{"id":2834,"date":"2025-05-14T01:51:00","date_gmt":"2025-05-13T23:51:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.povijest.net\/?p=2834"},"modified":"2025-07-06T15:31:59","modified_gmt":"2025-07-06T13:31:59","slug":"rote-armee-fraktion-frakcija-crvene-armije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2025\/rote-armee-fraktion-frakcija-crvene-armije\/","title":{"rendered":"Rote Armee Fraktion – Frakcija Crvene Armije"},"content":{"rendered":"\n

Rote Armee Fraktion (RAF), tako\u0111er poznata kao frakcija Crvene armije, bila je ljevi\u010darska militantna skupina koja se pojavila u Zapadnoj Njema\u010dkoj tijekom kasnih 1960-ih, postav\u0161i jedna od najozlogla\u0161enijih teroristi\u010dkih organizacija u poslijeratnoj Europi. Osnovan od strane radikaliziranih studenata, uklju\u010duju\u0107i Andreasa Baadera i Ulrike Meinhof, RAF je nastojao svrgnuti ono \u0161to su do\u017eivljavali kao fa\u0161isti\u010dku dr\u017eavu putem nasilja, uklju\u010duju\u0107i bomba\u0161ke napade, atentate i otmice. Tijekom svoja tri desetlje\u0107a postojanja RAF je vodio nemilosrdan rat protiv zapadnonjema\u010dke vlade, \u0161to je dovelo do brutalnog ciklusa represije i odmazde.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Terorizam podrazumijeva nasilje, ozlje\u0111ivanje ljudi, uni\u0161tavanje imovine pa \u010dak i ubojstva. Pri tome se biraju ciljevi koji \u0107e uzrokovati \u0161to ve\u0107u ve\u0107u \u0161tetu prema materijalnom i nematerijalnom. Strah i zaustavljanje normalnog i uobi\u010dajenog \u017eivota su po\u017eeljne posljedice terorizma. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Terorizam u ratu je redovna pojava, a u miru se javlja u kriznim situacijama. Teroristi\u010dke akcije izvode \u010dlanovi teroristi\u010dkih organizacija, pla\u0107enici, kriminalci, fanatici i drugi. Teror nije sam sebi cilj, nego sredstvo stvaranja ili odr\u017eavanja politi\u010dke mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Nastanak i afirmacija RAF-a<\/h2>\n\n\n\n

Terorizam je u kasnim 1960-im godinama postao stvarnom snagom i zauzeo \u010dvrst polo\u017eaj u nacionalnoj i me\u0111unarodnoj politici. Godina 1968. najbolji je pokazatelj tog trenda. Nemiri u Francuskoj, Guatemali, Kini, Teth ofenziva u Vijetnamu, uspon Crnih pantera u SAD-u, studetski protesti diljem Europe i SAD-a, te sve vi\u0161e palestinskih akcija zra\u010dnog terorizma ispunili su tu godinu. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U tom vrelu gra\u0111anske neposlu\u0161nosti u Njema\u010dkoj, u ljeto 1967. godine nastali su temelji teroristi\u010dke organizacije kasnije poznate kao RAF. Tog ljeta se \u010dinilo da studentski prosvjedi uop\u0107e ne prestaju \u2013 kao izgovor za prosvjede se koristilo sve, od rata u Vijetnamu, do politi\u010dkih koalicija ili sveu\u010dili\u0161ne politike. Iranski \u0161ah Mohammad Reza Pahlavi stigao je 2. lipnja 1967. u u slu\u017ebeni posjet Berlinu. Tisu\u0107e studenata iza\u0161lo je na ulice prosvjedovati protiv njegova represivnog re\u017eima. S druge strane okupili su se njegovi obo\u017eavatelji. Berlinska policija se trudila odr\u017eati ih odvojene i sprije\u010diti eventualni poku\u0161aj atentata kojim se prijetilo.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Po\u010detak
Po\u010detak nereda i sukoba me\u0111u prosvjednicima<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\n

Ve\u0107 afirmirana ljevi\u010darska novinarka Ulrike Meinhof sudjelovala je u prosvjedima. Studentica Gudrun Ensslin je tako\u0111er bila na prosvjedu. Studentu Bennu Ohnsorgu to je bio prvi prosvjed na kojem je sudjelovao. U op\u0107em mete\u017eu prosvjeda policijski narednik Karl-Heinz Kurras mu je sle\u0111a pucao u glavu. Policija je nastojala zata\u0161kati slu\u010daj navode\u0107i da je zadobio frakturu lubanje prilikom pada na plo\u010dnik. \u010cak je nestao i komadi\u0107 lubanje s rupom od metka. Zrno je ipak prona\u0111eno u mozgu. Policija Zapadnog Berlina, potpomognuta i podr\u017eavana od strane senata Zapadnog Berlina i tabloida, poku\u0161ala je prikazati Benna Ohnesorga kao kolovo\u0111u i agresivnog radikala.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Studentica
Studentica Friederike Dollinger nastoji zaustaviti krvarenje iz Ohnesorgove glave<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\n

Rastu\u0107i ljevi\u010darski pokret je dobio prvog mu\u010denika. Prosvjedi i mar\u0161evi solidarnosti odr\u017eani su u mnogim zapadnonjema\u010dkim gradovima, osim u samom Zapadnom Berlinu, gdje su policija i sudovi zabranili sve javne prosvjede. Andreas Baader je propustio te doga\u0111aje jer je bio na odslu\u017eenju kazne zbog kra\u0111e motocikla. Na jednom od brojnih javnih rasprava i skupova tijekom srpnja Baader je upoznao Meinhof. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Meinhof
Meinhof je pisala za studentski list konkret<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Baader, Ensslin, Horst S\u00f6hnlein i Thorwald Proll postavili su 1968. tempirane bombe u robnim ku\u0107ama Kaufhaus Schneider i Kaufhof. Bombe su eksplodirale i prouzrokovale \u0161tetu od oko pola miljuna njema\u010dkih maraka. Ensslinova je nazvala Njema\u010dku novinsku agenciju i izjavila \u201cOvo je politi\u010dki \u010din osvete!\u201d. Kako nisu svoje postupke odr\u017eali tajnim uskoro su uhva\u0107eni i optu\u017eeni za podmetanje po\u017eara. Na su\u0111enju su osu\u0111eni na tri godine zatvora. Amnestirani su u lipnju 1969. nakon samo \u010detrnaest mjeseci iza re\u0161etaka. U studenome Savezni sud zahtijeva da se vrate u zatvor, ali su svi osim S\u00f6hnleina pobjegli u Italiju.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n

\n
\"Baader
Baader i Ensslin tijekom su\u0111enja 1968. g.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

U velja\u010di 1970. odvjetnik Horst Mahler u Napulju je posjetio Baadera i Ensslin i predlo\u017eio im je povratak u Berlin kako bi osnovali ilegalnu grupu. Vratili su se i preno\u0107ili su kod Ulrike Meinhof, koja je \u010desto pru\u017eala uto\u010di\u0161te ljevi\u010darima. \u010clanovi Mahlerove revolucionarne vojske su krenuli u nabavu oru\u017eja za rat protiv kapitalisti\u010dke dr\u017eave. Grupu su \u010dinili: Mahler, Baader, Ensslin, Astrid Proll, Manfred Grashof, Petra Schelm i Monika Berberich. Prilikom nabave oru\u017eja Baader je uhi\u0107en. <\/p>\n\n\n\n

Kao datum pokretanja <\/strong>RAF-a \u2013 Frakcije Crvene armije \u2013 uzima se 14. svibanj 1970. <\/strong>godine, kada Meinhoff, Ensslin i drugi osloba\u0111aju Baadera iz zatvora. Zajedno bje\u017ee u Jordan, gdje su od PLO-a dobili temeljnu obuku u rukovanju oru\u017ejem. U brojnim palestinskim gerilskim kampovima na Srednjem Istoku izvje\u017ebane su mnoge ljevi\u010darske organizacije iz svih dijelova svijeta. To su vi\u0161e bili kampovi koji su slu\u017eili za propagandu palestinske borbe nego stvarni kampovi za uvje\u017ebavanje. <\/p>\n\n\n\n

U kolovozu se vra\u0107aju u Berlin i uskoro zapo\u010dinju s prvim akcijama. Po\u010dinju plja\u010dkanjem banaka kako bi prikupili financije. Potporu su im pru\u017eali i schiliji<\/em> (simpatizeri i sponzori njema\u010dke ljevice). Naziv schill<\/em> je nastao kombinacijom rije\u010di schick <\/em>(otmjeno, gizdavo) i linke <\/em>(lijevo). RAF je skupio sredstva za sigurne stanove, oru\u017eje, la\u017ene dokumente i automobile. U listopadu, nakon uhi\u0107enja nekih \u010dlanova, Baader preuzima vodstvo RAF-a. <\/p>\n\n\n\n

