{"id":1949,"date":"2024-08-10T12:09:28","date_gmt":"2024-08-10T10:09:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.povijest.net\/?p=1949"},"modified":"2024-12-17T22:47:57","modified_gmt":"2024-12-17T21:47:57","slug":"japanci-u-zasjedi-posljednje-predaje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2024\/japanci-u-zasjedi-posljednje-predaje\/","title":{"rendered":"Japanci u zasjedi – posljednje predaje"},"content":{"rendered":"\n

Japanci su svojom predajom na brodu USS Missouri u tokijskoj luci 2. rujna 1945. godine zavr\u0161ili stra\u0161nu ratnu epizodu svoje povijesti. Tijekom rata \u010desto su iskazali fanati\u010dnost bez \u017eelje za predajom, pa su koristili i samoubila\u010dke napade avionima, mini podmornicama i neprekidnim juri\u0161ima na neprijatelje. Dio japanskih vojnika \u010dak se i nakon slu\u017ebene predaje nastavio boriti. Dio njih nisu ni znali da je rat zavr\u0161io dok su drugi jednostavno \u017eeljeli nastaviti otpor kako ne bi prekr\u0161ili zakletvu koju su dali caru. Poku\u0161ao sam u sljede\u0107em \u010dlanku izdvojiti nekoliko takvih najpoznatijih slu\u010dajeva.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Prve godine pora\u0107a<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Po\u010detkom prosinca 1945.<\/strong> kapetan Oba predao se sa svojih 46 boraca ameri\u010dkoj vojsci. Oni su bili zadnji organizirani otpor protiv Amerikanaca na otoku Saipanu. Od srpnja 1944. skrivali su se u d\u017eungli i spiljama, te vr\u0161ili povremene prepade na ameri\u010dke snage.<\/p>\n\n\n\n

Na Filipinima, u planinama 150 kilometara ju\u017eno od Manile, sukobili su se 25. sije\u010dnja 1946.<\/strong> Filipinci i jedinica od 120 Japanaca. 72 Japanca su ubijena, a ostali su uhva\u0107eni.<\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku 1946.<\/strong> japanska banda nepoznate veli\u010dine napala je patrolu na otoku Guam i ubila \u0161estoricu vojnika.<\/p>\n\n\n\n

U travnju 1946.<\/strong> na otoku Lubang iz d\u017eungle je iza\u0161ao odred od 41 japanskog vojnika \u2013 nisu ni znali da je rat zavr\u0161io.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Kapetan<\/a>
Kapetan Sakae Oba predaje se sa svojim suborcima<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Krajem o\u017eujka 1947.<\/strong> nakon borbe predala se banda od 33 japanskih vojnika pod vodstvom poru\u010dnika Ei Tadamichi Yamaguchi<\/strong>. Banda je napala ameri\u010dku patrolu ru\u010dnim granatama. Na otoku je u to vrijeme boravilo 150 ameri\u010dkih vojnika, koji su ubrzo zatra\u017eili poja\u010danje. Ameri\u010dke patrole potpomognute sa japanskim admiralom uspjele su nagovoriti bandu na predaju nakon \u0161to su im objasnili da je rat zavr\u0161io.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Nismo mogli vjerovati da smo izgubili. Uvijek su nas u\u010dili da ne mo\u017eemo izgubiti. Japanska je tradicija da se borimo do kraja, do smrti.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Prema nepotvr\u0111enim izvorima Yamaguchi je vojnika iz njegove jedinice koji se prvi \u017eeli predati. Prilikom predaje japanski poru\u010dnik je predao i svoj ma\u010d i zastavu jedince.\u00a0<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Yamaguchi
Yamaguchi prilikom povratka u njegovu spilju 1994. godine.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U travnju 1947.<\/strong> iz filipinske d\u017eungle na otoku Palawan iza\u0161la je japanska minobaca\u010dka ekipa od sedam vojnika.<\/p>\n\n\n\n

U lipnju 1946.<\/strong> je jo\u0161 uvijek nedostajalo 4.000 vojnika od ukupno 11.000 Japanaca koji su bili stacionirani na Filipinima. Postojali su znakovi da ih se dio skriva u brdima stotinjak kilometara od Manile.<\/p>\n\n\n\n

27. listopada 1947.<\/strong> predao se zadnji Japanac na otoku Guadalcanal. Prilikom predaje ameri\u010dkim vlastima je predao \u010duturicu vode, slomljenu australsku bajunetu i japansku lopaticu za kopanje rovova.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U sije\u010dnju 1948.<\/strong> na filipinskom otoku Mindinao predala se dobro organizirana jedinica od 200 vojnika.<\/p>\n\n\n\n

Koncem 1948.<\/strong> izme\u0111u 10-20.000 japanskih vojnika na\u0161lo se u unakrsnoj vatri u kineskom gra\u0111anskom ratu u planinama Mand\u017eurije.<\/p>\n\n\n\n

U sije\u010dnju 1949. <\/strong>na Iwo Jimi otkrivena su dva japanska mornara Matsudo Linsoki i Yamakage Kufuku. \u017divjeli su kradu\u0107i ameri\u010dke zalihe.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Matsudo
Matsudo Linsoki i Yamakage Kufuku<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"Kazuko<\/figure>
\n

Japanci na otoku Anatahan (75 nauti\u010dkih milja sjevernije od Saipana) predali su se 30. lipnja 1951. godine. Na izoliranom i nenastanjenom otoku \u017eivjeli su gotovo sedam godina. Posebnost njihove pri\u010de ima filmski zaplet – njih tridesetak je \u017eivjelo s jednom \u017eenom. Vi\u0161e o tim doga\u0111ajima na ovoj poveznici.<\/a><\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Posljednji pre\u017eivjeli<\/h2>\n\n\n\n

