{"id":1801,"date":"2024-08-08T13:17:56","date_gmt":"2024-08-08T11:17:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.povijest.net\/?p=1801"},"modified":"2025-02-04T16:18:21","modified_gmt":"2025-02-04T15:18:21","slug":"nicholas-winton-spasitelj-djece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2024\/nicholas-winton-spasitelj-djece\/","title":{"rendered":"Nicholas Winton \u2013 spasitelj djece"},"content":{"rendered":"\n

Nicholas Winton ro\u0111en je 19. svibnja 1909. godine u Londonu, u obitelji njema\u010dkih \u017didova koji su dvije godine ranije preselili u Veliku Britaniju. Kako bi olak\u0161ali integraciju u novo dru\u0161tvo obitelj se pokrstila i promijenila prezime Wertheim u Winton. Po zavr\u0161etku \u0161kole Nicholas je radio u bankama i burzama u Francuskoj i V. Britaniji. Zainteresiran za socijalizam kretao se u ljevi\u010darskim krugovima i brzo je shvatio opasnosti koja se krije iza Hitlera, nove politi\u010dke zvijezde u usponu u susjednoj dr\u017eavi.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

U prosincu 1938. godine odazvao se pozivu svog prijatelja Martina Blakea koji ga je pozvao da mu pomogne oko izbjeglica koje su pristizale iz podru\u010dja Sudeta (prepu\u0161teno Njema\u010dkoj M\u00fcnchenskim sporazumom). Nakon pogroma u studenom i nasilja prema \u017didovima Winton je bio uvjeren da je rat neizbje\u017ean. U svojstvu suradnika Britanskog komiteta za izbjeglice posjetio je izbjegli\u010dke logore. <\/p>\n\n\n\n

Po uzoru na prebacivanje 10.000 \u017eidovske djece (Kindertransport<\/em>) iz Njema\u010dke i Austrije u Veliku Britaniju uz manji broj suradnika (Doreen Warriner, Trevor Chadwick, Nicholas Stopford, Beatrice Wellington, Josephine Pike i Bill Barazetti) zapo\u010deo je organizirati sli\u010dnu akciju za \u010cehoslova\u010dku. U svom uredu u Pragu prihva\u0107ao je sve vi\u0161e prijava zabrinutih roditelja koji su bili spremni poslati svoje dijete bez pratnje u Britaniju. Winton se nakratko vratio u London kako bi prikupio sredstva jer je britanska vlada tra\u017eila da se za svako dijete osigura polog (garancija) od 50 funti. Uz taj nov\u010dani iznos znatno ve\u0107i izazov je bio prona\u0107i dovoljno engleskih obitelji koje \u0107e prihvatiti djecu.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Prvi organizirani transport djece napustio je Prag 14. o\u017eujka 1939. godine, samo dan prije no \u0161to je njema\u010dka zauzela cijelu \u010cehoslova\u010dku. Vlakom su preko Njema\u010dke i Nizozemske preba\u010deni do broda koji ih je prebacio do britanskog otoka. Transporti su nastavljeni sve do po\u010detka rata u rujnu iste godine. Pismima je neuspje\u0161no tra\u017eio od ameri\u010dkih politi\u010dara da SAD prihvati jo\u0161 oko 2000 djece. Posljednji transport 250 djece trebao je iz Praga krenuti 1. rujna 1939. no zbog njema\u010dkog napada na Poljsku to se nije dogodilo. Od te djece samo je dvoje pre\u017eivjelo rat i Holokaust.<\/p>\n\n\n\n

To\u010dan broj preba\u010dene djece nije definitivno potvr\u0111en. Prema Wintonovim bilje\u0161kama radilo se o 664 djece. Tijekom snimanja dokumentarnog filma The Power of Good: Nicholas Winton<\/em> 2002. godine identificirano je jo\u0161 pet osoba tako da se ukupan broj penje na 669.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"Spomenik<\/a>
Spomenik Nicholasu Wintonu na Glavnoj \u017eeljezni\u010dkoj stanici u Pragu podignut je 2009. g.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Po zavr\u0161etku rata vodio je uobi\u010dajeno normalan \u017eivot bez nagrade za njegov \u010din sve do 1988. godine kada je njegova supruga Grete prona\u0161la listu imena i fotografije djece koju je spasio. Svijet je za njega doznao nakon BBC emisije \u201cThat\u2019s life\u201d:<\/p>\n\n\n\n

\n