog grada, mo\u0107i \u0107emo ubrzati taj dan kada \u0107e sva Bo\u017eja djeca, crnci i bijelci, \u017didovi i pogani, Protestanti i katolici, mo\u0107i \u0107e se uhvatiti za ruke i zapjevati rije\u010dima starog duhovnog, \u201cNapokon slobodni, napokon slobodni. Hvala Svemogu\u0107em Bogu, kona\u010dno smo slobodni.<\/p>\nMartin Luther King, 28. kolovoza 1963.<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n
Govor “I Have a Dream” imao je veliki odjek u SAD-u i svijetu. Pomogao je privu\u0107i vi\u0161e pozornosti na Pokret za gra\u0111anska prava, \u010diji je cilj bio prekinuti segregaciju i osigurati jednaka prava za sve, bez obzira na rasu. Mnogi su ljudi bili dirnuti Kingovom sna\u017enom porukom i pridru\u017eili su se borbi za gra\u0111anska prava. Njegov govor zapam\u0107en je kao prekretnica u ameri\u010dkoj povijesti, simboliziraju\u0107i stalnu borbu za slobodu i pravdu. Danas nastavlja nadahnjivati \u200b\u200bljude da rade prema svijetu u kojem se svi tretiraju jednako. Na Kinga je izvr\u0161en atentat 1968. godine.<\/p>\n\n\n\n