{"id":2133,"date":"2024-08-14T19:59:41","date_gmt":"2024-08-14T17:59:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.povijest.net\/?p=2133"},"modified":"2024-12-18T11:37:00","modified_gmt":"2024-12-18T10:37:00","slug":"pocetak-zeljeznickog-prometa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2024\/pocetak-zeljeznickog-prometa\/","title":{"rendered":"Po\u010detak \u017eeljezni\u010dkog prometa"},"content":{"rendered":"\n

Parne lokomotive koriste se ve\u0107 vi\u0161e od 200 godina za prijevoz ljudi i robe. Prve lokomotive po\u010dele su se graditi krajem 18. stolje\u0107a, a \u017eeljezni\u010dki promet je krenuo u 19. stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\"loko\"<\/figure>
\n

Ovo je skra\u0107eni tekst<\/strong> za u\u010denike osnovne \u0161kole. Op\u0161irniji tekst za u\u010denike srednjih \u0161kola nalazi se na ovoj poveznici<\/a>.<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Od tra\u010dnica do lokomotive<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

U Engleskoj je u po\u010detcima industrijske revolucije bilo va\u017eno brzo i pouzdano prevoziti raznovrsnu robu. Stolje\u0107ima su se za vu\u010du koristile \u017eivotinje poput konja, ali su lo\u0161e ceste ote\u017eavale transport. Zbog toga su na neke ceste po\u010deli postavljati prvo drvene daske, a potom i metalne tra\u010dnice po kojima su se kola lak\u0161e kretala. Tako je jedan konj mogao povu\u0107i tonu ugljena 15 kilometara dnevno.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"jedan\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Prvi parni strojevi<\/h2>\n\n\n\n

Thomas Newcomen je 1712. godine napravio parni stroj za ispumpavanje vode iz rudnika<\/strong>. James Watt je kasnije unapredio ovaj stroj, a Richard Trevithick je napravio prvi parni stroj za vozila<\/strong>. Rudnici su nastavili ulagati u razvoj parnih lokomotiva, iako su one u po\u010detku bile te\u0161ke, opasne i neefikasne. <\/p>\n\n\n\n

Prva putni\u010dka vo\u017enja<\/h2>\n\n\n\n

Godine 1825. George Stephenson je izgradio lokomotivu “Locomotion No. 1” i 27. rujna iste godine izveo prvu putni\u010dku vo\u017enju<\/strong>. Lokomotiva je vukla 36 vagona sa ugljenom, bra\u0161nom, radnicima i putnicima, me\u0111u kojima je bio i sam Stephenson. Vlak je vozio brzinom od 24 km\/h, \u0161to je tada bila prava senzacija. <\/p>\n\n\n

\n
\"Locomotion
Locomotion No. 1<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Iako je “Locomotion No. 1” uni\u0161tena u eksploziji 1828. godine, Stephenson je nastavio proizvoditi nove lokomotive. Parne lokomotive postajale su sve br\u017ee i pouzdanije.<\/p>\n\n\n\n

Rainhillska utrka<\/h2>\n\n\n\n

Godine 1829. u Engleskoj je organizirana utrka lokomotiva kako bi se odabrao najbolji model za \u017eeljezni\u010dku prugu izme\u0111u Liverpoola i Manchestera. Lokomotiva “Rocket<\/strong>” je pobijedila, jer je ispunila sve zahtjeve \u2013 mogla je da povu\u0107i teret brzinom od 20 km\/h i dosti\u0107i 48 km\/h bez tereta. Ova utrka je postavila nove standarde za lokomotive.<\/p>\n\n\n

\n
\"Rocket\"
Rocket<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Tijekom 1830-ih godina, \u017eeljeznice su se gradile \u0161irom svijeta, a parne lokomotive su postajale sve efikasnije. Nakon Drugog svjetskog rata, parne lokomotive su polako zamijenjene dizel lokomotivama, ali se i dalje koriste u nekim dijelovima svijeta, uglavnom za industrijske svrhe.<\/p>\n\n\n\n

\n