U svom djelovanju RAF se u mnogim to\u010dka pridr\u017eavao \u201cMalog priru\u010dnika za urbanu gerilu\u201d. Autor priru\u010dnika je bio Carlos Marighella \u2013 latinsko ameri\u010dki revolucionar kojeg je 1969. godine ubila brazilska policija. Njegov priru\u010dnik nudi konkretne savjete za borbu urbane gerile protiv fa\u0161ista i kapitalista. RAF je slijedio upute: plja\u010dka banaka za financiranje, ostavljanje poruka nakon neke akcije i stjecanje vojnih vje\u0161tina. Marighellina je ovako postavio temelje svoje ideje: treba napasti dr\u017eavu i onda joj dopustiti da odgovori u svojoj nasilnoj fa\u0161isti\u010dkoj maniri. Kada bi dr\u017eava tako reagirala narod bi se pobunio i uzeo vlast. Urbana gerila je morala samo zametnuti iskru prave revolucije. No, takva taktika je djelovala u Urugvajskoj revoluciji kada su Tupamaros nakratko zauzeli Montevideo. U Njema\u010dkoj su akcije RAF-a samo pla\u0161ile gra\u0111anstvo i nisu postigle takav stupanj empatije.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Drugog svjetskog rata Saveznici su, kako da bi sprije\u010dili pojavljivanje nekog novog Hitlera, Njema\u010dku rekonstruirali kao labavu konfederaciju sna\u017enih dr\u017eavica. Nije postojala savezna policija, ali je svaka njema\u010dka dr\u017eavica imalo svoju policiju. Po uzoru na ameri\u010dki FBI po\u010detkom 1971. godine dogovoreno je stvaranje Saveznog kriminalisti\u010dkog ureda BKA (Bundeskriminalamt<\/em>), koji je trebao biti zadu\u017een za protuteroristi\u010dku borbu. <\/p>\n\n\n\n

U travnju 1971. njema\u010dkoj javnosti je predstavljen Koncept urbane gerile<\/em> – manifest Frakcije Crvene Armije kojeg je napisala Urlike Meinhof. Na naslovnici su predstavili svoj za\u0161titni znak – crvena petokraka unutar koje je kala\u0161njikov i natpis RAF. Kraticom RAF obuhvatili su dvostruku simboliku. RA kao simbol pobjede Crvene Armije (Rote Armee<\/em>) nad nacisti\u010dkom Njema\u010dkom i RAF kao asocijacija na pobjedu britanskog ratnog zrakoplovstva (Royal Air Force<\/em>). Ruski kala\u0161njikov na logotipu kasnije je zamijenjen automatskih pi\u0161toljem Heckler i Koch njema\u010dke proizvodnje kako bi se naglasila samosvojnost grupe.<\/p>\n\n\n\n

Zbog zna\u010dajnog uspjeha u plja\u010dkama banaka i objave teroristi\u010dkog manifesta policija je odlu\u010dila poja\u010dati svoje napore na saveznoj razini. Oko 3000 policajaca je anga\u017eirano diljem Njema\u010dke. Poja\u010dan je policijski pritisak i nekoliko \u010dlanova RAF-a je uhi\u0107eno, ali uz brojne pucnjave, mrtve i ranjene. U srpnju 1971. ubijena je Petra Schelm bje\u017ee\u0107i pred policijom. U listopadu prilikom uhi\u0107enja \u010dlanova RAF-a poginuo je policijski narednik Norbert Schmidt. U prosincu prilikom uhi\u0107enja \u010dlanova RAF-a ubijen je Georg von Rauch. Po\u010detkom o\u017eujka 1972. godine sve nervoznija policija poku\u0161ala je zaustaviti mladi\u0107a u automobilu. Voza\u010d, sedamnaestogodi\u0161nji Richard Epple, ubijen je policijskim rafalom. Bje\u017eao je od policije jer je vozio auto bez voza\u010dke dozvole. Ve\u0107 sljede\u0107eg dana u sukobima RAF-a i policije poginula su dva policajca i pripadnik RAF-a.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Vrhunac djelovanja<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Tijekom svibnja 1972. RAF je izveo \u0161est bomba\u0161kih napada. U napadu na kantinu Glavnog sto\u017eera Petog ameri\u010dkog korpusa 11. svibnja poginuo je potpukovnik Bloomqouist i ranjeno je trinaest vojnika. Materijalna \u0161teta je procijenjena na oko milijun maraka. RAF je ultimativno zahtijevao od Amerikanaca trenutni prestanak miniranja sjeverno vijetnamskih luka. Sljede\u0107eg dana u napadu na policijsku postaju u Augsburgu ranjeno je pet policajaca, a u bomba\u0161kom napadu na BKA u M\u00fcnchenu uni\u0161teno je 60 automobila.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/
O\u0161te\u0107ena kantina u Frankfurtu na Majni<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n

Zapadna Njema\u010dka i Zapadni Berlin vi\u0161e ne\u0107e biti sigurno zale\u0111e za stratege istrebljenja Vijetnama. Morate znati da ste va\u0161im zlo\u010dini protiv vijetnamskog naroda stvorili nove gorke neprijatelje, da za vas vi\u0161e ne\u0107e biti mjesta u svijetu u kojem mo\u017eete biti sigurni od napada revolucionarnih gerilskih jedinica.<\/p>\n\n\n\n

Tra\u017eimo trenutni prekid bombardiranja Sjevernog Vijetnama.
Tra\u017eimo povla\u010denje svih ameri\u010dkih snaga iz Indokine.<\/p>\n\n\n\n

Za pobjedu Vietkonga!
Za izgradnju revolucionarne gerile!
Imajte hrabrosti za borbu – imajte hrabrosti za pobjedu!
Stvorite dva, tri, puno Vijetnama!<\/p>\nRote Armee Fraktion, 14. svibnja 1972.<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n

Uz skretanje pozornosti na Vijetnam RAF je nastojao skrenuti pozornost javnosti na lo\u0161e uvjete u kojima su zato\u010deni njihovi drugovi u njema\u010dkim zatvorima. Standardni postupak je uklju\u010divao izolaciju u samici. U bomba\u0161kom napadu na vojarnu Campbell 24. svibnja poginulo je troje i ranjeno petero ameri\u010dkih vojnika. Zgrada koja je o\u0161te\u0107ena u napadu je prvobitno bila ozna\u010dena kao ra\u010dunalna zgrada, da bi se kasnije otkrilo da su tu ustvari bila smje\u0161tena \u201csuper-ra\u010dunala\u201d pod nazorom CIA ili NSA.<\/p>\n\n\n

\n
\"O\u0161te\u0107eni
O\u0161te\u0107eni automobili u okolici vojarne Campbell<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Sve njema\u010dke novine su 27. svibnja objavile popis devetnaest najtra\u017eenijih pripadnika RAF-a zajedno sa njihovima fotografijama. Na popisu su bili: Andreas Baader, Gudrun Ensslin, Ulrike Meinhof, Jan Carl Raspe, Holger Meins, Brigitte Mohnhaupt, Klaus Junschke, Irmgard M\u00f6ller, Ilse Stachowiack, Ronald Augustin, Katarina Hamerschmidt, Rosemarie Keser, Siegfried Hauser, Bernard Braun, Ralf Reinders, Ingeborg Barz, Albert Fichte, Axel Achterath i Heinz Brockmann. Horst Herold, glavni komesar BKA, pozvao je 29. svibnja sve \u0161efove regionalnih policija da sudjeluju u akciji \u0160pricanje vode<\/em>. Cilj akcije je bio otkrivanje i hvatanje \u010dlanova i simpatizera RAF-a, kao i otkrivanje njihovih skloni\u0161ta i eliminiranje cjelokupne infrastrukture.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"\/
Dio novinske potjernice<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Na temelju anonimne dojave, policija je po\u010dela motriti gara\u017eu u Hofeckwegu blizu Frankfurta. U gara\u017ei je prona\u0111ena zna\u010dajna koli\u010dina plasti\u010dnog eksploziva. Zamijenjen je praznim kutijama. Gara\u017ea je ozvu\u010dena, a specijalci su blokirali kvart. Nakon dva dana u zasjedu su upali Andreas Baader, Holger Meins i Jan Carl Raspe. Nakon izmjene vatre i pregovora pripadnici RAF-a su se predali. Baader je ranjen u nogu. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Ranjeni
Ranjeni Baader<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Nekoliko dana nakon toga u Hamburgu je u kupovini odje\u0107e uhi\u0107ena i Ensslinova. U Berlinu je uhi\u0107ena Brigitte Mohnhaupt. U Hannoveru su uhi\u0107eni Ulrike Meinhof i Gerhard M\u00fcller. U policiji nisu mogli potvrditi da su uhitili Meinhof jer nisu imali njezine otiske prstiju. U stanu gdje se skrivala, policija je prona\u0161la primjerak \u010dasopisa Stern u kojem je bio \u010dlanak o njoj. Uz \u010dlanak su prona\u0161li i rendgensku sliku mozga Ulrike Meinhof, snimljenu nakon operacije 1962. kada joj je na za\u010depljenu krvnu \u017eilu u glavi bila ugra\u0111ena metalna kop\u010da. Na silu su joj dali anesteziju, kako bi je mogli snimiti rendgenom. Na rendgenu se vidjela spomenuta kop\u010da. Time je identificirana. M\u00fcller je kasnije na su\u0111enju postao pokajnik i svjedo\u010dio je protiv svojih suboraca. Meinhof je zatvorena u zvu\u010dno izoliranu \u0107eliju u zatvoru Ossendorf-K\u00f6ln. U Stuttgartu je policija upala u stan i ubila Iana MacLeoda, mladog \u0161kotskog poslovnog \u010dovjeka, za kojeg su sumnjali da je povezan sa RAF-om. Nikada nije bilo dokazano da je imao ikakve veze s aktivnostima RAF-a. Policija je uz pomo\u0107 pokajnika Hans-Petera Koniecznya uhvatila Klausa J\u00fcnschkea i Irmgard M\u00f6ller. Krajem lipnja 1972. cijelo vodstvo prve generacije RAF-a bilo je u zatvoru.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\n

