{"id":2458,"date":"2024-10-17T02:13:00","date_gmt":"2024-10-17T00:13:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.povijest.net\/?p=2458"},"modified":"2025-07-30T18:53:52","modified_gmt":"2025-07-30T16:53:52","slug":"tko-su-bili-gladijatori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2024\/tko-su-bili-gladijatori\/","title":{"rendered":"Tko su bili gladijatori?"},"content":{"rendered":"\n

Zahvaljuju\u0107i filmskoj industriji gladijatori su tijekom 20. stolje\u0107a ponovno stekli dio popularnosti kakvu su imali u anti\u010dko doba. Brojni su se sporta\u0161i, ponajvi\u0161e oni koji se bave borila\u010dkim sportovima, poistovje\u0107ivali s gladijatorima isti\u010du\u0107i spremnost borbe do postizanja cilja ili smrti. Upravo su filmovi o gladijatorima odgovorni i za brojne zablude o tome tko su gladijatori bili i kakav je bio njihov \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Porijeklo gladijatorskih igara<\/h2>\n\n\n\n

Dugo se vjerovalo da su Rimljani gladijatorske igre preuzeli od Etru\u0161\u0107ana, ali je vjerojatnije da se radi o spoju vi\u0161e utjecaja. Povjesni\u010dar Nikola iz Damaska opisao je doga\u0111aj iz 264. g. pr. Kr. kada su sinovi Pera po o\u010devoj posmrtnoj \u017eelji na sto\u010dnome sajmu organizirali tri istovremene borbe. Sli\u010dni obi\u010daji su se u sljede\u0107ih sto godina udoma\u0107ili pa je tako Tit Flaminije 174. g. pr. Kr. odr\u017eao munus <\/em>(sve\u010danost u \u010dast preminuloga) kojom su se prilikom borila 74 mu\u0161karca tijekom tri dana. Te pogrebne sve\u010danosti ve\u0107inom su se odvijale u prosincu u vrijeme kada su Rimljani slavili sve\u010danost saturnalija. Bogu Saturnu su posebno uvje\u017ebani venatores <\/em>prinosili \u017eivotinjske \u017ertve bore\u0107i se s egzoti\u010dnim \u017eivotinjama poput lavova i tigrova. \u017deljeli su pokazati da Rimljani mogu pobijediti sva \u017eiva stvorenja.<\/p>\n\n\n

\n
\"Venatores\"
Venatores <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Mnogi bogati Rimljani su tijekom vremena po\u017eeljeli da se ih nakon smrti po\u010dasti sa \u0161to velebnijim sve\u010danostima s vi\u0161e boraca, borbi i spektakla. Borbe u amfiteatru po\u010dele su uklju\u010divati glazbenike i sve\u010danost je postala prava zabava za puk. Za zabavu su gra\u0111ene posebne arene u kojima su se gladijatori borili na pijesku. Od tuda i naziv arena <\/em>koji potje\u010de od harena <\/em>\u0161to zna\u010di pijesak.<\/p>\n\n\n\n

Carevi Vespazijan, Tit i Domicijan iz dinastije Flavijevaca su u drugoj polovici 1. stolje\u0107a dali izgraditi velebno zdanje Amphitheatrum Flavium<\/em> danas poznato kao Koloseum. Koloseum je tijekom pet stolje\u0107a svjedo\u010dio gladijatorski igrama, insceniranim pomorskim bitkama, lovu na \u017eivotinje i javnim smaknu\u0107ima neprijatelja Rima (poput progona kr\u0161\u0107ana). Koloseum je bio izgra\u0111en da publici ponudi spektakl u kojem \u0107e \u017eivotinje kroz tunele utr\u010dati u arenu, gdje se borci pojavljuju na sredini borili\u0161ta uz pomo\u0107 liftova.<\/p>\n\n\n

\n
\"Ra\u010dunalna
Ra\u010dunalna vizualizacija vjerojatnog izgleda Koloseuma<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Arheolog Jean-Claude Golvin je na podru\u010dju biv\u0161eg Rimskog Carstva pobrojao 186 amfiteatra i prema ostacima mo\u017eda jo\u0161 njih 86. Taj broj samo svjedo\u010di o popularnosti krvave gladijatorske zabave, ali moramo znati da su ta vremena pogledi na civilizaciju bili druk\u010diji no danas. Rimljani su \u0161tovali hrabre i skromne ljude, pa su ih nadahnjivali oni koji su hrabro kora\u010dali prema smrti. Zanimljivo je koliko su Rimljani voljeli gladijatorske igre, \u0161tovali gladijatore kao junake, a opet su gladijatori s druge strane pripadali dnu dru\u0161tvene ljestvice u Rimu. Bili su u istoj dru\u0161tvenoj skupini kao npr. prostitutke.<\/p>\n\n\n\n