1953.<\/strong> na otoku Tinian uhva\u0107en je japanski vojnik Murata Susumu. \u017divio je u maloj ku\u0107ici pokraj mo\u010dvare od kraja rata.<\/p>\n\n\n\n

1965.<\/strong> na Solomonskom oto\u010dju jedna je doma\u010dica ugledala mu\u0161karca u vrtu. Ba\u010deni su letci i zaostali japanski vojnik se predao. Pri povrtaku u Japan do\u010dekan je sa svim po\u010dastima.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

U sije\u010dnju 1972. na Guamu kraj rijeke Talofofo prona\u0111en je vojnik Shoichi Yokoi. Predao je svoju pu\u0161ku i izjavio:<\/p>\n\n\n\n

\n

\u017dao mi je \u0161to nisam zadovoljavaju\u0107e slu\u017eio caru. Nama japanskim vojnicima je preporu\u010deno da je smrt bolja od sramote da budemo uhva\u0107eni \u017eivi!<\/p>\n<\/blockquote>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Shoichi
Shoichi Yokoi<\/figcaption><\/figure>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Yokoi je ro\u0111en 1915., a 1941. je unova\u010den u japansku vojsku i poslan na Guam. Nakon ameri\u010dkog osvajanja sakrio se u d\u017eunglu. Nakon \u0161to ga otkrila dvojica lovaca 1972. osje\u0107ao je veliku sramotu \u0161to je pre\u017eivio. Najve\u0107a mu je po\u010dast bila \u0161to je 1991. dobio audijenciju kod cara Akihita. Umro je 1997. od posljedica sr\u010danog udara.<\/p>\n\n\n

\n
\"Na
Na Guamu se mo\u017ee posjeti njegova jama u kojoj se krivao 28 godina (mo\u017eete vidjeti samo otvore za ulaz i zrak).\n<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

1973.<\/strong> predao se vojnik Teruo Nakamura nakon \u0161to se 33 godine skrivao na malom otoku Morotai.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

1974.<\/strong> na otoku Lubang se predao poru\u010dnik Onoda. On je bio jednini pre\u017eivjeli od \u010detvorke koja se tu skrivala. Predao se nakon \u0161to je ve\u0107 15 godina bio progla\u0161en mrtvim u Japanu. Hiroo Onoda<\/strong> (ro\u0111en 1922.) bio je obavje\u0161tajac na otoku Lubang. Nakon \u0161to su amerikanci zauzeli otok u velja\u010di 1945. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Hiroo
Hiroo Onoda<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Onoda se sa nekoliko suboraca uspio sakriti u gustoj d\u017eungli. \u017divjeli su vrlo te\u0161ko i \u010desto su se sukobljavali radi zaliha ri\u017ee. Prehranu su dopunjavali kokosima i bananama, a povremeno su uspjeli ubiti i koju kravu od seljaka. Jedan od njih se predao 1949., a dvojica su poginula u okr\u0161ajima sa lokalnim filipinskim snagama 1954. i 1972. godine. Nisu vjerovali ni letcima koji su bacani iz zrakoplova ni novinama koje su prona\u0161li. Vrijedno su obavljali zapovijed prema kojoj su morali ostati u neprijateljskoj pozadini i prikupljati informacije. Otkrio ga je japanski student Norio Suzuki i poku\u0161ao ga uvjeriti da se preda. U Japanu je prona\u0111en njegov nadre\u0111eni major Taniguchi, koji ga je uspio uvjeriti u kraj rata.<\/p>\n\n\n\n

Nakon 29 godina iza\u0161ao je iz d\u017eungle i predao se u sve\u010danoj uniformi. Predao je i svoj ma\u010d, jo\u0161 uvijek funkcionalnu pu\u0161ku Arisaka sa 500 metaka i nekoliko ru\u010dnih granata. Iaoko je u sukobima sa Filipincima ubio oko trideset ljudi dobio je predsjedni\u010dko pomilovanje. Odselio je u Brazil i postao sto\u010dar. Napisao je autobiografiju \u201cBez predaje. Moj tridesetogodi\u0161nji rat\u201d. U knjizi koje na\u017ealost nemamo na hrvatskom jeziku obja\u0161njava kako je kao gerilac pre\u017eivio u d\u017eungli. U Lubang se vratio 1996. godine i lokalnoj \u0161koli je donirao 10.000$. Preminuo je 16. sije\u010dnja 2014. godine.<\/p>\n\n\n\n

U travnju 1980.<\/strong> na filipinskom otoku Mindoro otkriven je japanski kapetan Fumio Nakahira<\/strong>. Skrivao se na planini Halcon. Izgleda da je upravo on posljedni vojnik Drugog svjetskog rata. Nakon njega pojavilo se jo\u0161 nekoliko osoba koje su tvrdile da su zaostali japanski vojnici, ali je dokazano da su samo tra\u017eili slavu i lagali.<\/p>\n\n\n\n

\"Uo\u010dite<\/figure>
\n

O predaji posljednje njema\u010dke postrojbe pro\u010ditaj ovdje<\/a>.<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Japanci su svojom predajom na brodu USS Missouri u tokijskoj luci 2. rujna 1945. godine zavr\u0161ili stra\u0161nu ratnu epizodu svoje povijesti. Tijekom rata \u010desto su iskazali fanati\u010dnost bez \u017eelje za […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1947,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[212],"tags":[147,183,148,480],"class_list":["post-1949","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti","tag-drugi-svjetski-rat","tag-gimnazije","tag-japan","tag-poliandrija"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1949"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1949\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8155,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1949\/revisions\/8155"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1947"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}