Palestinski teroristi su 5. rujna 1972. na Olimpijskim igrama u M\u00fcnchenu oteli izraelske sporta\u0161e. U dramati\u010dnom sukobu s policijom ubijeno je devet izraelskih olimpijaca. Poginulo je i pet otmi\u010dara i jedan policajac. Premda je bilo nekih naga\u0111anja oko pomaganja RAF-a pri pripremi ovog napada takvo ne\u0161to nikad nije potvr\u0111eno. Teroristi iz iste grupe su 29. listopada oteli Lufthansin Boeing 727. Zahtijevali su pu\u0161tanje troje pripadnike Crnog rujna<\/em> koji su sudjelovali u masakru izraelskih sporta\u0161a. Sletjev\u0161i u M\u00fcnchen zaprijetili su spaljivanjem aviona. Njema\u010dka je vlada ispunila njihove uvjete.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Ubijeni\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Ubijeni izraelski olimpijci<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Od 17. sije\u010dnja do 15. velja\u010de 1973. traje prvi \u0161trajk gla\u0111u \u010detrdeset zatvorenih pripadnika RAF-a. \u0160trajkali su protiv zatvorskih uvjeta, zahtijevaju\u0107i prekid izolacije. Ulrike Meinhof je nakon osam mjeseci potpune izolacije premje\u0161tena u dio zatvora u kojem su se nalazili i drugi zatvorenici, no izolacija nije prekinuta. Kao znak solidarnosti njihovi su odvjetnici tako\u0111er stupili u \u0161trajk gla\u0111u ispred Federalnog vrhovnog suda. Meinhof je nakon vi\u0161e od osam mjeseci zvu\u010dne i svake druge izolacije bila preseljena.<\/p>\n\n\n\n

Komandosi Crnog rujna koji su po\u010detkom o\u017eujka zauzeli Ambasadu Saudijske Arabije u Khartumu izme\u0111u ostalog su neuspje\u0161no tra\u017eili i osloba\u0111anje svih \u010dlanova RAF-a. \u010cetrdeset zatvorenika, ne samo \u010dlanova RAF-a, je od 8. svibnja do 29. lipnja odr\u017ealo drugi \u0161trajk gla\u0111u protiv zatvorskih uvjeta. Zatvorska je uprava prvi put koristila i metodu prisilnog hranjenja. Baaderu je krajem svibnja bila ukinuta voda. Meinhof je od Bo\u017ei\u0107a prekinula svaki kontakt sa svojim k\u0107erima.<\/p>\n\n\n\n

U travnju 1974. su Meinhof i Ensslin premje\u0161tene u zatvor Stammheim u Stuttgartu. Bile su prvi stanari novoure\u0111enog strogo \u010duvanog krila zatvora. Zatvor u Stammheimu trebao je postati dom svih glavnih zatvorenika RAF-a. U rujnu je zapo\u010deo tre\u0107i, najdu\u017ei \u0161trajk gla\u0111u zatvorenih pripadnika RAF-a. Prisilno je hranjeno 25 zatvorenika.<\/p>\n\n\n\n

Su\u0111enje Frakciji Crvene Armije<\/h2>\n\n\n\n

U listopadu je jezgro RAF-a, Baader, Meinhof, Ensslin, Raspe i Meins, slu\u017ebeno optu\u017eeno za desetke zlo\u010dina. Na vrhu duge optu\u017enice bilo je pet ubojstava. Baader i Raspe su tako\u0111er premje\u0161teni u Stammheim. Svi zatvorenici su nastavili sa \u0161trajkom gla\u0111u, iako je bilo vidljivo da neki poput Baadera varaju. Prisilno hranjeni su vezivani za stol, na silu su im otvarali usta i gurali im cijev niz grlo. RAF-ovi odvjetnici zahtijevali su od zatvorskog lije\u010dnika da prekine s takvom sadisti\u010dkom torturom. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Po\u010detkom studenog uslijed \u0161trajka gla\u0111u umro je Holger Meins. Zatvorski je lije\u010dnik ignorirao zahtjev odvjetnika da se Meinsa odmah stavi na intenzivnu njegu. Njegova smrt je izazvala brojne prosvjede diljem Njema\u010dke. Pokret 2. lipanj je ubio G\u00fcntera von Drenkmanna, predsjednika zapadnoberlinskog Vrhovnog suda kao osvetu za Meinsovu smrt.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Izlo\u017eeno
Izlo\u017eeno tijelo Holgera Meinsa. Te\u017eio je samo 39 kg.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Krajem studenog Meinhof je osu\u0111ena na osam godina zatvora zbog sudjelovanja u osloba\u0111anju Andreasa Baadera, a Mahler je osu\u0111en na \u010detiri godine zatvora zbog plja\u010dke banke. Raspe je tako\u0111er preba\u010den u Stammheim. Po\u010detkom prosinca slavni francuski filozof Jean-Paul Sartre je posjetio Baadera u zatvoru tijekom \u0161trajka gla\u0111u, kako bi ga intervjuirao. Intervju nikada nije objavljen. Sartre je kasnije kritizirao nehumane uvjete u kojima su zato\u010deni pripadnici RAF-a. \u0160trajk gla\u0111u je opozvan 5. velja\u010de 1975. – nakon 145 dana.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U prosincu 1974. u njema\u010dkom parlamentu je usvojen Lex Baader-Meinhof<\/em>. Prihva\u0107eni amandmani dopu\u0161tali su sudovima da mogu isklju\u010diti odvjetnike iz obrane klijenata, ukoliko i ne postoji vi\u0161e od sumnje da je uspostavio zlo\u010dina\u010dku vezu s optu\u017eenim ili da podr\u017eava zlo\u010dina\u010dku organizaciju. Dopu\u0161ten je nastavak su\u0111enja u izo\u010dnosti optu\u017eenika, npr. u slu\u010daju da je optu\u017eenikova bolest rezultat njegova vlastitog djelovanja (poput \u0161trajka gla\u0111u). Zabranjena je kolektivna obrana \u0161to su odvjetnici RAF-a prakticirali. <\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku 1975. je kontraobavje\u0161tajna jedinica Ureda za za\u0161titu ustava podmetnula prislu\u0161ne ure\u0111aje u pet \u0107elija \u010dlanova RAF-a zatvorenih u Stammheimu. U Parizu je podmetnuta bomba eksplodirala i uni\u0161tila pari\u0161ki ured medijskog lanca Axela Springera. Jedna od pari\u0161kih novinskih agencija dobila je poruku od Grupe 6. o\u017eujka<\/em>, u kojoj se tvrdilo da je bomba postavljena kao zahtjev za oslobo\u0111enjem i potpunom amnestijom za cijeli RAF. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U travnju je \u0161estero \u010dlanova RAF-a zauzelo ambasadu Zapadne Njema\u010dke u Stockholmu i zarobilo jedanaest talaca. Komandosi Holger Meins<\/em> tra\u017ee pu\u0161tanje svih \u010dlanova RAF-a i prijete ubijanjem talaca. Postavili su i 15 kilograma TNT-a spremnog za aktiviranje. Policija je ubrzo preuzela kontrolu nad prizemljem, na \u0161to su teroristi ubili ruskog vojnog ata\u0161ea. Njema\u010dki kancelar je odbio udovoljiti njihovim zahtjevima i dao je zeleno svjetlo \u0161vedskoj policiji. Teroristi su ubili ata\u0161ea za gospodarstvo. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/
Gornji kat njema\u010dkog veleposlanstva u Stockholmu<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Kratki spoj na detonatoru uzrokovao je prijevremeno aktiviranje TNT-a. Jedan je terorist poginuo, a drugi je te\u0161ko ranjen. Ipak su ga nekoliko dana kasnije avionom prebacili na lije\u010dni\u010dki odjel zatvora Stammheim, iako su se tome protivili \u0161vedski lije\u010dnici. Nekoliko dana kasnije je umro. \u0160vedski lije\u010dnik dr. Zetterstroem kvalificirao je to izru\u010denje kao ubojstvo.<\/p>\n\n\n\n

Kako su vo\u0111e RAF-a u zatvoru, odvjetnik Siegfried Haag je de facto<\/em> postao vo\u0111a tzv. Druge generacije Frakcije Crvene Armije, koja se poglavito bavila osloba\u0111anjem vo\u0111a i \u010dlanova prve generacije iz zatvora. Na cestovnoj policijskoj barikadi ubijen je Werner Sauber, a Roland Otto i Karl-Heinz Roth su uhi\u0107eni. Siegfried Haag i Elisabeth von Dyck uhi\u0107eni su zbog krijum\u010darenja oru\u017eja iz \u0160vicarske. Odvjetnik Haag proveo je kra\u0107e vrijeme u zatvoru zbog sumnje da je postao suu\u010desnik svojim klijentima. Nakon izlaska iz zatvora pre\u0161ao je u ilegalu i odlu\u010duje poduzeti \u201cva\u017enije mjere u borbi s imperijalizmom\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Prije po\u010detka su\u0111enja u svibnju 1975. godine tehni\u010dari Savezne obavje\u0161tajne slu\u017ebe postavili su jo\u0161 dva prislu\u0161kiva\u010da u dvije prazne \u0107elije u Stammheimu. Tako su prislu\u0161kivali sedam \u0107elija u zatvorskom odjelu rezerviranom za \u010dlanove RAF-a. Prvi dan su\u0111enja RAF-u bio je 21. svibanj i su\u0111enje se odr\u017eavalo u novoj sudnici u sklopu zatvora Stammheim. Bilo je nazo\u010dno 120 posjetitelja, me\u0111u kojima i aktivisti Amnesty Internationala i 81 novinar. Predsjedavaju\u0107i sudac bio je Theodor Prinzing. Drugi dan su\u0111enja zapo\u010deo je Baader tvrdnjom da su \u0107elije u kojima borave zatvorenici ozvu\u010dene, kao i \u0107elije koje su bile predvi\u0111ene za posjete odvjetnika.<\/p>\n\n\n\n