Kako se postaje gladijator?<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Gladijatori su u ve\u0107ini slu\u010dajeva bili robovi kupljeni i pripremani isklju\u010divo za gladijatorske borbe. Postojali su i profesionalni gladijatori, koji su bili slobodni ljudi i dobrovoljno su se javili za sudjelovanje u gladijatorskim igrama. Gladijatorske \u0161kole (ludi gladiatori<\/em>) svoje su u\u010denike podvrgavale vrlo strogom re\u017eimu stalnog vje\u017ebanja i probnih borbi.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Dvori\u0161te<\/a>
Dvori\u0161te gladijatorske \u0161kole u Pompejima<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Za najbolje borce postojali su i posebni treneri, pa \u010dak i maseri da ih odr\u017eavaju u vrhunskoj kondiciji. Vlasnicima gladijatorskih \u0161kola je bilo u interesu da gladijatori budu zdravi i spremni za borbe koje su im donosile profit.<\/p>\n\n\n\n

Posebna su skupina bili noxii <\/em>\u2013 odu\u0111eni kriminalci (plja\u010dka\u0161i, silovatelji i ubojice) koji su izgubili gra\u0111anska prava. Oni za borbu nisu imali nikakvu pripremu ve\u0107 su jednostavno ba\u010deni u arenu da se bore jedni protiv drugih. Neki povjesni\u010dari smatraju da su noxii naoru\u017eani, ali bez oklopa nastupali protiv iskusnih gladijatora. Noxii <\/em>su mogli biti sigurni da iz arene ne\u0107i iza\u0107i \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

Vlasnici gladijatorskih ekipa (familia gladiatoria<\/em>) zvani lanista kupovali su robove gledaju\u0107i njihovu snagu i ljepotu. \u010cesto su uspje\u0161ni gladijatori slu\u017eili kao ljubavnici bogatim Rimljanima i Rimljankama. Prema rimskim tra\u010devima mo\u017eda je i Faustina, \u017eena cara Marka Aurelija, imala gladijatore ljubavnike, pa se tako obja\u0161njava ljubav njena sina Komoda prema tom sportu<\/em>. Laniste su obi\u010dno birali vi\u0161e mu\u0161karce. Prema ostacima iz Herkulaneja (grad zasipan pepelom u erupciji Vezuva) prosje\u010dna visina Rimljana je bila oko 165 cm, pa su gladijatori ve\u0107inom trebali biti vi\u0161i od 170 cm.<\/p>\n\n\n\n

Novokupljeni robovi su u lancima i pod strogim nadzorom dopremani u gladijatorsku \u0161kolu. Nadzor je bio potreban da se sprije\u010di njihov bijeg ili eventualan poku\u0161aj samoubojstva. Po dolasku u \u0161kolu njihov su nadzor preuzeli slobodnjaci. Gladijatori su moral polo\u017eiti zakletvu izgovaraju\u0107i Uri, vinciri, uerberari, ferroque, necari<\/em> (Biti spaljen, vezan, udaran i umrijeti od \u010delika). Nakon zakletve po\u010dinje trening za nove gladijatore, vje\u017ebenike (tirones<\/em>). Vje\u017ebenici su imali najlo\u0161iji smje\u0161taj, ali uvjeti su im se popravili ukoliko su bili uspje\u0161ni.<\/p>\n\n\n\n

Kad su postali primus palus<\/em>, najvi\u0161i stupanj gladijatora mogli su od laniste dobiti i najkvalitetniji smje\u0161taj. Gladijatori su imali kontakte sa vanjskim svijetom preko djevojaka ili prostitutki koje su im bile dopu\u0161tene. Zabilje\u017eeni su slu\u010dajevi da su u takvim okolnostima neki dobili djecu ili su se \u010dak i o\u017eenili. U\u010ditelji gladijatora bili su doctores<\/em>, biv\u0161i gladijatori koji su na najbolji na\u010din mogli pokazati kako se poslu\u017eiti pojedinim oru\u017ejem ili oklopom.<\/p>\n\n\n\n