Krajem lipnja Katharini Hammerschmidt, \u010dlanici RAF-a, dijagnosticiran je tumor na grlu. Zatra\u017eila je lije\u010denje izvan zatvora, ali je potrebne dozvole dobila prekasno. Umrla je u bolnici.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Zbog stalnog ometanja suda optu\u017eenici su udaljeni iz sudnice. Gudrun Ensslin, studentica, Andreas Baader, nezaposlen, Ulrike Meinhof, novinarka, i Jan-Carl Raspe, sociolog, zajedno su bili optu\u017eeni za \u010detiri ubojstva, 54 poku\u0161aja ubojstva i za udru\u017eivanje u zlo\u010dina\u010dku organizaciju.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Nezavisni medicinski stru\u010dnjaci ustvrdili su u rujnu da zbog uvjeta zato\u010denja osu\u0111enici nisu sposobni za prisustvovanje raspravi vi\u0161e od tri sata dnevno. Visoki sud u Stuttgartu je donio odluku prema kojom se zatvorenici zbog stanja u koje su sami sebe doveli \u0161trajkom gla\u0111u, isklju\u010duju iz daljnjeg procesa.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom travnja dolazi do ve\u0107e konfrontacije Meinhof i Ensslin. Izme\u0111u njih je i ranije bilo laganih trzavica. Meinhof se po\u010dela udaljavati i od ostalih optu\u017eenika. Neki svjedoci govore o odnosu Baadera i Meinhof kao o ljubavnicima, dok drugi tvrde da je Baader za nju koristio samo pogrdna imena. Tijelo Ulrike Meinhof <\/strong>na\u0111eno 9. svibnja 1975. je kako visi o improviziranom konopcu zavezanom za re\u0161etku na prozoru \u0107elije. Na obdukciji je smrt progla\u0161ena samoubojstvom gu\u0161enjem.<\/p>\n\n\n\n

Nijednom odvjetniku nije dozvoljeno prisustvovati premeta\u010dini \u0107elije. Nakon temeljita pregleda \u0107elija je vrlo brzo renovirana, tako da su svi potencijalni dokazi uklonjeni. Odvjetnici i obitelj tra\u017ee da se osnuje Me\u0111unarodna istra\u017ena komisija kako bi se rasvijetlile okolnosti njezine smrti. Sljede\u0107ih se tjedana diljem Njema\u010dke odr\u017eavaju prosvjedi protiv ubojstva Ulrike Meinhof. Bilo je i 11 podmetnutih po\u017eara, 90 prijetnji, 23 demonstracije i mitinga, 42 tiskanja letaka, 52 zidna natpisa, a u inozemstvu 20 atentata ili podmetnutih po\u017eara. Za eksploziju bombe u njema\u010dkom konzulatu u Nici odgovornost su preuzeli Komandosi Ulrike Meinhof<\/em>. U bomba\u0161kim napadima o\u0161te\u0107ene su i poslovne zgrade Kloekner i Thyssen u Parizu, te radio-stanica u ameri\u010dkoj vojnoj bazi u Frankfurtu.<\/p>\n\n\n\n

Druga obdukcija na zahtjev obitelji tako\u0111er nije na\u0161la ni\u0161ta sumnjivo. Kasnije su obje obdukcije dovedene u pitanje. Me\u0111unarodna istra\u017eiteljska komisija na\u0161la je dokaze o mogu\u0107em silovanju. Bilo je i nekih sumnji da se konop od ru\u010dnika nije mogao vezati za re\u0161etke bez tu\u0111e pomo\u0107i. Sumnjivo je bilo i to \u0161to je Meinhof uviek pisala o svemu \u0161to je namjeravala u\u010diniti, dok ovaj put nije ostao nikakav pisani trag.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Postoje rasprave o tome jesu li RAF zajedno vodili Baader-Meinhof ili Baader-Ensslin. Njema\u010dki tisak im je dao popularno ime \u201cBanda Baader-Meinhof<\/strong>\u201d prvenstveno zato jer je Ulrike Meinhof bila poznatija i ve\u0107 afirmirana ljevi\u010darka i najpoznatija njema\u010dka novinarka s po\u010detka sedamdesetih godina. Premda je RAF kao grupa od najmanje deset \u201ctvrdih\u201d bio u dobroj mjeri decentraliziran, vo\u0111a je svakako bio Baader. Uz njega bi \u017eenski vo\u0111a grupe bila Ensslinova. Baader nije tolerirao stalna promi\u0161ljanja i nesigurnost koja su pratila Meinhof. Stalno ju je pratio osje\u0107aj manje vrijednosti i pridru\u017eila se Baaderu kako bi kona\u010dno i \u010dinila ono o \u010demu je pisala i na \u010demu je zara\u0111ivala. Premda je napisala manifest Koncept urbane gerile<\/em> nije bila u samom vrhu koji je vodio RAF. U zatvoru u Stammheimu je potpuno okrenula le\u0111a starim prijateljima i obitelji i na\u0161la izlaz iz svoje stalne nesigurnosti u samoubojstvu.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Andreas
Andreas Baader, u vrijeme njegova zato\u010deni\u0161tva u Stuttgart-Stammheimu<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Su\u0111enje se svakodnevno nastavilo. Optu\u017eenici su priznali da su pripadnici urbane gerile te da su politi\u010dki odgovorni za bomba\u0161ke napade protiv ameri\u010dkih ciljeva u Saveznoj Republici Njema\u010dkoj i za atentate za koje su optu\u017eeni. Tra\u017eili su da se njihove akcije stave u kontekst Vijetnamskoga rata, navode\u0107i da su one samo odgovor na logisti\u010dku podr\u0161ku koju su ameri\u010dke baze u Europi imale u agresiji na zemlje Azije. Nagla\u0161avali su negativnu ulogu Savezne Republike Njema\u010dke u genocidu po\u010dinjenom u Vijetnamu za vrijeme kancelara Willyja Brandta. Sud je odbacio takav poku\u0161aj tvrdnjom da Vijetnam nije subjekt ovog su\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\n

Krajem lipnja je skupina Palestinaca i Nijemaca otela avion Air Francea. Tra\u017eili su oslobo\u0111enje \u010detrdesetoro Palestinaca u Izraelu, petero u Keniji, po jednog zatvorenika iz \u0161vicarskog i francuskog zatvora, te \u0161est Nijemaca \u2013 Jan-Carl Raspea, Ingrid Schubert i Wernera Hoppea iz RAF-a, te Fritza Teufela, Ralfa Reindersa i Inge Viett iz Pokreta 2. lipnja. Sletjeli su u Ugandu. Izraelski komandosi su izvr\u0161ili prepad na zra\u010dnu luku u Entebbeu i zauzeli je, dok su istovremeno izraelski lovci uni\u0161tili jedanaest zrakoplova MIG-21 na pisti. Troje otmi\u010dara se uspjelo spasiti bijegom.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Do\u010dek
Do\u010dek oslobo\u0111enih taoca u Izraelu<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U srpnju je pokajnik Gerhard M\u00fcller svjedo\u010dio protiv optu\u017eenih. Vrlo detaljno i precizno je opisao strukturu RAF-a. Klaus J\u00fcnschke svjedo\u010dio je protiv M\u00fcllerovog iskaza. Tijekom su\u0111enja J\u00fcunscke je presko\u010dio su\u010dev stol i napao predsjedavaju\u0107eg suca Prinzinga. Taj je napad sljede\u0107e godine iskori\u0161ten protiv njega kao dokaz fanati\u010dne mr\u017enje koju osje\u0107a prema dr\u017eavi. Osu\u0111en je na do\u017eivotni zatvor zbog zajedni\u010dkog ubojstva po\u010dinjenog uo\u010di Bo\u017ei\u0107a 1971. za vrijeme plja\u010dke Kaiserslauten banke. Presuda je bila upitna je jer bilo vrlo malo dokaza da je J\u00fcnscke uop\u0107e sudjelovao u toj plja\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

Nakon sukoba sa zatvorskim stra\u017earima Baaderu i Raspeu je pro\u0161irena optu\u017enica. Odmah su opozvana prava za dru\u017eenje zatvorenika. Tijekom listopada tisak je pro\u0161irio neutemeljenu vijest da RAF posjeduje mogu\u0107e atomsko oru\u017eje.<\/p>\n\n\n\n

Sudbonosna \u201977.<\/h2>\n\n\n\n

U sije\u010dnju 1977. godine je RAF grupa zatvora Stammheim dobila jo\u0161 jednu \u010dlanicu \u2013 premje\u0161tena je Irmgard M\u00f6ller. U velja\u010di dolazi do sve \u010de\u0161\u0107ih sukoba zatvorenika i \u010duvara u Stammheimu.<\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku su ministar pravosu\u0111a i ministar unutra\u0161njih poslova Bad-W\u00fcrttemberga priznali na konferenciji za tisak da je savezna tajna slu\u017eba BND instalirala prislu\u0161ne ure\u0111aje u sedam \u0107elija u Stammheimu, kako bi mogli prislu\u0161kivati razgovore izme\u0111u odvjetnika i zatvorenika prije po\u010detka procesa. Nisu priznali da se jo\u0161 od o\u017eujka 1975. godine prislu\u0161kuju \u0107elije u kojima su bili zatvoreni pripadnici RAF-a i srodnih grupacija. Odvjetnici obrane su nakon tog priznana bezuspje\u0161no tra\u017eili suspenziju procesa.<\/p>\n\n\n\n

Raspe, Baader i Ensslin posljednji put se 29. o\u017eujka 1977. pojavljuju na sudu. Baader je napisao molbu da se pozovu kancelari Willy Brandt i Helmut Schmidt, optu\u017euju\u0107i ih za proganjanje RAF-a od 1972. godine jer su \u201codobrili koncepciju antisubverzivnog rata suprotnog obi\u010dajnom pravu\u201d. Raspe je pozvao tajne slu\u017ebe da se izjasne u vezi afere prislu\u0161kivanja, a Ensslinova je najavila novi \u0161trajk gla\u0111u. Njezin je odvjetnik odstupio pozivaju\u0107i se na incident s prislu\u0161kivanjem. Sljede\u0107eg su dana zatvorenici RAF-a stupili u \u010detvrti \u0161trajk gla\u0111u, tra\u017ee\u0107i prema preporukama medicinskih stru\u010dnjaka da budu stavljeni u grupe od 15 do 20 osoba, te barem minimalna ista prava kakva su priznata ratnim zarobljenicima.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U travnju se su\u0111enje pribli\u017eavalo kraju. Savezni dr\u017eavni tu\u017eitelj Siegfried Buback je ubijen u svom automobilu na putu ku\u0107i zajedno sa voza\u010dem i policajcem-tjelohraniteljem. Odgovornost su preuzeli Komandosi Ulrike Meinhof<\/em>. U priop\u0107enju koje je dostavljeno Njema\u010dkoj novinskoj agenciji su naveli da je savezni dr\u017eavni tu\u017eitelj Buback bio odgovoran za uvjete zato\u010denja pripadnika Frakcije Crvene Armije, te za mu\u010denje i smrt Meinsa i Hausnera. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Krajem travnja se zdravstveno stanje zatvorenika, uslijed \u0161trajka gla\u0111u, jako pogor\u0161alo. Gudrun Ensslin je ve\u0107 na rubu smrti i unato\u010d njenom protivljenju prisilno je hranjena jo\u0161 od 25. travnja. Amnesty International je tra\u017eio od savezne vlade da slijedi \u010dlanke zakona koje je verificirao UN protiv ne\u010dovje\u010dnih postupaka, poglavito \u010dlanke protiv mu\u010denja koje je zabranjeno, te da se poslu\u0161a mi\u0161ljenje lije\u010dnika. <\/p>\n\n\n\n

Sudac Foth donio je presudu 28. travnja. Andreas Baader, Jan-Carl Raspe i Gudrun Ensslin su progla\u0161eni krivima za \u010detiri ubojstva, 27 poku\u0161aja ubojstva i niz bomba\u0161kih akcija<\/strong>. Svi su osu\u0111eni na do\u017eivotni zatvor<\/strong>. Su\u0111enje koje je trajalo dvije godine i Njema\u010dku stajalo preko 15 milijuna dolara je zavr\u0161eno. Saslu\u0161ano je 500 od gotovo 900 predlo\u017eenih svjedoka. <\/p>\n\n\n\n

Vlada je 30. travnja prvi put popustila pred \u0161trajkom gla\u0111u, kako bi sa\u010duvala ionako nizak ugled Njema\u010dke u inozemstvu. Ministar pravosu\u0111a Baden-W\u00fcrttenberga dao je obe\u0107anje da \u0107e zatvorenici biti stavljeni u grupe s mogu\u0107no\u0161\u0107u promjena. <\/p>\n\n\n\n

U srpnju su u Stammheim preba\u010deni Wolfgang Beer, Helmut Pohl i Werner Hoppe, \u010dlanovi RAF-a. Ne\u0161to kasnije k njima je preba\u010dena i Verena Becker. U zatvorima u Berlinu i K\u00f6lnu su tako\u0111er formirali grupe RAF zatvorenika. U kolovozu je unato\u010d popu\u0161tanju uprave zatvora i dopu\u0161tenju dru\u017eenja rasla napetost izme\u0111u stra\u017eara i zatvorenika. Nakon provokacije stra\u017eara do\u0161lo je do hrvanja izme\u0111u Raspea i jednog \u010duvara. Nakon toga je utr\u010dalo trideset \u010duvara koji su pretukli i zlostavljali pripadnike RAF-a. Taj je incident iskori\u0161ten za ponovno uvo\u0111enje izolacije. Beer, Hoppe i Pohl su vra\u0107eni u hambur\u0161ki zatvor. Zatvorenici RAF-a su 8. kolovoza po\u010deli novi \u0161trajk gla\u0111u i \u017ee\u0111u.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom \u0161trajka su neki od zatvorenika pali u komu, pa su preba\u010deni u bolnicu. U anketi njema\u010dke televizije i dnevinih novina Die Zeit<\/em> 74% anketiranih izjasnilo se protiv prisilnog hranjenja zatvorenika. Istra\u017eivanje je provedeno s namjerom da se javnost psiholo\u0161ki pripremi na mogu\u0107nost da neki od zatvorenika umru od posljedica \u0161trajka gla\u0111u. Tijekom \u0161trajka je druga generacija neuspje\u0161no je poku\u0161ala raketnim baca\u010dem napasti ured dr\u017eavnog tu\u017eitelja u Karlsruheu. Toj drugoj generaciji su pripadali: Brigite Mohnhaupt, Sieglinde Hofmann, Elisabeth von Dyck, Christian Klar, Knut Folkners, Sigrid Sternebeck, Angelike Spietel, Silke Maier-Witt, Willy Peter Stoll, Peter J\u00fcrgen Boock, Susane Albrecht, Adelheid Schultz, Rolf Clemens Wagner i Stefan Wisniewski.<\/p>\n\n\n\n

Zatvoreni pripadnici RAF-a i Pokreta 2. lipnja prekinuli su \u0161trajk 2. rujna. To im je bio jedini na\u010din da izbjegnu sigurnu smrt na koju su provladini mediji pripremali javnost.<\/p>\n\n\n\n

\u201cNjema\u010dka jesen\u201d<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Hanns-Martin Schleyer, predsjednik Udruge njema\u010dkih poslodavaca i izvr\u0161ni direktor Daimler-Benza, otet je 5. rujna 1977. u K\u00f6lnu. Prilikom otmice su poginula tri policajca i njegov voza\u010d. Schleyer je tijekom Drugog svjetskog rata bio pobo\u010dnik Reinharda Heydricha, \u0161efa sigurnosti SS-a, i bio je zadu\u017een da \u010de\u0161ku industriju integrira s nacional-socijalisti\u010dkom ekonomijom. Istog su dana Baader, Ensslin i Raspe stavljeni u potpunu izolaciju. Oduzeti su im radio i TV prijemnici, obustavljena je po\u0161ta, novine, posjeta odvjetnika ili rodbine. Vi\u0161e nisu imali nikakvu vezu sa vanjskim svijetom.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/
Hanns-Martin Schleyer<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Sljede\u0107eg je dana protestantski sve\u0107enik u Wiesbadenu na\u0161ao pismo naslovljeno na \u201csaveznu vladu\u201d. U njemu je bila Schleyerova fotografija i poruka u kojoj stoji da su Komandosi Siegfried Hausner<\/em> zarobili predsjednika Udruge njema\u010dkih poslodavaca. Tra\u017eili su pu\u0161tanje zatvorenika RAF-a: Baader, Ensslin, Raspe, Becker, Hoppe, Dellwo, Krabbe, R\u00f6ssner, Schubert i M\u00f6ller. Morali su biti pu\u0161teni na slobodu i mogu\u0107nost da odlete u zemlju po svom izboru. Tako\u0111er je svaki od njih morao dobiti po 100 000 njema\u010dkih maraka.<\/p>\n\n\n\n

Komesar BKA, Horst Herold poslao je poruku otmi\u010darima u kojoj \u017eeli dokaz da je Schleyer \u017eiv. Otmi\u010dari kao odgovor \u0161alju vrpcu na kojoj Schleyer odgovara na osobna pitanja. Vlada je unajmila \u0161vicarskog odvjetnika Denisa Payota kao posrednika. Otmi\u010dari ga kontaktiraju i zahtijevaju da se na TV pojavi neki zatvoreni \u010dlan RAF i da ih izvijesti kako teku pripreme za njihovo osloba\u0111anje.<\/p>\n\n\n\n

BKA daje upute Payotu prema kojima su zatvorenici dobili upitnike u kojima se moraju odlu\u010diti za zemlju u koju \u017eele emigrirati. Ve\u0107ina se zatvorenika odlu\u010duje za Vijetnam, Al\u017eir ili Libiju. Vlada je zapo\u010dela pregovore sa Al\u017eirom i Libijom da li \u017eele prihvatiti zatvorenike. U zatvoru Stammheim je uprava pred vrata \u0107elija postavila madrace koji su jo\u0161 dodatno zvu\u010dno izolirali i onemogu\u0107avali razgovore izme\u0111u zatvorenika. Me\u0111utim, tu su ih \u010dlanovi RAF-a ve\u0107 preduhitrili. Prokrijum\u010darenom robom su izradili telefonski sistem od radio prijemnika i nekori\u0161tenih strujnih \u017eica. <\/p>\n\n\n\n

U sljede\u0107em razdoblju BKA je maksimalno odugovla\u010dio oko detalja izvla\u010denja zatvorenika. Pokrenuta je najopse\u017enija akcija prislu\u0161kivanja. Nekoliko tisu\u0107a policajaca nadziralo je glavne telefonske centrale i po\u0161te, kako bi presreli mogu\u0107u komunikaciju izme\u0111u \u010dlanova RAF-a. U Bundestagu je u rekordnom roku prihva\u0107en zakon kojim je sucima dopu\u0161teno provo\u0111enje stroge zabrane kontakata me\u0111u osu\u0111enim teroristima ili bilo kim drugim za kog sudac tako odlu\u010di. 25. rujna BKA priop\u0107ava otmi\u010darima da su Libija i Jemen odbili prihvatiti zatvorenike, a da jo\u0161 \u010dekaju odgovor Vijetnama. Raspe u ime \u201csvih\u201d zatvorenika predaje pro\u0161ireni popis dr\u017eava u koje bi \u017eeljeli oti\u0107i: Angola, Mozambik, Gvineja i Etiopija. <\/p>\n\n\n\n