Laniste su ulagali veliki novac u lije\u010dnike, masere i kuhare koji su stalno slu\u017eili gladijatorima. Zbog te investicije gladijatori su morali strogo slu\u0161ati gospodara koji je na neposluh reagirao bi\u010devanjem, batinanjem ili zatvaranjem u plitke rupe u kojima \u010dovjek nije mogao ustati.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Od vremena cara Domicijana (51. \u2013 96.) gladijatori se \u0161koluju u carskim \u0161kolama, a za njihovu nabavku se brinu procuratores<\/em>. \u0160kolovanje se odvijalo u \u010detiri carske \u0161kole: Ludus Magnus, Gallicus, Dacias i Matutius (\u0161kola za venatores <\/em>\u2013 borce protiv \u017eivotinja). Laniste su mogli zadr\u017eati svoje \u0161kole i borce, ali potpuno u vlastitom tro\u0161ku. To je za njih zna\u010dilo da su ih mogli uposliti bogati gra\u0111ani, a u borbama se \u010desto moglo desiti da ostanu bez polovine boraca.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Domicijan\"\/
Domicijan<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Trening<\/h2>\n\n\n\n

\u0160kole su imale spavaonice, kuhinje, blagovaone i kao najva\u017eniji dio arenu za treniranje. Treniralo se koriste\u0107i tupo oru\u017eje kako bi se izbjegle ozljede. U\u010ditelji su drvenim ma\u010devima pokazivali kako nanijeti ozljedu koja \u0107e u\u010dinkovito onesposobiti neprijatelja i pritom zabaviti publiku. U me\u0111usobnim, trening dvobojima borba se odmah prekidala ukoliko bi se borac ozlijedio. Bora\u010dka oprema je bila razli\u010dita tako da je svaki borac imao odre\u0111ene prednosti, ali i mjesta na kojima je mogao biti lako ranjen.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Izgled gladijatora<\/h2>\n\n\n\n

Gladijatori su bili zabavlja\u010di i njihov cilj nije bio \u0161to prije ubiti protivnika ve\u0107 zabaviti publiku<\/strong>. Zato njihova odje\u0107a nije bila bila jednostavna ve\u0107 su morali izgledati zanimljivo. Od najranijih dana gladijatori su nosili oklope, kacige i oru\u017eje rimskih porobljenih neprijatelja. To je Rimljanima bilo zanimljivo, a ujedno i jeftino jer se oprema zarobljavala u vojnim pohodima. Gladijatori su se vjerojatno borili bosonogi ili su im stopala eventualno bila umotana u nekakve ko\u017ene obujke. Metalni oklopi na nogama, tijelu, rukama i glavi su bili neophodni kao dio dramskog dekora, kako bi poja\u010dali zastra\u0161uju\u0107i izgled boraca. Naravno ta je oprema \u0161titila borce i ujedno produ\u017eavala borbu. <\/p>\n\n\n\n

Pompa, sve\u010dani ulazak gladijatora na po\u010detku borbi je bila spektakularna predstava u kojoj su vrhunski borci nosili zlatne i srebrne oklope, nosili purpurne pla\u0161teve i vozili se na \u010detveroprezima ukra\u0161enima paunovim perjem.<\/p>\n\n\n\n

Vrste gladijatora<\/h2>\n\n\n\n

Gladijatori su podijeljeni prema opremi koju nose i sukladno tome su bili posebno trenirani kako bi tu opremu najbolje iskoristili. Opisi i ilustracije su na ovoj poveznici<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Borbe<\/h3>\n\n\n\n

Gladijatorske su borbe bili spektakli na kojima je radilo mno\u0161tvo radnika. Gladijatori su izlazili na zvuk truba\u010da. Libitinarii <\/em>su \u010distili arenu, odvozili ranjene i poginule. Posebna im je zada\u0107a bila u\u017earenim komadom \u017eeljeza provjeriti da li gladijator koji le\u017ei samo glumi ili je uistinu mrtav. Dovr\u0161eni su udarcem maljem ili rezanjem grkljana. Publiku je osobito zabavljalo kada su se borila dva borca iz iste \u0161kole pretpostavljaju\u0107i da su ina\u010de prijatelji. Gladijatori su u\u010deni da udarce i ranjavanja primaju bez jauka.<\/p>\n\n\n\n

U filmovima naj\u010de\u0161\u0107e gledamo smrt gladijatora. Za vrhunske borce to je bilo malo vjerojatno. Naj\u010de\u0161\u0107e su bili po\u0161te\u0111eni jer se u njihovu obuku investirao veliki novac. Jedino su noxii <\/em>bili sigurni da ne\u0107e pre\u017eivjeti. Rimske su vlasti \u010desto slale osu\u0111enike u arene jer su se na taj na\u010din rje\u0161avale tereta u zatvorima.<\/p>\n\n\n\n