BKA je primijetila da je u Raspeovom dopisu bila kori\u0161tena rije\u010d \u201cmi\u201d i da su prema tome zatvorenici ipak u kontaktu. Unato\u010d veli\u010dini pokrenute akcije BKA i dalje ne napreduje u istrazi. U istrazi su \u010dak kori\u0161teni i savjeti vidovnjaka. Sveobuhvatno prislu\u0161kivanje pokazalo je da telefonski pozivi otmi\u010dara uglavnom dolaze iz okolice k\u00f6lnskog \u017eeljezni\u010dkog kolodvora, dok je nekoliko poziva do\u0161lo s Gare du Nord, jedne od pari\u0161kih \u017eeljezni\u010dkih stanica.<\/p>\n\n\n\n

Otmi\u010dari su Denisa Payota obavijestili da vi\u0161e ne\u0107e biti nikakvih dokaza da je Schlayer \u017eiv ukoliko se ne konkretiziraju radnje za razmjenu. BKA je 30. rujna objavila da vlade Vijetnama i Al\u017eira ne dozvoljavaju ulazak zatvorenika. BKA je tako\u0111er odbila zahtjev da se zatvorenicima RAF-a ukine izolacija u zamjenu za nove dokaze da je Schlayer \u017eiv. Policija u K\u00f6lnu je 4. listopada otkrila automobil kori\u0161ten u otmici i napu\u0161teni stan. <\/p>\n\n\n\n

Zatvorski lije\u010dnik u Stammheimu je 6. listopada izjavio da su Baader, Ensslin, Raspe i M\u00f6ller u depresiji i da planiraju kolektivno samoubojstvo. Payot je primio pismo pisano Schlayerovim rukopisom i njegovu fotografiju. Schlayer je napisao: \u201cNeizvjesnost je ono \u0161to me najgore priti\u0161\u0107e. U svom prvom dopisu napisao sam da je moj \u017eivot u rukama savezne vlade i da to prihva\u0107am. Ali nisam predvidio, niti pomislio da \u0107u vegetirati u stalnoj neizvjesnosti kao \u0161to mi se doga\u0111a cijeli mjesec.\u201d U Stammheimu su zatvorenici i dalje bili izolirani, a agenti BKA nastojali su progurati dezinformacije da su zatvorenici sve depresivniji i skloniji suicidu.<\/p>\n\n\n\n

Palestinski komandosi su 13. listopada nakon polijetanja oteli Lufthansin Boeing 737, sa 5 \u010dlanova posade i 86 putnika, prete\u017eno njema\u010dkih turista na putu u Palma de Mallorcu. Zrakoplov je prvo preusmjeren prema Rimu, gdje su mu napunjeni rezervoari. Krizni sto\u017eer koji se sastao u Bonnu \u017eeli ustrajati u odluci da nema popu\u0161tanja otmi\u010darima. Zahtjevi su pu\u0161tanje \u201cdrugova koji su u njema\u010dkim zatvorima\u201d. Ukupno 10 \u010dlanova RAF-a i dva Palestinca iz turskog zatvora. Svaki je zatvorenik prilikom oslobo\u0111enja morao primiti i po 100 000 njema\u010dkih maraka. <\/p>\n\n\n\n

Savezna grani\u010dna policija dobila je zapovijed da mobilizira svoju specijalnu antiteroristi\u010dku jedinicu GSG-9. Grenzschgutzgruppe-9 (Pograni\u010dna policijska jedinica \u2013 9). Osnovana je nakon krvoproli\u0107a na Olimpijadi u M\u00fcnchenu. 14. listopada Payot je primio jo\u0161 jedan ultimatum u kojem se uz osloba\u0111anje devet RAF-ovaca i dva Palestinca tra\u017ei i otkupnina od 15 milijuna USD, koju bi trebao predati Schlayerov sin. Inzistirali su da oslobo\u0111eni moraju sti\u0107i na svoja odredi\u0161ta najkasnije do 16. listopada u osam sati po srednjeeuropskom vremenu. <\/p>\n\n\n\n

Oteti zrakoplov je nakon jo\u0161 nekoliko stajanja naposljetku sletio u Dubai. 15. listopada je Njema\u010dka novinska agencija priop\u0107ila da \u0107e Vlada ispuniti jedan od zahtjeva terorista i platiti 15 milijuna USD u subotu u podne. Otmi\u010dari se naravno nisu pojavili na dogovorenom mjestu ve\u0107 su tra\u017eili da se otkupnina isplati kod oslobo\u0111enja zatvorenika. Stanje u otetom zrakoplovu se poo\u0161trilo. Pilot je uspio radio vezom dojaviti koliko ima otmi\u010dara na zrakoplovu. Teroristi su tijekom no\u0107i zavezali sve taoce i na zid pilotske kabine je pri\u010dvr\u0161\u0107en plasti\u010dni eksploziv. <\/p>\n\n\n\n

Zrakoplov je opet poletio i sletio u Aden. \u010cim je sletio zrakoplov su opkolili jemenski vojnici. Zapovjednik otmi\u010dara je ubio pilota. S punim rezervoarima kopilot je opet prebacio zrakoplov na novi aerodrom, ovaj put u Mogadishu, glavni grad Somalije. \u010cetiri sata nakon njega sletio je i zrakoplov sa njema\u010dkim pregovara\u010dima i tridesetak specijalaca. Tijelo pilota je izba\u010deno iz aviona kroz izlaz za nu\u017edu. Otmi\u010dari su zaprijeti da \u0107e zrakoplov di\u0107i u zrak ako se uskoro ne ispune njihovi zahtjevi. Taoce su polili alkoholom. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Njema\u010dki otpravnik poslova je nato lagao da je vlada popustila i da \u0107e tra\u017eeni zatvorenici biti oslobo\u0111eni tijekom dana. Zapovjednik otmi\u010dara se nakon toga usuglasio da \u0107e produ\u017eiti rok do sljede\u0107eg jutra. Taoci su bili odvezani. Nakon raspremanja opreme i pripreme komandosi GSG-9 bili su 18. listopada, pet minuta nakon pono\u0107i, spremni za akciju. Njema\u010dki otpravnik poslova je maksimalno i uz pomo\u0107 psihologa poku\u0161avao dr\u017eati otmi\u010dar maksimalno zauzetim. Sinkroniziran komandosi su uz pomo\u0107 zasljepljuju\u0107ih bombi u\u0161li u zrakoplov. Prva je bila ubijena otmi\u010darka koja se nalazila blizu izlaza u slu\u010daju nu\u017ede. Druga je izre\u0161etana kroz vrata u toaletu. Iako vi\u0161estruko pogo\u0111ena ona jedina pre\u017eivjela (na slici dolje). Zapovjednik otmi\u010dara Mahmud Martyr bio je smrtno ranjen u kokpitu. \u010cetvrti je otmi\u010dar tako\u0111er ubijen prije nego je i\u0161ta uspio napraviti. Od taoca jedino je stjuardesa bila lak\u0161e ranjena u nogu.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

O svim doga\u0111ajima oko otmice Leta LH-181 govori projekt Landshut 77<\/a>. Na njema\u010dkom i engleskom jeziku dostupni su interaktivni narativi, fotografije, snimke svjedoka i animacije doga\u0111aja.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\n

Nakon samo dvadeset minuta ta je vijest stigla i u Stammheim. De\u017eurna stra\u017ea je projerila sanje u \u0107elijama i nije primijetila ni\u0161ta neobi\u010dno. Prema slu\u017ebenoj verziji Raspe je slu\u0161ao vijesti preko svog prokrijum\u010darenog radija. Nakon \u0161to je \u010duo o pogibiji otmi\u010dara satima je tajnim telefonskim sistemom razgovarao sa Baaderom, Ensslinovom i M\u00f6llerovom. Sklopili su dogovor o samoubojstvu. U \u0107eliji broj 719, Baader je uzeo svoj pi\u0161tolj FEG kalibra 7.65 kojeg je imao skrivenog u gramofonu. Ispalio je dva metka, jedan u zid i jedan u jastuk, kako bi se stekao dojam borbe. Tre\u0107i je metak opali sebi u zatiljak. Metak je pro\u0161ao kroz glavu i iza\u0161ao kroz \u010delo. U \u0107eliji broj 716 Raspe je uzeo svoj 9mm pi\u0161tolj H&K, prislonio ga na sljepoo\u010dnicu i okinuo. U \u0107eliji broj 720 Ensslin je uzela komad \u017eice, elektri\u010dni kabel iz gramofona, i provukla kroz re\u0161etku na prozoru. Popela se na stolac i napravila om\u010du kroz koju je provukla glavu. Odgurnuv\u0161i stolac u stranu ostala je visjeti. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Ubojstvo<\/a>
Ubojstvo Andreasa Baadera (norve\u0161ki: Mordet p\u00e5 Andreas Baader) slika je norve\u0161kog umjetnika Odda Nerdruma iz 1978. godine.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U \u0107eliji broj 725 M\u00f6ller je uzela ukradeni kuhinjski no\u017e, povukla pulover prema gore i probola se \u010detiri puta. Ciljala je srce, ali ga je ipak proma\u0161ila. Zatvorenici su otkriveni ujutro. Raspe je jo\u0161 uvijek bio \u017eiv. Prevezen je u bolnicu gdje je umro. U istoj su bolnici lije\u010dnici uspjeli spasiti M\u00f6llerovu. Prema svjedo\u010denju M\u00f6llerove ona je te no\u0107i \u010ditala do \u010detiri. Prije nego je legla nazvala je Raspea koji joj je normalno odgovorio. Ona je bila odjevena jer su o\u010dekivali da \u0107e svakog trena biti pu\u0161teni. Oko 5 sati \u010dula je jako vri\u0161tanje i lupanje. Zadnje \u010dega se sje\u0107a bio je \u201cnadiru\u0107i zvuk u glavi\u201d. Javilo se pet svjedoka iz susjednih \u0107elija koji nisu \u010dili nikakvu pucnjavu, a \u010duli su da Baader pu\u0161ta vodu u 2 sata u zahodu. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Osu\u0111ena
Osu\u0111ena je na do\u017eivotni zatvor 1979. godine. Bila je zatvorena od 1972. do pu\u0161tanja na slobodu 1994. g. Pu\u0161tena je zbog zdravstvenih razloga.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U slu\u017ebenoj istrazi bilo je dosta nelogi\u010dnosti. Znanstveno je dokazano da je metak koji je ubio Baadera ispaljen s udaljenosti od 30 do 40 centimetara. Ostaci baruta na kosi su pokazivali upravo da je pucano s udaljenosti od 30 do 40 centimetara. S te udaljenosti nitko se ne mo\u017ee upucati u potiljak. Tajanstveni pijesak na\u0111en u Baaderovim cipelama nikad nije obja\u0161njen. Pijesak u Baaderovim cipelama je glavni dokaz u teoriji po kojoj je Baader prevezen u Mogadishu kako bi bili zavarani otmi\u010dari zrakoplova. Tijekom osloba\u0111anja talaca je ubijen i tijelo je vra\u0107eno u njegovu \u0107eliju u Stammheim.<\/p>\n\n\n\n

Vje\u0161anje Gudrun Ensslin o gramofonski kabel je tako\u0111er sumnjivo. Naknadna rekonstrukcija vje\u0161anja vre\u0107e punjene pijeskom iste te\u017eine za elektro-kabel identi\u010dnog gramofona pokazalo je da je vje\u0161anje bilo neizvedivo. \u017dica je nakon nekog vremena sama pucala jer nije mogla izdr\u017eati obje\u0161enu te\u017einu. Konstrukciju vje\u0161anja ru\u0161ila je i \u010dinjenica da se obje\u0161eno tijelo po\u010dinje trzati u smrtnom gr\u010du, \u0161to je dodatno optere\u0107ivalo ionako nedovoljno \u010dvrstu \u017eicu. Vesta Irmgard M\u00f6ller, kojom se moglo dokazati da to nije bilo ubojstvo, neobja\u0161njivo je izrezana u komadi\u0107e. Nitko se nije pitao je li se prislu\u0161kivalo tih dana u Stammheimu.<\/p>\n\n\n

\n
\"Nakon
Nakon \u0161to su prona\u0111eni mrtvi u svojim \u0107elijama, kipar Gerhard Halbritter izradio je posmrtne maske Gudrun Ensslin (lijevo), Andreasa Baadera (u sredini) i Jan-Carl-Raspea (desno).<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Predsjednik poslodavaca Schlayer ubijen je 19. listopada 1977. nakon propasti pregovora o razmjeni. Francuske ljevi\u010darske novine Leberation <\/em>objavile su zavr\u0161ni proglas Schlayerovih otmi\u010dara: \u201cNakon 43 dana dokraj\u010dili smo bijedni i pokvareni \u017eivot Hans-Martina Schlayera. Herr kancelar Helmut Schmidt, koji je otpo\u010detka ra\u010dunao sa Sclayerovom smrti, mo\u017ee ga prona\u0107i u zelenom audiju 100 s registracijskim plo\u010dicama Bad Homburga, u ulici Charles Peguy u M\u00fclhausenu u Francuskoj.\u201d Policija je u navedenom autu i na to\u010dnoj lokaciji prona\u0161la tijelo koje je tri puta pogo\u0111eno u glavu, vjerojatno dok je kle\u010dao u \u0161umi.<\/p>\n\n\n\n

Reakcije diljem Europe su bile burne. Prigodom demonstracija pred njema\u010dkom ambasadom u Rimu 25 demonstranata je uhi\u0107eno i \u010detiri policajca su ranjena. Bilo je vi\u0161e od dvadeset bomba\u0161kih napada na predstavni\u0161tva njema\u010dkih tvrtki u Italiji. U Francuskoj su dva skladi\u0161ta njema\u010dkih automobila zapaljena. Bilo je i zapaljenih Mercedesa u raznim gradovima. Njema\u010dka tvornica papira u Toulouseu sravnjena je sa zemljom. U Versaillesu je na tvornicu u njema\u010dkom vlasni\u0161tvu ba\u010dena bomba. Odgovornost su preuzeli Komandosi Andreas Baader \u2013 pokret naoru\u017eane frakcije<\/em>. U Gr\u010dkoj su dva policajca ranjena u razmjeni vatre s \u010detvoricom gerilaca, koji su poku\u0161ali baciti ru\u010dne bombe na njema\u010dku elektroni\u010dku tvornicu u blizini Atene. Za otmi\u010darima je pokrenuta jedna od najve\u0107ih potjera, organizirana u Njema\u010dkoj i Francuskoj.<\/p>\n\n\n\n

Hans-Martin Schleyer pokopan je 26. listopada. Na sprovodu je njema\u010dki predsjednik Walter Scheel odr\u017eao govor i obitelji pokojnog Schleyera rekao: \u201cU ime svih gra\u0111ana Njema\u010dke molim Vas za oprost!\u201d. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Baader, Ensslin i Raspe pokopani su 28. listopada na groblju Waldfriedhof u Sttutgartu. Na pogrebu je bilo nekoliko tisu\u0107a ljudi, zajedno s tisu\u0107u policajaca naoru\u017eanih pu\u0161komitraljezima. Policija je snimala sudionike sprovoda kako bi ih kasnije mogli ispitati. Simpatizeri RAF-a su nosili veliki transparent na kojem je pisalo: \u201cGudrun, Andreas i Jan su mu\u010deni i ubijeni u Stammheimu. Borba se nastavlja\u201d. Time je Njema\u010dka jesen zavr\u0161ila.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

RAF nakon \u201977.<\/h2>\n\n\n\n

Nakon smrti u Stammheimu cijela se Njema\u010dka nadala da je teroristi\u010dka no\u0107na mora zavr\u0161ena. Na nesre\u0107u uslijedilo je jo\u0161 puno otmica i ubojstava. Tre\u0107a, \u010detvrta i peta generacija RAF-a su nastavile raditi ono \u0161to njihovi utamni\u010deni prethodnici nisu vi\u0161e mogli \u010diniti. Izme\u0111u 1978. i 1982. godine nove generacije ljevi\u010darskih terorista dobile su uto\u010di\u0161te na Bliskom istoku, a dio njih se sakrio uz pomo\u0107 isto\u010dno njema\u010dke slu\u017ebe sigurnosti (Stazi<\/em>). Monhaupt i Klar su predvodili nove akcije. U rujnu 1981. godine protuoklopnim projektilom su napali generala Kroesena. Pre\u017eivjeli general Frederick James Kroesen je tada bio zapovjednik ameri\u010dkih snaga u Europi. Po\u010detkom osamdesetih glavni cilj operativaca RAF-a bio je zapovjednik NATO-a general Alexander Haig. Christian Klar, Brigitte Monhaupt i Adelheid Schulz su uhi\u0107eni u studenom 1982. godine.<\/p>\n\n\n

\n
\"Posljedice
Posljedice bomba\u0161kog napada RAF-a 1981. na sjedi\u0161te ameri\u010dkih zra\u010dnih snaga u Europi u zra\u010dnoj bazi Ramstein (14 ozlije\u0111enih).<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

BKA prema istra\u017eivanjima tvrdi da je jezgra RAF-a u to vrijeme imala dvadesetak terorista sa preko 250 pomo\u0107nika. Pokret 2. lipnja se raspao 1980. godine i ve\u0107ina se ih priklju\u010dila RAF-u. U osamdesetima RAF se povezao sa francuskom Direktnom akcijom (Aktion Directe<\/em>), talijanskim Crvenim Brigadama i Borbenim komunisti\u010dkim \u0107elijama u Belgiji. Uz stalni cilj ljevi\u010darske revolucije, jedan od ciljeva je postao i oslobo\u0111enje zatvorenih \u010dlanova.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Uslijedili su novi ciljani napadi i ubojstva. Tijekom 1985. ubijeni su: dr. Ernst Zimmermann (\u0161ef koncerna MTU, odgovorni za naoru\u017eavanje njema\u010dkih snaga) i Edward Pimental (ameri\u010dki vojnik ubijen kako bi do\u0161li do njegove identifikacijske kartice). Uslijedio je bomba\u0161ki napad na Zra\u010dnu bazu Rhein-Main pri \u010demu je poginulo dvoje ljudi, a jedanaest ih je ranjeno. O\u010devici su tvrdili da su bomba\u0161i na majicama imali oznake RAF-a i Action Directe. 1986. godine auto bombom ubijen je manager Siemensa Karl Heinz Beckurts zajedno sa voza\u010dem. Jedinog osumnji\u010denog Horsta Ludwiga Meyera ubila je 1999. godine policija u Be\u010du.<\/p>\n\n\n\n