U vrijeme cara Klaudija prvi je put zabilje\u017een gladijatorski pozdrav caru Ave Caesar, morituri te salutant!<\/strong><\/em> (Zdravo Cezare, pozdravljaju te oni koji \u0107e umrijeti!).<\/p>\n\n\n\n

\n
Vi\u0161e o pravilima borbe gladijatora doznaj u ovome \u010dlanku.<\/a><\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Kako pre\u017eivjeti?<\/h3>\n\n\n\n

Gladijator se mogao prestati boriti ukoliko je dobio rudis<\/em>, drveni ma\u010d slobode. Gladijator se morao dokazati kao iznimno hrabar, vje\u0161t i naravno pobjednik u nekoliko bitaka. Takvi su gladijatori (amatores<\/em>) stekli veliku slavu, koja ih je \u010desto ponovno dovodila u arenu. Poznati je primjer sirijskog borca Flamme koji je \u010detiri puta zaradio rudis. Amatores su kao slobodnjaci mogli nastaviti borbe ili raditi kao u\u010ditelji mla\u0111im gladijatorima.<\/p>\n\n\n\n

\u017denski gladijatori?<\/h3>\n\n\n\n

Vrlo se malo zna o sudjelovanju \u017eena u gladijatorskim igrama. Poznato je da je car Septimije Sever (193. \u2013 211.) dozvolio \u017eenama da se bore kao gladijatori, ali je tu dozvolu povukao 200. godine. Na podru\u010dju grada Londona su 1996. godine iskopani ostaci mlade \u017eene (starosti oko 20 godina), koja je pokopana sa nekoliko predmeta koji se povezuju sa gladijatorima. Ako je pronadena \u017eena doista bila gladijator, onda pronadeni bogati ostaci oko nje pokazuju da je bila popularna. U londonskom muzeju se \u010duva i reljef koji pokazuje borbu dviju \u017eena s ma\u010devima.<\/p>\n\n\n\n

Moderni gladijatori<\/h3>\n\n\n\n
\n
\n

Danas, barem u normalnom i legalnom svijetu, ne postoje gladijatorske borbe poput rimskih. No, ima sportova poput ultimate fighta<\/em> ili mje\u0161ovitih borila\u010dkih vje\u0161tina u kojima se borci gotovo bez pravila bore rukama i nogama. To je sport u kojem se proslavio i na\u0161 Mirko Filipovi\u0107. U ovom su sportu dopu\u0161teni gotovo svi udarci (osim \u010dupanja kose, guranja prstiju u o\u010di i udarci u prepone). Naravno da danas borba ne zavr\u0161ava smr\u0107u sporta\u0161a.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n

<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Zanimljivosti<\/h3>\n\n\n\n
    \n
  • car Komod (180. \u2013 192.) bio je zalu\u0111en gladijatorskim borbama, pa je i sam nastupao kao secutor. Njegovi su politi\u010dki protivnici \u010desto spominjali da mu otac nije Marko Aurelije ve\u0107 neki gladijator, maj\u010din ljubavnik. Za borbe se zagrijava tako da je pred publikom premla\u010divao paegniarre<\/em>. Za tu je priliku po Rimu pokupio jednonoge invalide i izradio im proteze koje su podje\u0107ale na razne zvijeri.<\/li>\n\n\n\n
  • Jedan od najpoznatijih gladijatora je bio Flamma. Po\u010deo se boriti sa 17 godina i karijeru je zavr\u0161io sa 25 pobjeda, \u010detiri missusa (izgubio, ali je po\u0161te\u0111en) i devet stans missus (oba borca su progla\u0161ena pobjednikom). Do\u017eivio je (\u010dak) 30 godina starosti kao u\u010ditelj gladijatora.<\/li>\n\n\n\n
  • Gladijator Bato (u vrijeme cara Karakale) je pobijedio u borbi, ali mu je odmah poslan novi protivnik. Bato je te\u0161kom mukom pobijedio i drugog protivnika. Na\u017ealost tre\u0107i uzastopni protivnik ga je ubio, ali je Bato dobio spektakularan pogreb.<\/li>\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Op\u0161irniji tekst o gladijatorima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2460,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"Op\u0161irniji tekst o gladijatorima","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false},"version":2}},"categories":[217],"tags":[176,183,324,275],"class_list":["post-2458","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povijest-gimnazije","tag-5-razred","tag-gimnazije","tag-gladijatori","tag-sport"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2458","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2458"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2458\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12964,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2458\/revisions\/12964"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2460"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2458"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2458"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2458"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}