U listopadu 1986. dvije su osobe upucale diplomata Ministarstva vanjskih poslova Gerolda von Braunm\u00fchla. U studenom 1989. godine u bomba\u0161kom napadu ubijen je \u0161ef Deutsche Banke Alfred Herrhausen. Zanimljivo je da je za taj napad kori\u0161ten bicikl na koji je montirana bomba aktivirana kada je njegov automobil prolazio. Napada\u010di na Braunm\u00fchla i Herrhausena nisu prona\u0111eni. U travnju 1991. s tri metka iz pu\u0161ke je ubijen industrijalac Detlev Karsten Rohwedder. 2001. je putem upitne DNA analize za taj atentat optu\u017een Wolfgang Grams (uz \u010dahure je prona\u0111ena i vlas kose). Posljednja ve\u0107a akcija RAF-a zbila se krajem o\u017eujka 1993. kada je sa 200 kilograma eksploziva uni\u0161ten zatvor Weiterstadt. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Prema istra\u017eivanju troje mu\u0161karaca i jedna \u017eena pre\u0161li su 6,5 metara visoki zid i savladali no\u0107ne \u010duvare. Eksploziv je postavljen na pet mjesta, a zarobljeni \u010duvari su kamionom odvezeni 600 metara od zatvora. Novi zatvor Weiterstadt jo\u0161 nije primao zatvorenike, pa nije bilo \u017ertava. Nekoliko dana kasnije Komandosi Katharinw Hammerschmidt<\/em> su objavili priop\u0107enje u kojem govore da su taj zatvor odabrali kao najbolji simbol europske rasisti\u010dke politike koja sve vi\u0161e ljudi trpa u zatvore. Zatvor je obnovljen i ponovno po\u010deo raditi tek 1997. godine. \u0160teta je procijenjena na oko 50 milijuna eura.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U lipnju 1993. godine jedinica GSG-9 je u Bad Kleinenu presrela Wolfganga Gramsa i Birgit Hogefeld. U akciji su poginuli Grams i specijalac Michael Newrzella. Uz pomo\u0107 uba\u010denog agenta dogovoren je sastanak za vrijeme kojeg je intervenirao GSG-9. Hogegeld je uhi\u0107ena bez otpora, a Grams je pobjegao na obli\u017enji \u017eeljezni\u010dki kolodvor. U izmjeni metaka te\u0161ko su ranjeni Grams i Newrzella. Njihova smrt nije do kraja jasna. Prema slu\u017ebenoj verziji Grams je upucao Newrzella, a njega su ranili pripadnici GSG-9. Kako bi izbjegao zarobljavanje pucao si je u glavu. Prema neslu\u017ebenoj verziji Newrzella je ubijen u unakrsnoj vatri svojih kolega, a Grams je ubijen slu\u010dajno ili namjernoj pucnjem u glavu. Uslijedila je istraga koja je potvrdila vi\u0161e nejasno\u0107a oko akcije u Bad Kleinenu i zbog toga su otpu\u0161teni ministar unutarnjih poslova i dr\u017eavni odvjetnik. Kako god bilo dvadeset i \u0161estogodi\u0161nji policajac Newrzella je posljednja \u017ertva RAF-a.<\/p>\n\n\n\n

Do po\u010detka devedesetih ljevi\u010darski pokreti su polako nestajali. Nakon pada berlinskog zida i sovjetskog komunizma stanje je bilo obeshrabruju\u0107e za sve radikalne ljevi\u010dare. Preostala je jo\u0161 samo Frakcija Crvene Armije. Nekoliko zatvorenih \u010dlanova RAF je pozvalo 1992. godine na prestanak djelovanja i mnogi su mislili da RAF vi\u0161e ne postoji. I onda je 1993. bomba uni\u0161tila novi \u017denski zatvor u Wieterstadtu. U travnju 1998. godine novinska agencija Reuters je primila telefaks na nekoliko stranica u kojem su se preostali \u010dlanovi Frakcije Crvene Armije odrekli daljnje borbe \u2013 \u201cSmatramo ovaj projekt zavr\u0161enim\u201d. To je bio znak da je RAF i slu\u017ebeno raspu\u0161ten.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>
\n

Horst Mahler, jedan od osniva\u010da RAF-a, sada je glasni neonacist i poricatelj holokausta. Godine 2005. osu\u0111en je na \u0161est godina zatvora zbog poticanja rasne mr\u017enje prema \u017didovima. Ponovno je osu\u0111en 2017. na 3.5 godine. Na slobodi je od 2020.<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

\n
\n

Verena Becker se 2010. ponovno na\u0161la u sudnici u Stuttgartu: optu\u017eena je za suu\u010desni\u0161tvo u poku\u0161aju atentata na glavnog saveznog tu\u017eitelja Siegfrieda Bubacka. Federalno tu\u017eiteljstvo optu\u017eilo je tada 58-godi\u0161njakinju za umije\u0161anost u napad. Bubackov sin Michael \u010dak vjeruje da je Savezni ured za za\u0161titu ustava \u0161titio Becker, iako je kod nje prona\u0111eno oru\u017eje kojim je po\u010dinjeno ubojstvo. Zauzvrat je navodno raspakirala interne informacije RAF-a od vlasti. U srpnju 2012. godine osu\u0111ena je za suu\u010desni\u0161tvo u ubojstvu Bubacka na \u010detiri godine zatvora.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>
\n

Godine 2011. posljednja zatvorena \u010dlanica RAF-a Birgit Hogefeld pu\u0161tena je na uvjetnu slobodu. U studenom 1996. osu\u0111ena je na do\u017eivotni zatvor.<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

Policija u Europi koja istra\u017euje gdje se nalaze Ernst-Volker Staub, Burkhard Garweg i Daniela Klette izjavila je da je potraga provedena u \u0160panjolskoj, Francuskoj i Italiji. To je uslijedilo nakon izvje\u0161\u0107a da bi se 2017. mogli skrivati \u200b\u200bu Nizozemskoj. Osumnji\u010deni su za planiranje plja\u010dki u supermarketima i vozilima za prijevoz novca u Wolfsburgu, Bremenu i Cremlingenu izme\u0111u 2011. i 2016. Daniela Klette uhi\u0107ena je 26. velja\u010de 2024. u Berlinu nakon TV istrage o nestalom trojcu, koja je potaknula 250 nezavisnih dojava lokalnoj policiji o tome gdje se nalaze. Klette je provela vi\u0161e od tri desetlje\u0107a skrivaju\u0107i se usred bijela dana. Davala je poduke iz matematike i njema\u010dkog u\u010denicima u susjedstvu, a u lokalnom kulturnom centru je nekoliko godina vje\u017ebala capoeiru<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Pitanja za analizu<\/h2>\n\n\n\n
    \n
  1. Objasnite razloge i ciljeve osnivanja Rote Armee Fraktion (RAF). Kako su dru\u0161tvene i politi\u010dke okolnosti u Zapadnoj Njema\u010dkoj krajem 1960-ih utjecale na radikalizaciju \u010dlanova RAF-a?<\/li>\n\n\n\n
  2. Kronolo\u0161ki popi\u0161ite najva\u017enije doga\u0111aje u povijesti RAF-a. Koje su klju\u010dne akcije teroristi\u010dke skupine i kakav je bio njihov utjecaj na njema\u010dko dru\u0161tvo i politiku?<\/li>\n\n\n\n
  3. Analizirajte metode borbe koje je koristila RAF. Kako su njihove taktike, poput bombi, otmica i atentata, odra\u017eavale njihove ciljeve i ideologiju?<\/li>\n\n\n\n
  4. Razmotrite odgovore njema\u010dkih vlasti na djelovanje RAF-a. Na koji su na\u010din sigurnosne slu\u017ebe i politi\u010dko vodstvo Zapadne Njema\u010dke reagirali na teroristi\u010dke prijetnje?<\/li>\n\n\n\n
  5. Istra\u017eite povezanost RAF-a s drugim teroristi\u010dkim i revolucionarnim skupinama. Kako su me\u0111unarodne mre\u017ee i podr\u0161ka iz inozemstva utjecale na operacije RAF-a?<\/li>\n\n\n\n
  6. Opi\u0161ite zavr\u0161etak djelovanja RAF-a. Koji su faktori doveli do sloma i kraja teroristi\u010dke skupine?<\/li>\n\n\n\n
  7. Diskutirajte moralne aspekte djelovanja RAF-a. Je li terorizam ikada opravdan kao sredstvo politi\u010dke borbe? Kakve posljedice mo\u017ee imati opravdavanje nasilja u svrhu postizanja politi\u010dkih ciljeva?<\/li>\n\n\n\n
  8. Usporedite RAF s drugim poznatim teroristi\u010dkim organizacijama iz 20. stolje\u0107a. Koje su sli\u010dnosti i razlike u njihovim ideologijama, metodama i utjecaju na dru\u0161tvo?<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Opse\u017ean \u010dlanak o djelovanju njema\u010dke ekstremno lijeve teroristi\u010dke organizacije koji mo\u017ee poslu\u017eiti kao izborna tema (studija slu\u010daja o terorizmu) maturantima gimnazije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2835,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[212],"tags":[491,492,493,494,495,496,497,498,499,500,501,316,502],"class_list":["post-2834","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti","tag-andreas-baader","tag-banda-baader-meinhof","tag-frakcija-crvene-armije","tag-gudrun-ensslin","tag-izborna-tema","tag-munchen","tag-plo","tag-pokret-2-lipnja","tag-raf","tag-rote-armee-fraktion","tag-studija-slucaja","tag-terorizam","tag-ulrike-meinhof"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2834","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2834"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2834\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11841,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2834\/revisions\/11841"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2835"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2834"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2834"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2834"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}